Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-666/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BF, zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11)., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-17/2018-93 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg je optuženi BF proglašen krivim na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženik osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-17/2018.-93 od 13. lipnja 2025., optuženi BF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presudi, pa je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ako optuženi BF u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi BF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP u iznosu od 75,00 eura, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu 375,00 eura, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te da optuženom BF izrekne odgovarajuću kaznu zatvora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba je osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije nedovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, time da nije naveo niti jednu olakotnu okolnost koja opravdava izricanje uvjetne osude. Činjenica da je od trenutka počinjenja kaznenog djela proteklo više od osam godina kao i podatak da je mobilni uređaj u međuvremenu vraćen oštećenici ne opravdavaju izricanje blaže sankcije. Pri tom ističe da optuženik niti u jednom trenutku nije priznao počinjenje kaznenog djela niti izrazio žaljenje i kajanje zbog svoga postupanja, iako je njegova obrana tijekom postupka bila nelogična i očito usmjerena prema izbjegavanju vlastite kaznene odgovornosti. Nekritičkim i drskim stavom optuženik je zasigurno otežao vođenje kaznenog postupka, što sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir. Posebno ističe da je nedovoljno cijenjena činjenica optuženikove višestruke osuđivanosti i to prvenstveno zbog kaznenih djela protiv imovine, dakle zbog istovjetnih kaznenih djela kao što je inkriminirano, s time da je i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela optuženik nastavio činiti kaznena djela protiv imovine.
8. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno kao otegotne okolnosti cijenio stupanj krivnje optuženika koji je maksimalan te njegovu raniju osuđivanost, dok je kao olakotno, iako to izričito nije naveo, cijenio protek vremena, odnosno činjenicu da je od počinjenja djela prošlo više od osam godina kao i činjenicu da je mobilni uređaj u konačnici vraćen DF.
9. Međutim, prvostupanjski je sud propustio dati primjereni značaj istaknutim okolnostima, posebno dosadašnjoj osuđivanosti optuženog BF. Naime, prema izvodu iz kaznene evidencije optuženi BF je do počinjenje inkriminiranog kaznenog djela osuđivan u pet navrata, a u dva navrata zbog imovinskih kaznenih djela i to presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ko-1392/05. od 30. rujna 2005., pravomoćnom 20. listopada 2005. zbog kaznenog djela zlouporabe čeka i kreditne kartice iz članka 226. stavak 1. KZ/97. na novčanu kaznu, koja je naknadno zamijenjena kaznom zatvora u trajanju 30 dana te presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-785/12. od 20. prosinca 2012., pravomoćnom 21. svibnja 2013. zbog kaznenog djela krađe na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uz rok provjeravanja dvije godine, a nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela osuđivan je u jedanaest navrata zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i u dva navrata zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11. Ovakav izvod iz kaznene evidencije ukazuje da je optuženik sklon činjenju kaznenih djela imovinske prirode, da kaznena djela čini gotovo od svoje punoljetnosti kao i da do sada izricane novčane kazne i uvjetne osude nisu polučile svoju svrhu i u dostatnoj mjeri utjecale na optuženika da prestane činiti kaznena djela. Sve to ukazuje da je optuženika potrebno kazniti bezuvjetnom kaznom zatvora jer suprotno nema uporište u težini otegotnih okolnosti. Postavlja se pitanje koliko bi to optuženik trebao imati pravomoćnih uvjetnih osuda i do kada bi mu to represivni sustav trebao prijetiti zatvorskim kaznama, a on nastavljati sa činjenjem kaznenih djela pa da odluči prestati s takvom djelatnošću i odluči promijeniti svoj život te uskladiti ponašanje sa zakonskim propisima.
10. Protek vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, kada se ima na umu i da je optuženik svojim ponašanjem, odnosno izdržavanjem zatvorskih kazni utjecao na duljinu trajanja postupka jer je sud u nekoliko navrata odgađao rasprave kako bi provjerio gdje se nalazi, ne može se cijeniti kao olakotna okolnost, niti kao okolnost koja bi opravdavala izricanje uvjetne osude. Nadalje, niti činjenica da je oštećenoj DF vraćen predmetni mobitel nije od utjecaja na zaključak da optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela pa da mu se izrekne uvjetna osude. Time da treba istaći da je mobitel koji je predstavljao predmet počinjenja inkriminiranog kaznenog djela vraćen oštećenici samo zahvaljujući upornom i dosljednom istraživanju službenika policije, dok optuženik svojim ponašanjem ni na koji način nije utjecao na brzinu vraćanja predmetnog mobitela oštećenici. Osim toga, treba napomenuti da je predmetni mobitel vrlo brzo nakon počinjenja djela prodan, mijenjao korisnike, što je sigurno otežavalo vraćanje mobitela, tako da je oduzet 9. ožujka 2017. od ŠF, a vraćen oštećenici 10. srpnja 2017.
11. Stoga je posve ispravno i osnovano optuženog BF osuditi na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, što je bliže zakonski propisanom minimumu (propisana kazna za ovo kazneno djelo je od šest mjeseci do pet godina).
12. Ovakva kazna je, po ocjeni drugostupanjskog suda, primjerena svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, načinu počinjenja i istaknutim skrivljenim učincima kaznenog djela, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, ponašanju optuženika nakon počinjenog kaznenog djela i odnosu prema žrtvi kao i trudu da naknadi štetu te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne, tako i generalne prevencije.
13. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Slijedom navedenog, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni i optuženik osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, dok je u ostalom prvostupanjska presuda nepromijenjena.
U Zagrebu, 11. studeni 2025.
Predsjednica vijeća:
Koraljka Bumči
