Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4533/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, Rovinjska 9, protiv tuženika NT, dr.med.dent., vl. Ordinacije dentalne medicine s dentalnim laboratorijem, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, Trg Portarata 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-31/2021-46 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-31/2021-46 od 6. listopada 2023. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.990,84 EUR-a/15.000,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete u iznosu od 81,07 EUR-a/610,88 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete u iznosu od 4.247,13 EUR-a/32.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.990,84 EUR-a/15.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu od 122,91 EUR-a/926,07 kn zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbijen.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem joj je naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.990,84 EUR-a/15.000,00 kn pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik s prijedlogom da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak žalbe specificiran u odgovoru na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale uslijed izvođenja protetskih radova od strane tuženika.

6. Prvostupanjska presuda sadrži dostatne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu te se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč.11. ZPP na koju ukazuje žalba tužiteljice.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužiteljica, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalbena razlaganja koja se svode na vlastitu subjektivnu i pogrešnu ocjenu provedenog dokaznog postupka, nisu ih uspjela dovesti u sumnju.

9. Suprotno navodima žalbe iz sadržaja zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 7. rujna 2023. (list broj 114-115 spisa), a koji je potpisan od strane zamjenice punomoćnice tužiteljice odvjetnice Željke Čović Latin nedvojbeno proizlazi da je suglasna da se glavna rasprava zaključi obzirom da su svi dokazi po tužiteljici provedeni i da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Kako je time tužiteljica odustala od izvođenja daljnjih dokaznih prijedloga pravilno prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužiteljice. Činjenica da je eventualno na zapisniku od 1. ožujka 2023., a na što je tužiteljica ukazala podneskom od 13. ožujka 2023., pogrešno navedeno da je tužiteljica odustala od daljnjih dokaznih prijedloga nije relevantno, jer je tužiteljica na idućoj glavnoj raspravi održanoj 7. rujna 2023. odustala od izvođenja daljnjih dokaznih prijedloga i predložila zaključenje glavne rasprave i zatražila trošak, a sadržaj kojeg zapisnika tužiteljica ne osporava.

10. U provedenom postupku, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da račun izdan od strane tuženika broj 315-1-1 od 17.lipnja 2020. na iznos od 3.641,72 EUR-a/27.068,00 kn obuhvaća između ostalih stavki porculanski most u iznosu od 15.580,00 kn i parcijalnu metalnu protezu u iznosu od 4.227,50 kn,

- da stomatološki karton tužiteljice sastavljen po tuženiku počinje 12. prosinca 2017. prvim pregledom studijskim modelom, ponudom i završava 12. travnja 2018. kontrolnim pregledom, nakon porculanskog mosta, cementiranja krunice-mosta, parcijalne metalne proteze od 16. veljače 2018.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za ugovorenu vrstu usluge napravljena normalna procedura za tu uslugu,

- da tužiteljica nema zagriz u postraničnom dijelu čeljusti zbog nepostojanja proteze,

- da bi pacijent trebao nositi protezu konstantno i tijekom spavanja, a skidati ju isključivo radi održavanja oralne higijene,

- u odnosu na bolove utvrđeno je da riječ o subjektivnim senzacijama toplo hladno i problema kod žvakanja, jer ništa (palpacija žvačnih mišića) pa ni tužiteljica ne ukazuje na probleme sa žvačnim zglobom,

- da se pregledom nakon četiri godine od predaje rada ne može sa sigurnošću i jednoznačno tumačiti dosjed protetskog rada, jer procesom starenja organizma dolazi do resorpcije kosti i povlačenja gingive te se može govoriti o dotrajalosti rada,

- da obzirom na protek vremena ne može se sa sigurnošću utvrditi što se desilo sa fiksnim dijelom,

-da postoji mogućnost ozljeđivanja dijela sluznice, odnosno da pacijent jezikom prelazi neravne površine, no to su traumatske afte, reakcija na sluznicu koje mogu trajati do sedam dana ukoliko su manje.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za sadašnje stanje čeljusti i zuba tužiteljice koja je sada u dobi od 68 godina, jer je od predaje protetskog rada, odnosno nepreuzimanja popravljenog protetskog rada (mobilne proteze) proteklo vremensko razdoblje od tri odnosno četiri godine u kojem periodu zbog prirodnog procesa starenja organizma vještak ne može sa sigurnošću razlučiti što je posljedica neuobičajene stomatološke prakse koju vještak smatra „normalnom procedurom za tu vrstu usluge“, a što starenja organizma, odnosno da nije utvrđeno da je tuženik tužiteljici prouzročio štetu, odnosno da ne postoji krivnja tuženika za nastalu štetu u smislu čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO) te da bi tužiteljica zbog iste trpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema čl. 19. ZOO odnosno koja opravdava dosudu troška u vezi s liječenjem u smislu čl. 1095. ZOO i dosudu pravične novčane naknade.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog sud je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice su bez pravnog uporišta.

14. Tužiteljica opsežnim žalbenim navodima osporava utvrđenja suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka za dentalnu medicinu dr.sc. Gorana Batinjanina.

15. Točno je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je bilo određenih propusta prilikom izvođenja protetskih radova, no isto tako vještak je naveo da obzirom na protek roka od izvođenja radova zbog prirodnog procesa starenja organizma ne može se sa sigurnošću razlučiti što je posljedica neuobičajene stomatološke prakse koju vještak smatra „normalnom procedurom za tu vrstu usluge“, a što starenja organizma.

16. U odnosu na osjetljivost na bolove tužiteljice suprotno navodima žalbe iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o subjektivnim senzacijama tužiteljice toplo, hladno i problema kod žvakanja, jer tužiteljica prilikom pregleda ne ukazuje na probleme sa žvačnim zglobom. Što se tiče nepostojanja međuzubnog razmaka ukoliko postoji prostor za čišćenje i obavlja se odgovarajuća higijena do upala ne bi trebalo doći. Do ozljeđivanja sluznice može doći ukoliko pacijent jezikom prelazi preko neravne površine, a u tom slučaju radi se o tzv. traumatskim aftama. Tužiteljica ne nosi mobilnu protezu, što je sama odabrala, a trebala bi ju prema mišljenju vještaka nositi stalno i tijekom spavanja, a skidati je isključivo radi održavanja oralne higijene iz čega se može zaključiti da su afte posljedica nenošenja proteze odnosno dodira jezika sa neravnim površinama u ustima.

17. Na tužiteljici je teret dokaza uzročno posljedične veze između propusta prilikom izvođenja protetskih radova i nastale štete, a što tužiteljica predloženim dokazima nije dokazala pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen.

18. Ostali žalbeni navodi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Kako tužiteljica u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njezina žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka posebno se žalbom ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

21. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, jer nije uspjela sa žalbom.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

23. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi i odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Nepobijani dio presude pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka nije preispitivan (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš