Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2693/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Saneli Džuzdanović Ligutić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3769/2019 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3769/2019 od 26. travnja 2022. u pobijanom dijelu od točkom I., II., III. osim dijela kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 658,88 kuna (sada 87,44 eura) i IV. izreke i točka II. izreke rješenja te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o [broj kredita] koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 22.07.2005.god., u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 36.500,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, te u dijelu čl. 7. tog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se povrat obveze iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o [broj kredita] koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 22.07.2005.god., i to baš u dijelu čl.8. tog Ugovora kojim je ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva, te da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama tuženika.
III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3/a, Rijeka da isplati tužitelju OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 66.192,91 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 45,77 kn od 01.12.2008.god. pa do isplate
- 8,37 kn od 01.01.2009.god. pa do isplate
- 89,95 kn od 01.02.2009.god. pa do isplate
- 113,45 kn od 01.03.2009.god. pa do isplate
- 162,38 kn od 01.04.2009.god. pa do isplate
- 86,91 kn od 01.05.2009.god. pa do isplate
- 162,18 kn od 01.06.2009.god. pa do isplate
- 139,19 kn od 01.07.2009.god. pa do isplate
-143,61 kn od 01.08.2009.god. pa do isplate
-120,42 kn od 01.09.2009.god. pa do isplate
-140,87 kn od 01.10.2009.god. pa do isplate
-125,94 kn od 01.11.2009.god. pa do isplate
-132,65 kn od 01.12.2009.god. pa do isplate
- 133,26 kn od 01.01.2010.god. pa do isplate
- 183,49 kn od 01.02.2010.god. pa do isplate
- 208,97 kn od 01.03.2010.god. pa do isplate
- 196,21 kn od 01.04.2010.god. pa do isplate
- 239,52 kn od 01.05.2010.god. pa do isplate
- 253,19 kn od 01.06.2010.god. pa do isplate
- 296,71 kn od 01.07.2010.god. pa do isplate
- 373,52 kn od 01.08.2010.god. pa do isplate
- 303,74 kn od 01.09.2010.god. pa do isplate
- 476,51 kn od 01.10.2010.god. pa do isplate
- 404.24 kn od 01.11.2010.god. pa do isplate
- 406,77 kn od 01.12.2010.god. pa do isplate
- 471,40 kn od 01.01.2011.god. pa do isplate
- 561,50 kn od 01.02.2011.god. pa do isplate
- 519,58 kn od 01.03.2011.god. pa do isplate
- 502,65 kn od 01.04.2011.god. pa do isplate
- 460,07 kn od 01.05.2011.god. pa do isplate
- 535,74 kn od 01.06.2011.god. pa do isplate
- 658,61 kn od 01.07.2011.god. pa do isplate
- 682,53 kn od 01.08.2011.god. pa do isplate
- 934,98 kn od 01.09.2011.god. pa do isplate
- 709,65 kn od 01.10.2011.god. pa do isplate
- 645,48 kn od 01.11.2011.god. pa do isplate
- 622,34 kn od 01.12.2011.god. pa do isplate
- 625,25 kn od 01.01.2012.god. pa do isplate
- 673,52 kn od 01.02.2012.god. pa do isplate
- 708,18 kn od 01.03.2012.god. pa do isplate
- 706,31 kn od 01.04.2012.god. pa do isplate
- 688,62 kn od 01.05.2012.god. pa do isplate
- 695,76 kn od 01.06.2012.god. pa do isplate
- 721,09 kn od 01.07.2012.god. pa do isplate
- 692,46 kn od 01.08.2012.god. pa do isplate
- 702,90 kn od 01.09.2012.god. pa do isplate
- 674,58 kn od 01.10.2012.god. pa do isplate
- 661,58 kn od 01.11.2012.god. pa do isplate
- 696,53 kn od 01.12.2012.god. pa do isplate
- 688,21 kn od 01.01.2013.god. pa do isplate
- 702,49 kn od 01.02.2013.god. pa do isplate
- 590,22 kn od 01.03.2013.god. pa do isplate
- 658,37 kn od 01.04.2013.god. pa do isplate
- 700.11 kn od 01.05.2013.god. pa do isplate
- 657,10 kn od 01.06.2013.god. pa do isplate
- 634,38 kn od 01.07.2013.god. pa do isplate
- 620,00 kn od 01.08.2013.god. pa do isplate
- 635,03 kn od 01.09.2013.god. pa do isplate
- 645,26 kn od 01.10.2013.god. pa do isplate
- 684,31 kn od 01.11.2013.god. pa do isplate
- 669,51 kn od 01.12.2013.god. pa do isplate
- 689,14 kn od 01.01.2014.god. pa do isplate
- 663,43 kn od 01.02.2014.god. pa do isplate
- 701,60 kn od 01.03.2014.god. pa do isplate
- 710,27 kn od 01.04.2014.god. pa do isplate
- 699,74 kn od 01.05.2014.god. pa do isplate
- 690,02 kn od 01.06.2014.god. pa do isplate
- 679,53 kn od 01.07.2014.god. pa do isplate
- 692,95 kn od 01.08.2014.god. pa do isplate
- 711,36 kn od 01.09.2014.god. pa do isplate
- 726,00 kn 01.10.2014.god. pa do isplate
- 721,57 kn od 01.11.2014.god. pa do isplate
- 739,62 kn od 01.12.2014.god. pa do isplate
- 750,76 kn od 01.01.2015.god. pa do isplate
- 212,95 kn od 01.02.2015.god. pa do isplate
- 28,384,67 kn od 24.02.2015.god. pa do isplate
i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženih 658,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
-359,99 kn od 1.09.2005.god. pa do isplate
- 62,31 kn od 1.10.2005.god. pa do isplate
- 48,33 kn od 01.11.2005.god. pa do isplate
- 56,02 kn od 01.12.2005.god. pa do isplate
- 47,78 kn od 01.01.2006.god. pa do isplate
- 46,59 kn od 01.02.2006.god. pa do isplate
- 26,89 kn od 01.03.2006.god. pa do isplate
- 10,97 kn od 01.04.2006.god. pa do isplate
i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
IV Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja kojim tuženik predlaže utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.426,39 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 4,58 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 5,18 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 15,05 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 16,27 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 5,22 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 8,53 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 16,04 od 02.12.2006. pa do isplate
- kn 8,49 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 30,33 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 24,65 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 31,08 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 49,01 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 78,83 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 73,34 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 101,97 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 82,74 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 77,56 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 101,89 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 88,07 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 93,12 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 66,35 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 40,80 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 3,76 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 32,46 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 68,87 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 64,96 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 62,48 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 88,86 od 02.09.2008. pa do isplate,
- kn 61,61 od 02.10.2008. pa do isplate,
- kn 24,37 od 02.11.2008. pa do isplate i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim 3 društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.951,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Tuženik se žali protiv navedene presude i rješenja kojim je odlučeno o trošku zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] koji su 22. srpnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i s osnove razlike u tečaju u valuti CHF.
5. Glede žalbenih navoda kojima tuženik skreće pozornost ovom sudu na eventualnu potrebu izuzeća suda, valja navesti da ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće kojeg tuženik postavlja pod uvjetom da na strani sudaca ovog drugostupanjskog suda postoje određene okolnosti koje dovode u sumnju njihovu nepristranost. Tuženik u zahtjevu ne konkretizira ni osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se suci članovi ovog vijeća ili njima bliske osobe nalaze, a koja bi odgovarala poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka pa da bi time prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost. Zbog tih razloga ovaj sud prijedlog tuženika nije smatrao zahtjevom za izuzeće i po njemu nije postupao.
6. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 13. lipnja 2014. zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda RH Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).
7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 22. srpnja 2005. na temelju kojeg Ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 36.500,00 CHF,
- da su stranke Ugovora o [broj kredita] ugovorile promjenjiva kamatna stopa od 7,99% godišnje, a koja se kamata mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika,
- da je tim Ugovorom ugovorena valutna klauzula, te otplata kredita u 144 mjesečne rate,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja, pa razlika iznosi 66.192,91 kuna, sada 8.785,30 eura.
8. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 - dalje: ZZP/03), te čl. 1111. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), ocijenivši neosnovanim prigovor zastare za isplatu iznosa na ime razlike u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja, utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer o odlučnim činjenicama presuda ne sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđena nepoštenost (ništetnost) odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka koje su u mjerodavnom razdoblju sklapale tužene banke. Presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
11. S obzirom na to da je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik/ca banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio/la potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, onda primjena pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu. Stoga u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu, nije bilo moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja (izvođenje kojeg dokaza je predložio na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, a kako je to sud prvog stupnja zaključio, a na što tuženik osnovano upire u žalbi. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.).
12. Slijedom iznesenih razloga, a primjenjujući izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, na konkretan potrošački spor u kojem je tuženik, dakle, predložio da se tužitelj sasluša na okolnost obaviještenosti (informiranosti) tužitelja o odredbama predmetnog potrošačkog ugovora, odnosno obaviještenosti o posljedicama i rizicima fluktuacije tečaja CHF, i na kojem je dokazu tuženik ustrajao i na (zadnjem) ročištu za glavnu raspravu održanom 8. ožujka 2022., to je sud prvog stupnja bio dužan saslušati tužitelja kao ugovornu stranu predmetnog ugovora (koji dokaz je bio predložen u odgovoru na tužbu).
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu ukinuti, osim za dio pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 658,88 kuna (sada 87,44 eura) i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će izvesti po tuženiku predložene dokaze saslušanjem tužitelja i otkloniti će i ostale nedostatke na koje ukazuje žalba (da je netočan zbroj pojedinih iznosa) te će potom donijeti, novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.
15. Kako je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuta, ostavljeno je, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
U Zagrebu, 11. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač