Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-327/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, KMI, izvjestiteljice i KM, članice, u pravnoj stvari tužiteljice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1583/2024-61 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice VM kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1583/2024-61 od 25. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1583/2024-61 od 25. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice VM za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tuženika Klinička bolnica Dubrava za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. ožujka 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava naknaditi tužiteljici VM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.136,19 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika Klinička bolnica Dubrava kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1583/2024-61 od 25. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice VM za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Klinička bolnica Dubrava za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 2.195,99 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 4.391,96 EUR–a na ime razlike plaće kao neosnovan (točka II. izreke),

- nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. ožujka 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. i III. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 537,16 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

3.1. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 18. prosinca 2024. (list 187-188 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 26. svibnja 2022. (list 99-106 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. veljače 2015. pa do 31. ožujka 2018. isplati bruto iznos od 6.587,95 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.956,81 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime razlike plaće koja je nastala zbog prekovremenog rada koji joj nije obračunat i plaćen u utuženom razdoblju, a koji se odnosi na sate koji su premašivali tjednu satnicu od 35 radnih sati.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužiteljica i tuženik upiru.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno platnih lista za tužiteljicu u utuženom razdoblju, pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 26. svibnja 2022. te iskaza tužiteljice, iskaza svjedokinje LM i iskaza svjedoka GM koji su saslušani na ročištu od 3. ožujka 2025., pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu),

- da je tužiteljica kao medicinska sestra najmanje 2/3 dijela radnog vremena obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika te da je njezino radno vrijeme iznosilo 40 sati tjedno, umjesto skraćenog radnog vremena od 35 sati,

- da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici plaću za 40 sati rada tjedno, kao redovan rad,

- da su tužiteljica i tuženik u travnju 2018. godine sklopili II. Aneks Ugovora o radu kojim je u čl. 1. uređeno pitanje trajanja radnog vremena na način da puno radno vrijeme tužiteljice iznosi 35 sati tjedno,

- da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo,

- da je zadatak vještaka, sukladno rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 663/2020-29 od 15. listopada 2021., bio da izračuna koliko tužiteljici nije isplaćeno na ime razlike plaće po osnovi 5 sati prekovremenog rada tjedno u razdoblju od 1. veljače 2015. pa do 31. ožujka 2018., imajući u vidu da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju te da joj je tjedno radno vrijeme iznosilo 40 sati, iako je ista zbog prirode svog posla trebala tjedno raditi 35 sati,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 26. svibnja 2022. proizlazi:

- da je tuženik broj prekovremenih sati tužiteljice utvrdio na temelju mjesečnog fonda sati za 40 sati rada tjedno,

- da je iz platnih lista razvidno da je tuženik isplatio tužiteljici sve ostvarene sate rada i dodatke u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (rad noću, na blagdan, nedjeljom itd.), ali da nije za sve efektivno odrađene prekovremene sate rada obračunao dodatak za prekovremeni rad jer je broj prekovremenih sati rada obračunao i isplatio kao razliku između ostvarenih sati rada i mjesečnog fonda sati rada na bazi 40 sati rada,

- da je tuženik bruto satnicu obračunao u odnosu na mjesečni fond sati, polazeći od toga da se vrijednost sata rada za sve djelatnike izračunava na način tako da se osnovna plaća podijeli sa mjesečnim fondom sati, a da se mjesečni fond sati dobiva na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati,

- da se, s obzirom na to da nije definirano koji mjesečni fond radnih sati bi se trebao primijeniti za obračun prekovremenih sati rada za djelatnike koji rade u skraćenom radnom vremenu (mjesečni fond na bazi 40 sati tjedno ili na bazi 35 sati tjedno), daje izračun satnice redovnog rada koje je primijenio tuženik (mjesečni fond sati na bazi 40 sati rada), te izračun satnice prema prijedlogu tužiteljice, tako da se mjesečni fond sati utvrđuje na bazi 35 sati rada, a izračun obavlja primjenom dodatka od 0,50 (ako sud utvrdi da je osnovna cijena sata za prekovremene sate isplaćena),

- da se zbog postojanja pravnog pitanja treba li se u konkretnom slučaju primijeniti samo dodatak za sate prekovremenog rada (0,50) ili ukupni koeficijent za sate prekovremenog rada (1,50) daju i izračuni uz primjenu koeficijenta 1,50,

- da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice s osnove dodatka za prekovremeni rad u skraćenom radnom vremenu za razdoblje od 1. veljače 2015. pa do 31. ožujka 2018. iznosi:

- ako sud utvrdi da se u izračunima treba primijeniti koeficijent 0,50:

1.921,42 EUR–a ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 40 sati tjedno ili 2.195,99 EUR–a ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati tjedno,

- ako sud utvrdi da se u izračunima treba primijeniti koeficijent 1,50:

5.764,24 EUR–a ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 40 sati tjedno ili 6.587,95 EUR–a ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati tjedno,

- da ni tužiteljica niti tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

7.2. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica, nakon što je u podnesku od 29. lipnja 2022. navela, između ostalog, da, s obzirom na to da je plaću u utuženom razdoblju primala za 140 sati tjedno jer je radila u skraćenom radnom vremenu, dok za preostalih 20 sati nije bila plaćena, smatra da joj pripada i cijena osnovnog sata i uvećanje za prekovremeni rad, dakle koeficijent 1,50, podneskom od 18. prosinca 2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 6.587,95 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8.1. Za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, mjerodavne su odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. veljače 2015. pa do 28. veljače 2018. i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. ožujka 2018.

8.2. Pravna pravila sadržana u KU 1 i KU 2 primjenjuju se, sukladno odredbi iz čl. 192. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR), neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ZR–a, primjenjuje kolektivni ugovor, pa tako i na tužiteljicu u ovom predmetu.

9.1. Odredbom iz čl. 30. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 28. st. 1. KU 2, ugovoreno je da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

9.2. Odredbama iz čl. 31. KU 1, kao i odredbama iz čl. 29. KU 2, ugovoreno je:

- da se na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika (st. 1.),

- da su poslovi iz čl. 31. st. 1. KU 1, odnosno čl. 29. st. 1. KU 2 poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena (st. 2.),

- da se za poslove iz čl. 31. st. 1. KU 1, odnosno 29. st. 1. KU 2 određuje opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno (st. 3.).

9.3. Odredbama iz čl. 47. KU 1, kao i odredbama iz čl. 45. KU 2, ugovoreno je:

- da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.),

- da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),

- da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

9.4. Odredbama iz čl. 51. KU 1, kao i odredbama iz čl. 49. KU 2, ugovoreno je:

- da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.),

- da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.),

- da su redovni mjesečni fond radnih sati sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40–satnog radnog tjedna, a da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10.).

10. Odredbom iz čl. 64. st. 1. ZR–a propisano je da se na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika, odredbom iz čl. 64. st. 2. ZR–a propisano je da se poslovi iz čl. 64. st. 1. ZR–a te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju posebnim propisom, a odredbom iz čl. 64. st. 5. ZR–a propisano je da se pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom skraćeno radno vrijeme iz čl. 64. st. 1. ZR–a izjednačuje s punim radnim vremenom.

11. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući pri tome u obzir sadržaj navedenih odredaba KU 1, KU 2 i ZR–a, donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 2.195,99 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, dok je pod točkom II. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 4.391,96 EUR–a, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je, s obzirom na to da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici plaću za 40 sati rada tjedno, kao redovan rad, za obračun prekovremenog rada tužiteljice u tom razdoblju trebalo uzeti mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati rada tjedno,

- da, kako su u konkretnom slučaju tužiteljici plaćeni sati rada kao redovan rad, nema mjesta primjeni koeficijenta 1,50 jer to bi značilo da tužiteljici na utvrđene sate prekovremenog rada nije ništa plaćeno,

- da, budući da je tužiteljici 5 sati rada tjedno obračunato kao redovan rad, za sate tužiteljičinog rada preko 35 sati rada tjedno, a koji se imaju smatrati prekovremenim radom tužiteljice, treba primijeniti koeficijent 0,50 jer se radi o dodatku za prekovremeni rad od 50% koji je ugovoren odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, odnosno odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2,

- da je, slijedom toga, valjalo prihvatiti prvu varijantu izračuna vještaka, u kojem je primijenjen koeficijent 0,50 za obračun prekovremenog rada na mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati rada tjedno, sukladno kojem razlika plaće za utuženo razdoblje iznosi 2.195,99 EUR–a bruto,

- da tužiteljici na dosuđeni bruto iznos pripadaju i zatezne kamate koje na pojedine mjesečne iznose teku od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, sve sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu pod točkom I. i II. izreke pobijane presude u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe iz KU 1, KU 2, ZR–a i ZOO–a.

13. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe KU 1 i KU 2, kada je zaključio da je trebalo prihvatiti izračun razlike plaće u kojem je primijenjen koeficijent 0,50, umjesto izračuna razlike plaće u kojem je primijenjen koeficijent 1,50 te zatim odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 4.391,96 EUR–a na ime razlike plaće.

14.1. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 2.195,99 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.2. Konkretno, tuženik pogrešno smatra da tužiteljica nije dokazala da je 2/3 svog radnog vremena u utuženom razdoblju radila na poslovima intravenozne aplikacije citostatika. Naime, navedena (odlučna) činjenica utvrđena je ne samo na temelju iskaza tužiteljice, već i na temelju iskaza svjedokinje LM i svjedoka GM koji su u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika u Zavodu za hematologiju, i to svjedokinja na radnom mjestu medicinske sestre, a svjedok na radnom mjestu liječnika, koji je ujedno bio i pročelnik Zavoda za hematologiju.

15. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, kao i da je prvostupanjski sud posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom III. izreke pobijane presude prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

16.1. S obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (isplata) uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u iznosu od 2.195,99 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 6.587,95 EUR–a, odnosno u omjeru od 33%, tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 66,50% (100% + 33% = 133%; 133% ÷ 2 = 66,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 33,50%.

16.2. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, vidljivo je da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 33%, sukladno kojem je trebalo ocjenjivati pravo tužiteljice na naknadu troška koji joj je nastao zastupanjem po odvjetniku, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

17.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 6.587,95 EUR–a, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 2. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 18. lipnja 2020. (kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu od 12. ožujka 2020.) u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 16. srpnja 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 30. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 22. rujna 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 5. studenog 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 23. veljače 2021. u iznosu od 50,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 21. travnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 7. lipnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 23. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 29. lipnja 2022. (kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka od 26. svibnja 2022.) u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 20. rujna 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 8. studenog 2022. u iznosu od 50,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 17. prosinca 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR–a te troška pristupa na ročište od 3. ožujka 2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 1.950,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 487,50 EUR–a, što zbrojeno iznosi 2.437,50 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17.2. Tužiteljica također ima pravo na naknadu troška predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR–a u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18.1. No, tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 15. studenog 2021. kojim je ona predložila da joj se produži rok za uplatu predujma za provođenje financijskog vještačenja jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

18.2. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo ni na naknadu troška sastava podneska od 16. prosinca 2021. kojim je ona obavijestila prvostupanjski sud da je uplatila predujam za provođenje financijskog vještačenja, budući da je bilo dovoljno da kao dokaz dostavi sudu samo potvrdu o plaćenom predujmu, slijedom čega konkretan trošak također nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

18.3. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 25. ožujka 2025. jer na isto punomoćnik tužiteljice nije pristupio.

19. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 804,38 EUR–a (33% od iznosa od 2.437,50 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja od 331,81 EUR–a jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, iz čega dalje proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.136,19 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. studenog 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

20. Tuženik u konačnici nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

22. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom uspjela samo u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao svom sporednom potraživanju, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

23. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac