Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2314/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odašiljači i veze d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB. 88150534338, zastupan po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, protiv 1. tuženika ĐO OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Siniši Katuši, odvjetniku u Zadru, 2. tuženika FO OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tuženice ĐOK OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tuženika ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ŽO OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 6. tuženika ŠO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], time da su tuženici pod 2-6 zastupani po punomoćniku Antoniu Vedriću, odvjetniku iz Zadra, Polačišće 1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 1. tuženika, te 2. do 6. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2419/2024-9 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba 1. tuženika, te žalba 2. do 6. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2419/2024-9 od 28. ožujka 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Odašiljači i veze d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 88150534338, vlasnik dijela nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je u skici sudskog očevida ovlaštenog inženjera geodezije IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g. obilježen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F ukupne površine 400 m2 a koji dio je u Parcelacijskom elaboratu po rješenju o utvrđivanju građevne čestice broj 80/2017, k. o. [katastarska općina] (mbr. ... Navigator d.o.o. za geodeziju, građevinarstvo i poslovne usluge, OIB: 57413538771, [adresa], potvrđen 16. ožujka 2017.g. od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, klasa: 932- 06/16-02/1804, ur.broj: 541-22-1/6-17-3, koji je sastavni dio ove presude, iskazan kao: kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 400 m2, od čega neplodno zemljište površine 388 m2 i gospodarska zgrada površine 12 m2, a omeđen na presliku katastarskog plana koji je sastavni dio parcelacijskog elaborata crvenim linijama, te prilaznog puta koji je na skici sudskog očevida ovlaštenog inženjera geodezija IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g., obilježen narančastom bojom i slovima E-F-G-H-I-J ukupne površine 94 m2 a koja skica sudskog očevida i parcelacijski elaborat su sastavni dio ove presude, što su tuženici ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati, a ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja."

II. Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja (podredni prvi) koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tužitelj Odašiljači i veze d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 88150534338, vlasnik dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2563 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je u skici sudskog očevida ovlaštenog inženjera geodezije IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g. obilježen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F ukupne površine 400 m2 a koji dio je u Parcelacijskom elaboratu po rješenju o utvrđivanju građevne čestice [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (mbr. ...) Navigator d.o.o. za geodeziju, građevinarstvo i poslovne usluge, OIB:57413538771, [adresa], potvrđen 16. ožujka 2017.g. od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, klasa: 932- 06/16-02/1804, ur.broj: 541-22-1/6-17-3, koji je sastavni dio ove presude, iskazan kao: kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 400 m2, od čega neplodno zemljište površine 388 m2 i gospodarska zgrada površine 12 m2, a omeđen na presliku katastarskog plana koji je sastavni dio parcelacijskog elaborata crvenim linijama a koja skica sudskog očevida i parcelacijski elaborat su sastavni dio ove presude, što su tuženici ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati, a ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja.

II. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješice prilaznim putem na dijelu nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji prilazni put je na skici sudskog očevida ovlaštenog inženjera geodezija IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g., obilježen narančastom bojom i slovima E-F-G-H-I-J ukupne površine 94 m2 a koja skica sudskog očevida je sastavni dio ove presude, što su tuženici ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati, a ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan i trpjeti uknjižbu prava stvarne služnosti u korist svakodobnog vlasnika nekretnine iz toč. I. ove presude.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. II. i III. izreke žalbe su podnijeli 1. tuženik, te 2. do 6. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije i da ga se obveže na naknadu parničnog troška tuženicima ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbi.

3. U odgovoru na žalbe tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pristupnog puta temeljem dosjelosti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na točno određenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je stekao pravo služnosti provoza i prolaza pješice prilaznim putem na realnom točno određenom dijelu iste nekretnine, uz trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja i prava stvarne služnosti.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je od 1982. zajedno sa svojim prednikom u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu dijela zk.č.br. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 400 m2 od 1982., na kojemu je izgrađen TV pretvarač Karin sa zgradom i opremom, te da od tada koristi i točno određeni realni dio pristupnog puta iste nekretnine, površine 94 m2, u čiji posjed je uveden odlukama nadležnim upravnih tijela.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-856/2022-2 od 25. listopada 2022. ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovni postupak zbog pogrešnog pravnog pristupa uz obrazloženje da posjednik nije nepošten samo zbog činjenice da su u zemljišnim knjigama druge osobe upisane kao vlasnici nekretnine koju posjeduje;

- da je sporna kč. br. zem. [katastarska čestica] u katastarskom operatu upisana u tri posjedovna lista i to pl 463 u kojem su kao posjednici dijela nekretnine u površini od 2500 m2 upisani RO i VO svaki u 1/2 dijela, zatim pl 424 u kojemu je kao posjednik dijela nekretnine u površini od 17 716 m2 upisana [adresa] i pl 145 u kojemu su kao suposjednici dijela nekretnine površine 2500 m2 upisani KO i ĐO

Kokić, svaki u 1/2 dijela;

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 22 716 m2 proizlazi da je kao vlasnik upisan 1. tuženik,

- da je tužitelj pravni slijednik javnog poduzeća Hrvatske radiotelevizije, koja je pravni slijednik Radiotelevizije Zagreb čija je osnovna organizacija bio OOUR Odašiljači i veze;

- da su Mjesna zajednica Karin Gornji i pravni prednik tužitelja OOUR Odašiljači i veze Zagreb 17. prosinca 1979. i 27. studenog 1979. zaključili Ugovor o zajedničkoj izgradnji objekta TV pretvarača Karin, kojim se Mjesna zajednica Karin obvezala u mjestu [adresa] na lokaciji utvrđenoj za izgradnju pribaviti odgovarajuće građevinsko zemljište s pristupnim putem, izgraditi zgradu TV pretvarača i pristupni put i potom bez naknade izvršiti prijenos prava korištenja i raspolaganja zgradom TV pretvarača, zemljišta i pristupnog puta na prednika tužitelja OOUR Odašiljači i veze podoban za upis tog prava korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama;

- da je Skupštine općine Zadar rješenjem od 26. prosinca 1979. dala na korištenje uz naknadu mjesnoj zajednici [adresa] građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to dio kčbr. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 400 m2 za izgradnju repetitora na području [adresa];

- da su Općina Zadar i ... dana 18. veljače 1980. sklopili Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta kojim su suglasno utvrdili da je Skupština općine Zadar rješenjem od 26.12.1979. dodijelila mjesnoj zajednici [adresa] dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 400 m2 za izgradnju repetitora na području [adresa] i da se korisnik zemljišta [obrt] obvezala isplatiti naknadu od 400 dinara za građevinsko zemljište Općini [adresa] i izgraditi građevinski objekt, a [adresa] je ovlastila korisnika da na temelju tog ugovora i rješenja od 6. prosinca 1979. ishodi uknjižbu prava korištenja predmetnog zemljišta na svoje ime;

- da je Općinski komitet za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Zadar 6. prosinca 1982. donio dozvolu za uporabu objekta kojim se odobrava Radioteleviziji Zagreb ROO Odašiljači i veze iz Zagreba uporaba izvedenih radova na TV pretvaraču Karin;

- da iz povijesti zemljišnoknjižnih upisa iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kčbr. zem. [katastarska čestica] površine 22 716 m2 proizlazi da je sporna nekretnina u razdoblju od 1979. do 1982. kada su doneseni prednji navedeni akti bila u vlasništvu fizičkih osoba prezimena KO;

- da iz povijesti posjedovanja Područnog ureda za katastar Zadar za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 29.3.2019. proizlazi da postoji upis općenarodne imovine od 1955. na površini od 17716 m2, zatim da je 1997. na temelju Odluke komisije Vlade Republike Hrvatske o podjeli nekretnine bivše Općine [adresa] predmetni dio upisan posjed [adresa], te da od izgradnje repetitora najkasnije 1982. pa do 2.10.2015., kada je ĐO uknjižio svoje pravo vlasništva nije bilo vlasničkih tužbi;

- da je iz iskaza svjedoka RO, VO i ĐO utvrđeno da je prednik tužitelja postavio repetiror na dijelu nekretnine koja je predmet spora 1979. ili 1980. godine i dobio dozvolu za uporabu odašiljača;

- da je 1. tuženik izvršio uknjižbu svoga prava vlasništva na spornoj nekretnini temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2424/14 od 12. siječnja 2015., kojom su mu tuženici KO, VO i RO priznali pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora u cijelosti temeljem nasljeđivanja.

10. Polazeći od utvrđenja da je prednik tužitelja OOOUR Odašiljači i veze 17.12.1979. sklopio s Mjesnom zajednicom Karin Gornji Ugovor o zajedničkoj izgradnji objekta TV pretvarača Karin, da je Skupština općine Zadar za potrebe izgradnje repetitora na području [adresa] svojim rješenjem od 24.12.1979. dala na korištenje Mjesnoj zajednici Karin upravo sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 400 m2, koji je u nalazu i mišljenju vještaka geodeta IO označena slovima A-B-C-D-E-F na kojemu je izgrađen TV pretvarač Karin u skladu s građevinskom dozvolom od 10.6.1982., da je predniku tužitelja 6.12.1982. Općinski komitet za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Zadar izdao dozvolu za uporabu objekta i da je od tada prednik tužitelja, a nakon njega i tužitelj u samostalnom, neprekinutom, nesmetanom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnine na kojemu je TV odašiljač koji redovito održava do danas, koji realni dio nekretnine koristi kao svoj, jer nije imao razloga posumnjati da mu on ne pripada obzirom da nikada prije nije bio ograničavan ili uznemiravan od strane tuženika ili trećih osoba, prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljevim posjedovanjem predmetne nekretnine u razdoblju dužen od 20 godina ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti u smislu odredbe čl. 159. st. 1. i 3. ZV. Nadalje je, slijedom utvrđenja da je tužitelj kao pošteni posjednik dijela nekretnine na kojoj je izgrađen TV odašiljač kroz cijelo to vrijeme do iste prolazio točno određenog dijela zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji prilazni put je na skici sudskog očevida ovlaštenog inženjera geodezija IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g., obilježen narančastom bojom i slovima E-F-G-H-I-J ukupne površine 94 m2, stekao temeljem odredbe čl. 229. st. 1. ZV pravo služnosti tog dijela puta, kao poslužnog dobra, prvostupanjski sud odbio je glavni, a prihvatio u cijelosti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

11. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženici u svojim žalbama u bitnome navode da se tužitelj ne može pozvati na institut dosjelosti kao temelj stjecanja vlasništva jer mu nedostaje savjesnost u smislu čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) i čl. 18. ZV-a. Ističu da je sud zanemario iskaze svjedokinje (sestre 1. tuženika) BO, te AO i MO koji su iskazivali da se prednici tuženika protivili postavljanju repetitora i tražili njegovo uklanjanje, kao i da ne postoji nikakav prilazni put do nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Konačno, navode da odluke upravnih tijela o gradnji i dodjeli zemljišta za izgradnju TV pretvarača [adresa] i dozvoli za uporabu objekta ne predstavljaju dokaz temeljem kojega je prednik tužitelja imao pravo na posjed spornog dijela nekretnine, jer tužitelju nije dana na korištenje sporna nekretnina, niti postoji prethodna odluka nadležnog tijela o izvlaštenju.

13. Odredbom čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO-a, koji je stupio na snagu 8. srpnja 1980. godine, propisano je da savjesni i zakoniti posjednik neke stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik protekom dvadeset godina.

14. Prema čl. 159. st. 1. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako taj posjed ima određenu kakvoći i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. i 3. ZV propisano je da samostalni posjednik stvari, čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nepokretne stvari protekom roka od deset godina, a ako je posjed barem pošten protekom roka od dvadeset godina.

15. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Stavkom 3. istog članka propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

16. Kada se poštenje posjeda pretpostavlja (čl. 18. st. 5. ZVDSP), okolnost da je u zemljišnoj knjizi upisano pravo treće osobe, samo po sebi nužno ne znači da je posjednik nekretnine znao, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV).

17. U konkretnom slučaju, kada je tužitelj zajedno sa svojim prednikom u posjed spornog dijela nekretnine stupio 1982. godine, nakon što je s Mjesnom zajednicom Karin zaključio Ugovor o zajedničkoj izgradnji objekta TV pretvarača Karin od 17.12.1979., kojim se Mjesna zajednica Karin obvezala da će po izvršenju navedenih obveza iz toga ugovora, izvršiti bez naknade prijenos prava korištenja i raspolaganja zgradom TV pretvarača, zemljištem i pristupnim putem na prednika tužitelja OOOUR Odašiljači i nakon što mu je Općinski komitet za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Zadar dana 6. prosinca 1982. izdao dozvolu za uporabu objekta, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da su tužitelj i njegov pravni prednik pošteni posjednici i da su se od stupanja u posjed osnovano ponašali kao vlasnici predmetnog realnog dijela nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom na prednje navedene odluke upravnih tijela i da nisu imali razloga sumnjati da sporni dio nekretnine nije njihov, tim više što ih nitko nije ograničavao ili sprječavao u tom pravu, sve do 2015., kada je 1. tuženik podnio protiv njega tužbu kojom traži isplatu naknade za korištenje spornog dijela zemljišta.

18. U odnosu na navode žalbe da sud prvog stupnja nije posebno cijenio iskaze sestre 1. tuženika BO, CO i ĐO, koji su iskazali da su se prednici obraćali (telefonom i pismenim putem) predniku tužitelja i tražili uklanjanje repetitora, valja navesti da te tvrdnje ničim na pouzdan način u postupku nisu dokazane.

19. Daljnji žalbeni navodi tuženika da odluke upravnih tijela koje su bile donesene radi izgradnje i postavljanja TV pretvarača (odašiljača) za područje [adresa] ne predstavljaju dokaz o poštenom posjedu tužitelja i njegovog prednika, jer im nisu bile dane na korištenje i nisu prethodno bile izvlaštene tuženicima, nisu osnovani. Naime, predmetne odluke upravnih tijela bile su donesene u javnom interesu radi postavljanja TV odašiljača za područje Pregrade, što proizlazi iz molbe Mjesne zajednice Karin od 31.10.1979. upućene Skupštini općine Zadar, jer područje Mjesne zajednice Karin nije moglo pratiti tv program. Stoga je prednik tužitelja na temelju odluka upravnog tijela od stupanja u posjed 1982. godine bio pošteni posjednik točno određenog realnog dijela zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 400 m2, time da nitko od tuženika nikada nije osporavao odluke upravnih tijela koje su bile donesene.

20. Samo iz činjenice da je pravni prednik tužitelja znao da su pravni prednici tuženika upisani u zemljišne knjige, ne može se na razini izvjesnosti, zaključiti da je znao i da su pravni prednici tuženika vlasnici nekretnine o kojoj se vodi postupak. Naime, prema praksi prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96), načelo povjerenja u zemljišne knjige zahtijevalo je ne samo poznavanje stvarnog stanja u zemljišnim knjigama, već i poznavanje faktičnog posjedovnog stanja. Utoliko tvrdnje tuženika da je posjed tužitelja nepošten i da je stečen potajno i prijevarom nisu osnovane, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza.

21. U odnosu na prihvaćeni dio eventualno kumulirang tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj zajedno sa svojim prednikom do zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dolazio prilaznim putem koji se nalazi na istoj nekretnini, i na skici lica mjesta ovlaštenog inženjera geodezija IO dipl. ing. geod. od 12. lipnja 2018.g., obilježen je narančastom bojom i slovima E-F-G-H-I-J ukupne površine 94 m2, kao pošteni posjednik, čiji posjed traje duže od 20 godina (od 1982. godine), čemu se tuženici nisu protivili, stekao temeljem odredbe čl. 229. st. 1. ZV pravo stvarne služnosti provoza i prolaza na tom točno određenom realnom dijelu prilaznog puta kako je to navedeno u toč. II. pobijane presude.

22. Naime, prema odredbi čl. 229. ZV stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

23. Pretpostavka za stjecanje prava služnosti puta dosjelošću je izvršavanje sadržaja prava služnosti puta tijekom određenog, zakonom propisanog vremena od 20 godina, bez obzira na to o kakvoj se služnosti radi. Na temelju dosjelosti služnost puta se stječe posjedovanjem prava služnosti puta u trajanju od 20 godina, i to samo ako je posjed prava služnosti puta istodobno pošten i istinit, kroz cijelo vrijeme posjedovanja prava stvarne služnosti, a koje zakonske pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene.

24. Slijedom iznijetih razloga, pravilnom je primjenom materijalnog prava prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženici u svojim žalbama određeno niti ne prigovaraju.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš