Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-551/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Brodograđevne industrije Split d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592, kojeg zastupa punomoćnica Smiljenka Buljan, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2186/2022-12 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2186/2022-12 od 27. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 2.007,40 eura.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2186/2022-12 od 27. ožujka 2023., u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 248,85 eura i sudi:

Odbija se tužitelj za naknadu parničnog troška u iznosu od 248,85 eura i sa zateznim kamatama na taj iznos od 27. ožujka 2023. do isplate.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku Brodograđevnoj industriji Split d.d., OIB: 18556905592 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 6.113,59 Eur-a (slovima: šesttisućastotinutrinest eura i pedesetdevet centa/46.062,83 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 608,39 Eur-a (slovima:šeststotinaosam eura i tridesetdevet centi)/4.583,89 Kuna/ od dana 15.listopada 2012.godine;

- na iznos od 667,39 Eur-a (slovima: šeststotinašezdesetsedam eura i tridesetdevet centi)/5.028,44 Kuna/od dana 15.studenog 2012.godine;

- na iznos od 715,37 Eur-a (slovima:sedamstotinapetnaest eura i tridesetsedam centi )/ 5.389,99 Kuna/ od dana 15.prosinca 2012.godine;

- na iznos od 733,82 Eur-a (slovima: sedamstotinatridesettri eura i osamdesetdva centa)/5.528,98 kuna/od dana 15.siječnja 2013.godine;

- na iznos od 731,15 Eur-a (slovima: sedamstotinatridesetjedan eura i petnaest centi)/5.508,85 Kuna/ od dana 15.veljače 2013.godine;

- na iznos od 642,46 Eur-a (slovima: šeststotinačetrdesetdva eura i četrdesetšest centi)/4.840,61 Kuna/od dana 15.ožujka 2013.godine;

- na iznos od 597,64 Eur-a (slovima: petstotinadevedesetsedam eura i šezdesetčetiri centi)/4.502,92 Kuna/od dana 15.travnja 2013.godine;

- na iznos od 684,65 Eur-a (slovima:šeststotinaosamdesetčetiri eura i šezdesetpet centi/5.158,48 Kuna/ od dana 15.svibnja 2013.godine;

na iznos od 732,72 Eur-a (slovima:sedamstotinatridesetdva eura i sedamdesetdva centa)/5.520,66 Kuna od dana 15. lipnja 2013.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište do 31.12.2022.godine u skladu sa odredbom članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku Brodograđevnoj industriji Split d.d., OIB: 18556905592 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.256,25 Eur- a/16.999,72 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku i predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška te uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za isplatu plaće u razdoblju od rujna 2012. do svibnja 2013. godine.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5.1. Žalbeni navodi glede financijskog vještačenja su potpuno neosnovani. Naime, sud određuje zadatak vještaku. Sud prvog stupnja u ovom je predmetu jasno odredio zadatak financijskom vještaku, te je tuženik, kako to potvrđuje i u žalbi prihvatio matematički izračun vještaka. Činjenica što sud nije prihvatio prijedlog tuženika glede zadatka vještaku ne znači da bi sud učinio bilo kakvu povredu odredaba parničnog postupka. Pače, samo sud ima ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je prvostupanjski sud trebao dati zadatak vještaku po njegovom prijedlogu, nema značaj bilo kakve povrede odredaba parničnog postupka. To je u biti samo prigovor činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od pravilne ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom svojeg shvaćanja provedenih dokaza, koje shvaćanje sugerira prihvatiti).

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Prije svega, valja imati na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

9. Tužitelj je prije ovog postupka uspio u sporu protiv tuženika u parnici radi utvrđenja da je nedopuštena tuženikova Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2006. ; istom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-427/16 od 24. studenoga 2017. je utvrđeno da je tužitelj- protutuženiku prestao radni odnos kod tuženika-protutuženika, s danom 31. svibnja 2013. godine te je istom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju plaću od 22. prosinca 2006. do 15. studenoga 2011.

9.1. Sud prvog stupnja je u toj poslovni broj Pr-427/16 od 24. studenoga 2017. presudi proveo financijsko vještačenje na temelju platnih podataka usporednih radnika za utuženo razdoblje i to NĆ, IĆ i ĆĆ, na koji način je utvrdio visinu plaće tužitelja za prijeporno razdoblje, koju presudu je potvrdio Županijski sud u Splitu presudom broj Gž R-181/2018-2 od 8. veljače 2018. a koju presudu je po reviziji tuženika potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Revr-762/2018-2 od 10. listopada 2019.

9.2. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-367/13 od 27. siječnja 2014. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od studenoga 2011. do kolovoza 2012. godine. Sud prvog stupnja je i u toj presudi proveo financijsko vještačenje na temelju platnih podataka usporednih radnika za utuženo razdoblje i to NĆ, IĆ i ĆĆ, na koji način je utvrdio visinu plaće tužitelja za prijeporno razdoblje.

10. U pobijanoj presudi sud prvog stupnja ponovno je proveo financijsko vještačenje na temelju platnih podataka usporednih radnika za utuženo razdoblje i to NĆ, IĆ i ĆĆ, na koji način je utvrdio visinu plaće tužitelja za prijeporno razdoblje. Valja ponoviti da tuženik nije imao prigovora na matematički izračun financijskog vještaka i njegovo mišljenje te je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka i na taj način, suporotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

10.1. Žalitelju je za istaknuti da ovaj viši sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda glede korištenja podataka usporednih radnika za utvrđenje visine plaće u utuženom razdoblju, upravo kako je to navedeno u pobijanoj presudi: "U spomenutom postupku iz obrazloženja presude Pr-427/16 (na stranici 15 presude Pr-427/16 od 24.11.2017. godine) jasno proizlazi da je sud u tom postupku jasno utvrdio da je tužitelju trebalo dosuditi naknadu plaće u smislu odredbe članka 93.stavka 3. ZR-a jer obzirom da je tužitelju osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim da se tužitelj vraća u onaj radno pravni status kojeg je imao prije otkazivanja ugovora o radu. U tom postupku je sud jasno utvrdio da bi tužitelja pripala naknada plaće temeljem platnih podataka usporednih radnika upravo zbog neobavljanja poslova od strane tužitelja odnosno za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca i to zbog nedopuštenog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju. U navedenom predmetu Pr-427/16 u kojem se između ostalog odlučivalo o navedenom pravu tužitelja na naknadu plaće za razdoblje 22. prosinca 2006. godine do zaključno 31. listopada 2011. godine je upravo i objašnjeno zašto su za izračun naknade plaće koja bi pripadala tužitelju za navedeno razdoblje uzeti platnih podaci uporednih radnika i to radnika KĆ, JĆ i ŠĆ te je u tom pravcu u citiranoj presudi Pr-427/16 od 24.11.2017. godine izrijekom i navedeno da je iz potvrde o kretanju radnika dostavljene od strane tuženika Brodograđevne industrije Split d.d. razvidno da su usporedni radnici NĆ, UĆ i ŠĆ radili kroz utuženo razdoblje na poslovima kao i tužitelj i to poslovima zavarivača IV, a koji poslovi da su poslovi iste složenosti broja bodova kao i sam tužitelj. Istaknuto je da je radnik NĆ radio jedno vrijeme na poslovima zavarivača III, ali da je ŠĆ drugi usporedni radnik većinu promatranog vremena i to kroz 2007, 2008. i 2009.godinu bio na bolovanju, a da premda je usporedni radnik NĆ od 21. prosinca 2006. godine pa nadalje obavljao poslove zavarivača III sud je stao na gledište da bi i sam tužitelj da mu je od tuženika omogućeno da dobije atest kroz dodatno polaganje nakon određenog vremena i sam prešao na radno mjesto elektrozavarivača više skupine složenosti. U navedenom postupku Pr-427/16 koji je pravomoćno okončan također je provedeno vještačenje po vještaku Milenku Galiot koji je za izračun visine naknade plaće tužitelju u spornom razdoblju uzeo upravo platne podatke navedenih usporednih radnika. Također u navedenom postupku je sud dao jasno obrazloženje zašto nije tužitelju dosudio iznos simulirane plaće te je sud u tom pravcu istakao da je to upravo iz razloga da bi prema redovnom tijekom stvari tužitelj zasigurno prešao u viši platni razred jer da je to bilo za očekivati budući se radi o dužem vremenskom razdoblju. Navedena odluka Pr-427/16 od 24. studenog 2017. godine postala je pravomoćna i ovršna temeljem presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-181/2018-2 od 08. veljače 2018. godine, a kojom je i potvrđena, a također podjednake stavove o navedenim pravnim pitanjima pa i o pitanjima izračuna naknade plaće temeljem uzimanja platnih podataka navedenih usporednih djelatnika KĆ, UĆ i ŠĆ svojom odlukom je potvrdio i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Rev 762/2018-2 od 10. listopada 2019. godine (list 153-155 spisa) budući je iz navedene presude VSRH od 10. listopada 2019. godine razvidno da u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda izražena u navedenom predmetu Pr-427/16."

11. Tuženik u žalbi samo ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o njegovom prigovoru radi prebijanja, kojem prigovoru se tužitelj protivio na ročištu 8. veljače 2023. Kako prvostupanjski sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva nije donio odluku u izreci pobijane presude, a tuženik nije predložio donošenje dopunske presude ovi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Ovo stoga što se žalbom ne može dovoditi u pitanje pravilnost nečega o čemu nije odlučeno pobijanom odlukom.

11.1. Tek je za istaknuti da je izjava o prijeboju dana u parnici isključivo parnična radnja i to defenzivna parnična radnja koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalnopravni učinak. Prigovor radi prebijanja nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji pa i nakon što je on istaknut egzistiraju i dalje kako tužiteljevo potraživanje tako i tuženikovo potraživanje. Oni će prestati tek kada sud donese konstitutivnu presudu o njihovom prijeboju. Naime, tuženik se ovom procesnom radnjom služi kao defenzivnom pravnom radnjom pod uvjetom da sud nađe da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Izreka presude, naime, sadrži uz ostalo i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP-a), dakle, radi se o tuženikovom procesnopravnom zahtjevu o kojem sud odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužitelja.

12. Glede žalbenih navoda tuženika da "pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge na okolnost zateznih kamata dosuđenih na pojedinačne mjesečne iznose s dospijećem 15.og u mjesecu", valja reći da su ti navodi potpuno neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je u točki 19. obrazloženja pravilno obrazložio tijek kamata na dospjele a neisplaćene iznose mjesečne plaće tužitelja i pravilno primijenio materijalno pravo te ovaj sud nema potrebu ponavljati navode suda prvog stupnja.

13. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih pravnih shvaćanja - suprotno pravilnom pravnom pristupu i shvaćanju suda prvog stupnja.

14. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 2.007,40 eura.

15. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika glede parničnog troška.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz članka 166. stavka 2. ZPP-a u svezi sa odredbom iz članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14,118/14,107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa).

16.1. Pravilno ukazuje tuženik u žalbi da sud prvog stupnja dijelom nije pravilno primijenio Tarifu u dijelu dosuđenog parničnog troška tužitelju, smatrajući da se ne može dosuditi parnični trošak za više od četiri podneska, kako je to propisano tbr. 8. t. 1. Tarife.

16.2. Shvaćanje ovog višeg suda podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u rješenju broj Rev-933/2022-2 od 17. ožujka 2025. izrazio sljedeće pravno shvaćanje: "Stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u svezi s tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastava obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.“

16.3. Shodno navedenom, a imajući na umu da je pobijanom odlukom tužitelju priznat trošak sastava pet obrazloženih podnesaka (od 17. siječnja 2019., 12. veljače 2019., 3. travnja 2019., 3. studenoga 2022. i 6. veljače 2023.) u iznosu od po 199,08 eura svaki, valjalo je preinačiti pobijanu odluku u dijelu kojim su tužitelju dosuđeni troškovi jednog obrazloženog podneska prema Tbr. 8 t. 1. Tarife u iznosu od 199,08 s pripadajućim PDV 25 % što ukupno iznosi 248,85 eura. Stoga, valjalo je od dosuđenog troška 2.256,25 eura odbiti nepripadno dosuđeni trošak od 248,85 eura, kako je na temelju članka 373. stavka 3. ZPP odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

17. Pogrešno je shvaćanje žalitelja da je sud prvog stupnja primijenio Tarifu retroaktivno.

17.1. Ovdje valja istaknuti da je sud prvog stupnja kod donošenja predmetne odluke, očito imao na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

17.2. Naime, na temelju članka 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) i čl. 18. st. 1. točke 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 115/13, 64/18, 67/19 i 81/22) te odluke Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 8. srpnja 2022. i suglasnosti ministra pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, klasa: 011-02/21-01/592, ur. broj:

514-03-02/01-22-16 od 11. listopada 2022., Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 24. listopada 2022., donio je izmjenu Tarife koja je stupila na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama" . Nadalje, Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 8. srpnja 2022. i uz suglasnost ministra pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, klasa: 011-02/21- 01/592, ur. broj: 514-03-02/01-22-16 od 11. listopada 2022., na sjednici održanoj 24. listopada 2022., donio je izmjenu Tarife koja je stupila na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a žalitelj ne daje nikakve razloge niti dokaze da bi protiv navedenih izmjena itko pokrenuo kakav spor pred nadležnim tijelom.

17.3. Tarifom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Stavkom 3. članka 52. Tarife propisano je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka". Stoga, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenio odredbu Tbr. 52. t. 3. Tarife.

17.4. Žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dostavio "dokaz da je njegov punomoćnik u sustavu PDV-a" je potpuno neosnovan. Naime, odvjetnik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Kako je punomoćnik tužitelja na troškovniku naznačio da potražuje i porez na dodanu vrijednost to je sud osnovano dosudio i taj dio troška.

18. Kako je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu žalbe, nije mu dosuđen trošak žalbenog postupka, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin