Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-387/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik, kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RŠ, zbog kaznenog djela protiv intelektualnog vlasništva – nedozvoljenom uporabom autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača iz članka 285. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 111/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KO-DO-479/21 od 19. travnja 2024. i okrivljenog RŠ, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 2088/21-69 od 13. prosinca 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika Dražena Srba, odvjetnika iz Osijeka,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog RŠ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 2088/2021-69 od 13. prosinca 2023., okrivljeni ĐŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv intelektualnog vlasništva – nedozvoljenom uporabom autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, opisano i kažnjivo po članku 285. stavku 1. KZ/11, te je n a temelju članka 285. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP), oštećenicima Hrvatskom društvu skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava (dalje u tekstu: HDS ZAMP), OIB: 56668956985, Zagreb, Heinzelova 62a i Hrvatskoj udruzi za zaštitu izvođačkih prava (dalje u tekstu: HUZIP), OIB: 43987938364, Zagreb, Ivana Broza 8a, dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev i to: HDS ZAMP u iznosu od 13.017,61 eura / 98.081,20 kuna, a oštećenom HUZIP iznos od 19.527,13 eura / 147.121,18 kuna te je naloženo okrivljeniku da oštećenicima platiti navedene novčane iznose u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP, okrivljeniku je naloženo da naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura / 753,45 kuna, kao i trošak provedenog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.236,45 eura / 9.316,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, odnosno odluke o uvjetnoj osude te je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odnosno da mu izrekne bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljeni ĐŠ po branitelju Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu. Okrivljenik je u žalbi predložio da se pobijana presuda preinači i da se on oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je ujedno zatraženo da se branitelj okrivljenika obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvan državni odvjetnik i okrivljeni ĐŠ čiji je poziv vraćen s napomenom dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", a sjednici je pristupio branitelj okrivljenika - odvjetnik Dražen Srb koji je iznio navode i prijedloge iz žalbe.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika osim zbog odluke o kazni i

imovinskopravnom zahtjevu

7. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer uz naznaku odredbi članka 18. do 25. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima nije navedeno izdanje Narodnih novina zbog čega je nejasno kada je navedeni propis stupio na snagu, pa nije moguće utvrditi da bi bilo kakvo postupanje okrivljenika bilo suprotno tom zakonu. Međutim, formalni propust ne navođenja izdanja Narodnih novina ne čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog kojeg se pobijana presuda ne bi mogla ispitati jer su u izreci pobijane presude jasno i nedvosmisleno navedene blanketne odredbe koje štite intelektualno vlasništvo iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te su time dostatno precizirane povrijeđene odredbe koje su, u svom sadržaju, bile predmet ispitivanja prvostupanjskog suda, da bi se utvrdilo da li ih je okrivljenik prekršio. Stoga žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (zapravo samo pravilnost), okrivljenik smatra da nije dokazano da bi presnimio i pohranio 140.116 glazbenih datoteka na računalu jer je to mogao učiniti bilo tko od zaposlenika te da nije dokazano da je u više navrata neovlašteno objavljivao i priopćavao glazbene datoteke posjetiteljima ugostiteljskog objekta jer su svi svjedoci iskazali da su glazbu puštali DJ-evi koji su nosili svoja računala s kojih su puštali glazbu. Međutim, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je okrivljenik bio suvlasnik broda Zagorje koji brod je dan u zakup zakupoprimcu Agroturističkoj zadruzi branitelja Bistrica (u daljnjem tekstu: ...) u kojoj je okrivljenik bio jedan od osnivača ..., sjedište ... je bilo na njegovoj, tadašnjoj, adresi prebivališta. ... je ishodio rješenje da se na predmetnom brodu obavljaju ugostiteljske djelatnosti. Svjedok BŠ, kao upravitelj zadruge i ovlašten da zastupa zadrugu, navodi da je ... unijela inventar među kojima i predmetni kompjuter, a zbog proteka vremena se ne sjeća tko je upravljao tim barom jer on nije, no okrivljenik je po njegovom ovlaštenju bio ovlašten potpisivati dokumentaciju za .... Nesporno je da je okrivljenik bez primjedbi potpisao Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta za jedno crno kućište računala Color Muster nepoznatog serijskog broja. Prema nalazu i mišljenju vještaka Zorana Tomaša, stalnog vještaka za audiovizualna djela, upravo na tom oduzetom računalu pronađeno je pohranjeno 140.116 muzičkih datoteka. Imajući na umu i fotodokumentaciju očevida od 20. ožujka 2014. (list 33-37), jasno proizlazi da je kućište računala Color Muster bilo povezano s ostalim informatičkim komponentama pa tako i monitorom na kojem se očitavaju nazivi pohranjenih muzičkih datoteka. Stoga, imajući na umu ulogu okrivljenika u vlasničkoj strukturi broda Zagorje i u ..., potpuno je neživotno da bi bilo tko drugi od zaposlenika, pri čemu okrivljenik niti ne navodi kojih, imao interes da na predmetno računalo neovlašteno presnimi i pohrani 140.116 glazbenih datoteka raznih izvođača u MP3 i MIDI formatu. Jednako tako, ako se analizira fotodokumentacija o položaju predmetnog računala i iskaz svjedoka UŠ koji navodi da je „nešto sviralo“ kada je podigao osigurače od struje, tada je pogrešan navod iz žalbe okrivljenika da nema dokaza da bi se s navedenog računala puštala glazba. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, pravilno utvrdio da je okrivljenik protivno propisima kojima se uređuju autorsko i srodna prava reproducirao i priopćio javnosti tuđa autorska djela i na taj način prouzročio znatnu štetu. Takvim utvrđenim postupanjem okrivljenik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nedozvoljenom uporabom autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 285. stavka 1. KZ/11, stoga žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni i žalbe okrivljenika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu

9. Okrivljenik je uvodno u žalbi naveo da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu nije obrazložio, pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 478. ZKP uzeo da se okrivljenik žalio na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni te je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se on blaže kazni.

9.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika prilikom odmjeravanja kazne jer, između ostalog, nije mogao olakotnim cijeniti dob okrivljenika te da nije dovoljno cijenio činjenicu da je okrivljenik svojim dugotrajnim postupanjem prouzročio znatnu materijalnu štetu oštećenicima, zbog čega smatra da se svrha kažnjavanja te specijalne i generalne prevencije može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora. Međutim, državnom odvjetniku valja ukazati da okolnost da je okrivljenik svojim postupanjem prouzročio znatnu materijalnu štetu oštećenicima predstavlja obilježje kaznenog djela i ne može se cijeniti i kao otegotna okolnost.

9.2. Nisu u pravu ni okrivljenik kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznenu sankciju niti državni odvjetnik kada tu sankciju smatra preblagom. Naime, protivno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne te je ispravno kao olakotno cijenio protek vremena od počinjenog djela, njegove obiteljske prilike jer je otac dvoje punoljetne djece, njegovu životnu dob i činjenicu da do inkriminiranog razdoblja nije činio kaznena djela iz čega se može zaključiti da je do tada svoj život uskladio s društvenim normama, dok je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan što mu je sud cijenio otegotnim. Imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ovaj drugostupanjski sud smatra da osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 8 (sam) mjeseci te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine - u cijelosti je primjerena svim navedenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.

10. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da iz dokaza spisa nije bilo moguće utvrditi visinu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud iz dopisa HDS ZAMP-a od 5. studenog 2019. i HUZIP-a od 5. studenog 2019. te nalaza i mišljenja vještaka za audiovizualna djela Zorana Tomaša, utvrdio pravni osnov za dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva, kao i njegovu visinu te i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu odluku prvostupanjskog suda pod točkom III. izreke pobijane presude.

11. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik