Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3940/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv I-tuženika Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Zagreb, Donje Svetice 48, zastupan po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Drakulić i partneri i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2695/2020-47 od 26. ožujka 2024., dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I tuženika Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-2695/2020-47 od 26. ožujka 2024. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 4.097,16 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3,664,48 EUR od 8. rujna 2020. a na iznos od 432,68 EUR od 26. ožujka 2024. kao i u dijelu pod točkom III izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.961,67 EUR u odnosu na I tuženika.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2695/2020-47 od 26. ožujka 2024.u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na I tuženika u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom štete preko iznosa od 4.097,16 EUR do iznosa od 5.792, 69 EUR (za iznos od 1.695,53 EUR) te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 1.695,53 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na I tuženika Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste.

III Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-2695/2020-47 od 26. ožujka 2024. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u odnosu na I tuženika i to preko iznosa od 1.961,67 EUR do iznosa od 3.151,06 EUR (za iznos od 1.189,39 EUR) te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.189,39 EUR s pripadajućom kamatom na taj iznos u odnosu na I tuženika.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 62,21 EUR sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

Nalaže se I-tuženiku Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987-008 i II-tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, solidarno isplatiti tužitelju ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.792,69 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5.251,84 eur od 08. rujna 2020.,

- na iznos od 540,85 eur od 26. ožujka 2024., te obračunatim do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 1.221,05 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.09.2020. do isplate, kao i za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 540,85 eur za period od 08. rujna do 25. ožujka 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.151,06 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se I tuženik u dijelu pod točkom I i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka I tuženiku uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

3. Žalba I tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete a koja je nastala zbog ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju koji se desio 21. rujna 2017. godine kada je tužitelj upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka], [adresa] zbog prometne situacije ispred sebe počeo kočiti prilikom čega je motocikl naletio na rupu na kolniku te je došlo do zanošenja motocikla uslijed čega je pao na kolnik zadobivši teške tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja ali je sporna ovdje pasivna legitimacija I tuženika, odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. U ovom postupku nije sporno da je II tuženik isplatio tužitelju iznos od 2.684,98 EUR na ime naknade štete.

7. Prvotuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka ustraje u svom prigovoru pasivne legitimacije jer u ovom postupku nije dokazano da je ovdje upravo I tuženik imao obvezu održavanja mjesta štetnog događaja jer je sud zanemario odredbu čl. 111. st. 2. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 113/23 – dalje: ZOC) koja se primjenjuje kao lex specialis i kojim odredbama je propisano da inspekcijski nadzor nad nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari sukladno posebnim propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo a provedbu inspekcijskog nadzora obavlja inspektor a prema čl. 109. Zakona o komunalnom gospodarstvu je propisano da provedbu inspekcijskog nadzora obavljaju komunalni redari.

8. Suprotno ovim žalbenim navodima I tuženika, prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije jer na temelju Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba (Službeni glasnik 18-2241 – dalje: Odluke) od 29. kolovoza 2013. te u skladu s odredbom čl. 109. ZOC-a je propisano i to čl. 16. st. 1. Odluke da poslove održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste dok su čl. 15. Odluke taksativno navedeni poslovi koje obavlja Podružnica Zagrebačke ceste i to između ostalog obnavljanje i zamjena završnog sloja kolničke konstrukcije većeg opsega, te mjestimični popravci završnog sloja kolničke konstrukcije od asfalta, betona, betonskih elemenata, kamena te nosivog sloja kolničke konstrukcije i posteljice.

9. Prema tome u ovom konkretnom predmetu neovisno što inspekcijski nadzor nad nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari isto ne otklanja pasivnu legitimaciju ovdje I tuženika koji ima obvezu održavanja nerazvrstanih cesta a što i sam I tuženik navodi u žalbenim navodima da tu obvezu ima, stoga prigovor promašene pasivne legitimacije I tuženika proizlazi iz pogrešnog tumačenja navedenih odredbi jer iz obveze I tuženika na temelju Odluke da održava nerazvrstane ceste proizlazi njegova odgovornost i pasivna legitimacija u ovom konkretnom predmetu.

10. Nadalje I tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju u upravljanju motociklom što je u bitnome doprinijelo nastanku štetnog događaja i time njegovoj isključivoj odgovornosti ili suodgovornosti za nastanak štetnog događaja.

11. Također I tuženik prigovara visini dosuđenih iznosa za naknadu štete smatrajući da su previsoko odmjereni a s obzirom na važeću praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da tužitelj u svom iskazu, u bitnome navodi da se kretao [adresa] prema [adresa] upravljajući motociklom, da je kolnik na dan štetnog događaja bio u jako lošem stanju, nosio je kacigu i nije bio upoznat sa stanjem ceste, da je uletio s kotačem u rupu i bacilo ga je na tračnicu, koja je bila također u lošem stanju, da se vozio po svojoj traci i da je vozilo ispred njega zakočilo te se prestrojio u desnu traku i udario u rupu i pao te posljedice osjeća još i danas, da se kretao brzinom od oko 30,35 km/h, da je, kad se prestrojio iz trake u traku, na dijelu u koji je upao kotač od motocikla, nedostajalo par kocki, a pored toga je tračnica bila više od 10 cm vani, da je držao dovoljan razmak između vozila, a što je bila i sretna okolnost jer bi ga u suprotnom netko zgazio, da je od vozila ispred bio udaljen više od dužine jednog vozila,

-da stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju navodi da prema iskazu tužitelja na raspravi od 10.02.2022. proizlazi da je do nesreće došlo pri brzini kretanja tužitelja na motociklu brzinom od oko 30 - 35 km/h, na način da je prilikom skretanja tužitelja u desno radi izbjegavanja naleta na vozilo ispred njega, koje je naglo zakočilo, tužitelj naletio prednjim kotačem motocikla na rupu na kolniku što je destabiliziralo motocikl, uslijed čega je naletio na uzdignutu šinju tramvajske pruge i pao na kolnik, da je rupa na kolniku nastala zbog nedostatka nekoliko kocaka, kojima je prekriven kolnik na mjestu nesreće,

-da se u "Zapisniku o očevidu" kao i na preslikama fotografija kolnika na mjestu nesreće ne vidi mjesto na kolniku gdje se nalazi rupa na kolniku, tj. gdje nedostaju kocke kojima je kolnik prekriven, da je tehnički gledano, do nesreće moglo doći na način kako je to opisao tužitelj, da bi, ukoliko je do nesreće došlo na način kako je to opisao tužitelj, štetni događaj bio izbjegnut da je kolnik na mjestu nesreće održavan na način da se saniraju rupe na kolniku uslijed nedostatka kocaka kojima je kolnik prekriven,

-da je, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića u kojem isti navodi da iz Zapisnika o očevidu kao i na preslikama fotografija kolnika na mjestu nesreće se ne vidi mjesto na kolniku gdje se nalazi rupa na kolniku tj. gdje nedostaju kocke, tužitelj predložio da se pribavi nalaz i mišljenje vještaka iz prekršajnog postupka ing. Z jer je iz njegovog nalaza i fotoelaborata u boji razvidno da je na mjestu nesreće kolnik bio dosta oštećen,

-da se vještak Zvonko Ivašić nakon što je pribavljen prekršajni spis posl. broj PpP- 144/18 te uz predočenje fotografija mjesta događaja (list 20 i poleđina lista 20 spisa prekršajnog predmeta) se očitovao na raspravi 13. rujna 2023.da je na predmetnim fotografijama vidljivo da je kolnik izrađen od granitnih kocaka te da ne postoji mjesto na fotografiji na kojem bi nedostajala pojedina kocka na kolniku, da je na fotografiji vidljivo da je kolnik neravan zbog različite nivelacije kocaka na kolniku i to praktički po cijeloj dužini kolnika a što je karakteristično za takvu vrstu kolnika pa je stoga vožnja po takvom kolniku opasnija od vožnje po asfaltiranom kolniku pa bi stoga te neravnine koje su vidljive na fotografijama mogle dovesti do destabilizacije motocikla prilikom intenzivnog kočenja,

-da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo usmeno očitovanje kao stručno i obrazloženo.

13. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja izveo pravni zaključak prihvaćajući iskaz tužitelja kao i nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića a to je da se tužitelj vozio brzinom od oko 30 - 35 km/h, na način da je prilikom skretanja tužitelja u desno radi izbjegavanja naleta na vozilo ispred njega, koje je naglo zakočilo, tužitelj naletio prednjim kotačem motocikla na rupu na kolniku što je destabiliziralo motocikl, uslijed čega je naletio na uzdignutu šinju tramvajske pruge i pao na kolnik, da je od vozila ispred bio udaljen više od dužine jednog vozila, da je tehnički gledano, do nesreće moglo doći na način kako je to opisao tužitelj a da u pogledu rupe na cesti zbog nedostatka pojedinih granitnih kocaka, koju vještak nije uočio na priloženim fotografijama i u kojem dijelu se razilaze iskaz tužitelja i nalaz vještaka, sud navodi da je na fotografiji vidljivo da je kolnik neravan zbog različite nivelacije kocaka na kolniku, i to praktički po čitavoj dužini kolnika, i da bi neravnine koje su vidljive na fotografijama mogle dovesti do destabilizacije motocikla prilikom intenzivnog kočenja, pa stoga prvostupanjski sud smatra da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaj odnosno da u postupanju tužitelja nema niti jednog elementa koji bi ukazivao na njegov doprinos u nastanku štetnog događaja.

14. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda nije prihvatljiv jer sud nije sveobuhvatnom analizom provedenog dokaznog postupka i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pravilno utvrdio odgovornost za nastanak štetnog događaja a na što osnovano ukazuje I tuženik u žalbenim navodima.

15. Naime analizom provedenog dokaznog postupka proizlazi da u mehanizmu nastanka štetnog događaja tužitelj nije postupao sa dužnom pažnjom što u svakom slučaju dovodi do njegovog doprinosa u nastanku štetnog događaja.

16. Naime iz provedenog prometnog vještačenja u ovom sudskom postupku kao i iz fotoelaborata mjesta događaja i to fotografija u boji koje prileže na listi 20 i 21 prekršajnog spisa jasno proizlazi da na kolniku kojim se kretao tužitelj nije bila rupa na kolniku kako to iskazuje u svom iskazu tužitelj već su postojale neravnine jer je kolnik sačinjen od granitnih kocki koje zbog različite nivelacije kocaka stvaraju neravninu pa stoga vještak Zvonko Ivašić zaključno ističe da je na takvom kolniku sama po sebi vožnja s motociklom opasnija nego na asfaltiranom kolniku te da radnja intenzivnog kočenja može destabilizirati motocikl a što je ovdje tužitelj trebao uzeti u obzir kod kretanja motociklom na takvom kolniku i pri tome držati dovoljan razmak u odnosu na vozilo ispred sebe tako da se može zaustavit zbog kočenja vozila ispred sebe a ne naglim skretanjem u drugu traku i kočenjem što očito tužitelj prilikom kretanja nije uzeo u obzir jer nije prilagodio svoju vožnju motociklom okolnostima na cesti a što ga čini odgovornim za nastanak štetnog događaja a što sud nije uzeo u obzir kod donošenja pobijane odluke.

17. Prema odredbi čl. 37. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – dalje: ZOSPC) vozač je dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da, s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa, ne izazove opasnost i ne ometa druge vozače.

18. Međutim kako je iz fotografija lica mjesta vidljivo da je kolnik oštećen koji se sastoji od granitnih kocki koje zbog različite nivelacije stvaraju neravninu uzduž cijelog kolnika kojim prometuju vozila stoga je odgovornost I tuženika zbog neodržavanja ceste u svakom slučaju puno veća od odgovornosti ovdje tužitelja jer obaveza I tuženika jest obavljanje poslova održavanja nerazvrstanih cesta na temelju čl. 16. Odluke a posebno kada se radi o cesti sa specifičnom građom kao u ovom konkretnom slučaju a s obzirom da je ista napravljena od granitnih kocaka koje zbog različite nivelacije stvaraju neravninu a što je razvidno na fotografijama lica mjesta.

19. Stoga iz svih naprijed navedenih razloga ovaj sud smatra da postoji suodgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% naspram tuženika koji je odgovoran sa 80 %.

20. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja visine i osnovanosti tužbenog zahtjeva proveo medicinsko vještačenje te je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je vještak medicinske struke prim. dr. med. Žarko Rašić specijalist kirurg na temelju priležeće medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja, utvrdio da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio prijelom stražnjeg gornjeg dijela lijeve goljenične kosti uz pomak i natučenje glave, da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo dva mjeseca nakon zadnje kontrole fizijatra dakle oko 29.03.2019.,

-da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera su trajali sumarno tijekom 56 dana, da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

-da je tužitelj trpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) i da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, da je trpio sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana,

-da je kod tužitelja s obzirom na ozljede koje je zadobio i to prijelom stražnjeg gornjeg dijela lijeve goljenične kosti uz pomak došlo do smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 15 % koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, bolovima u lijevom koljenu, otežanom dužem stajanju, hodanju, penjanju po stepenicama, hodu uz i niz brdo, hodu po neravnom terenu uz to hipotrofiju mišića lijeve natkoljenice te blaži edem lijevog koljenog zgloba,

-da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 56 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

-da opisana promjena boje kože veličine 5 x 7 cm ljubičaste boje s unutrašnje strane donjeg dijela lijeve potkoljenice, te izbočenje u području lijevog koljena s unutrašnje strane predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi duge hlače.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao stručnog i obrazloženog, te uzimajući o obzir ozljedu koju je zadobio tužitelj i to prijelom stražnjeg gornjeg dijela lijeve goljenične kosti uz pomak a koja ozljeda je dovela do smanjenja životnih aktivnosti od 15% (ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, bolovima u lijevom koljenu, otežanom dužem stajanju, hodanju, penjanju po stepenicama, hodu niz i uz brdo, hodu po neravnom terenu, te hipotrofiju mišića lijeve natkoljenice te blaži edem lijevog koljenog zgloba) te vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima (jačina i trajanje fizičkih boli, intenzitet i trajanje straha kao i naruženja) pravilno utvrdio da je u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) primjerena novčana naknada u iznosu od 7.936,82 EUR odnosno u daljnjem iznosu od 5.251,84 EUR uzimajući u obzir da je nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete od 2.684,98 EUR stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani jer je sud pravilno cijenio visinu naknade neimovinske štete.

22. Žalbeni prigovor tuženika da je sud odstupio od sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu osnovani jer Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske služe samo kao orijentir a prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade sud u svakom konkretnom slučaju uzima sve okolnosti pojedinog slučaja i temeljem tih okolnosti utvrđuje visinu naknade neimovinske štete.

23. Međutim kako je u ovom konkretnom slučaju iz svih naprijed navedenih razloga utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% to je onda od ukupno utvrđenog iznosa štete u iznosu od 8,477,67 EUR odbiti suodgovornost tužitelja u omjeru od 20% a što odgovara iznosu od 6.782,14 EUR te od toga iznosa odbiti iznos od 2.684,98 EUR koji je nesporno isplaćen u mirnom postupku za neimovinsku štetu tako da će tužitelju pripasti iznos od 4.097,16 EUR-a dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.695,53 EUR valjalo tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom.

24. S obzirom da je pobijana presuda preinačena valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te s obzirom da je tužitelj uzimajući u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh u ovom sporu uspio sa 73,04% a tuženik sa 26,98% tada je konačan uspjeh tužitelja u omjeru od 46,08% stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka te dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 EUR (uključujući i trošak sudske pristojbe) umanjiti za omjer uspjeha tužitelja u ovom sporu tako da tužitelju pripada iznos od 1. 443,96 EUR što zajedno sa troškovima vještačenja iznosi ukupno 1.961,67 EUR stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove drugostupanjske odluke.

26. Žalbeni prigovori tuženika, da iz obrazloženja odluke o trošku nije razvidno jesu li dosuđeni troškovi bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, su paušalni jer tuženik nije naveo konkretne razloge za koje priznate radnje troškova postupka smatra da nisu bili opravdani jer ovaj drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

27. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

28. S obzirom da je tuženik djelomično uspio u ovom žalbenom postupku njemu pripada trošak žalbenog postupka prema omjeru uspjeha u žalbenom postupku i to u iznosu od 62,21 EUR a kako je to odlučeno u točki III izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević