Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-402/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-793/2024. od 18. veljače 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025. u prisutnosti odvjetnika Ante Burića, u zamjeni za branitelja optuženika, odvjetnika Tomislava Gambiraže,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog SĆ te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-793/2024. od 18. veljače 2025., optuženi SĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. i nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude pa mu je za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179. a. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo nametljivog ponašanja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. stavak 1. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od trenutka lišenja slobode od 5. studenog 2024. pa nadalje. Treba napomenuti da je naknadno, rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Kv-191/2025. od 5. lipnja 2024. optuženom SĆ ukinut istražni zatvor i pušten je na slobodu.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u iznosu od 1.400,00 eura (tisuću četiri stotine eura).

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi SĆ putem branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se žalbi udovolji i pobijana presuda preinači na način da se optuženi SĆ oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

6. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP na prijedlog optuženika o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženi SĆ, njegov branitelj, odvjetnik Tomislav Gambiraža i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, a sjednici je pristupio odvjetnik Ante Burić iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri u Zagrebu, u zamjenu za branitelja Tomislava Gambiražu, dok uredno obaviješteni optuženik i Županijski državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

7. Žalba je osnovana.

8. U pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, presuda nema uopće razloga i u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

9. Naime, u pravu je optuženik kada tvrdi da je izreka pobijane presude u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. proturječna i nerazumljiva jer se u činjeničnom opisu izreke presude prvo navodi da je optuženik od ljeta 2022. do prosinca 2023. u Zadru i Bosni i Hercegovini svakodnevno vrijeđao žrtvu VĆ, da bi se potom opisale dvije situacije, jedna iz ljeta 2022., a druga iz prosinca 2023., što je doista nerazumljivo jer je nejasno kako je optuženik svakodnevno vrijeđao oštećenicu u razdoblju od godine i pol dana, a zapravo su, u činjeničnom opisu opisane dvije situacije, odnosno samo dva događaja koja su se dogodila u dva dana od ukupno inkriminiranih više od petsto dana. Osim toga, iz iskaza oštećenice proizlazi da je oštećenica napustila optuženika nakon događaja koji se zbio 11. lipnja 2023. kada je uzeo vruću posudu s kavom i ulijevao joj u usta, stoga ostaje upitno na koji je to način optuženik nakon što je faktično prestala njihova životna zajednica činio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. Treba istaći da je optuženi SĆ ujedno proglašen krivim da je od 11. lipnja 2023. do 5. studenog 2024. činio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11., dakle isto vrijeme je prema bliskoj osobi činio kazneno djelo nasilja u obitelji i nametljivog ponašanja, što je u konkretnom slučaju, a s obzirom na sadržaj njihove veze, nemoguće i kontradiktorno je.

10. Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud iznosi postupovni materijal, paušalno navodi da je analizom provedenih dokaza, međusobno ih uspoređujući i dovodeći ih u vezu s obranom optuženika utvrdio sve bitne sastavnice terećenih kaznenih djela, no osim verbalizacije provođenja analize, prvostupanjski je sud zapravo propustio analizirati provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika, a potom navesti koje bitno obilježje inkriminiranih kaznenih djela je iz kojih provedenih i analiziranih dokaza je utvrdio.

11. U činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude optuženiku se stavlja na teret da je kršio odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17., 126/19., 84/21.), međutim, prvostupanjski sud ne opisuje u čemu nalazi bitno obilježje kaznenog djela nasilja u obitelji, odnosno da se radi o „teškom kršenju“ naznačenog propisa. Da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenzitet i s nastupjelom posljedicom, što je prvostupanjski sud propustio obrazložiti. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 579/2017.od 8. veljače 2018. „razgraničenje između kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. i prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09., 14/10., 60/10.) očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je quaestio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine prekršaja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne prekršaju“. S obzirom da nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj i kazneno djelo, važno je kvantitativnu razliku, odnosno veću kriminalnu količinu koja postoji kod ovog kaznenog djela, a kako je to gore objašnjeno, opisati, što u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud nije učinio.

12. Prvostupanjski sud je paušalno prihvatio iskaz oštećene VĆ jer je u skladu s iskazima svjedoka AĆ kojem se žrtva žalila na ponašanje optuženika, bez opisa konkretnih izgreda te iskazu TĆ koji je svjedočio o galami i buci u stanu, međutim, ne opisuje u čemu nalazi u ponašanju optuženika grubo, odnosno teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji.

13. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. postoji ako nije počinjeno neko teže kazneno djelo. U konkretnom činjeničnom opisu optuženiku se stavlja na teret da je u isto vrijeme činio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. pa je upitno jesu li izrečene prijetnje bile s ciljem izazivanja straha kod žrtve, kao dio jedinstvene djelatnosti usmjerene za izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji pa se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. kao sporedno kazneno djelo. Iz kojih razloga prvostupanjski sud nalazi da se radi o dva kaznena djela, a ne o jednom kako to tvrdi žalitelj, prvostupanjski sud je propustio objasniti.

14. S obzirom da se presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je ocjenjivao i ove žalbene navode. S tim u vezi treba istaći da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je bilo nužno provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnost je li u inkriminiranom razdoblju bolovao od kakve duševne ili psihičke bolesti, kakvo je bilo njegovo opće zdravstveno stanje i psihičko stanje u vrijeme inkriminacije. Naime, iz provedenih dokaza doista ne proizlazi bilo kakav razlog koji bi ukazivao da je ubrojivost optuženika upitna, tako da nije bilo osnova za provođenje predloženog vještačenja optuženika. U odnosu na prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka ŽĆ, brata žrtve, a na okolnost ponašanja optuženika prema žrtvi, treba istaći da se radi o svjedoku koji zbog bliskosti sa žrtvom može imati relevantnih saznanja o njezinom odnosu s optuženikom pa ga je potrebno ispitati.

15. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, detaljno analizirati optuženikovo ponašanje i dovesti ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a potom tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11., a koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči