Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-769/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, sina FS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniju Šalovu, odvjetniku u Trogiru, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-991/2023-11 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-991/2023-11 od 14. prosinca 2023. pod stavkom I, II i III izreke kao i odluka o parničnom trošku pod stavkom IV izreke za iznos od 2.803,83 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana pod stavkom IV izreke navedene presude za iznos od 400,00 eur, sa zatraženom zateznom kamatom i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 400,00 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se spram tužene Republike Hrvatske da je tužitelj vlasnik točno određenog realnog dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1000 m2, u vještvu "Geomensura" d.o.o. br. VJ-46/2021 od 12.08.2021.g. označeno slovima "A-B-C- DEF-A" , kao i točno određenog realnog dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5114 m2 u vještvu "Geomensura" d.o.o. br. VJ-46/2021 od 12.08.2021.g. označeno slovima „G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-G“, a koja skica se smatra sastavnim dijelom ove presude.

II Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude izvrši parcelaciju nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi, pobliže označeno i precizirano u točki 1 izreke ove presude, i od navedenih dijelova formiraju samostalna čestica zemlje s novim brojem, kao i da provede navedenu parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], opisana u točki 1 i 2 izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta koje će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.

IV Dužna je tužena pod u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 3.203,83 eur/24.139,22 kn, zajedno sa zateznom kamatom o stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude se žali tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva točno određenih realnih dijelova nekretnina označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1000 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5114 m2 k. o. [katastarska općina] te zahtjev kojim je zatraženo donošenje odluke koja će tužitelja ovlastiti da izvrši parcelaciju navedenih nekretnina na način da se iz istih izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi, pobliže označeni i precizirani u točki 1 izreke presude i od navedenih dijelova formiraju samostalne čestice zemlje s novim brojem, kao i da provede navedenu parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev tužitelja kojim je zatraženo donošenje odluke koja će ga ovlastiti da temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija navedenih čestica opisanih u točki 1 i 2 izreke presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta koje će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da iz Izvatka iz zemljišne knjige kao i povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena na ime Republike Hrvatske za cijelo, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao općenarodna imovina, sa organom upravljanja Narodni odbor Općine Trogir,

- da iz posjedovnog lista broj 1584 od 7. siječnja 2019. proizlazi da je kao posjednik na predmetnim nekretninama i to čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 51885 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 14594 m2 upisana Skupština općine Trogir (list 50 spisa), a navedeno proizlazi i iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 10. siječnja 2019. Ispostave za katastar nekretnina [adresa],

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se radi o dvije odvojene nekretnine nepravilnog oblika od kojih je jedna položena južno od lokalne asfaltirane ceste, koju je vještak geodet identificirao kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi gospodarski objekt starije izgradnje izgrađen od betona, koji tužitelj danas koristi kao kokošinjac, a nekad je bila štala za ovce, s time da se južno od ovog objekta nalazi obrađeni vrt u kojem tužitelj sadi različite poljoprivredne kulture i na kojem se nalazi i pet starih smokava, koji vrt je u cijeloj svojoj površini omeđen betonskim podzidom, a sama nekretnina je sa svih strana omeđena dijelom betonskim zidom, a dijelom starim kamenim suhozidima,

- da se sjeverno od asfaltiranog puta nalazi druga nekretnina koju je vještak geodet identificirao kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidima, kamenim međašima osim dijelom sa zapadne strane gdje je tužitelj pokazao granicu nekretnina cca 2 metra od susjednih suhozida, koji je je tužitelj ostavio za put do susjedne nekretnine, a koji dio nije predmet ovog postupka. Na sjevernom dijelu ove nekretnine nalazi se uređeni zemljani plato sa pet stabala mladih maslina dok je ostatak nekretnine u trenutku očevida bio neobrađen,

- da je stalni sudski vještak geometar NS u svom nalazu i mišljenju na priloženoj geodetskoj skici lica mjesta prvu nekretninu koja odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], prikazanu na fotografijama br. 1, 2 i 3 (poglavlje 4. Prilozi) označio točkama A-B-C-D-E-F-A i ispunio plavom točkastom šrafurom, ukupne površine 1000 m2 dok je drugu predmetnu nekretninu koja odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], prikazanu na fotografijama br. 4, 5 i 6 (poglavlje 4. Prilozi) na geodetskoj skici lica mjesta prikazao točkama G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-G i ispunio crvenom točkastom šrafurom, ukupne površine 5114 m2,

- da iz Uvjerenja upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostava Trogir od 5.7.2019. proizlazi da se predmetni određeni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na dan 23. srpnja 1991. nalaze izvan građevinskog područja,

- da je iz Potvrde Hrvatskih šuma od 10. siječnja 2019. dostavljene uz podnesak tužitelja od 17. siječnja 2020. vidljivo da su dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 34041 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 13865 m2 obuhvaćeni Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, što potvrđuje da predmetne nekretnine nisu za cijelo pod upravom Hrvatskih šuma, jer iz posjedovnih listova proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 51888 m2, a čest.zem.

4540/24 ima površinu od 14594 m2,

- da su prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. ES pok. TS (djeda tužitelja) posl. broj O-171/12 od 27. rujna 2012. (list 38 spisa), njegovim nasljednicima na temelju zakona i oporuke proglašeni sinovi Š, GS, i unuci: RS, sin pokojnog sina AS, te US, OS i BS, djeca pok. kćerke ostavitelja IS, rođ. RS,

- da je ES Oporukom od 20. siječnja 1999. (list 41 spisa) zemlju zv. F ostavio sinu Š, a djeci pok. sina AS zemlju zvanu F / 3 masline,

- da je tužitelj vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina stekao darovanjem od svog oca ŽS.

7.1. Ocjenom izvedenih personalnih dokaza, posebno iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka MS, supruge pok. Š (Marinka) Oštrić, brata tužiteljevog oca ŽS, zatim oca tužitelja i nećaka RS, sina pok. AS kao i vlasnika susjednih nekretnina u odnosu na predmetne, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, prvostupanjski je sud utvrdio da je prema njihovim saznanjima upravo pradjed tužitelja TS bio prvi faktični posjednik nekretnine [adresa] u [adresa], na kojoj je obrađivao vinograd, a što je nakon njegove smrti nastavio biti njegov sin HS, koji je imao sinove FS, oca tužitelja, Š zvani ŠSJ, i AS koji je preminuo 1981., da je HS, djed tužitelja, predmetnu parcelu zvanu [adresa] u [adresa] oporučno ostavio sinu Š.

7.2. Također, iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka, osobito strine MS, supruge pok. ŠSJ kao i ŽS, oca tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio da je nakon smrti ostavitelja, pok. ES pok. Š svoj naslijeđeni dio predmetnih nekretnina tijekom diobe darovao bratu FS, ocu tužitelja, koji je sa svojom obitelji ostao živjeti u [adresa] i obrađivati zemlju, to je po ocjeni toga suda nedvojbeno utvrđeno da su se braća GS, otac tužitelja i Š nakon očeve smrti podijelili i da su u toj diobi predmetni realni dijelovi utuženih parcela pripali upravo ocu tužitelja FS dok je donji dio parcele ispod puta koji na terenu dijeli predmetnu parcelu zvanu Draželjak od donje parcele također zvane Draželjak u posjedu RS pok. AS kojem je djed HS oporučno ostavio upravo taj donji dio parcele na kojem obrađuje masline koje je zasadio još djed HS, koji je kao svjedok također potvrdio da su stricu FS pripali predmetni realni dijelovi nekretnine temeljem nasljeđivanja od oca ES i diobom sa bratom Š ŠSJ, s time da je GS iskazao da je sa sinom OS na dijelu parcele gdje je nekad bio vinograd prije 10-ak godina zasadio masline koje nesmetano obrađuju, kao i što nesmetano obrađuju i vrt na donjem dijelu parcele gdje postoji tor koji služi kao njihova ostava i za držanje kokoši dok su se ranije tu držale ovce i koze, a pri tom je nesporno da je posjed tužitelja ograđen suhozidima odnosno betonskim zidom sa zapadne strane koji je podigao otac tužitelja na mjestu ranijeg suhozida, pri čemu ga nitko nije ometao, jednako kao što u posjedu i obrađivanju istih nitko nije ometao ni tužitelja osobno kojem je otac darovao predmetnu nekretninu koja se nalazi pored njegove obiteljske kuće u [adresa], kao niti njihove prednike, djeda ES i pradjeda ĐS, što su potvrdili vlasnici susjednih parcela kojima je to sigurno vrlo dobro poznato te je zaključio da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđen pravni slijed posjedovanja tužitelja putem njegovih prednika, koji su predmetne realne dijelove nekretnina posjedovali kao obrađivači zemlje iz čega proizlazi da je njihov posjed istinit jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, te su ih obrađivali i koristili kao pošteni posjednici, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je mogao znati niti je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a njihov pošteni posjed trajao je više od četrdeset godina samostalnog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud RH u Odluci broj U-I-58/1997 ukinuo čl. 388. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, te je zaključio da su prednici tužitelja nedvojbeno cijelo to vrijeme neprekinuto posjedovali predmetne realne dijelove nekretnine koje na terenu nedvojbeno čine jednu cjelinu i bile su u jedinstvenom posjedu prednika tužitelja i za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990 - Narodne novine broj: 53/91, 91/96 - dalje: ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV), pa tako i nakon 1. siječnja 1997. od kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi čl. 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

7.3. Prvostupanjski je sud nadalje prihvatio i zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatraženo donošenje odluke koja će ga ovlastiti da izvrši parcelaciju navedenih nekretnina na način da se iz istih izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi, pobliže označeni i precizirani u točki 1 izreke presude i od navedenih dijelova formiraju samostalna čestica zemlje s novim brojem, kao i da provede navedenu parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev tužitelja kojim je zatraženo donošenje odluke koja će ga ovlastiti da temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija navedenih čestica opisanih u točki 1 i 2 izreke presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta koje će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom, a i postupkom koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8.2. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije se ostvarila niti u žalbi tuženice označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP.

8.3. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za primjenu materijalnog prava.

8.4. U kontekstu ovog žalbenog razloga žalitelju valja odgovoriti da Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao stranke je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali povedeni dokazi tijekom postupka, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje da su predmetne nekretnine najprije bile u posjedu pradjeda tužitelja pok. ĐS koji je na istima obrađivao vinograd, a okolnost što tužitelj i svjedoci nemaju konkretnih saznanja temeljem koje osnove je pradjed tužitelja stupio u posjed predmetnih nekretnina ne dovodi samo po sebi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama. Također, imajući u vidu da je tužitelj u tužbi na okolnost diobe između braće, predložio saslušanje svjedoka, svog strica N KS, koji je tijekom postupka preminuo, to je prvostupanjski sud, u takvim okolnostima, pravilno prihvatio prijedlog tužitelja podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, da se na okolnost izvršene diobe između braće sasluša njegova supruga MS i sin pok. strica AS RS, te da se dopunski saslušaju već saslušani svjedoci, pa se u konkretnom slučaju ne radi o povredi odredbe čl. 299. st. 2. ZPP, koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u predmetnoj pravnoj stvari, to su neosnovane žalbene tvrdnje tuženice o postojanju bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. st. 1. i 2. ZPP i čl. 299. st. 2. i 3. ZPP, a u tom smislu je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Na utvrđene bitne činjenice, po ocjeni ovog suda, valja odlučiti temeljem čl. 159. st. 2. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV), te paragrafa 1460. i 1468. Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811, na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji od 1. svibnja 1853. - dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.

- Narodne novine, broj: 73/91.).

10. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Slijedom pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1468. OGZ, dopunjenih i izmijenjenih načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960. prema kojem je najdulji rok dosijedanja (održaja) 20 godina, a zakonitost posjeda tužitelj nije dužan dokazivati, onda je vlasništvo predmetnih nekretnina po zakonu, dosjelošću, nedvojbeno stekao djed tužitelja, pok. ES, pok. TS za vrijeme svog života (r ođen dana 11. ožujka 1926., a preminuo dana **.**.2012., u dobi od 86 godina) i to svakako u razdoblju važenja OGZ od 1954. do 31. kolovoza 1980. Slijedom navedenog, na strani pravnog prednika tužitelja, sada pok. ES, pok. TS, bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke za originarno stjecanje prava vlasništva na predmetnim realnim dijelovima nekretnina, a kod svih vrsta stjecanja vlasništva po zakonu, ono je stečeno u času kad su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje, i taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis prava vlasništva u zemljišne knjige, kao što je to slučaj kod stjecanja na temelju pravnog posla koji se temelji na pravnoj konstrukciji titulus + modus, nakon čega je predmetne nekretnine nasljeđivanjem i diobom između braće stekao otac tužitelja, a potom i tužitelj. Stoga je osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenjem vlasništva na predmetnim realno određenim dijelovima nekretnina, a pasivno legitimirana je tuženica, zato jer je u zemljišnim knjigama uknjižena kao samovlasnik istih, te je dužna trpjeti da se umjesto nje u zemljišnim knjigama za predmetne realne dijelove uknjiži tužitelj.

12. Naime, kroz ovako dugo vrijeme dosijedanja počev od pradjeda TS te za vrijeme života djeda ES, koji je predmetnim realnim dijelovima nekretnina i oporučno raspolagao dana 20. siječnja 1999., po ocjeni ovog suda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je njegov posjed bio ne samo pošten nego i zakonit i istinit to je on kao pravni prednik tužitelja ispunio sve propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih realnih dijelova nekretnine dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ (od 1954. do 31. kolovoza 1980.), a kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je upis u zemljišnu knjigu deklarativan, a ne konstitutivan.

13. Zbog svega naprijed navedenog, a suprotno žalbenim navodima, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je pok. HS, djed tužitelja, neprekidnim i jedinstvenim posjedovanjem predmetnih realnih dijelova nekretnina za vrijeme važenja OGZ u skladu s odredbama OGZ dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih dijelova nekretnine, koje na terenu nedvojbeno čine dvije realne i ograđene cjeline. Tako stečeno vlasništvo je preneseno na FS (oca tužitelja), a potom na tužitelja.

14. Osim toga, prema pravnim pravilima OGZ-a bilo je dopušteno dosjelošću steći pravo vlasništva i na šumskom zemljištu, dok je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90 - dalje: ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

15. S obzirom da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi označena kao pašnjak Gaju, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao pašnjak u [adresa] one ni u naravi ne predstavljaju šumu nego se radi o jasno omeđenom realnom dijelu sporne čestice na kojoj su nedvojbeno bili sagrađeni gospodarski objekti još za života pradjeda odnosno djeda tužitelja rođenog 1926., koje je potom nastavio posjedovati i koristiti otac tužitelja, rođen **.**.1955. sa svojom obitelji u kojoj se rodio i tužitelj, kojem je iste darovao, to se u konkretnom slučaju, s obzirom da se savjesnost pretpostavlja, a tuženik nije dokazao suprotno, nedvojbeno radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika od više od 100 godina, tijekom kojih ni tužitelju niti njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetnih realnih dijelova nekretnine i to u cijeloj površini u kojoj su ograđeni, kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude pod stavkom I, to nije od odlučnog značaja kada je i na temelju čega navedeno zemljište u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tuženice (ex lege temeljem čl. 4. i 16. Zakona o šumama (pročišćeni tekst Narodne novine broj 52/90).

16. Slijedom izloženog, žalbenim navodima žaliteljica nije dovela u sumnju činjenična utvrđenja i odluku suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj viši sud jer tužitelj u smislu ranije citiranih pravila iz paragrafa OGZ nije dužan dokazivati zakonitost svog posjeda pa kako se poštenje posjeda pretpostavlja, to znači da je na tuženici bio teret dokaza kako posjed prednika tužitelja nije pošten, a ona to nije dokazala u ovom postupku. Osim toga, valja odgovoriti da poštenje posjednika prestaje u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu. Međutim, tuženica nije ustala protiv tužitelja tužbom radi prava na posjed zbog čega pretpostavka poštenja posjeda nije prestala. Također, valja reći da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik.

17. U konkretnom slučaju ne radi se o izgrađenom građevinskom zemljištu. Međutim, bez obzira o kojem se zemljištu radi građevinskom ili poljoprivrednom, parcelacija je upravni, a ne građanski postupak.

18. Stoga je tužitelj na temelju presude kojom je utvrđen vlasnikom realnih dijelova utuženih nekretnina stekao aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka parcelacije. Za istaknuti je da sud ovom presudom ne provodi parcelaciju čestica, već samo daje ovlast za parcelaciju. Samu parcelaciju provodi katastar u upravnom postupku u kojem postupku ocjenjuje jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za parcelaciju. Stoga je u izreci presude kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik posebnog fizičkog dijela nekretnine neophodno navesti ovlast za parcelaciju kako bi se dala ovlast za uknjižbu na novoformiranim česticama. U tom smislu za istaknuti je da ako bi se smatralo da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži ovlast za parcelaciju nekretnine, onda bi bio neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se traži ovlast za uknjižbu. Naime, uknjižba se provodi u izvanparničnom postupku. Međutim, ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi članka 130. stavak 1. ZV, daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi čl. 117. st. 2. Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. - dalje ZZK). Jednako tako će i nadležni katastar odlučiti o parcelaciji zemljišta izvan granica građevinskog područja.

19. Odredbom čl. 126. st. 1. i čl. 130. st. 1. ZV propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju odluke suda ili drugog tijela vlasti i na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu kojim se traži ovlast za uknjižbu.

20. Kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženica, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a., to je žalbu tuženice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I, II i III izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod stavkom I.

21. Međutim, osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u odluci o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao i dosudio naknadu za trošak sastava podneska od 18. veljače 2021. u visini od 100 bodova, kojim tužitelj ispravlja svoju pogrešku u oznaci utužene čest. zemljišta, a koju pogrešku je ispravio na ročištu 18. veljače 2021. te za sastav podneska od 8. rujna 2023. u visini od 100 bodova, kojim je ponovljeno predlagao saslušanje svjedoka, koje je već ranije predložio u podnesku od 9. lipnja 2023. te na ročištu održanom 7. rujna 2023., dok mu je, suprotno žalbenim navodima, trošak za sastav podnesaka od 24. ožujka 2021. u visini od 25 bodova pravilno priznat jer iz stanja spisa proizlazi da je tim podneskom tužitelj predlagao saslušanje drugih svjedoka, a nije dostavljao sudu nikakvu dokumentaciju, kako to pogrešno u žalbi tvrdi tužena.

22. Slijedom izloženog, proizlazi da je tužitelju neosnovano priznat trošak u visini od 400,00 eur (200 bodova prema vrijednosti boda od 2,00 eur), to je za navedeni iznos žalbu tužene valjalo djelomično uvažiti i odluku o parničnom trošku pod stavkom IV izreke preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, a u preostalom dijelu za iznos od 2.803,83 eur sa zatraženom zateznom kamatom odluku o parničnom trošku pod stavkom IV izreke valjalo je potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

23. Odluka o troškovima u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Tuženica je sa žalbom uspjela u srazmjerno neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka, a vrijednost predmeta spora se računa prema glavnom zahtjevu (arg iz čl. 35. ZPP), to je njezin zahtjev za naknadom troškova sastavljanja žalbe odbijen kao neosnovan, a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić