Poslovni broj: Usž-914/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Ja
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja RT GRACIJA doo , Rijeka , AB Šimića 29 , OIB: 41035026403 , kojeg zastupa opunomoćenik Timon Sakoman , odvjetnik iz Zagreba , Ilirski trg 6 , protiv tuženika Grada Rijeke , Upravnog odjela za gradsku imovinu , Povjerenstva za provođenje javnog natječaja , Rijeka , Titov trg 3 , OIB: 54382731928 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Rijeke , Gradonačelnika , Rijeka , Korzo 16 , OIB: 54382731928 , radi davanja u zakup poslovnog prostora, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 7 Us I- 1979/2023-9 od 18. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.
pretpostavljam da je
Poništava se Presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 7 Us I- 1979/2023-9 od 18. prosinca 2024.
rije š io je
I. Tužba tužitelja se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se odluka tuženika , KLASA: 372-03/23-03/95 , URBROJ: 2170-1-08-00-23-10 od 21. srpnja 2023. (točka I. izreke), predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak (točka II. izreke), određuje se da je u ponovnom postupku tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama tog suda izraženim u obrazloženju presude (točka III. izreke), te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 60 dana od dana dostavljaju se pravomoćne odluke o troškovima spora (točka IV. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se, kao neosnovan, prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke o davanju u zakup poslovnog prostora od 7. srpnja 2023., KLASA: 372-03/23-03/95, URBROJ: 2170-1-08-00-23-5 (dalje u tekstu: odluka o zakupu poslovnog prostora), u vezi javnog natječaja poslovnog prostora u [adresa], koji je održan dana 7. srpnja 2023., sa zahtjevom da se poništi odluka o zakupu poslovnog prostora, odnosno da se podnositelju prigovora omogući da zaključi s Gradom Rijeka ugovor o zakupu kojim će kao iznos zakupnine biti utvrđen iznos koji je podnositelj prigovora prvotno ponudio, a ne nakon dizanja cijene od strane društva kojem se nije smjelo dozvoliti sudjelovanje na licitaciji i donese odluka o davanju predmetnog prostora u zakup podnositelju prigovora za prvotno ponuđeni iznos zakupnine po 1 m[2] .
2. Zainteresirana osoba Grad Rijeka (dalje u tekstu: žalitelj) je protiv osporene presude izjavio žalbu, pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je sud donio odluku u predmetu u kojem nije stvarno nadležan obzirom da je zaštita zainteresiranim osobama osigurana pred nadležnim redovnim sudom tj. pred nadležnim općinskim ili trgovačkim sudom, ovisno o strankama u postupku. Smatra pogrešnim zaključak suda prema kojem bi jedinica lokalne samouprave (tuženik) prilikom davanja poslovnih prostora u zakup nastupala u pravnom prometu kao javnopravno tijelo u upravnom postupku, obzirom da je takav stav protivan odredbama članka 35. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članka 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, te članka 34. stavka 1. točke 7. i članka 34.b točke 1. Zakona o sudovima, a što nastavno detaljnije obrazlaže. Upire i na odredbu članka 256. Zakona o obveznim odnosima, kojom je određeno da se i oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje. Ponavlja da osporene odluke tuženika predstavljaju akte raspolaganja vlasnika i iste se ne mogu pobijati u okviru upravnog spora, te ukazuje na ustaljenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pozivajući se s tim u vezi u nastavku žalbe na niz odluka tih sudova. Slijedom svega iznesenog, žalitelj predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i odbaciti tužbu kao nedopuštenu, podredno, odbiti tužbu kao neosnovanu, podredno, poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Tuženik i tužitelj, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a, jer, prije meritornog rješavanja tužbenog zahtjeva, nije pravilno ocijenio pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
6. Naime, iz sadržaja sveza spisa, osobito osporene odluke kojom se tužitelju daje u zakup poslovni prostor na predmetnoj lokaciji, proizlazi da je ista donesena u postupku javnog nadmetanja - licitacije, primjenom Odluke o uvjetima i postupku javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora ("Službene novine Grada Rijeke", broj: 8/18. i 13/19.). Citirana Odluka je donesena temeljem članka 6. stavka 5. tada važećeg Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/11. i 64/15.), a koja odredba daje ovlaštenje gradskom vijeću da svojom odlukom odredi uvjete i postupak natječaja.
6.1. Osporenom odlukom o zakupu poslovnog prostora, pored ostalog, određeno je da će zakupnik (ovdje tužitelj) i Grad Rijeka, kao zakupodavac sklopiti ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora najkasnije do dana stupanja u posjed istog (točka 3.) te da će se, ukoliko zakupnik ne potpiše ugovor o zakupu ili ne pristupi primopredaji poslovnog prostora, ova odluka poništiti, a javni natječaj ponovno objaviti (točka 6.).
6.2. Iz navedenog slijedi da provedeni postupak rezultira sklapanjem ugovora o zakupu poslovnog prostora primjenom Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, koji ugovorni odnos spada u područje privatnog, a ne javnog prava.
7 . Kako se, dakle, predmetni javni natječaj i odluka o zakupu poslovnog prostora, pa tako i osporena odluka tuženika o prigovoru, temelje na odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, to Sud nalazi osnovanim prigovor žalitelja da tim aktom nije odlučeno o kakvom pravu ili obvezi tužitelja u upravnoj stvari, o kojoj se odlučuje upravnim aktom u upravnom postupku, već se radi o aktu raspolaganja vlasnika, u kojem slučaju je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, odnosno pred redovnim sudom. Takvo stajalište ovaj Sud je već izrazio u nizu svojih odluka (primjerice, rješenje poslovni broj: Usž-4354/22-2 od 7. prosinca 2022., Usž- 2012/2024-2 od 17. srpnja 2024. i dr.), a na koje osnovano ukazuje i žalitelj u žalbi.
8. S obzirom da, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, osporena odluka tuženika o prigovoru protiv odluke o zakupu poslovnog prostora ne predstavlja upravni akt, to se protiv takve odluke ne može voditi upravni spor, a što posljedično znači da je u konkretnom slučaju tužba ponesena u stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora.
9. Prema pak odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, slijedom čega je žalbu žalitelja valjalo usvojiti, poništiti osporenu presudu i tužbu tužitelja odbaciti jer nije dopuštena.
10. Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, ovaj Sud ističe da je odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Budući je u konkretnom slučaju, nakon što je usvojio žalbu žalitelja, ovaj Sud sam riješio stvar o kojoj se vodi upravni spor na način da je odbacio tužbu tužitelja, to proizlazi da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, radi čega je njegov zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4., uz odgovarajuću primjenu članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
Zagrebu 11. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
