Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3309/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447244976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split I, Varaždinska 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2022-56 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2022-56 od 15. svibnja 2025.
a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 88.228,85 eura sa zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 63,84 eura od 1. svibnja 1998. godine,
- na iznos od 239,42 eura od 1. lipnja 1998. godine,
- na iznos od 239,42 eura od 1. srpnja 1998. godine,
- na iznos od 239,42 eura od 1. kolovoza 1998. godine,
- na iznos od 216,94 eura od 1. rujna 1998. godine,
- na iznos od 192,96 eura od 1. listopada 1998. godine,
- na iznos od 192,96 eura od 1. studenog 1998. godine,
- na iznos od 192,96 eura od 1. prosinca 1998. godine,
- na iznos od 192,96 eura od 1. siječnja 1999. godine,
- na iznos od 221,02 eura od 1. veljače 1999. godine,
- na iznos od 221,02 eura od 1. ožujka1999. godine,
- na iznos od 221,02 eura od 1. travnja 1999. godine,
- na iznos od 221,02 eura od 1. svibnja 1999. godine,
- na iznos od 221,02 eura od 1. lipnja 1999. godine,
- na iznos od 208,64 eura od 1. srpnja 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. kolovoza 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. rujna 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. listopada 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. studenog 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. prosinca 1999. godine,
- na iznos od 197,80 eura od 1. siječnja 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. veljače 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. ožujka 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. travnja 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. svibnja 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. lipnja 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. srpnja 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. kolovoza 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. rujna 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. listopada 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. studenog 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. prosinca 2000. godine,
- na iznos od 212,67 eura od 1. siječnja 2001. godine,
- na iznos od 240,35 eura od 1. veljače 2001. godine,
- na iznos od 240,35 eura od 1. ožujka 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. travnja 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. svibnja 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. lipnja 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. srpnja 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. kolovoza 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. rujna 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. listopada 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. studenog 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. prosinca 2001. godine,
- na iznos od 230,39 eura od 1. siječnja 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. veljače 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. ožujka 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. travnja 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. svibnja 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. lipnja 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. srpnja 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. kolovoza 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. rujna 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. listopada 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. studenog 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. prosinca 2002. godine,
- na iznos od 272,76 eura od 1. siječnja 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. veljače 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. ožujka 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. travnja 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. svibnja 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. lipnja 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. srpnja 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. kolovoza 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. rujna 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. listopada 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. studenog 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. prosinca 2003. godine,
- na iznos od 291,25 eura od 1. siječnja 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. veljače 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. ožujka 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. travnja 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. svibnja 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. lipnja 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. srpnja 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. kolovoza 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. rujna 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. listopada 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. studenog 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. prosinca 2004. godine,
- na iznos od 311,69 eura od 1. siječnja 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. veljače 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. ožujka 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. travnja 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. svibnja 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. lipnja 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. srpnja 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. kolovoza 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. rujna 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. listopada 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. studenog 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. prosinca 2005. godine,
- na iznos od 331,94 eura od 1. siječnja 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. veljače 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. ožujka 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. travnja 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. svibnja 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. lipnja 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. srpnja 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. kolovoza 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. rujna 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. listopada 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. studenog 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. prosinca 2006. godine,
- na iznos od 346,43 eura od 1. siječnja 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. veljače 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. ožujka 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. travnja 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. svibnja 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. lipnja 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. srpnja 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. kolovoza 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. rujna 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. listopada 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. studenog 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. prosinca 2007. godine,
- na iznos od 367,06 eura od 1. siječnja 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. veljače 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. ožujka 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. travnja 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. svibnja 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. lipnja 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. srpnja 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. kolovoza 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. rujna 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. listopada 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. studenog 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. prosinca 2008. godine,
