Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3926/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice-protutuženice ST, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik dr. sc. Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Partneri iz Splita i 2. tužitelja-protutuženika ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženice-protutužiteljice STŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tuženice-protutužiteljice TT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, 3. tuženika-protutužitelja HT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tuženice-protutužiteljice IT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. tuženice-protutužiteljice OT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika-protutužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], time da su 3-5 tuženici-protutužitelji zastupani po punomoćniku VT, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi 2. tužiteljice- protutuženice i žalbama 1. do 6. tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-367/2022-44 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. do 6. tuženika-protutužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-367/2022-44 od 28. kolovoza 2025., u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I., II., III., IV. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, zatim pod toč. V./I., V./II., V./III., V./IV. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, te u dijela toč. VI. izreke kojim je naloženo 1. do 6. tuženicima-protutužiteljima naknaditi 1. tužiteljici-protutuženoj parnični trošak u iznosu od 4.210,67 EUR i 2. tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 3.746,20 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba 2. tužitelja-protutuženika ĆT i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. VI. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od – 1.750,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Djelomično se uvažava žalba 2. tužitelja-protutužitelja ĆT i preinačuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. VI. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 250,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu sudi:

Nalaže se 1. do 6. tuženicima-protutužiteljima da naknade 2. tužitelju- protutuženiku ĆT daljnji iznos parničnog troška od 250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 1. do 6. tuženicima naknaditi 2. tužitelju-protutuženiku ĆT trošak sastava žalbe u iznosu od 12,5 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Utvrđuje se da su tužitelji ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

II. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, površine 3374 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, i to S Ć za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, TT za 33/90 idealnog dijela predmetne nekretnine, ABC za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine, ABC za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine, ČT za 2/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine i JT za 6/45 idealnoga dijela predmetne nekretnine.

III. Utvrđuje se da su tužitelji ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po ½ idealnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

IV. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude uknjiže na svoje ime pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], površine 469 m2, označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to svaki za po ½ idealnoga dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika UT za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine i TT rođ. UT za ½ idealnoga dijela predmetne nekretnine.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev:

„I. Dužni su tužitelji-protutuženici ad 1) i ad 2) u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, predati tuženicima-protutužiteljima ad1) i ad2) u posjed čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], slobodnu od osoba i svojih stvari.

II. Dužni su tužitelji –protutuženici ad1) i ad2), u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude predati tuženicima-protutužiteljicama ad1)i ad2) u posjed čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], slobodnu od osoba i svojih stvari.

III. Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude predati tuženicima-protutužiteljima ad.3,4,5 i 6. suposjed na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i stvari pod prijetnjom ovrhe."

IV. Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana naknaditi tuženima- protutužiteljima troškove parničnog postupka.“

VI. Nalaže se tuženicima/protutužiteljima pod 1-6. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima/protutužiteljima pod 1. i 2. troškove parničnog postupka i to tužiteljici pod 1. u iznosu od 4.210,67 eura i tužitelju pod 2. u iznosu 3.746,20 od eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos troška zahtjev tužitelja pod

1. i pod 2. odbija.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev (pod toč. I., II., III. i IV. izreke), a odbijen protutužbeni zahtjev (pod toč. V./I., V./II., V./III., i V./IV. izreke), te u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbe su podnijeli tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije, a prihvati protutužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Drugo tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu toč. VI. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa za daljnji iznos od 2.000,00 EUR iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba 2. tužitelja je djelomično osnovana, dok su žalbe tuženika neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelji) za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica], površine 3374 m2 upisne u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 469 m2 upisne u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], temeljem dosjelosti, i protutužbeni zahtjev 1. do 6. tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženici) za predaju u posjed nekretnina koje su predmet spora.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da je njihov prednik FT 1971. sklopio s prednikom tuženika ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], temeljem kojega stupio u posjed predmetnih nekretnina u kojemu se tužitelji nalaze i danas. Tuženici svojim protutužbenim zahtjevom traže predaju u posjed spornih nekretnina, uz tvrdnju da ih tužitelji drže bez valjane pravne osnove.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Nije između stranaka sporno da su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednikom pok. FT od 1971. godine do danas u posjedu spornih nekretnina. Također nije sporno da su 1. do 6. tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su 1. i 2. tuženice upisane kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Sporna je osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

10. Odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je otac tužitelja FT u posjed spornih nekretnina stupio 1971. godine temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prednicima tuženika koje je predstavljao KT, sin pok. PT i brat pok. RT, H i BT;

- da je predmetni kupoprodajni ugovor u cijelosti izvršen, jer je prednik tužitelja odmah nakon isplate kupoprodajne cijene stupio u posjed kupljenih nekretnina 1971. godine), te prodavatelji i njihovi slijednici nikada nisu osporavali predmetni ugovor;

