Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-467/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VV zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. i 56/15.– dalje u tekstu: KZ/11.). odlučujući povodom žalbe oštećene kao tužiteljice ĐV podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1923/2024.-7 od 7. travnja 2025., nakon javne rasprave održane u prisutnosti oštećene kao tužiteljice ĐV, opunomoćenika oštećenice kao tužiteljice, odvjetnika ŽV, optuženog VV i njegovog branitelja, odvjetnika Bojana Opačića, u zamjeni za odvjetnika Hrvoja Jukića održane 11. studenog 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe oštećene kao tužiteljice ĐV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u zakonskom opisu i pravnoj oznaci kaznenog djela na način da isti glase „dakle, kao stranka u postupku dao lažan iskaz na kojem iskazu se temelji konačna odluka u tom postupku, čime bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po članku 305. stavak 1. i 2.“.

II. Žalba oštećene kao tužiteljice ĐV se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu je pobijanom presudom broj: K-1923/2024.-7 od 7. travnja 2025. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženog VV oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza, opisano u članku 305. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-5. ZKP te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv presude žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica putem opunomoćenika ŽV, odvjetnika u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i proglasi optuženika krivim, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba oštećene kao tužiteljice ĐV nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka prvostupanjske presude proturječna te je proturječna razlozima presude zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. S obzirom da je u konkretnom predmetu već tri puta ukidana prvostupanjska presuda to postoji zabrana daljnjeg ukidanja u smislu odredbe članka 484.a stavak 1. ZKP pa je u skladu s odredbom članak 484.a stavak 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud zakazao i proveo raspravu te donio presudu.

7. Proturječje između izreke prvostupanjske presude, odnosno njezinog zakonskog opisa i pravne kvalifikacije i obrazloženja presude ogleda se u tome što je prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe da bi kao svjedok u postupku pred sudom dao lažni iskaz čime bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – opisano i kažnjivo po članku 305. stavak 1. KZ/11., dok iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženik oslobođen optužbe da je kao stranka u parničnom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1280/15 lažno iskazivao, što predstavlja obilježje kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11. Isto proizlazi i iz obrazloženja prvostupanjske presude jer prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi optuženi VV kao stranka u parničnom postupku dao lažan iskaz te da je na takvom, lažnom iskazu isključivo utemeljena preuda, odnosno oslobađa optuženika da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11. Time da treba napomenuti da je za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik i optužen prema optužnici oštećenice kao tužiteljice od 8. ožujka 2018., izmijenjene 22. listopada 2021. pa je oslobodivši optuženika za djelo za koje nije optužen prvostupanjski sud prekršio odredbu članka 449. stavak 1. ZKP kojom je propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj optužnici, a za to je kazneno djelo oštećenica kao tužiteljica stekla i svojstvo ovlaštenog tužitelja.

8. U dokaznom postupku ovaj drugostupanjski sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje BV sa lista 50 spisa, nalaze i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente ŠV sa listova 123 do 128 spisa i lista 185 spisa i AV sa listova 70, 97-102 i 186 spisa te njihove iskaze na raspravi od 5. ožujka 2021., potvrdu o prometu po računu BV u Zagrebačkoj banci d.d. od 7. kolovoza 2019. sa lista 60 spisa, izreku presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1280/15 od 25. veljače 2016. sa listova 113 do 115 spisa, izreku presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-548/2016 od 30. kolovoza 2016. sa listova 158 do 161 spisa, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1280/15, potvrdu Državnog hidrometeorološkog zavoda (na listovima 66-67 spisa), zapisnik Centra za socijalnu skrb, Ured Maksimir od 12. siječnja 2012. godine (na listu 80 spisa), zahtjev za kupnju udjela uz Ugovor o zalogu (na listovima 81-82 spisa), ugovor o tekućem računu (na listu 83 spisa), bilješku optuženika od 19. listopada 2012. godine (na listu 96 spisa), ovjerenu izjavu o bračnoj imovini (na listovima 103-104 spisa), presliku potvrde od 04. lipnja 2012. godine (na listu 105 spisa), ugovor o kreditu od 03. veljače 2011. godine (na listovima 106-112 spisa), dopis optuženika od 01. lipnja 2020. godine (na listu 117 spisa), zapisnik u predmetu OGS-a, poslovni broj Pob-1904/15 od 16. studenog 2016. godine (na listovima 161- 165 spisa), izvadak iz matice rođenih (na listovima 153-155 spisa) te dopis odvjetničkog društva od 04. veljače 2015. godine (na listu 233 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĐV sa rasprave od 30. studenog 2021. ( list 237 spisa) i s rasprave od 19. travnja 2024. (list 319-321 spisa), nepravomoćnu presudu P-1396/22 OGS u Zagrebu, izvadak iz kaznene (list 334) i prekršajne evidencije (list 331) za optuženika, a potom ispitao optuženika koji je iskazivao kao tijekom prvostupanjskog postupka, a što proizlazi iz zapisnika od 5. ožujka 2021. (list 186), 5. srpnja 2024. (list 337), 7. travnja 2025. (list 380).

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj drugostupanjski sud je zaključio da je žalba oštećenice kao tužiteljice neosnovana, da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, cijeneći i analizirajući sve provedene dokaze, uspoređujući ih međusobno te s obranom optuženika osnovano zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženi VV počinio kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje kazneno djelo je optužen naznačenom optužnicom oštećenice kao tužiteljice ĐV. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti otklonio opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10. Nije u pravu oštećenica kao tužiteljica kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da se na iskazu optuženog VV, kao stranke u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u postupku P-1280/15., na raspravi 11. siječnja 2016., ne temelji konačna odluka, a što je bitna sastavnica kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 2. KZ/11.

11. Počinitelj kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ/11. je stranka u postupku, osim okrivljenika, koja lažno iskaže, a na takvom se njezinom iskazu temelji konačna sudska odluka. Dakle, da bi stranka odgovarala za kazneno djelo davanja lažnog iskaza potrebno je ne samo da je njezin iskaz objektivno lažan, već i da se na tom iskazu temelji konačna, sudska odluka, dakle, za opstojnost kaznenog djela moraju biti ispunjena dva bitna objektivna elementa i to: svojstvo počinitelja, odnosno da se radi o stranci u postupku (parničnom, izvanparničnom, upravnom i sl.) i da se na lažnom iskazu temelji konačna sudska odluka. U ovom postupku nije sporno da je iskaz optuženika u parničnom postupku lažan, međutim, nije dokazano da se na takvom lažnom iskazu temelji konačna sudska odluka u tom postupku.

12. Konačnu sudsku odluku, odnosno odluku protiv koje nema redovnog pravnog lijeka, u ovom postupku predstavljaju presuda i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1280/15 od 5. veljače 2016. kao i presuda i rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kž-548/16 od 30. kolovoza 2016. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke (prvi odlomak na trećoj stranici spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud analizirao potpise tužiteljice, ovdje oštećene ĐV i da je zaključio kako je prostim okom vidljivo da nesporni potpisi tužiteljice odgovaraju potpisu na spornoj potvrdi, „pa kako tužiteljica, kraj takvog stanja stvari, na okolnost da navedenu potvrdu nije potpisala, nije predložila provođenje bilo kakvih drugih dokaza, to je sud, temeljem odredbe članka 221. a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da je tužiteljica potpisala navedenu potvrdu odnosno da je od tuženika primila iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti čime je tuženik svoju obvezu iz Izjave od 23.1.2012. ispunio u cijelosti, a kako to tuženik i tvrdi u odgovoru na tužbu te u svom iskazu, koji je sud prihvatio kao istinit jer je isti iznesen sukladno navodima iz navedene potvrde od 4.6.2012. čija vjerodostojnost nije s uspjehom osporena od strane tužiteljice“, dok iz drugostupanjske odluke proizlazi kako je drugostupanjski sud zaključio da je prvostupanjski sud dao valjane razloge o tome zašto kao istinite nije prihvatio navode tužiteljice da potpis na spornoj potvrdi od 4. lipnja 2012. nije njezin potpis, uspoređujući taj potpis s njezinim potpisom sa izjave ovjerene kod javnog bilježnika od 23. siječnja 2012. i potpisima na dokumentaciji koju je dostavio tuženik te pravilno zaključujući da su svi potpisi, sporni i nesporni, gotovo identični“. Dakle, u predmetnom parničnom postupku sud nije utvrdio isključivo na temelju iskaza ovdje optuženika da je tamo tužiteljica, a ovdje oštećenica kao tužiteljica, potpisala spornu potvrdu, odnosno da je primila novac, već na temelju naznačene odredbe ZPP jer tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju, odnosno da nije potpisala navedenu potvrdu i u tom smislu nije predložila izvođenje dokaza - grafološkog vještačenja kojim bi dokazala svoju tvrdnju, pa je sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja, što predstavlja pravni osnov donošenja konačne odluke, a ne isključivo iskaz u parničnom postupku tuženika, ovdje optuženika.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti, a s obzirom na uočene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, preinačio prvostupanjsku presudu u zakonskom opisu djela i pravnoj kvalifikaciji inkriminiranog kaznenog djela, a žalbu oštećenice kao tužiteljice odbio je kao neosnovanu te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 11. studeni 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.