Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika KM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika- protutužitelja ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak odvjetnik u Veloj Luci, radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika - protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-192/2025 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-192/2025 od 18. lipnja 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj PM pk. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. vlasnik:
- dijela č. zem. [katastarska čestica], [adresa], površine 1093 m2, i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. ĆM iz [adresa], brojevima 13, 14, 8, 6, 4, 5, 16, 15 i 13, ukupne površine 764 m2, šrafirano stepeničastim crvenim linijama
- dijela č. zem. [katastarska čestica], vrtal, površine 899 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014. g. od strane dipl. ing. geod. 2 Posl.br. P- 192/2025 ĆM iz [adresa], brojevima 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 8, ukupne površine 828 m2, šrafirano kockasto plavim linijama
- dijela č. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 500 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. ĆM iz [adresa], brojevima 20,25,24,27,26,33,34, 21 i 20, ukupne površine 96 m2, šrafiran kosim lijevim crvenim linijama
- vlasnik cjeline č. zem [katastarska čestica], [adresa] oranica, površine 164 m2
[katastarska čestica]
- dijela č. zem. [katastarska čestica], [adresa] pašnjak, površine 119 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. ĆM iz [adresa], brojevima 26, 28, 29, 30, 31, 33 i 26, , ukupne površine 43 m2, šrafirano kosim lijevim plavim linijama
[katastarska čestica]
- dijela č. zem. [katastarska čestica], oranica, voćnjak, šuma i vinograd, površine 4932 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. ĆM iz [adresa], brojevima 34, 35, 36, 44, 34, površine 134 m2 šrafirano kosim lijevim zelenim linijama i 41,40, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 47, 58, 59, 60, 61 i 41, površine 4091m2, šrafirano kosim desnim zelenim linijama
sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja skica izmjere čini sastavni dio ove presude, pa se tuženik - protutužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista ( parcelacije) potvrđenog od nadležnog Odjela za katastar nekretnina, uknjižiti se u zemljišne knjige na postojećim i novoformiranim česticama, uz prethodno brisanje tog prava sa imena ABC pk. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], što je tužitelj-protutuženik dužan trpjeti.“
Točkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova.
2. Protiv citirane presude žali se tuženik - protutužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 , 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.
4. U predmetnom postupku tužitelj je kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik u okviru odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine 91/96 i 137/99, dalje ZV) tražio zaštitu svojeg vlasništva predajom u posjed nekretnina. U činjeničnim navodima tužbe tvrdio je da je vlasništvo spornih nekretnina stekao darovanjem od oca po ugovoru od 3.srpnja 1997., a njegov otac da je tu imovinu naslijedio od svog oca pok LM po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli broj O-6759.
5. Predmet pak protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika-protutužitelja da se utvrdi da je on vlasnik istih fizički realnih dijelova nekretnina pobliže određenih nalazom i mišljenjem vještaka Miše Biliša, za koje tužitelj traži predaju u posjed, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je putem svog prednika u dugogodišnjem zakonitom posjedu tih dijelova zemljišta u predjelu [adresa] u [adresa].
6. Pravomoćnom presudom suda prvog stupnja broj P-847/22 od 6.studenog 2024. koja je potvrđena presudom ovog suda broj Gž-11/25 od 28.siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja jer je utvrđeno da tuženik-protutužitelj ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari, budući je otac tužitelja izričito priznao tuženiku ŠM pravo na dio nekretnina u predjelu [adresa] gdje se sporne nekretnine i nalaze, potvrdivši to na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli pod br. O-157/83 od 21. rujna 1983., pa je prihvaćen kao osnovan prigovor tuženika-protutužitelja iz čl. 163. st. 1. ZV prema kojoj odredbi je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari.
7. U pogledu protutužbenog zahtjeva presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, te je predmet sada žalbenog postupka zahtjev tuženika protutužitelja da se utvrdi da je on vlasnik nekretnina pobliže određenih u izreci presude, a što temelji na činjeničnoj osnovi da su još prednici stranaka izvršili diobu posjeda, te da je on nastavio posjed svog oca i da je vlasništvo nekretnina stekao dosjelošću.
8. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi razlozima presude, te presuda ima razloge o odlučnim činjenicama.
U ovom dijelu nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Pobijanom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u bitnom sa zaključkom da tuženik – protutužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću niti da je njegov posjed imao zakonom određene kvalitete.
10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a zaključak prvostupanjskog suda temeljem kojeg odbija tužbeni zahtjev prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Tako je ocjenom provedenih dokaza u parnici u bitnom utvrđeno:
- da su nekretnine koje su predmetom raspravljanja nekada bila vlasništvo zajedničkog prednika stranaka pok. LM djeda stranaka,
- da je nakon smrti pok. HM proveden pred Kotarskim sudom u Korčuli ostavinski postupak gdje je rješenjem utvrđeno da u ostavinsku imovinu pok. HM spadaju i nekretnine u predjelu [adresa] k. o. [katastarska općina], da je riječ o zemljištu koje je po kulturi vinograd, voćnjak, oranica, pašnjak i šuma, a označenom kao čest. zem. [katastarska čestica],
- da je pok. HM oporučno raspolagao svojom imovinom, da su nasljednici temeljem ostaviteljeve oporuke proglašeni sin ZM, sin MM, kćerka TM, te unuk BM, te su između ostalog sporne nekretnine u predjelu [adresa] pripale nasljedniku ZM (ocu tužitelja), dok je u oporuci napomenuto da EM pripada pravo tražiti nadopunu nužnog dijela,
- da je otac tužitelja ugovorom o darovanju od 3.srpnja 1997. darovao sinu KM nekretnine „u predjelu [adresa], sve što tu imam“ nabrajajući katastarske čestice,
- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodio upis prava vlasništva,
- da su odnosi u obitelji EM bili poremećeni te su poslije smrti pok. LM započeli prijepori oko naslijeđenog imanja, a što je rezultiralo brojnim sudskim postupcima kao i pokušajima konačnog sporazuma,
- da su kroz svo to vrijeme braća ZM i MM tj. očevi parničnih stranaka suposjedovali nekretnine koje su ranije pripadale njihovom ocu LM, a koje se nalaze u predjelu [adresa],
- da su u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u Korčuli pod brojem O- 157/83 otac tužitelja ZM i tuženik PM dana 21. rujna 1983. zaključili sporazum o diobi naslijeđene imovine, da u tom sporazumu nekretnine nisu označene katastarskim brojevima niti je naznačen suvlasnički dio koji bi pripao svakome od njih, no izričito je navedeno da i ZM i PM imaju pravo na zemljište u predjelu [adresa], prema kojem sporazumu je doneseno i rješenje o nasljeđivanju broj O-157/83 od 1. studenog 1983., te su tim rješenjem o nasljeđivanju nasljednicima pok. VM proglašeni sin ZM i unuk PM a kćerka TM nije prihvatila svoj nasljedni dio, te je po tom rješenju a sukladno ugovoru o diobi određeno da svakome od nasljednika pripadaju zemljišta opisana po prodjelima gdje se nalaze pri čemu je izričito navedeno da i nasljedniku RM i nasljedniku PM pripada zemljište u [adresa].
12. Na temelju utvrđenog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je sporazum o diobi nedovoljno jasan , pri čemu nije moguće iz sadržaja tog ugovora utvrditi koje bi točno zemljište pripalo svakome od nasljednika. Nisu navedene katastarske oznake, nije opisana kultura niti površina predmetnog zemljišta a čak nije niti naznačeno je li riječ o zemljištu koje su pojedini nasljednici već od ranije posjedovali prema dogovoru o diobi posjeda.
13. Tijekom postupka izvršena je identifikacija nekretnina sa sudskim vještakom, te je prema kazivanju tuženika sačinjen nalaz koji mu je na licu mjesta točno označio ono što posjeduje, međutim tuženik-protutužitelj provedenim dokazima nije dokazao da bi upravo utužene nekretnine posjedovao nastavljajući posjed od izvršene diobe.
14. U smislu odredbi čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ boj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari“(st. 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe se dosjelošću u vlasništvu protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja“ (st. 2), da „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja“ (st.3).
14.1.Prethodno je odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 dalje ZOVO) bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.
14.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina ("izvanredna" dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja
15. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je za nekretnine osim poštenog posjeda i vrijeme kroz koje taj posjed traje od 20 godina , međutim, ovdje tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi stupio u posjed spornih nekretnina po zaključenju sporazuma o diobi, niti je dokazao isključiv i samostalan posjed cijelo vrijeme nakon zaključenog sporazuma, dakle preko 20 godina, pa je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tuženik-protutužitelj nije stekao stekao vlasništvo tih nekretnina dosjelošću te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZV) odbio tužbeni zahtjev.
16. Stoga je temeljem čl.368 st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Iako se prvostupanjski sud u pogledu odluke o trošku pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP odlučujući da svaka stranka snosi svoje troškove i pravilnom primjenom odredbe čl. 154. St. 2. ZPP valjalo je jednako odlučiti o trošku imajući u vidu podjednak uspjeh stranaka u sporu.
U Zagrebu 11. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
