Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, OIB: 53515145212, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs iz Zagreba, protiv tuženika DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-436/2019-41 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-436/19-41 od 18. prosinca 2024. pod točkom I/ izreke u cijelosti te pod točkom II/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.188,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. pa do isplate, u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P- 436/19-41 od 18. prosinca 2024. pod točkom II/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 2.501,50 eura do iznosa od 3.127,90 eura (za iznos od 626,44 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 626,44 eura, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor koji je dana 27. travnja 2007. godine sklopljen između DN, [adresa] s jedne strane i Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, zastupanog po gradonačelniku AN, s druge strane, te istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Ante Barbića u [adresa] pod br. Ov-6360/07, ništetan.“.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.127,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01, siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura + PDV 156,25 eura te trošak sudske pristojbe u neodređenom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora za žalbu u iznosu od 500,00 eura + PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 156,61 euro.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka).

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno sljedeće:

- da iz iskaza svjedoka VN, zaposlenika tužitelja, proizlazi da ne zna detalje oko sklapanja predmetnog Ugovora kao ni detalje koji su prethodili sklapanju istog jer nije sudjelovao u tome; da se sjeća da je prije 10-ak godina bio problem s [adresa] i neriješenim imovinskopravnim odnosima, a to da su stvari koje su u to vrijeme rješavali tadašnji gradonačelnik AN i njegov zamjenik UN; da je kod donošenja prostornih planova procedura propisana zakonom te da stranke ne mogu to samostalno ugovarati; da sama procedura donošenja prostornog plana predviđa mogućnost da zainteresirane stranke podnesu zahtjev za izmjenom i dopunom već postojećeg prostornog plana koji se eventualno kod donošenja konačnog prostornog plana mogu usvojiti, a da je bilo slučajeva sa su se pojedini zahtjevi prihvatili u postojećem planu; da se prilikom donošenja prostornog plana mora ispoštovati zakonska procedura, javna rasprava, uvjeti javnih tijela koji se moraju isposlovati, te dobiti suglasnost Županije i Ministarstva, kao i da Grad Makarska nije donio generalni urbanistički plan 2007. iz razloga što je u srpnju te godine donesen novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji koji ne poznaje institut generalnog urbanističkog plana,

- da je svjedok RN iskazao kako mu je 2007. jedan njegov rođak dojavio da su se na njegovoj zemlji pojavili radnici koji postavljaju nekakve instalacije, nakon čega je on tamo otišao i osobno se u to uvjerio; da se tu već od prije nekih 40-ak godina nalazila oputina koja se širila i dosegla širinu od 3-4 metra, a ovaj put da su ti radnici htjeli to i dalje širiti na zemlji svjedoka; da je svjedok te radnike fizički spriječio da nastave s radom, a kako bi osigurao da se radovi ne nastave - podigao zid visine od 1,5 metar; da je prije postavljanja zida pozvao geodeta koji je odredio katastarske granice njegove parcele, a taj zid nije stavio na samu katastarsku granicu već se uvukao prema sebi kako ne bi zapriječio promet vozilima; da je to trajalo 3-4 dana; da su nakon toga uslijedili pozivi iz Grada, te da su ga zvali PN koji je radio u pravnoj službi i UN, predstojnik ureda za prostorno uređenje, a njih dvojica da su bila i na terenu; da su tada krenuli s pregovorima te mu je PN rekao da će mu biti plaćeno, ali svjedok nije bio zainteresiran da svoju zemlju prodaje; da mu je UN rekao da je u izradi GUP i da treba 20-ak dana da završi, a svjedok da je isti imao na uvidu i tada je vidio da je jedino njegova parcela od 2000 m2 (i koja ima put) bila označena svijetlo žutom bojom koja označava neizgrađeno zemljište za razliku od okolnih parcela koje su bile označene tamno žutom bojom, a sve te parcele da su bile bespravno izgrađene; da je svjedok ukazao na tu okolnost UN koji je rekao da će se to ispraviti, da će sve biti gotovo za 20-ak dana, a svjedok da mu je rekao da u tom slučaju on i njegov otac ne bi tražili naknadu za već uzeti dio na kojem je već postojala cesta; da su nakon toga pristupili pregovorima u kojima je svjedok iznio svoje zahtjeve. a njegov odvjetnik je sastavio prijedlog ugovora koji je bio predočen pravnoj službi Grada Makarske gdje su ga proučili, da na isti nije bilo primjedbi na bilo koju odredbu ugovora, osim što su iz Grada tražili rok za produljenje roka za izradu GUP-a koji je produljen na 18 mjeseci, na što su svjedok i njegov otac pristali; da su svjedoku isplaćeni troškovi koje je imao zbog angažiranja odvjetnika, da mu je isplaćen iznos od 100.000 kn na ime naknade koja je utvrđena čl. 4 ugovora, a gradonačelnik AN mu se ispričao jer ga nisu obavijestili o početku radova; da je svjedok također iskazao kako je predložena promjena GUP-a bila nužna u vrijeme sklapanja ugovora da bi tuženik tu mogao graditi, ali kasnije da nije bila nužna, s obzirom na izmjene zakona,

- da je svjedok PN, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu Voditelja odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja, iskazao da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovara radio kod tuženika kao pročelnik odjela za prostorno plansku dokumentaciju te da je u to vrijeme da je gradonačelnik bio AN, a zamjenik mu je bio UN; da se sjeća da je u to vrijeme išla rekonstrukcija [adresa] u [adresa] te da je u trenutku kada je došlo do asfaltiranja predmetne ulice do visine zemljišta u vlasništvu tuženika, preko noći osvanuo zid od bloketa u visini od 60-ak cm i da je taj zid bio postavljen vertikalno pa da su tom ulicom mogli prolaziti pješaci, dok je prolaženje automobila bilo teško; da se na teren zbog navedenog problema izlazilo nekoliko puta te je i sam svjedok sa RN razgovarao nekoliko puta, a na terenu da je to sve skupa trajalo 20-ak dana; da je za rješavanje tog problema bio nadležan AN kao pročelnik za gospodarenje prostorom; da je na tjednim sastancima, koje su imali, prihvaćen stav da ako se želi riješiti ovaj problem - ukloniti sporni zidić i nastaviti s gradnjom [adresa], treba pristati na uvjete koje je tuženik stavljao pred Grad; da je nacrt spornog ugovora dostavljen od strane DN, RN i njihovog odvjetnika koji ih je zastupao u to vrijeme; da je taj sporni ugovor da je zaključen u par dana pred samu smjenu vlasti i to u vrijeme početka sezone pa da nije bilo vremena za puno razmišljanja te da se pristupilo zaključenju istog; da su na sastanku zaključili da se radi o teškim uvjetima, ali da se na kraju pristalo; da su prema tuženiku po tom spornom Ugovoru sve obveze bile izvršene; da se odluka o sklapanju spornog ugovora dogovarala na neformalnim sjednicama na kojim sudjeluje nekoliko pravnika, dok samu odluku donosi gradonačelnik; da je u to vrijeme započeo postupak izrade GUP-a te je sklopljen ugovor sa Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu i održane su prethodne javne rasprave o nacrtu generalnog urbanističkog plana; da nakon donošenja novog Zakona o prostornom uređenju iz listopada 2007. više nije postojala obveza u malim gradovima za donošenje generalnog urbanističkog plana, zbog čega da se odustalo od izrade istog jer je bilo jednostavnije donositi niže urbanističke planove za određena područja unutar grada jer se radi o jednostavnijim i bržim postupcima,

- da je iz iskaza svjedoka AN utvrđeno da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora on bio gradonačelnik [adresa], dok mu je zamjenik bio UN, dipl. ing. arhitekture, te da je on bio zadužen kao njegov zamjenik za izgradnju i prostorno planiranje na području grada [adresa]; da je UN vodio glavninu projekata; da je svjedok bio upoznat s problemom koji je nastao vezano za rekonstrukciju ceste koja vodi prema [adresa] i [adresa] i [adresa] te je i sam svjedok osobno vodio razgovor sa punomoćnikom tuženika i samim tuženikom, koji razgovor je obavio pred samo sklapanje spornog Ugovora; da je tijekom same rekonstrukcije došlo do problema, i to na način da je tuženik ili netko iz njegove obitelji tijekom noći izgradio zid uz rub njihove parcele zbog čega je došlo do sužavanja ceste na tom dijelu; da se sama nerazvrstana cesta od svjedokovog djetinjstva koristila u istim gabaritima, iako nije bila asfaltirana; da se svjedok ne može izjasniti koliko su trajali pregovori, ali da su zbog navedenih okolnosti pristali na svaku soluciju odnosno uvjete koje je postavio tuženik; da je jedan od uvjeta bio da se tuženikovo zemljište slijedećim prostornim planom uvrsti u građevinsko područje u koje do tada nije ulazilo, dok je drugi uvjet bila isplata novčanog iznosa za zemljište preko kojeg je trebala prolaziti nerazvrstana cesta, a izmjena prostornog plana da je bila vezana uz rok koji je tuženik zahtijevao, dok je isplata bila vezana za situaciju da ukoliko ne dođe do izmjene prostornog plana da se u tom slučaju isplati novčani iznos; da su sam svjedok kao i cijelo poglavarstvo bili ucijenjeni od strane tuženika koji je postavio navedene uvjete na koje su oni pristali potpisivanjem spornog ugovora; da je iz iskaza svjedoka utvrđeno kako situacija da se nekom unaprijed obeća određena izmjena nije logična, s obzirom je zakonska procedura dugotrajna i komplicirana te da se može dogoditi da se ne ostvari što se obećalo. Iz iskaza je utvrđeno da su on kao i cijelo poglavarstvo u trenutku sklapanja spornog ugovora bili svjesni da odredbe tog ugovora nisu bile usklađene sa zakonom, ali kada veliki broj građana zahtijeva da se dovrše radovi na cesti, onda su svjedok i ostali članovi poglavarstva donijeli odluku i pristali na sklapanje spornog ugovora pod uvjetima koji su navedeni; da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora postojao stari prostorni plan, ali da je upravo tuženik tražio izmjenu novim prostornim planom,

- da je iz iskaza tuženika DN utvrđeno da je sporni put u vrijeme njegova djetinjstva bio širine 1-1,5 metar te je isti prolazio preko njegove zemlje i zemlje njegovog pok. oca; da je sa širenjem grada postojala potreba za širenjem puta, s time da je u početku njegov otac to dopuštao i taj put je prvi put asfaltiran prije 2007.; da su nakon toga i zbog potrebe širenja ulazili u njegovu zemlju, ali da on to više nije mogao dopustiti; da je tada dao punomoć sinu RN kako bi on dalje vodio cijelu proceduru vezano za prigovore koji su upućivani gradu [adresa]; da je svjedokov otac ŠN preminuo 1967. godine; da svjedok u bivšoj državi nije mogao spriječiti širenje puta, gdje se sve radilo bez njegova znanja i dopuštenja, ali da se takvo ponašanje nastavilo i u ovoj državi; da ga je prilikom zadnjeg širenja nazvao KN i rekao da djelatnici grada šire postojeću cestu, te da su počeli kopati kanal za postavljanje instalacija, te je dio njegove zemlje u koju su ušli trebao poslužiti za gradnju nogostupa, pločnika, do ceste; da kako bi spriječio takvo ponašanje od strane grada njegov sin je uz rub asfalta postavio betonski zid visine nekih 30-ak cm i dug kakvih 70-ak cm; da kada su po izgradnji tog zida predstavnici Grada vidjeli da neće moći nastaviti širenje ceste bez problema da je došlo do pregovora između njih i predstavnika grada i u tim pregovorima da su bili ispunjeni svi uvjeti koje su postavili, a kako je punomoć za to dao sinu RN, svjedok tvrdi da se ne može detaljnije izjasniti o tijeku pregovara i uvjetima; da nakon što je dogovor postignut da su oni uklonili zid kojeg su tu postavili te su dopustili gradu proširenje ceste i nastavak radova na postavljanju električnih instalacija i električnih stupova, pri čemu svjedok misli da je nekakva uplata za zemljište primljena, a sve po dogovoru sa Gradom Makarska.

- da je odredbom čl. 2. Ugovora broj Ov-6360/07 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27. travnja 2007. godine određeno da tuženik dopušta tužitelju dovršiti uređenje [adresa] na dijelu koji prelazi preko tuženikova zemljišta pod uvjetom da tužitelj donese Generalan urbanistički plan u roku od 18 mjeseci od dana sklapanja ugovora odnosno do 27. listopada 2008. godine, te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u tom planu bude planirana kao prostor za stambenu izgradnju s maksimalnim koeficijentom iskorištenosti i izgrađenosti predviđenim Prostornim planom uređenja Grada [adresa], kao i da se za tu česticu odrede lokacijski uvjeti (provedbene lokacijske smjernice) prema kojima će biti moguće ishođenje lokacijske dozvole bez donošenja detaljnog urbanističkog plana.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da je odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04 – dalje: ZPU), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog ugovora, bilo propisano da se granice područja za koje se izrađuje generalni urbanistički plan utvrđuju prostornim planom uređenja općine ili grada odnosno prostornim planom Grada Zagreba.

Stavkom 2. istog članka Zakona bilo je propisano da generalni urbanistički plan iz stavka 1. ovog članka donosi općinsko ili gradsko vijeće odnosno Gradska skupština. Odredbom st. 3 navedenog članka Zakona bilo je određeno da se na postupak izrade i donošenja generalnog urbanističkog plana uz st. 1. ovoga članka primjenjuju odredbe čl. 24 ovog zakona

8. Odredbom čl. 24. st. 1 ZPU-a bilo je propisano da prostorni plan uređenja općine ili grada donosi općinsko odnosno gradsko vijeće po pribavljenoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji o njegovoj usklađenosti sa prostornim planom županije. Ured državne uprave u županiji suglasnost iz stavka 1. ovog članka izdaje uz prethodno pribavljeno mišljenje županijskog zavoda za prostorno uređenje koji je svoje mišljenje dužan dostaviti u roku od 30 dana, a u slučaju da ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatrat će se da je mišljenje dano. Županijski ured dužan je dostaviti suglasnost u roku od 60 dana od dana dostave prijedloga prostornog plana i obrađenih primjedaba sa javne rasprave, a u slučaju da ne dostavi suglasnost u propisanom roku sa će se smatrati da je suglasnost dana.

9. Odredba čl. 29. ZPU je propisivala da se o prijedlogu prostornog plana te prijedlogu izmjena, dopuna i stavljanju izvan snage prostornog plana provodi javna rasprava, a način i postupak provođenja javne rasprave te način sudjelovanja tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i građana u tom postupku propisat će Vlada Republike Hrvatske.

10. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno zaključio kako iz citiranih odredbi proizlazi da tužitelj nije bio isključivo nadležan za donošenje prostornog plana uređenja jer je donošenje prostornog plana uređenja evidentno ovisilo o prethodnoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji, a osim toga tuženik nije bio niti ovlašten zahtijevati izmjene prostornog plana uređenja izvan javne rasprave odnosno tužitelj nije bio ovlašten postupati po zahtjevu građana za izmjenu prostornog plana ako takav zahtjev nije podnesen u okviru javne rasprave.

11. Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja da uvjet koji je postavljen u čl. 2. spornog ugovora bio protivan citiranim odredbama Zakona o prostornom uređenju jer je tužitelj preuzeo obvezu ispunjenja činidbe koja se sastojala u donošenju Generalnog urbanističkog plana, iako donošenje istog nije bilo u tužiteljevoj isključivoj nadležnosti, već je ovlast donošenja generalnog urbanističkog plana ovisila o ishođenju prethodne suglasnosti ureda državne uprave u županiji, a evidentno niti Županija niti Republika Hrvatska nisu bile stranke spornog ugovora. S obzirom na sve to, tužitelj nije bio ovlašten preuzeti takvu obvezu bez sudjelovanja preostalih tijela nadležnih za donošenje generalnog urbanističkog plana zbog čega se činidba koju je tužitelj obvezu preuzeo ispuniti nedopuštena. Osim toga uvjet koji je postavljen u čl. 2 spornog Ugovora je protivan odredbama ZPU-a također iz razloga što je prema tom Ugovoru u Generalnom urbanističkom planu tužitelj bio dužan nekretninu u vlasništvu tuženika odrediti kao prostor za stambenu izgradnju s maksimalnim koeficijentom iskorištenosti i izgrađenosti, predviđenim Prostornim planom uređenja Grada [adresa], te za tu istu nekretninu odrediti lokacijske uvjete prema kojima će biti moguće ishođenje lokacijske dozvole za donošenje detaljnog urbanističkog plana, iako je određivanje namjene zemljišta i lokacijskih uvjeta ovisilo o ishođenju prethodnih suglasnosti drugih tijela, pa stoga niti nije bilo u isključivoj nadležnosti tužitelja. Pored svega iznesenoga, takav uvjet je protivan odredbama ZPU-a jer zahtjev za promjenu namjene zemljišta i određivanje lokacijskih uvjeta nije podnesen i na zakonom propisan način i to kroz javnu raspravu, a sudjelovanje građana, uključivši i tuženika, je bilo predviđeno isključivo kroz javnu raspravu.

12. Okolnost da je spornim ugovorom određen urbanistički sadržaj tuženikove nekretnine protivno zakonskim odredbama o postupku izrade i donošenja akata uređenja prostora, ukazuje na njegovu ništetnost, a kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Međutim i pored toga što je sporni ugovor prema odredbi čl. 2 istog protivan ZPU, kao prisilnom propisu Republike Hrvatske koji je bio na snazi u vrijeme njegovog sklapanja, sud prvog stupnja ocjenjuje kako je taj ugovor ništetan i jer je sklopljen pod nemogućim uvjetom. To iz razloga što je prije isteka roka za ispunjenje činidbe iz čl. 2 spornog Ugovora, to 1. listopada 2007. stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i gradnji kojim prestaje obveza Grada Makarske za donošenje GUP-a s time da je tuženik po tom zakonu mogao odmah podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

13. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sva prethodno navedena utvrđenja te naprijed citirane zakonske odredbe, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je premetni Ugovor od 27. travnja 2007. ništetan, a sva utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

14. Žalitelj u bitnome navodi da je donošenje GUP-a bilo u nadležnosti tužitelja, a da je pribava suglasnosti nadležnih tijela samo dio procedure (postupka) izrade i donošenja GUP-a, zbog čega tvrdi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje riječ o postupanju protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske.

15. Opisni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je gradsko vijeće tužitelja moglo donijeti generalni urbanistički plan, i to samo uz zatraženu prethodnu suglasnost županijskog zavoda, zbog čega je sporni Ugovor protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske i stoga ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

16. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je odredbom čl. 325. st. 1., 2. i 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", br. 76/2007) propisivao sljedeće: (1) Postupci započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) i Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama tih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka postupak izrade i donošenja prostornog plana i/ili njegovih izmjena i dopuna, u kojemu do stupanja na snagu ovoga Zakona nije objavljena javna rasprava ili je od završetka javne rasprave prošlo više od devet mjeseci dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Stavak 2. ovoga članka ne odnosi se na postupak izrade i donošenja generalnog urbanističkog plana,

naglašavajući da se izuzetak iz stavka 2. ne odnosi na postupak izrade i donošenja generalnog urbanističkog plana.

17. Međutim, žalitelj gubi iz vida činjenicu da je donošenjem Zakona o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. prestala obveza gradskih vijeća donositi generalni urbanistički plan pa iz tog razloga se izuzetak iz naprijed citiranog čl. 325. st. 2. tog Zakona ne odnosi na generalni urbanistički plan jer taj plan zakonske odredbe nakon 1. listopada 2007. više ne predviđaju niti reguliraju.

18. Pored toga, odredbom čl. 346. Zakona o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. bilo je propisano:

(1) Dokumenti prostornog uređenja doneseni na temelju propisa koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju na snazi do donošenja dokumenata prostornog uređenja prema ovom Zakonu, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

(2) Generalni urbanistički planovi ostaju na snazi najdulje deset godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Prostorni planovi (bivših) općina i odluke o građevinskim područjima ostaju na snazi do 31. prosinca 2007.

(4) Dokumenti prostornog uređenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu se mijenjati i/ili dopunjavati te staviti izvan snage i prije donošenja dokumenata prostornog uređenja prema ovom Zakonu.

(5) Programi mjera za unapređenje stanja u prostoru doneseni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi do isteka razdoblja za koji su doneseni.

19. Dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o prostornom uređenju i gradnji dana 1. listopada 2007. tužitelj više nije bio u mogućnosti donijeti Generalni urbanistički plan, zbog čega je činidba, na koju se tužitelj obvezao pod odgodnim rokom, nemoguća, a time je i Ugovor ništetan i prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, zbog čega je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

20. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava i postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio sa se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP- a, iako je odluku o troškovima postupka donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 .st. 2. t. 11. ZPP-a kada je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 626,45 eura, iako je tužitelj rješenjem poslovni broj P-9500/2015-2 od 1. listopada 2015. (list 9 spisa) bio pozvan na plaćanje sudske pristojbe od 2.360,00 kn, što predstavlja protuvrijednost od 313,22 eura, a na omotu spisa postoji napomena da je prisilno naplaćena. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe i na presudu u iznosu od 626,45 eura, iako je tužitelj podmirio sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 313,22 eura (list 162 spisa). Stoga je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka u iznosu od 2.501,50 eura, a za preostali iznos od 626,44 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

21. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke, dok je na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

22. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

23. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV izreke).

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac