Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-478/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri j.t.d. u Splitu, Pisarnica u Zagrebu, protiv prvo tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tuženika NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (zakonski nasljednici iz pokojnog LR), oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Bežovanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marković i partneri, d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-76/2024-5 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-76/2024-5 od 28. kolovoza 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Rasprava će se provesti pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom da se naloži tuženicima kao pravnim slijednicima i zakonskim nasljednicima iza pokojnog LR iz [adresa], da joj isplate 8.786,25 Eura/66200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. veljače 2014. do isplate te da se naloži tuženicima da nadoknade tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženicima prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 Eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude 27. kolovoza 2024. godine do isplate, a obračunava se po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, te preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 8.786,25 Eur s osnova bračne stečevine.

5.1. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika zaključila brak 24. srpnja 2004. te da je brak razveden dana 7. veljače 2014. Jednako tako nije sporno da su tijekom braka renovirane kuće u vlasništvu prednika tuženika, i to kuća u [adresa] i kuća u [adresa].

5.2. Sporno je, jesu li u adaptaciju nekretnina u [adresa] i [adresa], tužiteljica i prednik tuženika uložili zajednička sredstva ili je adaptacija vršena iz posebne imovine prednika tuženika.

6. Presudom ovoga suda poslovni broj Gž Ob-142/2023-2 od 6. lipnja 2023. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-3256/14 od 28. travnja 2017. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 66.200,00 kn, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da prvostupanjski sud otkloni bitnu povredu na koju mu je ukazano te da sve provedene dokaze valjano, kritički i sveobuhvatno ocijeni, imajući u vidu odredbu čl. 249. i 250. ObZ.

7. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud, unatoč uputi ovog suda, nije dao jasne i obrazložene odgovore na sporna pitanja: jesu li tužiteljica i prednik tuženika, svojim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice adaptirali kuću prednika tuženika u [adresa] i [adresa], jesu li zajedničkim ulaganjima za vrijeme trajanja bračne zajednice povećali vrijednost navedenih nekretnina, te ima li tužiteljica pravo na obvezno pravni zahtjev, već odbija tužbeni zahtjev sa obrazloženjem (toč. 31. i 31.1.) kako je kuća tuženika u [adresa] adaptirna novcem "koji je predniku tuženika pozajmio, a zapravo poklonio prijatelj iz djetinjstva ČR", što potvrđuje i imenovani svjedok, te svjedok CR koji je bio prisutan predaji novca. Navodi da su se dogovorili da će prednik tuženika vratiti novac kad bude mogao, što isti nikada nije učinio no zauzvrat se brinuo o kući i okućnici prijatelja, koji živi i radi u Njemačkoj. Prvostupanjski sud zaključuje: "Sud je u odluci, da je adaptacija nekretnina izvršena iz posebne imovine prednika tuženika imao u vidu i činjenicu da je uvidom u spis P2-705/13 utvrđeno da je tužiteljica (tamo tužena) u odgovoru na tužbu za razvod braka koju je podnio prednik tuženika navela da je teško bolesna osoba kod koje je još 2004. godine utvrđena opća nesposobnost za rad kao rezultat tjelesnog oštećenja od 80%, te je obzirom na svoje zdravstveno stanje umirovljena s mjesečnom mirovinom od 1.637,21 kn, dok je prednik tužiteljice, koji se nalazio u invalidskoj mirovini, imao tek nešto veća primanja tj. u iznosu 2.199,74 kn. Iako je nekoliko godina ostvarivao dodatne prihode s osnova ugovora o djelu sa tvrtkom [trgovačko društvo] (ugovor o djelu prileži na listu 22-23 spisa P2-705/13), sud smatra kako navedenim primanjima stranke nisu ostvarile zajedničku imovinu iz koje su financirale radove na adaptaciji nekretnina u vlasništvu prednika tuženika. Navedeno bi bilo i nelogično, budući iz rezultata postupka proizlazi da je njihova faktična bračna zajednica i prije formalnog razvoda bila u nekoliko navrata prekidana (u razdoblju 2008-2009 godine te ponovo 2012-2013. godine)."

8. Sa ovakvim zaključkom nije suglasan ovaj žalbeni sud.

9. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. S tim u vezi, nije jasna zaključak prvostupanjskog suda da svojim primanjima, stranke nisu ostvarile zajedničku imovinu iz koje bi se financirali troškovi adaptacije, te da je adaptacija vršena iz posebne imovine prednika tuženika.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 249. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine, dok je prema odredbi čl. 255. st. 1. i 3. ObZ/03 propisano da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini te da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a da potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

Nije sporno da tužiteljica i prednik tuženika svoje međusobne imovinsko pravne odnose nisu redili sukladno odredbi čl. 255. st. 1. ObZ.

11. Ovaj sud, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je adaptacija nekretnina u [adresa] i [adresa] vršena iz posebne imovine prednika tuženika. Naime, tužiteljica je tijekom cijelog postupka tvrdila da su u kući u [adresa], osim rekonstrukcije krova vršeni i limarski radovi, da je adaptacija koštala oko 42.000,00 kn, te da je taj novac pribavljeno od odštete koju je dobio tuženik i sredstava njihove zajedničke ušteđevine. Tijekom postupka nije utvrđena stvarna vrijednost izvedenih radova na kući u [adresa], iako je tužiteljica još u tužbi predlagala da se provede građevinsko vještačenje i utvrdi vrijednost izvedenih radova, za koje nije sporno da su izvršeni, a nije utvrđen niti iznos koji je prednik tuženika dobio na ime naknade štete, a za koji i sama tužiteljica navodi da je uložen u adaptaciju krovišta kuće u [adresa].

12. Jednako tako, iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je adaptaciju kuće u [adresa] vršena iz posebne imovine prednika tuženika.

13. Naime, iz iskaza prednika tužitelja i tuženika, ne proizlazi da bi iznos od 10.000,00 Eur kn predstavljao dar predniku tuženika učinjen od strane prijatelja iz djetinjstva FR, jer i sam prednik tuženika navodi kako se je taj iznos obvezao vratiti "kad bude mogao", te da je vrati oko 2.000,00 – 3.000,00 kn.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi da se ne radi o daru, pa niti taj iznos ne predstavlja posebnu imovinu predniku tuženika. Navedeno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka KRG, RR i BR jer isti nemaju saznanja o tome tko je financirao adaptaciju kuće u [adresa] i [adresa], odnosno je li financiranje vršeno iz posebne imovine prednika tuženika ili iz sredstava koja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

15. Temeljeći svoju odluku na ovakvom zaključku, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13-u daljnjem tekstu ZPP), na koju osnovano ukazuje žaliteljica, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

16. Postupajući suprotno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP, prvostupanjski sud nije raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju čime je počinio povredu zakona jer nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju a ovaj sud nema procesnih mogućnosti ispraviti propust suda prvog stupnja zbog čega je prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

17. Iako je odredbom čl. 366. a ZPP propisana zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud nije imao drugih procesnih ovlaštenja nego ukinuti prvostupanjsku presudu drugi puta jer se, zbog apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje je sud prvog stupnja ponovno učinio, može primijeniti samo odredba čl. 369. st. 1. ZPP i drugih procesnih ovlaštenja, kojima bi ovaj sud sanirao apsolutno bitne povrede procesnih pravila sukladno odredbama ZPP, ovaj sud nema.

18. Drugostupanjski sud također ne može niti primjenom odredbe čl. 373. b st. 6. ZPP donijeti odgovarajuću odluku s obzirom na povrede zakona koje je učinio prvostupanjski sud budući da se niti provedbom rasprave pred ovim sudom ne bi mogle otkloniti bitne povrede odredbi parničnog postupka učinjene po prvostupanjskom sudu, niti bi se prvostupanjska presuda mogla potvrditi ili pak preinačiti primjenom odredbe čl. 373. a. ZPP.

19. Kada bi drugostupanjski sud bio apsolutno onemogućen još jednom ukinuti prvostupanjsku presudu došlo bi i do povrede tuženikovog prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona te ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ZPP te bi došlo također i do povrede ustavnog načela jednakosti.

20. Pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova postupovnim jamstvima uvijek provesti pravični postupak a pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na rješavanje spora od strane suda pa bi pravo na rješavanje spora zabranom ponovnog ukidanja presude bilo povrijeđeno jer u odnosu na tužiteljicu, spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na njezine prigovore i dokazne prijedloge koje prvostupanjski sud nije ocijenio pa bi se nemogućnošću ponovnog ukidanja dopustila arbitrarnost i samovolja suda prvog stupnja odnosno, propustilo sankcionirati nepravilnu primjenu procesnih zakona, u ovom slučaju svjesno odbijanje njegove primjene što je učinio prvostupanjski sud usprkos jasnoj i izričitoj uputi drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke.

21. U ponovljenom postupku je tako prvostupanjski sud dužan postupiti po uputi ovoga suda iz rješenja Poslovni broj Gž Ob-142/2023 od 6. lipnja 2023. ponovno raspraviti sva sporna pitanja i dati razloge za svoju odluku koji će biti sukladni sadržaju spisa. Potrebno je da na siguran način utvrdi koji su radovi izvedeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, te tek nakon što se pravilno utvrde te činjenice, biti će odrediti predloženo građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti izvedenih radova.

22. Postupajući po iznijetom, tek je u ovom predmetu moguće donijeti novu i zakonitu odluku za koju će biti iznijeti jasni i razumljivi razlozi sukladni sadržaju spisa i ishodu dokaznog postupka.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis