Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-551/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Ksaverska 2, OIB: 30285469659, zastupanog po ravnateljici PHK, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9492/2020-11 od 6. listopada 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr- 9492/2020-15 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9492/2020-11 od 6. listopada 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-9492/2020-15 od 14. veljače 2023., u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane odluke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška od 82,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak od 82,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 12.092,35 kn/ 1.604,963[1] eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom I. izreke te presude, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 5.000,00 kn/663,61 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2022. do isplate.

2. Povodom tužiteljičinog prijedloga za ispravak presude, podredno žalbe, sud prvog stupnja rješenjem od 14. veljače 2023. ispravio je navedenu presudu tako da u uvodu i točki I. izreke ima stajati točna adresa tužiteljice, [adresa], dok je točkom II. istog rješenja odlučeno da u svemu ostalom presuda ostaje neizmijenjena.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom II. izreke pobijane odluke žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu odluku o parničnom trošku na način da se tužiteljici dosudi parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.625,00 kn/746,57 eura, uvećano za trošak sastava prijedloga za ispravak, sada žalbe.

5. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužiteljice osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 1.604,93 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnice teku od sljedećeg dana nakon dana njihova dospijeća, odnosno od svakog šesnaestog dana u mjesecu počevši od 16. siječnja 2016. pa do 16. veljače 2017., na ime razlike između plaće koja joj je isplaćena u navedenom razdoblju i one koja joj je trebala biti isplaćena po osnovici za izračun plaće sukladno čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune) i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

1 Prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn

Međutim, utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u dijelu odluke o troškovima postupka, o čemu kasnije u obrazloženju ove odluke.

8. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Naime, u prvostupanjskom je postupku utvrđeno sljedeće:

- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećavati za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim su se potpisnici suglasili da se danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto

- da je člankom III. Dodatka Sporazumu određeno da će od trenutka kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto

- da su 26. listopada 2011. donesene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune) kojima je članak II. izmijenjen na način da su potpisnici Izmjena i dopuna suglasni da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, dok je članak III. izmijenjen na način da je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema navedenim Izmjenama i dopunama

- da su Izmjene i dopune usvojene u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. donesene od strane arbitraže koja se sastojala od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi-potpisnika Dodatka Sporazumu i dva predstavnika Vlade RH

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna i u članku 2. utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u 4 tromjesečja, slijedom čega se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna odgađa do 31. prosinca 2013.

- da su člankom 3. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da su istim otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz članka 1. tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima

- da je tuženikov prigovor ništetnosti neosnovan jer kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve stranke koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, a tuženik nije tvrdio niti dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja, dapače, navedeni sindikat je parafirao Izmjene i dopune, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima

- da je člankom XI. Izmjena i dopuna propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja istih za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, odnosno da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. sklopljene na rok od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016.

- da je primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama istekla 26. siječnja 2017., odnosno tri mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor

- da Izmjene i dopune predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 124/09) kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi

- da je člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna propisano da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V., uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao

- da iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice na dalje

- da je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo da od četvrtog tromjesečja 2014. na dalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je, nasuprot tome, BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna

- da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., dana 27. studenog 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., dok je dana 4. ožujka 2016. objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

- da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku 2%, iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna, što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. (i nadalje) trebala iznositi 5.415,37 kn bruto, ali da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kn, slijedom čega tužiteljica na ime razlike plaće osnovano potražuje iznos od 16.791,65 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a koji izračun odnosno visina potraživanja među strankama nije sporna.

10. S obzirom na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za nevaljanost Izmjena i dopuna, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Naime, okolnost da navedene Izmjene i dopune nije potpisao (iako ih je parafirao) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. nije od utjecaja na valjanost istih budući da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika istog, s time da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Budući da nije dokazano da bi navedeni Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja i sklapanja predmetnih Izmjena i dopuna, iste su pravno valjane i proizvode pravne učinke, a koje je stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

11. Odredbom čl. 186. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05; dalje: ZR/95) odnosno čl. 254. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11; dalje: ZR/09), na koje se određeno u žalbi poziva tuženik, propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je stavkom 3. istog članka propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. U konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, što znači da su svi sindikati javnih službi sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Izmjene i dopune unesene su i u čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine " broj 115/10, 104/12, 141/12; dalje: TKU), a koji kolektivni ugovor je potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, stoga slijedi da je i navedeni Sindikat u cijelosti prihvatio predmetne Izmjene i dopune. Također, Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili su Vjerodostojno tumačenje radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi čl. VII. stavak 1. predmetnih Izmjena i dopuna, dok je arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. potvrđen sadržaj odredbe članka III. predmetnih Izmjena i dopuna.

12. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/1; dalje: ZR/14), kolektivnim se ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (pa tako i pitanje plaće), dok čl. 51. TKU-a uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Slijedom navedenog, Sindikati su mogli pregovarati i potpisivati izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca, a u kojima se odlučivalo o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

13. Slijedom navedenog, predmetne Izmjene i dopune, protivno žalbenim navodima tuženika, predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama prema kojoj se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te je odredbom čl. 51. st. 4. TKU-a propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), stoga da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena i dopuna ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna, pri čemu pravilnost takvog utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje paušalnim žalbenim navodom tuženika da uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna nisu bili ispunjeni. Navedeno je shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1111/2020-2 koju u žalbi naznačuje tuženik.

15. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 12.092,35 kn/ 1.604,963 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici pripadaju sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

16. Slijedom svega navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke pobijane presude.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Međutim, tužiteljica u žalbi osnovano ističe da joj je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke priznao trošak sastava tužbe od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), sastava podneska od 24. kolovoza 2022. od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8.1. Tarife, na ime zastupanja na ročištu održanom 26. travnja 2022. i 20. rujna 2022. iznos od 1.000,00 kn po ročištu sukladno Tbr. 9.1. Tarife te na ime zastupanja na ročištu za objavu presude 6. listopada 2022. iznos od 500,00 kn sukladno Tbr. 9.3. Tarife, ali da joj je u izreci na ime parničnog troška dosuđen iznos od 5.000,00 kn (odnosno 4.000,00 kn uvećano za PDV). Iz navedenog slijedi da izreka pobijane odluke o trošku proturječi razlozima navedene odluke, čime je, kako je već navedeno, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužiteljica jer zbroj nagrada na ime zastupanja po odvjetniku, koje je tužiteljici sukladno citiranim odredbama Tarife pravilno priznao prvostupanjski sud, iznosi 4.500,00 kn, odnosno uvećano za PDV 25% ukupno 5.625,00 kn. Budući da se navedena povreda može otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, odluku o troškovima postupka valjalo je preinačiti u pobijanom dijelu te tužiteljici dosuditi daljnji parnični trošak od 625,00 kn/82,95 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

19. S obzirom da tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja o trošku ne sadrži naznaku novčanog iznosa koji ista potražuje niti oznaku tarifnog broja Tarife, takav zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić