Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-99/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LNS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Šljiviću, odvjetniku u Rovinju, A. Ferrija 35, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-24/2024-38 od 6. kolovoza 2024. u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 24/2024-38 od 6. kolovoza 2024. u točki I. Izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-24/2024-38 od 6. kolovoza 2024. u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice HNS koji glasi:

„1. Nalaže se tuženici Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici HNS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice te s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule, isplati iznos od 142.332,08 kuna / 18.890,71 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to:

A) s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice iznos od 82.064,95 kuna / 10.891,89 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- 256,85 kuna / 34,09 eura od 30. lipnja 2006. do isplate;

- 255,72 kuna / 33,94 eura od 31. srpnja 2006. do isplate;

- 254,06 kuna / 33,72 eura od 30. rujna 2006. do isplate;

- 254,44 kuna / 33,77 eura od 31. listopada.2006. do isplate;

- 253,61 kuna / 33,66 eura od 31. listopada.2006. do isplate;

- 251,5 kuna / 33,38 eura od 30. studenoga 2006. do isplate;

- 252,41 kuna / 33,50 eura od 31. prosinca 2006. do isplate;

- 249,62 kuna / 33,13 eura od 31. siječnja 2007. do isplate;

- 247,58 kuna / 32,86 eura od 28. veljače 2007. do isplate;

- 247,06 kuna / 32,79 eura od 31. ožujka 2007. do isplate;

- 246,98 kuna / 32,78 eura od 30. travnja 2007. do isplate;

- 241,33 kuna / 32,03 eura od 31. svibnja 2007. do isplate;

- 240,43 kuna / 31,91 eura od 31. svibnja 2007. do isplate;

- 238,24 kuna / 31,62 eura od 31. srpnja 2007. do isplate;

- 238,09 kuna / 31,60 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate;

- 238,24 kuna / 31,62 eura od 30. rujna 2007. do isplate;

- 387,73 kuna / 51,46 eura od 31. listopada 2007. do isplate;

- 385,92 kuna / 51,22 eura od 30. studenoga 2007. do isplate;

- 390,21 kuna / 51,79 eura od 31. prosinca 2007. do isplate;

- 389,38 kuna / 51,68 eura od 31. siječnja 2008. do isplate;

- 395,26 kuna / 52,46 eura od 29. veljače 2008. do isplate;

- 397,37 kuna / 52,74 eura od 29. veljače 2008. do isplate;

- 790,97 kuna / 104,98 eura od 31. ožujka 2008. do isplate;

- 770,33 kuna / 102,24 eura od 30. travnja 2008. do isplate;

- 761,44 kuna / 101,06 eura od 30. lipnja 2008. do isplate;

- 769,65 kuna / 102,15 eura od 30. lipnja 2008. do isplate;

- 754,50 kuna / 100,14 eura od 31. srpnja 2008. do isplate;

- 753,90 kuna / 100,06 eura od 30. rujna 2008. do isplate;

- 762,72 kuna / 101,23 eura od 31. listopada 2008. do isplate;

- 827,82 kuna / 109,87 eura od 30. studenoga 2008. do isplate;

- 788,86 kuna / 104,70 eura od 31. siječnja 2009. do isplate;

- 921,77 kuna / 122,34 eura od 28. veljače 2009. do isplate;

- 922,37 kuna / 122,42 eura od 31. ožujka 2009. do isplate;

- 925,09 kuna/122,78 eura od 31. ožujka 2009. do isplate;

- 1124,67 kuna / 149,27 eura od 30. travnja 2009. do isplate;

- 1098,30 kuna / 145,77 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 1106,52 kuna / 146,86 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 1112,62 kuna / 147,67 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 1097,10 kuna / 145,61 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 1095,97 kuna / 145,46 eura od 30. rujna 2009. do isplate;

- 1100,56 kuna / 146,07 eura od 30. rujna 2009. do isplate;

- 1092,2 kuna / 144,96 eura od 30. studenoga 2009. do isplate;

- 1093,18 kuna / 145,09 eura od 31. prosinca 2009. do isplate;

- 1115,86 kuna / 148,10 eura od 31. siječnja 2010. do isplate;

- 1124,15 kuna / 149,20 eura od 31. ožujka 2010. do isplate;

- 1142,53 kuna / 151,64 eura od 30. travnja 2010. do isplate;

- 1143,66 kuna / 151,79 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;

- 1208,01 kuna / 160,33 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;

- 1212,75 kuna / 160,96 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate;

- 1264,21 kuna / 167,79 eura od 31. listopada 2010. do isplate;

- 1202,58 kuna / 159,61 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 1225,11 kuna / 162,60 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 1221,87 kuna / 162,17 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 1194,97 kuna / 158,60 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 1260,30 kuna / 167,27 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;

- 1153,08 kuna / 153,04 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;

- 1171,31 kuna / 155,46 eura od 31. siječnja 2011. do isplate;

- 1222,10 kuna / 162,20 eura od 28. veljače 2011. do isplate;

- 1219,16 kuna / 161,81 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;

- 1279,58 kuna / 169,83 eura od 30. travnja 2011. do isplate;

- 1373,31 kuna / 182,27 eura od 31. svibnja 2011. do isplate;

- 1302,41 kuna / 172,86 eura od 30. lipnja 2011. do isplate;

- 1234,08 kuna / 163,79 eura od 31. srpnja 2011. do isplate;

- 1201,30 kuna / 159,44 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate;

- 1199,27 kuna / 159,17 eura od 30. rujna 2011. do isplate;

- 1127,09 kuna / 149,59 eura od 31. listopada 2011. do isplate;

- 1143,74 kuna / 151,80 eura od 30. studenoga 2011. do isplate;

- 1137,63 kuna / 150,99 eura od 31. prosinca 2011. do isplate;

- 1123,92 kuna / 149,17 eura od 31. siječnja 2012. do isplate;

- 1125,96 kuna / 149,44 eura od 29. veljače 2012. do isplate;

- 1130,25 kuna / 150,01 eura od 31. ožujka 2012. do isplate;

- 1118,04 kuna / 148,39 eura od 30. travnja 2012. do isplate;

- 1116,16 kuna / 148,14 eura od 31. svibnja 2012. do isplate;

- 1090,69 kuna / 144,76 eura od 30. lipnja 2012. do isplate;

- 1102,22 kuna / 146,29 eura od 31. srpnja 2012. do isplate;

- 1103,95 kuna / 146,52 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate;

- 1095,44 kuna / 145,39 eura od 30. rujna 2012. do isplate;

- 1102 kuna / 146,26 eura od 31. listopada 2012. do isplate;

- 1082,78 kuna / 143,71 eura od 30. studenoga 2012. do isplate;

- 1095,44 kuna / 145,39 eura od 31. prosinca 2012. do isplate;

- 1071,48 kuna / 142,21 eura od 31. siječnja 2013. do isplate;

- 1058,22 kuna / 140,45 eura od 28. veljače 2013. do isplate;

- 1063,19 kuna / 141,11 eura od 31. ožujka 2013. do isplate;

- 1.058,45 kuna/140,48 eura od 30. travnja 2013. do isplate;

- 1065,91 kuna / 141,47 eura od 31. svibnja 2013. do isplate;

- 1059,88 kuna / 140,67 eura od 30. lipnja 2013. do isplate;

- 1065,08 kuna / 141,36 eura od 31. srpnja 2013. do isplate;

- 1062,59 kuna / 141,03 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate;

- 1049,18 kuna / 139,25 eura od 30. rujna 2013. do isplate;

- 1062,14 kuna / 140,97 eura od 31. listopada 2013. do isplate;

- 1054,15 kuna / 139,91 eura od 30. studenoga 2013. do isplate;

- 1045,19 kuna / 138,72 eura od 31. prosinca 2013. do isplate;

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana;

B) s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule iznos od 60.267,03 kuna / 7.998,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- 16,20 kuna / 2,15 eura od 31. kolovoza 2005. do isplate;

- 30,29 kuna / 4,02 eura od 31. listopada 2005. do isplate;

- 23,81 kuna / 3,16 eura od 31. listopada 2005. do isplate;

- 30,44 kuna / 4,04 eura od 30. studenoga 2005. do isplate;

- 9,12 kuna / 1,21 eura od 31. siječnja 2006. do isplate;

- 8,44 kuna / 1,12 eura od 30 rujna 2008. do isplate;

- 81,45 kuna / 10,81 eura od 31 listopada2008. do isplate;

- 30,06 kuna / 3,99 eura od 30. studenoga 2008. do isplate;

- 98,70 kuna / 13,10 eura od 31. siječnja 2009. do isplate;

- 138,18 kuna / 18,34 eura od 28. veljače 2009. do isplate;

- 249,92 kuna / 33,17 eura od 31. ožujka 2009. do isplate;

- 25,17 kuna / 3,34 eura od 31. ožujka 2009. do isplate;

- 69,84 kuna / 9,27 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 133,74 kuna / 17,75 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 55,45 kuna / 7,36 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 29,08 kuna / 3,86 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;

- 56,96 kuna / 7,56 eura od 30. rujna 2009. do isplate;

- 41,29 kuna / 5,48 eura od 30. rujna 2009. do isplate;

- 47,09 kuna / 6,25 eura od 30. studenoga 2009. do isplate;

- 118,07 kuna / 15,67 eura od 31. prosinca 2009. do isplate;

- 141,80 kuna / 18,82 eura od 31. siječnja 2010. do isplate;

- 196,58 kuna / 26,09 eura od 31. ožujka 2010. do isplate;

- 278,55 kuna / 36,97 eura od 30. travnja 2010. do isplate;

- 298,74 kuna / 39,65 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;

- 464,65 kuna/61,67 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;

- 614,74 kuna / 81,59 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate;

- 202,23 kuna / 26,84 eura od 31. listopada 2010. do isplate;

- 37,90 kuna / 5,03 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 1508,11 kuna / 200,16 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 821,11 kuna / 108,98 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;

- 385,99 kuna / 51,23 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;

- 997,79 kuna / 132,43 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;

- 1182,77 kuna / 156,98 eura od 31. siječnja 2011. do isplate;

- 716,61 kuna / 95,11 eura od 28. veljače 2011. do isplate;

- 675,24 kuna / 89,62 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;

- 1261,05 kuna / 167,37 eura od 30. travnja 2011. do isplate;

- 615,04 kuna / 81,63 eura od 31. svibnja 2011. do isplate;

- 778,62 kuna / 103,34 eura od 30. lipnja 2011. do isplate;

- 1409,55 kuna / 187,08 eura od 31. srpnja 2011. do isplate;

- 725,87 kuna / 96,34 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate;

- 790,90 kuna / 104,97 eura od 30. rujna 2011. do isplate;

- 828,64 kuna / 109,98 eura od 31. listopada2011. do isplate;

- 1800,37 kuna / 238,95 eura od 30. studenoga 2011. do isplate;

- 95,24 kuna / 12,64 eura od 31. prosinca 2011. do isplate;

- 838,14 kuna / 111,24 eura od 31. siječnja 2012. do isplate;

- 880,93 kuna / 116,92 eura od 29. veljače 2012. do isplate;

- 860,59 kuna / 114,22 eura od 31. ožujka 2012. do isplate;

- 1645,01 kuna / 218,33 eura od 30. travnja 2012. do isplate;

- 837,69 kuna / 111,18 eura od 31. svibnja 2012. do isplate;

- 703,72 kuna / 93,40 eura od 30. lipnja 2012. do isplate;

- 839,87 kuna / 111,47 eura od 31. srpnja 2012. do isplate;

- 1096,87 kuna / 145,58 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate;

- 475,28 kuna / 63,08 eura od 30. rujna 2012. do isplate;

- 1442,71 kuna / 191,48 eura od 31. listopada2012. do isplate;

- 483,79 kuna / 64,21 eura od 30. studenoga 2012. do isplate;

- 1166,27 kuna / 154,79 eura od 31. prosinca 2012. do isplate;

- 1138,01 kuna / 151,04 eura od 31. siječnja 2013. do isplate;

- 622,65 kuna / 82,64 eura od 28. veljače 2013. do isplate;

- 214,36 kuna / 28,45 eura od 31. ožujka 2013. do isplate;

- 1324,94 kuna / 175,85 eura od 30. travnja 2013. do isplate;

- 1264,59 kuna / 167,84 eura od 31. svibnja 2013. do isplate;

- 488,08 kuna / 64,78 eura od 30. lipnja 2013. do isplate;

- 1247,19 kuna / 165,53 eura od 31. srpnja 2013. do isplate;

- 1328,63 kuna / 176,34 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate;

- 869,48 kuna / 115,4 eura od 30. rujna 2013. do isplate;

- 908,81 kuna / 120,62 eura od 31. listopada 2013. do isplate;

- 1009,85 kuna / 134,03 eura od 30. studenoga 2013. do isplate;

- 690,91 kuna / 91,70 eura od 31. prosinca 2013. do isplate;

- 577,37 kuna / 76,63 eura od 31. siječnja 2014. do isplate;

- 686,09 kuna / 91,06 eura od 28. veljače 2014. do isplate;

- 1671,68 kuna / 221,87 eura od 31. ožujka 2014. do isplate;

- 726,48 kuna / 96,42 eura od 30. travnja 2014. do isplate;

- 1391,47 kuna / 184,68 eura od 31. svibnja 2014. do isplate;

- 502,63 kuna / 66,71 eura od 30. lipnja 2014. do isplate;

- 1.872,25 kuna/248,49 eura od 31. srpnja 2014. do isplate;

- 746,14 kuna / 99,03 eura od 31. kolovoza 2014. do isplate;

- 2726,89 kuna / 361,92 eura od 31. listopada 2014. do isplate;

- 1237,32 kuna / 164,22 eura od 30. studenoga 2014. do isplate;

- 1297,82 kuna / 172,25 eura od 31. prosinca 2014. do isplate;

- 1390,79 kuna / 184,59 eura od 31. siječnja 2015. do isplate;

- 1197,01 kuna / 158,87 eura od 28. veljače 2015. do isplate;

- 769,65 kuna / 102,15 eura od 31. ožujka 2015. do isplate;

- 655,65 kuna / 87,02 eura od 30. travnja 2015. do isplate;

- 776,73 kuna / 103,09 eura od 31. svibnja 2015. do isplate;

- 457,72 kuna / 60,75 eura od 30. lipnja 2015. do isplate;

- 798,05 kuna / 105,92 eura od 31. srpnja 2015. do isplate;

- 438,51 kuna / 58,20 eura od 31. kolovoza 2015. do isplate;

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tuženici Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici HNS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnove razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena aneksom osnovnog ugovora iznos od 1.303,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30 rujna 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita] od 25. svibnja 2005. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika te LN kao sudužnika i tuženice kao kreditora i to čl. 3. Ugovora u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu i čl. 6. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženice, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 10.891,89 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 7.998,82 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pod točkom III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.303,30 EUR-a na ime razlike glavnice utvrđene na 30. rujna 2015. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015., pa do isplate, pod točkom IV. Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.297,24 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate te je pod točkom V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.301,75 EUR-a.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke pravovremenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno „vrati predmet na ponovno odlučivanje“. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice protiv presude je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim ugovora o [broj kredita] od 25. svibnja 2005. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika te LN kao sudužnika i tuženice kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženice i valutna klauzula, tj. obveza tužitelja kao korisnika kredita i sudužnika prema tečaju švicarskog franka (CHF), isplata s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata na ime razlike glavnice utvrđene na dan 30. rujna 2015.

6. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tuženice.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji stranaka sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je 25. svibnja 2005. između tužiteljice, kao korisnice kredita i založnog dužnika, LN, kao sudužnika i tuženice kao banke sklopljen ugovor o [broj kredita] kojim je tuženica odobrila tužiteljici u kredit u iznosu od 111.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja uz valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Nije sporno da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao i da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, jer su banke, između ostalih i tuženica, u istima ugovarale redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača i da je ista prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., i utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF i da je predmet tog spora između ostalog bila i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi. Dalje je nesporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK) 3. ožujka 2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-u.

10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, da li je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, odnosno da li je tuženica primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa neosnovano ostvarila korist i to u visini razlike između iznosa koji joj je od strane tužiteljice uplaćen, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i početno ugovorenu kamatnu stopu, te razlike glavnice na dan 30. rujna 2015., sve to u razdoblju od zaključenja kredita pa do provedene konverzije.

11. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa pozivom na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 502.c ZPP.

12. Pravilno je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa.

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu, jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Dalje je utvrđeno u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženice, budući ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima koje je tužitelji platila na ime razlika između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 7.998,82 EUR- a, promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu do zaključenja Aneksa ugovora kojim je provedena konverzija iznosi 10.891,89 EUR-a te razlike glavnice utvrđene na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.303,30 EUR-a.

14. Sud prvog stupnja je temeljem prednjih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je odredba kojom je bila ugovorena valutna klauzula ništetna. Pri tome se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je dakle u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženica nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten.

15. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženica, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelji nisu imali utjecaj na njegov sadržaj. Kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženica nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

16. Na tuženici je teret dokaza da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i da je tužiteljica imala mogućnost na te uvjete utjecati, a što tuženica predloženim dokazima nije dokazala.

17. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženica u spis dostavila odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužiteljice vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužiteljice o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

18. Dakle, u gore navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

19. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 u postupku tužitelja Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka radi zaštite kolektivnih interesa, izrazio je pravno shvaćanje da su pojmovi koje koriste banke u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njihova obračuna visoko stručni i kao takvi razumljivi samo onim osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva i da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su utvrđivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka, da nisu bile razumljive, te da se niti razlozi promjenjivosti kamatne stope ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

20. Čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Navedena odredba iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatske u članstvo EU 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), odnosno nakon zaključenja predmetnog kredita, primjenjuje se u ovom postupku, jer se radi o postupovnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, a što je i u ovom konkretnom predmetu.

21. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

22. Predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su sadržajno izražene na identičan način kao i u gore navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a tuženica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da je njezino postupanje prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, odnosno da je tužiteljicu informirala o svim rizicima promjene tečaja kao i da je tužiteljica imala mogućnost utjecaja na pojedine ugovorne odredbe odnosno sadržaj ugovora to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u suprotnosti sa odredbama ZZP/03 važećim u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, te ništetne. Stoga su žalbeni navodi tuženice koji se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora, te da je prilikom sklapanja ugovora poštivala sve tada važeće zakonske propise ne mogu prihvatiti kao pravno relevantni, jer se radi o razlozima koje je sud raspravio u postupku kolektivne zaštite.

23. Zaštita kolektivnih interesa potrošača je područje primjene prava Europske unije uređeno pravom Europske unije, između ostalog i Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ.

24. Odredbe te Direktive su implementirane u nacionalno zakonodavstvo i to Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12) koji je stupio na snagu 21. srpnja 2012. te se primjenjuje kao nacionalni propis. Do tada to područje bilo je u Republici Hrvatskoj uređeno Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., odnosno novim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP/07), koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007., te izmijenjen i dopunjen odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/09), koji je stupio na snagu 16. srpnja 2009.

25. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 2005., dakle u vrijeme kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, te se na pravni odnos nastao iz tog ugovora u tom razdoblju izravno ne može primjenjivati pravo Europske unije, već kako je prethodno rečeno nacionalno pravo, čije odredbe treba, a koliko to nacionalno pravo dopušta, tumačiti u duhu prava Europske unije, a to podrazumijeva i pravna shvaćanja suda Europske unije izražena u pojedinim predmetima, ako je ono relevantno za konkretni predmet.

26. U odnosu na nesporno zaključeni Aneks ugovora o kreditu od 3. ožujka 2016., a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a na temelju ZID ZPK postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

27. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

28. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod toč. II. izreke dosudio je tužiteljici pretplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjala tuženica i kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora (10.891,89 EUR-a) i razliku stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita (7.998,82 EUR-a), a sve na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te iznos od 1.303,30 EUR-a na ime razlike glavnice utvrđene na 30. rujna 2015.

29. Ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da dodatkom ugovora o kreditu od 3. ožujka 2016. koji je zaključen temeljem ZID ZPK nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

30. ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

31. ZID ZPK bio je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

32. Vrhovni sud je u oglednom predmetu Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ocijenjeno je i da je ZID ZPK lex specialis u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

33. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe o kojima se prema iskazu tužiteljice nije pregovaralo, ali te odredbe su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koji je prošao ocjenu ustavnosti zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/15) te njegove odredbe obvezuju stranke, jer Dodatak nema elemenata koji bi mu davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

34. U smislu odredbe č. 19.c st. 1. ZID ZPK konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

35. Odredbom čl. 1. Aneksa ugovora o kreditu broj 346-54/2005 je izrijekom propisano da se isti sklapa na temelju odredbi ZID ZPK, stranke su suglasno utvrdile da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem da dan 30. rujna 2015. sukladno čl. 19.c ZID ZPK, utvrđena je preostala neotplaćena glavnica konvertiranog kredita sa stanjem na 30. rujna 2015., utvrđena je obveza korisnika kredita na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 46.523,89 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, da postoji pretplata u iznosu od 2.865,10 kn, utvrđena je visina kamatne stope na dan sklapanja Aneksa, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i definirani parametri od kojih ovisi visina promjenjive kamatne stope, ugovoreno je da će se iznos pretplate koristiti za namirenje budućih iznosa anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR-u u novom otplatnom planu, utvrđen je mjesečni anuitet na dan sklapanja Aneksa, te je tužiteljica upozorena od strane tuženice na rizik promjene tečaja kao i na moguće promjene iznosa ugovorne obveze u kunama nastalog uslijed promjene tečaja.

36. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR-o, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, pa razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

37. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su u skladu s Aneksom ugovora iskorištene za ispunjenje ugovornih obveza proizašlih iz valjanih ugovornih odredbi Aneksa, odnosno koriste se za namirenje budućih obroka ili anuiteta prema novom otplatnom planu.

38. Tuženica je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK, unijela svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u osnovnom Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njezinu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorištene za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR-o utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR-u, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR-u. Tako je valjano prestala obveza tuženice, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice.

39. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Aneks na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

40. Sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO, a prema odredbama ZID ZPK tužiteljica je restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu, jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

41. Dakle, sklapanjem Aneksa na način propisan odredbama čl. 19.c ZID ZPK osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača (tužiteljice) za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR-u koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informativnog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.

42. Stroga pravila o konverziji i načinu izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice (potrošača) kao korisnice kredita i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita u CHF, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, novim ugovornim odredbama obzirom da je tužiteljica kao potrošač informirana u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK o posljedicama konverzije i imala je mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK.

43. Izvršena konverzija nije imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, već i otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu zamjene kao nepoštenih ugovornih odredbi novom ugovornom odredbom koja kako je već gore navedeno nema elemenata ništetnosti, jer izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

44. U odnosu na prigovor zastare potraživanja valja samo navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženice. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenim u postupku kolektivne zaštite. Kako je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. to, do dana podnošenja tužbe u ovom sporu (22. svibnja 2019.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO.

45. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP prihvatiti kao djelomično osnovanu žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. II. i III. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu.

46. Kako je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP.

47. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je cijenio činjenicu da je tužiteljica potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu kao i da u ovoj pravnoj stvari sudska praksa nije ustaljena u odnosu na zahtjev za isplatu. Stoga ovaj sud oslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (npr. L i H, presuda od 6. rujna 2016. po zahtjevu broj 72152/13) ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena te u takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

48. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude bez potrebe odgovaranja na daljnje žalbene navode tuženice (čl. 375. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš