1

 

                            Poslovni broj Gž-854/2023-2

 

 

   

 

     Poslovni broj Gž-854/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

                                                                                   

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz D., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz D., protiv tuženika 1. A. B. i 2. V. B., odsutnih i nepoznatog boravišta, zastupanih po privremenoj zastupnici B. S., odvjetnici iz D., zatim 3. I. K. pok. N., 4. N. G. rođ. P., 5. M. P. pok. I., 6. R. P. pok. P., 7. R. G. J. pok. P., 8. C. M. M. F. rođ. R. i 9. P. mldb. N. pok. M., a tuženici pod 3. do 9. odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku P. M., odvjetniku iz D., zatim 10. E. P., ud. M.-M., S., i 11. I. P., pok. M.-M., S., , radi utvrđenja i uknjižbe, u povodu prijedloga za ponavljanje postupka predlagatelja N. K., rođ. 1946. J., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz D., kao pravnog sljednika tuženika I. K., pok. N., odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 8 P-458/2023-54 od 19. svibnja 2023. godine, dana 04. siječnja 2024. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 8 P-458/2023-54 od 19. svibnja 2023. godine u točkama I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) dopušteno je ponavljanje postupka, te je ukinuta pravomoćna presuda tog suda poslovni broj P-2196/15-35 od 11. srpnja 2017. godine u odnosu na tuženika I. K., pok. N..

 

2.              U točki II. izreke ukinute su sve radnje koje je poduzeo privremeni zastupnik tuženika I. K., pok. N.-odvjetnik P. M. iz D., te je odbačena tužba tužiteljice od 07. veljače 2012. godine u odnosu na tuženika I. K., pok. N..

 

3.              U točki III. izreke razdvojen je postupak po zahtjevu predlagatelja iz prijedloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka od 12. veljače 2021. godine u dijelu kojim zahtijeva da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu tog suda da provede brisanje upisa na nekretninama čest. zgr. 242 i 243, te kč. br. 368, k. o. D., provedenog temeljem presude istog suda poslovni broj P-2196/15 od 11. srpnja 2017. godine u odnosu na suvlasnički dio tuženika I. K., pok. N., te je određeno da će se po navedenom zahtjevu postupak voditi pod novim poslovnim brojem.

 

4.              Protiv tog rješenja, kojeg sadržajno pobija u točkama I. i II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP).

 

5.              U žalbi u glavnome navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je predmetni prijedlog za ponavljanje postupka (u nastavku teksta: Prijedlog) pravovremen, potpun, dopušten i osnovan, iz razloga koje pobliže navodi u žalbi, pa smatra da nisu bile ispunjene propisane pretpostavke za donošenje pobijane odluke, slijedom čega predlaže da se to rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

6.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7.              Žalba nije osnovana.

 

8.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza predlagatelja N. K. (u nastavku teksta: predlagatelj) i tužiteljice, u bitnome utvrđuje da je predlagatelj dana 12. veljače 2021. godine podnio putem pošte predmetni Prijedlog, kojim traži da se ukine pravomoćna presuda tog suda poslovni broj P-2196/15-35 od 11. srpnja 2017. godine u odnosu na tuženika I. K., pok. N., a kojem Prijedlogu se tužiteljica usprotivila, navodeći da je isti nepotpun, nedopušten, nepravodoban i neosnovan.

 

9.              U vezi toga utvrđuje kako iz priložene dosudnice Kotarskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-328/39 od 15. svibnja 1944. godine proizlazi da je provedena ostavina iza J. K., pok. N., preminulog dana 06. studenoga 1939. godine, te da su istoga naslijedili E. K., ud. J., F. K., pok. N., A. K., pok. N., I. K., pok. N., M. K., K. B., žena N., A. B., N. B., I., I. B., I., N. B., F., V. B., I., M. B., I., R. K., ud. P. i L. P., žena V..

 

10.              Nadalje utvrđuje da su temeljem rješenja o uručenju ostavštine Kotarskog suda u Korčuli poslovni broj O-466/48 I. K., pok. N., koji je preminuo dana 22. veljače 1942. godine, naslijedili A. K., pok. I., D. K., pok. I., I. K., pok. I., M. K., pok. I. i J. K., pok. N., a da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-269/79 od 23. veljače 1982. godine D. K., pok. I., preminulog dana 23. veljače 1979. godine, naslijedila njegova supruga A. K., koju su prema rješenju o nasljeđivanju istog suda poslovni broj O-280/1966 od 30. kolovoza 1999. godine naslijedili kćer L. Č., rođ. K. pok. D. i sin N. K., pok. D..

 

11.              Na temelju potonje navedenih isprava, kao i iskaza predlagatelja i tužiteljice, prvostupanjski sud utvrđuje kako je predlagatelj dokazao da je jedan od pravnih sljednika ranijeg tuženika i jednog od upisanih suvlasnika predmetnih nekretnina I. K., pok. N. (svojeg djeda), za kojeg utvrđuje da je preminuo 1942. godine, zbog čega isti nije mogao biti stranka u ovom postupku, slijedom čega utvrđuje da je predlagatelj kao jedan od njegovih nasljednika ovlašten podnijeti predmetni Prijedlog, jer da mu je propuštanjem dostave bilo onemogućeno sudjelovati u postupku, pa da bi mu rok od 30 dana za podnošenje Prijedloga počeo teći od dana uručenja pravomoćne presude tog suda poslovni broj P-2196/15-35 od 11. srpnja 2017. godine, koja odluka istome nije uručena, a da je predlagatelj za navedeni postupak doznao dana 28. siječnja 2021. godine, kada je po punomoćniku zatražio uvid u predmetni spis, slijedom čega utvrđuje da je Prijedlog podnesen u propisanom roku od 30 dana od saznanja za potonju presudu, a da tužiteljica nije dokazala da bi predlagatelj za isti postupak i gornju presudu doznao prije ovog postupka.

 

12.              Stoga pozivom na odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 77. ZPP-a, kao i pozivom na odredbe članaka 423., 424. i 427. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

 

13.              Utvrđujući da tuženik I. K. kao mrtva osoba nije mogao biti stranka u ovom postupku, te da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti i koji je takve prirode da sprječava daljnje vođenje parnice, odlučuje kao u točki II. izreke pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 83. stavak 5. ZPP-a.

 

14.              Sud prvog stupnja utvrđuje da predmetni Prijedlog u dijelu koji je opisan u točki III. izreke ožalbenog rješenja u naravi predstavlja brisovnu tužbu, slijedom čega razdvaja postupak po tom zahtjevu i odlučuje da će se postupak po istome voditi pod novim poslovnim brojem.

 

15.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

16.              Neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 423., 424. i 425. tog Zakona, jer sud prvog stupnja nije nepravilno primijenio potonje odredbe ZPP-a.

 

17.              Naime, iz sadržaja predmetnog Prijedloga (list 126 i 127 spisa) proizlazi da se isti temelji na tvrdnjama predlagatelja da je u ovom parničnom postupku, koji je okončan donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2196/15 od 11. srpnja 2017. godine, kao jedan od tuženika bio naveden njegov pravni prednik I. K., pok. N., koji je preminuo dana 22. veljače 1942. godine, dakle znatno vremena prije podnošenja predmetne tužbe, a čiji sunasljednik je predlagatelj, pa se isti Prijedlog temelji na odredbi članka 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a, prema kojoj se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je u postupku kao tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, u vezi čega je predlagatelj za takve navode predložio dokaze u vidu isprava koje je uz Prijedlog priložio u spis, čime je u tom pogledu postupio u skladu s odredbom članka 424. stavak 2. ZPP-a.

 

18.              Točno je da predlagatelj u Prijedlogu nije naveo okolnosti iz kojih proizlazi da je Prijedlog podnesen u zakonskom roku, niti dokaze kojima se potkrepljuju ti navodi, kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a, ali je takav propust otklonjen time što je predlagatelj na ročištu koje je u vezi Prijedloga u ovom predmetu održano dana 22. ožujka 2022. godine naveo da je njegov punomoćnik neposredno nakon što mu se predlagatelj obratio zatražio dana 25. siječnja 2021. godine uvid u predmetni spis, te je odmah nakon saznanja podnio taj Prijedlog dana 10. veljače 2021. godine, pa iz svega navedenog proizlazi da Prijedlog sadrži sve što je propisano odredbom članka 424. stavak 2. ZPP-a, slijedom čega isti nije nepotpun.

 

19.              Nisu osnovane niti tvrdnje tužiteljice o nepravovremenosti Prijedloga, koji je podnesen putem pošte preporučeno dana 12. veljače 2021. godine, jer je predlagatelj podnio taj izvanredni pravni lijek u roku od 30 dana računajući od 28. siječnja 2021. godine kada je (putem svojeg punomoćnika) doznao za postojanje  pravomoćne presude tog poslovni broj P-2196/15 od 11. srpnja 2017. godine (list 111-113 spisa), kojom je između ostalog usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i u odnosu na tuženika I. K., pok. N., zastupanog po privremenom zastupniku P. M., odvjetniku iz D..

 

20.              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predlagatelj bio ovlašten podnijeti predmetni Prijedlog, jer je isti i prema stajalištu ovog suda dokazao da je jedan od nasljednika svojeg djeda I. K., pok. N. (jednog od tuženika), koji je prema pravilnom utvrđenju suda preminuo davno prije podnošenja predmetne tužbe (1942. godine), a koji zbog te činjenice nije u smislu odredbe članka 77. stavak 1. ZPP-a mogao biti stranka u ovom postupku, pa su neosnovani svi oni žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, za koja su u pobijanom rješenju navedeni jasni, detaljni i pravno utemeljeni razlozi i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žaliteljicu.

 

21.              S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja u skladu s odredbama članaka 421. stavak 1. točka 3. i 423. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja, pa u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 425. stavak 1. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica.

 

22.              Pri tome za odluku o žalbi nisu bitni oni žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na meritum ove parnice (tvrdnje o tome kojem od prednika tužiteljice i predlagatelja je pripala u vlasništvo predmetna kuća), jer se prilikom odlučivanja o Prijedlogu ne raspravlja niti odlučuje o tim činjenicama.

 

23.              Budući da iz sadržaja spisa proizlazi da se o Prijedlogu raspravljalo zajedno s glavnom stvari, to je u smislu odredbe članka 427. stavak 5. ZPP-a, te sukladno odredbi članka 83. stavak 5. ZPP-a, pravilno iz gore navedenih razloga donesena odluka sadržana u točki II. izreke pobijanog rješenja.

 

24.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi ožalbeno rješenje, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

25.              Rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

U Rijeci, 04. siječnja 2024.

 

 

S U D A C 

 

Alen Perhat