- na iznos od 381,36 eura od 1. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. veljače 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. travnja 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. svibnja 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. lipnja 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. srpnja 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. kolovoza 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. rujna 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. listopada 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. studenog 2009. godine,
- na iznos od 387,03 eura od 1. prosinca 2009. godine,
- na iznos od 387,31 eura od 1. siječnja 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. veljače 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. ožujka 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. travnja 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. svibnja 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. lipnja 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. srpnja 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. kolovoza 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. rujna 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. listopada 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. studenog 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. prosinca 2010. godine,
- na iznos od 391,66 eura od 1. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. veljače 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. travnja 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. srpnja 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. kolovoza 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. rujna 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. listopada 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. studenog 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. prosinca 2011. godine,
- na iznos od 394,92 eura od 1. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. veljače 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. travnja 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. srpnja 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. kolovoza 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. rujna 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. listopada 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. studenog 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. prosinca 2012. godine,
- na iznos od 401,79 eura od 1. siječnja 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. veljače 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. ožujka 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. travnja 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. svibnja 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. lipnja 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. srpnja 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. kolovoza 2013. godine,
- na iznos od 420,00 eura od 1. rujna 2013. godine,
- na iznos od 486,36 eura od 1. listopada 2013. godine,
- na iznos od 486,36 eura od 1. studenog 2013. godine,
- na iznos od 486,36 eura od 1. prosinca 2013. godine,
- na iznos od 373,55 eura od 1. siječnja 2014. godine,
- na iznos od 357,66 eura od 1. veljače 2014. godine,
- na iznos od 357,66 eura od 1. ožujka 2014. godine,
- na iznos od 357,66 eura od 1. travnja 2014. godine,
- na iznos od 357,66 eura od 1. svibnja 2014. godine,
- na iznos od 357,66 eura od 1. lipnja 2014. godine,
- na iznos od 398,16 eura od 1. srpnja 2014. godine,
- na iznos od 428,67 eura od 1. kolovoza 2014. godine,
- na iznos od 346,91 eura od 1. rujna 2014. godine,
- na iznos od 385,00 eura od 1. listopada 2014. godine,
- na iznos od 386,86 eura od 1. studenog 2014. godine,
- na iznos od 386,86 eura od 1. prosinca 2014. godine,
- na iznos od 386,86 eura od 1. siječnja 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. veljače 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. ožujka 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. travnja 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. svibnja 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. lipnja 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. srpnja 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. kolovoza 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. rujna 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. listopada 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. studenog 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. prosinca 2015. godine,
- na iznos od 392,16 eura od 1. siječnja 2016. godine,
- na iznos od 418,82 eura od 1. veljače 2016. godine,
- na iznos od 372,07 eura od 1. ožujka 2016. godine,
- na iznos od 402,90 eura od 1. travnja 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. svibnja 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. lipnja 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. srpnja 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. kolovoza 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. rujna 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. listopada 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. studenog 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. prosinca 2016. godine,
- na iznos od 402,89 eura od 1. siječnja 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. veljače 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. ožujka 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. travnja 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. svibnja 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. lipnja 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. srpnja 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. kolovoza 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. rujna 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. listopada 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. studenog 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. prosinca 2017. godine,
- na iznos od 355,51 eura od 1. siječnja 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. veljače 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. ožujka 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. travnja 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. svibnja 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. lipnja 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. srpnja 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. kolovoza 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. rujna 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. listopada 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. studenog 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. prosinca 2018. godine,
- na iznos od 384,68 eura od 1. siječnja 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. veljače 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. ožujka 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. travnja 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. svibnja 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. lipnja 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. srpnja 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. kolovoza 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. rujna 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. listopada 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. studenog 2019. godine,
- na iznos od 397,50 eura od 1. prosinca 2019. godine.
b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.079,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. do isplate,
c) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2022- 56 od 15. svibnja 2025.
a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.034,15 eura,
b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 53.079,08 eura do iznosa od 54.922,42 eura (za iznos od 1.843,34 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. do isplate,
te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijaju.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.791,74 eura.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-84/2022-56 od 15. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 100,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove pretrpljene materijalne štete isplati iznos od 90.363,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.922,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od travnja 1998. do studenog 2019. koju je trpio zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 22. svibnja 2007.
6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj kao vozač motocikla doživio prometnu nesreću dana 22. svibnja 1997. za koju je odgovoran osiguranik tuženika u kojoj je tužitelj pretrpio ozljede,
- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške ozljede u vidu kompliciranog višeivernog prijeloma lijeve natkoljenice i potkoljenice s defektomkože, mišića i kosti lijeve potkoljenice uz paralizu lijevog peronealnog živca, koje ozljede su zahtijevale niz operativnih zahvata, a posljednji u nizu u rujnu 2004. radi korektivne osteotomije (ispravljanje osovine kosti srasle u nepovoljnom smjeru) natkoljenične kosti,
- da je tužitelj doprinio nastaloj šteti u omjeru od 30 %,
- da je tužitelj završio svoje srednjoškolsko obrazovanje 1996. stekavši zvanje profesionalnog vozača B, C, E, G i H kategorije,
- da tužitelj po završetku školovanja, a do navedene prometne nezgode, nije bio zaposlen niti je ostvarivao zaradu,
- da je kod tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju zaostalo trajno oštećenje funkcije lijevog donjeg ekstremiteta u takvom stupnju da bitno utječe na njegovu radnu sposobnost za poslove profesionalnog vozača tako da je tužitelj trajno nesposoban za poslove profesionalnog vozača
- da je radna sposobnost tužitelja umanjena za 60%,
- da tužitelj nije nesposoban za rad u potpunosti, već je kod tužitelja preostala radna sposobnost za obavljanje svih poslova koji isključuju rad na visini, dugotrajno hodanje, stajanje i sjedenje, čučanje i klečanje, te dizanje i nošenje teških tereta,
- da je tužitelj vođen u evidenciji nezaposlenih osoba i to od 14. veljače 1996. do 12. svibnja 1997., od 12. svibnja 1998. do 29. veljače 2008., od 18. studenog 2008. do 30. studenog 2008., od 5. studenog 2010. do 30. travnja 2011. i do 5. siječnja 2012. do 9. studenog 2013.,
- da je tužitelj dana 9. studenog 2013. brisan iz evidencije nezaposlenih osoba jer mu je utvrđena opća nesposobnost za rad odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti,
- da je liječenje tužitelja završeno 13. svibnja 2005. nakon čega se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj dokazao sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegova tužbenog zahtjev, te je primjenom odredbe čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio.
8. Tuženik žalbom osporava odluku suda prvog stupnja ističući u istoj da tužitelj nema pravo na naknadu štete jer mu je nakon štetnog događaja, iako umanjena, preostala radna sposobnost, pa stoga gubitak zarade nije posljedica predmetnog štetnog događaja. Također, tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o prigovoru zastare i pogrešno utvrdio visinu tužiteljeve tražbine, te da je izreka pobijane presude proturječna.
9. Međutim, žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Tuženik tako u žalbi ističe da je tužitelju radna sposobnost, iako umanjena, ipak preostala, te da je tužitelj sa preostalom radnom sposobnošću mogao s punim radnim vremenom raditi poslove skladištara, komercijalista, prodajnog predstavnika, blagajnika, administrativne poslove, kao i druge poslove koji ne uključuju kontraindikacije. U tom smislu tuženik smatra da je bilo potrebno provesti dokaz dodatnim vještačenjem i saslušanjem vještaka medicine rada.
10. U svezi žalbenih navoda tuženika koji se odnose na preostalu radnu sposobnost i mogućnosti tužiteljeva zaposlenja da se zaposli na drugim poslovima potrebno je navesti da je tužitelj brisan iz evidencije nezaposlenih osoba 9. studenog 2013. zbog utvrđene opće nesposobnosti za rad, iz čega proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja u svakom slučaju zbog žalbenih navoda tuženika koji se odnose na njegovu radnu sposobnost nikako ne može biti neosnovan za razdoblje nakon studenog 2013. kada mu je utvrđena opće nesposobnosti za rad. Međutim, neovisno o navedenom, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na razdoblje koje prethodi utvrđenoj potpunoj nesposobnosti za rad. Naime, u tom dijelu sud prvog stupnja je postupajući po uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-x-575/2018 od 16. lipnja 2020. utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno ocijenio izvedene dokaze na osnovi kojih je pravilno zaključio da tužitelj u konkretnom slučaju poduzeo sve radnje koje je od njega bilo razumno očekivati da šteta bude manja.
11. Naime, u konkretnom slučaju, preostala radna sposobnost tužitelja isključuje rad na visini, dugotrajno hodanje, stajanje i sjedenje, čučanje i klečanje, te dizanje i nošenje teških tereta. Dakle, kod poslova i radnih mjesta koje je tužitelj mogao raditi s preostalom radnom sposobnošću nedvojbeno postoji znatno ograničenje jer tužitelj ne može raditi poslove koji zahtijevaju dugotrajno hodanje, stajanje, sjedenje ili klečanj i dizanje i nošenje teških tereta. Tuženik u žalbi ističe da je tužitelj mogao s preostalom radnom sposobnošću raditi poslove skladištara, komercijalista, blagajnika, prodajnog predstavnika ili administrativne poslove. Međutim, postavlja se pitanje koji bi to poslodavac imao interesa i želio zaposliti skladištara, komercijalista, prodajnog predstavnika, blagajnika ili administrativnog radnika koji ne može dugotrajno sjediti, stajati, hodati ili nositi teške terete. To pogotovo kada se ima u vidu da tužitelj stanuje u [adresa], dakle, manjoj sredini, u kojoj je po logici stvari i manji broj raspoloživih poslova koji se mogu ponuditi i zdravoj osobi, a kamoli osobi čija je radna sposobnost znatno ograničena nemogućnošću obavljanja poslova koji zahtijevaju bilo kakvu dugotrajniju fizičku aktivnost (hodanje, sjedenje, stajanje klečanje, čučanje, nošenje teških tereta).
12. U konkretnom slučaju, tužitelj se nakon štetnog događaja prijavio zavodu za zapošljavanje u čijim je evidencijama bio evidentiran s određenim prekidima sve dok mu nije utvrđeno opća nesposobnost za rad. Stoga imajući u vidu brojna ograničenja koja tužitelj ima u odnosu na poslove koje može obavljati s preostalom radnom sposobnošću, mogućnosti pronalaženja poslova s istima u relativno maloj sredini u kojoj stanuje, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj s preostalom radnom sposobnošću nije imao mogućnosti da se u svojoj sredini zaposli. Imajući u vidu da je tužitelj gotovo tijekom cijelog razdoblja, uz određene iznimke, bio prijavljen kao nezaposlena osoba na zavod za zapošljavanje na kojem je bio prijavljen sve do utvrđenja potpune radne nesposobnosti 9. studenog 2013. godine pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj, temeljem čl. 195. st. 2. ZOO, imao pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u utuženom razdoblju koja je uzrokovana štetnim događajem. U tom smislu pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za provođenjem dopunskog vještačenja po vještaku medicine rada. Naime, u konkretnom slučaju, u postupku su bila provedene dva vještačenja po vještacima medicine rada koji su i usmeno saslušani tako da je pravilno sud prvog stupnja taj dokazni prijedlog tuženika odbio. Osim toga, da li se tužitelj s preostalom radnom sposobnosti mogao realno zaposliti ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ovisi o činjenicama koje utvrđuje sud. Stoga u tom dijelu odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju ističe tuženik.
13. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi koji se odnose na prigovor zastare. Naime, sud prvog stupnja pravilne je na temelju nalaza i mišljenja vještaka ortopedske struke dr. NH utvrdio je liječenje tužitelj završeno 13. svibnja 2005. S navedenom ocjenom suglasila se i vještakinja medicine rada dr. Milana Varina-Barač u svom nalazu i mišljenju. Sud prvog stupnja je dakle, činjenice o kojima ovisi početak tijeka zastare pravilno utvrdio na temelju u tom dijelu dva suglasna nalaza i mišljenja, pa stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i kojima iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza nisu osnovani. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pritom je potrebno i napomenuti da se pod oštećenikovim saznanjem za štetu ne razumijeva se samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o opsegu štete odnosno elementima njezine visine. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tužitelj tijekom cijelog utuženog razdoblja nezaposlen, tužitelj je tek nakon okončanog liječenja mogao imati saznanja o opsegu štete koju s osnove izgubljene zarade trpi. Naime, tek nakon okončanog liječenja moglo se utvrditi da li tužitelj djelomično ili potpuno radno (ne)sposoban, te da li uopće može trpjeti štetu s osnove izgubljene zarade. Liječenje tužitelja je, kako je ranije navedeno, okončano u svibnju 2005., dok je tužba tužitelja kojom je prekinuta zastara, podnijeta 31. listopada 2006., dakle nedvojbeno prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 376. st. 1. ZOO. Stoga tražbina tužitelja, niti potpuno, niti djelomično, nije zastarjela kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, pa su žalbeni navodi tuženika kojima ističe suprotno neosnovani.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na utvrđenu visinu tužiteljeve tražbine. Naime, visinu tužiteljeve tražbine sud prvog stupnja je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Gorana Miljasa, dipl. oecc. koji je svoj nalaz i mišljenje temeljio na podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj plaći radnika srednje stručne spreme (SSS) u sektoru prijevoza. Tuženik smatra da se vještačenje nije moglo temeljiti na podacima Državnog zavoda za statistiku u sektoru prijevoza jer ti podaci ne obuhvaćanju samo vozače već i osobe čitavog niza drugih struka, te smatra da je sud trebao provesti vještačenje na temelju podataka pribavljenih od Udruge sindikata vozača. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju visina tužiteljeve pretpostavljene plaće utvrđena je na temelju službenih podataka Državnog zavoda za statistiku. Podaci koji bi se pribavljali od sindikata vozača, pod uvjetom da takve podatke sindikat vozača uopće i vodi i može dostaviti, predstavljali bi podatke određene udruge odnosno sindikata. S obzirom da je vještačenje provedeno na temelju službenih statističkih podataka, to je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem koje bi se temeljilo na podacima sindikata vozača. To pogotovo kada iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi pretpostavljena plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila manja od one koju je utvrdio vještak. Upravo suprotno, iz podataka koje je dostavio tužitelj koja se odnose na primanja vozača u trgovačkim društvima Zagrebački transporti d.o.o. i Ralu logistika d.o.o. proizlazi da bi pretpostavljena plaća tužitelja, a time i izgubljena zarada tužitelja, bila i veća od onih koji su utvrđeni u nalazu i mišljenju vještaka koji se temelje na podacima Državnog zavoda za statistiku. Stoga niti u tom dijelu odustankom od izvođenja dokaza vještačenjem nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP, a niti je posljedično tome činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
15. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno visinu tražbine utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa, dipl. oecc., osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pobijanom presudom prekoračio tužbeni zahtjev. Naime tužitelj je tužbenim zahtjevom konačno postavljenim na ročištu održanom 4. listopada 2023. potraživao iznos od 90.263,00 eura. Sud prvog stupnja je međutim, tužitelju pobijanom presudom dosudio iznos od 90.363,00 eura, dakle, iznos koji je za iznos od 100,00 eura veći od onog kojeg je tužitelj potraživao tako da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev. Slijedom toga, u tom dijelu, za iznos od 100,00 eura, valjalo je temeljem čl. 369. st. 5. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu, a kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. Pritom je potrebno i napomenuti da time što je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev ne znači i da je izreka pobijane presude proturječna i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik.
16. Nadalje, kada se zbroje pojedini mjesečni iznosi koje je prvostupanjskom presudom, sukladno nalazu i mišljenju, dosudio prvostupanjski sud, proizlazi da isti zbrojeno ukupno iznose 88.228,85 eura. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 90.263,00 eura, pa je stoga njegov tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 88.228,85 eura, dok je isti neosnovan za iznos 2.034,15 eura (90.263,00 eura – 88.228,85 eura).
17. Dakle, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 195. st. 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev prihvatio i za iznos od 2.034,15 eura, pa je stoga u tom dijelu, za iznos od 2.034,15 eura, valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i za taj iznos tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.
18. U odnosu na isplatu iznosa od 88.228,85 eura sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio izvedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u tom dijelu nije počinjena relativna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je u odnosu na isplatu iznosa 88.228,85 eura pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 195. st. 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio za taj iznos. Nije stoga u tom dijelu ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.
19. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, izreka pobijane presude nije nerazumljiva ili proturječna i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
20. Slijedom iznijetih razloga, u odnosu na isplatu iznosa 88.228,85 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i u tom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja.
21. Djelomično su osnovani i žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Tuženik naime ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primjenjivao odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT/23), umjesto odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT/12), te da je neosnovano tužitelju dosudio troškove osam obrazloženih podnesaka iako bi tužitelj imao pravo na naknadu najviše četiri obrazložena podneska.
22. Iz obrazloženja pobijane presude (točka 31.1 obrazloženja) proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka primjenjivao odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 91/04, 37/05, 59/07), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) odnosno da je troškove postupka dosuđivao primjenjujući odredbe one tarife koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
23. Međutim, odredbom Tbr. 52.3. OT/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila nova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je, sukladno Tbr. 52.3. OT/23 i Tbr. 54 OT/23, naknadu troškova postupka bilo potrebno dosuditi primjenjujući odredbe OT/23 i vrijednost boda od 2,00 eura, tako da je sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo što je u konačnici dovelo do odluke o troškovima postupka na štetu tuženika.
24. U odnosu na dosuđivanje troškova sastava više od četiri obrazložena podneska potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radilo o složenom predmetu pokrenutom 31. listopada 2006. godine u kojem je provedeno četiri vještačenja. Stoga u takvim okolnostima konkretnog slučaja, postojali su opravdani razlozi da se tužitelju dosudi trošak sastav više od četiri podneska (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-396/2022 od 23. kolovoza 2022. i Rev- 1067/2023 od 20. prosinca 2023.), tako da su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na trošak dosuđivanja obrazloženih podnesaka neosnovani.
25. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na vrijednost predmeta spora na osnovi koje su tužitelju dosuđivani troškovi parničnog postupka. U konkretnom slučaju, tužitelj je na ročištu održanom dana 4. listopada 2023. smanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 90.263,00 eura pri čemu više nije potraživao rentu za ubuduće. U slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva, ako smanjenje nije posljedica djelomičnog udovoljenja tužbenog zahtjeva od strane tuženika, tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).
26. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iz izvorne tužbe podnijete 31. listopada 2006. iznosila je 573.964 kuna (76.178,11 eura) dakle, manje od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Međutim, nakon toga tužitelj je, počevši od podneska od 5. prosinca 2011., u više navrata povećavao tužbeni zahtjev na način da je isti uvijek bio veći od konačno postavljenog i smanjenog tužbenog zahtjeva od 90.263,00 eura. Stoga je u konkretnom slučaju od podnošenja tužbe do 5. prosinca 2011 tužitelju troškove postupka valjalo dosuditi prema vrijednosti predmeta spora od 76.178,11 eura, a nakon 5. prosinca 2011. prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 90.263,00 eura.
27. Slijedom iznijetog, tužitelju je, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, sukladno odredbama OT/23 i u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (čl. 2. st. 1. ZPP), valjalo dosuditi :
- trošak sastava tužbe u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 7.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 8. srpnja 2008. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23)
- trošak sastava podneska od 15. rujna 2008 u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 16. rujna 2008 u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23)
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 12. studenog 2008. u iznosu od
995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23)
- trošak sastava podneska od 26. studenog 2008. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 7. listopada 2011. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 16. studenog 2011. u iznosu od
995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23)
- trošak sastava podneska od 28. studenog 2011. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 14. prosinca 2011. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 5. ožujka 2012. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 8. svibnja 2012. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 28. svibnja 2012. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 28. lipnja 2012. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 5. studenog 2012. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 28. studenog 2012. u iznosu od
995,42 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 4. prosinca 2012. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 26. ožujka 2013. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 24. rujna 2013. u iznosu od 995,42 eura (Tbr. 9.1 OT/23),
- trošak sastava podneska od 1. listopada 2013. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 29. listopada 2013. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 2. prosinca 2013. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 23. prosinca 2013. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 6. veljače 2014. u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 9.1 OT/23),
- trošak sastava podneska od 3. srpnja 2014. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 11. rujna 2014 u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 11. prosinca 2014. u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 11. veljače 2015. u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 20. veljače 2015. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 8. travnja 2015. u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 13. svibnja 2015. u iznosu od 1.204,46 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 26. svibnja 2015. u iznosu od 1.353,77 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 9. srpnja 2015. u iznosu od 1.353,77 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 14. rujna 2015. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 20. listopada 2015. u iznosu od
1.353,77 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 27. listopada 2015. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 26. studenog 2015. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 7. prosinca 2015. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 17. prosinca 2015. u iznosu od
1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 22. prosinca 2015. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 13. siječnja 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 28. siječnja 2016. u iznosu od
1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 28. siječnja 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 18. veljače 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 18. veljače 2016. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava podneska od 15. lipnja 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 4. svibnja 2017. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak sastava žalbe od 30. lipnja 2017. u iznosu od 1.700,00 eura (Tbr. 10.1. OT/23),
- trošak sastava revizije od 11. prosinca 2017. u iznosu od 2.040,00 eura (Tbr. 10.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 14. travnja 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 28. svibnja 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 3. prosinca 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT/23),
- trošak sastava podneska od 5. siječnja 2022. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 8.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 22. veljače 2022. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 1. ožujka 2023. u iznosu od 1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 4. listopada 2023. u iznosu od
1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 26. ožujka 2025. 2025 u iznosu od
1.360,00 eura (Tbr. 9.1. OT/23),
- trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 41.773,11 eura, a iznosi 10.443,27 eura (Tbr. 46. OT),
- trošak izvođenja dokaza vještačenjima u iznosu od 862,70 eura,
što sveukupno iznosi 53.079,08 eura.
28. Nije bilo osnove da se tužitelju dosuđuju troškovi sastava podneska od 17. rujna 2010. i 24. veljače 2014. jer isti, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka.
29. Troškovi tužitelja iznose dakle, 53.079,08 eura, a ne 54.922,42 eura kako je to dosudio sud prvog stupnja, pa je odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 5. u svezi s i čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.079,08 eura, te u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen. Stoga je u tom dijelu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.
30. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 53.079,09 eura do iznosa od 54.922,42 eura (za iznos od 1.843,34 eura), te u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.
31. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je sa žalbom uspio samo djelomično i to odnosu na isplatu iznosa od ukupno 2.134,15 eura i djelomično u odnosu na troškove postupka čime je u žalbenom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu žalbe (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