- da su sporne nekretnine prije kupoprodaje bile ledina bez struje i vode na kojima je prednik tužitelja 25.6.1971. dobio dozvolu za uvođenje vodovodnog priključka na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je 15.11.1972. sudjelovao u participiranju troškova postavljanja elektroenergetske mreže;

- da je Komisija za utvrđivanje i procjenu štete od elementarnih nepogoda od 11.1.1975. utvrdila štetu od elementarne nepogode na objektu – plasteniku vlasnika GT na njegovoj nekretnini u Orišcu;

- da iz aerofotogrametrijskih snimki iz 1969. godine proizlazi da na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bilo objekata, dok je na snimkama iz 1977. vidljivo postojanje objekta;

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je ista 1971. bila u režimu društvenog vlasništva, jer je temeljem rješenja Skupštine općine Split, od 28.4.1966. bila nacionalizirana s upisanim pravom korištenja u korist H, KT, RT i BT, koje pravo korištenja je brisano 15.5.1997. temeljem odredbi čl. 361. i 365. ZV, i izvršen je upis prava vlasništva na dotadašnje upisane dotadašnje upisane korisnike i njihove nasljednike;

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 469 m2, u vrijeme kupoprodaje 1971. godine nije bila u režimu društvenog vlasništva, no 5.7.1966. temeljem Odluke Kotarske komisije bio izvršen upis općenarodne imovine, koji je brisan rješenjem Odjela za imovinskopravne poslove od 57/1966/06/1641-1964, te je predmetna čestica otpisana iz uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripisana u uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjiženo pravo vlasništva prednika tuženika KT, DT, TT i UT, a potom temeljem rješenja o nasljeđivanju na 1. i 2. tuženice;

- da iz suglasnih iskaza svjedoka ŽT, ĐT, LT, ZT, AT, ET i NT proizlazi da su tužitelji i njihov prednik u posjedu predmetnih nekretnina od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas i da su na njima izgradili staklenik i plastenik i bavili se uzgojem cvijeća;

- da je 1. tuženica u svom iskazu 2025. izjavila da je znala da je obitelj FT u posjedu predmetnih nekretnina na kojima imaju staklenik i da protiv njih nije poduzimala nikakve pravne radnje;

- da je provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno da se na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], površine 3374 m2 označenoj na skici lica mjesta brojevima 1-2-3-4-5-6- 7-8-9-10-11-1 nalazi plastenik omeđen međašnjim znakovima (betonski zidovi, suhozid i žičana ograda), a na drugom dijelu nalazi se nedovršena kuća o ograđenim dvorištem anagrafske oznake [adresa], koja se nalazi na dijelovima tri katastarske čestice i to prvi dio površine 12 m2 na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) na skicama lica mjesta 3 i 4 označen slovima 20-21-22-23-20, u naravi zapadni dio dvorišta, zatim drugi dio površine 469 m2 koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) koji je na skicama lica mjesta 3 i 4 označen slovima 12-

13-14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-12, u naravi nedovršena prizemna kuća anagrafske oznake [adresa], površine 65 m2 i betonskim zidom ograđenog dvorišta i 15 m2 neograđenog zemljišta, i treći dio površine 49 m2 koji je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. zem. [katastarska čestica]) na skicama lica mjesta 3 i 4 označen točkama 13-14-15-16-24-13, u naravi sjeveroistočni betonski zid ograđenog dvorišta;

11. Temeljem utvrđenja da je otac tužitelja, čiji su pravni slijednici tužitelji, temeljem valjanog pravnog osnova – kupoprodaje 1971. godine stupio u posjed predmetnih nekretnina koje je ogradio i na njima izgradio plastenik i staklenik, a na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kuću, osnovano vjerujući da je vlasnik istih i da mu pripada pravo na samostalan posjed, i da im nitko od tuženika, niti njihovih pravnih prednika sve do podnošenja protutužbe 2016. godine nije osporavao pravo na posjed i pravo vlasništva, te da je posjed tužitelja i njihova prednika kvalificiran (zakonit, savjestan i istinit) i da je trajao zakonom određeno vrijeme, prvostupanjski sud je primjenom paragrafa 1460. OGZ i čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO), a u vezi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) utvrdio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je prihvatio tužbeni zahtjev. Ujedno je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za predaju u posjed predmetnih nekretnina, jer su tužitelji i njihov pravni prednik temeljem valjane pravne osnove – kupoprodajnog ugovora u posjedu predmetnih nekretnina.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tuženici u svojim žalbama osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da je između prednika tužitelja i njihovih prednika bio zaključen kupoprodajni ugovor 1971. godine, navodeći da u vrijeme njegova navodnog sklapanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio uknjižen otac 1. i 2. tuženica RT, jer je umro 1966., već je bilo uknjiženo pravo korištenja u korist 1. i 2. tuženica i njihove majke DT, kao zakonskih nasljednica pok. RT, te da one nisu sudjelovale u predmetnoj kupoprodaji. Dalje ističu da je nejasno na temelju kojih činjenica je utvrđeno da je kupoprodajni ugovor (bilo usmeni, bilo pismeni) u cijelosti izvršen i tvrde da posjed prednika tužitelja nije bio savjestan i da tužitelji nisu dokazali da je njihov prednik imao valjani pravni osnov za ulazak u posjed nekretnina koje su predmet spora.

14. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV, tj. do 1. siječnja 1997. godine prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pranih učinaka.

15. Uzimajući u obzir zakonske odredbe o stjecanju vlasništva dosjelošću na nekretninama, pored nesporne činjenice da su tužitelji zajedno sa svojim prednikom FT u samostalnom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina od 1971. godine, pravilno je prvostupanjski sud uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 388. st. 1. i 2. ZV cijenio najprije prema pravnim pravilima bivšeg OGZ koja su se na temelju čl. 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) primjenjivala do stupanja na snagu ZOVO-a, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO, i konačno prema važećim odredbama ZV.

16. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti. Pritom se činjenično stanje pretvara u pravno.

17. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina nije dužan dokazati zakonit način stjecanja.

18. Odredbe ZOVO-a primjenjuju se na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu (stupio na snagu 1. rujna 1980.), ako do tog trenutka rokovi dosjelosti nisu istekli. Kad je ZOVO propisao kraći rok, a nakon stupanja na snagu toga Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenoga novim zakonom, rok istječe istekom vremena propisanog novim zakonom.

19. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. i 4. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

20. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. i 3. ZV propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, a ako je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

21. U završnim odredbama ZV u čl. 388. st. 3. propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. istog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

22. Polazeći od prednje citiranih odredbi materijalnog prava i činjeničnih utvrđenja iz kojih proizlazi da kvalificirani i samostalan posjed tužitelja i njihova prednika traje od 1971., pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora temeljem dosjelosti.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja i svjedoka, kao i na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, pravilno utvrdio da je prednik tužitelja nakon pregovora koje je u ime prodavatelja (obitelji RT) s njim vodio jedan od suvlasnika KT, sin pok. PT, a brat pok. RT, H i BT, sklopio s prednicima tuženika 1971. godine ugovor o kupoprodaji, isplatio im kupoprodajnu cijenu i odmah stupio u njihov posjed. Sud prvog stupnja poklonio je vjeru iskazu 2. tužitelja da se sjeća da je njegov otac novac odnio obitelji BT i da je svoj primjerak ugovora otac stavio na čuvanje kod svoga odvjetnika Gastona Katalenića (jer uknjižba zbog prava korištenja nije bila moguća), no da je ugovor, koji su potpisali svi suvlasnici iz obitelji BT, osim BT koja je tada živjela u [adresa], ali koja se kupoprodaji nije protivila, kao niti majka 1. i 2. tuženica DT, kasnije kod odvjetnika izgubljen.

24. Sporni kupoprodajni ugovor sklopljen je u vrijeme važenja OGZ, koji u paragrafima 1053, 1062 i 1063 određuje da se kupovnom pogodbom ustupa drugome stvar za neku određenu sumu novca; da stečenje biva tek onda kad se preda kupljena stvar i da ako je prodavalac predao stvar kupcu, i da vlasnost prelazi odmah na kupca, jer čak i da prodavalac nije primio kupovne cijene, stvar je prodana na vjeru.

25. Prednik tužitelja FT je odmah nakon što je jednom od prodavatelja KT, koji je predstavljao ostale suvlasnike iz obitelji KT, isplatio kupoprodajnu cijenu zemljišta 1971. godine stupio u posjed kupljenih nekretnina, a da je sporne nekretnine smatrao svojima, ukazuje i činjenica da je iste godine od nadležnih tijela dobio potrebna odobrenja za uvođenje struje i vode, a potom na njima izgradio plastenik i staklenik, te se bavio proizvodnjom cvijeća, što uostalom potvrđuju svi saslušani svjedoci, osim ŠT, koji o odlučnim činjenicama vezanim za premet spora nije imao saznanja. Zbog iznijetih razloga posjed tužitelja i njihovog prednika zakonit, istinit i pošten, jer je stečen na pravilan način (kupoprodajom), a ne silom, potajno ili prijevarom, te su predniku tužitelja nekretnine odmah nakon isplate kupoprodajne cijene predane u posjed, a tuženici u postupku nisu dokazali nikakve okolnosti koje bi ukazivale na to da bi posjednik imao saznanja kako mu ne pripada pravo na posjed.

26. Osim toga, obzirom na činjenicu da se poštenje posjeda pretpostavlja (čl. 18. st. 5. ZV), okolnost da je u vrijeme predmetne kupoprodaje u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo upisano pravo korištenja u korist 1. i 2. tuženica i njihove majke DT, kao zakonskih nasljednica iza pok. oca RT, samo po sebi ne znači da je posjednik nekretnine (prednik tuženika) znao, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV). Ovo iz razloga što ne čini posjed nepoštenim sama činjenica su tuženici i njihovi pravni prednici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnina u situaciji kada se o poštenju posjeda tužitelja kao uvjeta stjecanja vlasništva dosjelošću moglo procijeniti i kroz druge okolnosti.

27. Ovdje posebno valja naglasiti da je 1. tuženica, kao kćerka pok. RT i DT u svom iskazu navela da je znala da je obitelj tužitelja u posjedu spornih nekretnina i da na njima ima izgrađene plastenike, no da nikada protiv njih nije poduzimala nikakve pravne radnje vezano za njihovo pravo vlasništva, niti im je osporavala pravo na posjed sve do podnošenja protutužbe 2016. godine.

28. Kako žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, jer se njihova žalbena izlaganja u bitnome svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koje je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, to je njihove žalbe nisu osnovane.

29. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, a protutužbeni zahtjev tuženika za predaju u posjed spornih nekretnina uz valjane razloge odbijen, jer tužitelji predmetne nekretnine drže u posjedu temeljem valjane pravne osnove.

30. Odluka o troškovima pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

31. Međutim, u pravu je 2. tužitelj da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu osim parničnih radnji priznatih prvostupanjskom presudom nije dosudio još i zatraženi trošak sastava podnesaka koji je putem e- komunikacije njegov odvjetnik poslao 12.6.2024. (a kod suda je zaprimljen 14.6.2024.), a kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti bio potreban za postupak u iznosu od 100 bodova po Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), što prema vrijdnosti boda od 2,00 EUR IZNOSI 200,00 EUR, uvećano na trošak PDV-a od 25% ili ukupno 250, 00 EUR. Stoga je žalbu 2. tužitelja valjalo djelomično uvažiti i preinačiti odluku o troškovima postupka u dijelu toč. VI. izreke temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i dosuditi mu daljnji iznos parničnog troška od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

32. Trošak ostalih podnesaka (od 1.9.2020., 13.11.2020., 17.2.2021., 18.5.2022., 6.12.2023., 22.4.2025. i 27.6.2025.) koji su svi, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja poslani putem e-komunikacije prije tih datuma, a zaprimljeni kod suda s tim datumima, ne pripada 2. tužitelju. Naime, podnesak od 1.9.2020. kojim tužitelji požuruju postupanje u ovom predmetu i podnesak od 18.5.2022. kojim dostavljaju dokaz o uplati predujma za vještačenje (kojim podatkom sud nakon uplate predujma raspolaže) nisu u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP bili potreban za postupak. Trošak sastava podnesaka od 13.11.2020. i 15.2.2021. već je dosuđen u okviru parničnih troškova 1. tužiteljici, jer je u to vrijeme isti odvjetnik Damir Primorac zastupao oboje tužitelja, pa ovi troškovi ne mogu biti još jednom dosuđeni sada 2. tužitelju. Nadalje, trošak sastava podneska od 6.12.2023., u kojem novi punomoćnik 2. tužitelja navodi da je suglasan s navodima punomoćnika 1. tuženice iz podneska od 1.12.2023., također nije bio potreban za postupak, a nepotrebni su bili i podnesci od 22.4.2025. u kojemu 2. tužitelj nepotrebno ocjenjuje i očituje se na podnesak tuženika vezano za iskaze svjedoka, jer se o iskazima svjedoka mogao očitovati na ročištima na kojima su svjedoci saslušani, te podnesak od 27.6.2025. u kojemu se 2. tužitelj ponovno nepotrebno očituje na navode iz podneska 1. tužiteljice od 12.6.2025., koji također u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bio potreban za postupak. Dakle, 2. tužitelju osnovano nije dosuđen i daljnji zatraženi trošak od 1.750,00 EUR, te je prvostupanjska presuda u tom dijelu odbijajućem dijelu toč. VI. izreke potvrđena.

33. Razmjerno uspjehu 2. tužitelja u žalbenom postupku od 10% (vps. žalbe 2.000,00 EUR), priznat mu po Tbr. 10. toč. 4. Tarife trošak sastava žalbe od 12,5 EUR. Nije mu priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu, jer iz stanja predmeta proizlazi da istu nije platio.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš