Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-709/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja IČ, I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Oria Altić – Debeljuh i Damir Debeljuh, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Altić – Debeljuh i Damir Debeljuh u Puli, Laginjina 6, protiv prvotuženika ĆČ, Peruški, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Kogej, odvjetnica u Puli, Greblova 1, i drugotuženika Maškun d.o.o., Rakalj, Kamenolom Sv. Mikula bb, OIB: 00015933407, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, Via Giuseppe Tartini 15, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-39/2018-289 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-39/2018-289 od 7. veljače 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je u odnosu na drugotuženika prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 199.104,30 kn/26.425,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da drugotuženik snosi svoje troškove postupka

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-39/2018-289 od 7. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da tužitelj snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-39/2018-289 od 7. veljače 2020. nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku tužitelju solidarno naknaditi štetu isplatom iznosa od 199.104,30 kn/26.425,68 eura[1] , zajedno a pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

– 1.116,60 kn od 15.02.2000.g. pa do isplate,

– 1.117,32 kn od 15.03.2000.g. pa do isplate,

– 1.151,68 kn od 15.04.2000.g. pa do isplate,

– 1.063,64 kn od 15.05.2000.g. pa do isplate,

– 1.291,50 kn od 15.06.2000.g. pa do isplate,

– 1.282,53 kn od 15.07.2000.g. pa do isplate,

– 1.365,27 kn od 15.08.2000.g. pa do isplate,

– 1.335,58 kn od 15.09.2000.g. pa do isplate,

– 1.317,23 kn od 15.10.2000.g. pa do isplate,

– 1.455,55 kn od 15.11.2000.g. pa do isplate,

– 1.291,79 kn od 15.12.2000.g. pa od isplate,

– 2.143,20 kn od 15.01.2001.g. pa do isplate,

– 1.211,70 kn od 15.02.2001.g. pa do isplate,

– 1.303,87 kn od 15.03.2001.g. pa do isplate,

– 1.476,56 kn od 15.04.2001.g. pa do isplate,

– 1.285,88 kn od 15.05.2001.g. pa do isplate,

– 1.514,75 kn od 15.06.2001.g. pa do isplate,

– 1.187,20 kn od 15.07.2001.g. pa do isplate,

– 1.403,64 kn od 15.08.2001.g. pa do isplate,

– 1.294,49 kn od 15.09.2001.g. pa do isplate,

– 1.133,44 kn od 15.10.2001.g. pa do isplate,

– 1.484,41 kn od 15.11.2001.g. pa do isplate,

– 1.679,94 kn od 15.12.2001.g. pa do isplate,

– 2.416,78 kn od 15.01.2002.g. pa do isplate,

– 1.463,33 kn od 15.02.2002.g. pa do isplate,

– 1.068,27 kn od 15.03.2002.g. pa do isplate,

– 1.484,07 kn od 15.04.2002.g. pa do isplate,

– 1.662,79 kn od 15.05.2002.g. pa do isplate,

– 1.784,80 kn od 15.06.2002.g. pa do isplate,

– 1.643,61 kn od 15.07.2002.g. pa do isplate,

– 2.003,57 kn od 15.08.2002.g. pa do isplate,

– 1.816,77 kn od 15.09.2002.g. pa do isplate,

– 1.424,84 kn od 15.10.2002.g. pa do isplate,

– 1.732,94 kn od 15.11.2002.g. pa do isplate,

– 2.500,41 kn od 15.12.2002.g. pa do isplate,

– 1.985,90 kn od 15.01.2003.g. pa do isplate,

– 1.904,90 kn od 15.02.2003.g. pa do isplate,

– 1.940,03 kn od 15.03.2003.g. pa do isplate,

– 2.396,21 kn od 15.04.2003.g. pa do isplate,

– 2.160,06 kn od 15.05.2003.g. pa do isplate,

– 2.358,84 kn od 15.06.2003.g. pa do isplate,

– 2.383,82 kn od 15.07.2003.g. pa do isplate,

– 2.229,84 kn od 15.08.2003.g. pa do isplate,

– 1.898,56 kn od 15.09.2003.g. pa do isplate,

– 2.407,93 kn od 15.10.2003.g. pa do isplate,

– 2.419,72 kn od 15.11.2003.g. pa do isplate,

– 2.397,10 kn od 15.12.2003.g. pa do isplate,

– 2.351,96 kn od 15.01.2004.g. pa do isplate,

– 2.094,56 kn od 15.02.2004.g. pa do isplate,

– 1.734,48 kn od 15.03.2004.g. pa do isplate,

– 2.317,15 kn od 15.04.2004.g. pa do isplate,

– 2.103,36 kn od 15.05.2004.g. pa do isplate,

– 2.424,87 kn od 15.06.2004.g. pa do isplate,

– 3.144,61 kn od 15.07.2004.g. pa do isplate,

– 2.825,05 kn od 15.08.2004.g. pa do isplate,

– 2.104,06 kn od 15.09.2004.g. pa do isplate,

– 2.004,34 kn od 15.10.2004.g. pa do isplate,

– 2.828,17 kn od 15.11.2004.g. pa do isplate,

– 3.242,58 kn od 15.12.2004.g. pa do isplate,

– 3.137,11 kn od 15.01.2005.g. pa do isplate,

– 2.491,93 kn od 15.02.2005.g. pa do isplate,

– 2.344,99 kn od 15.03.2005.g. pa do isplate,

– 2.613,09 kn od 15.04.2005.g. pa do isplate,

– 3.083,44 kn od 15.05.2005.g. pa do isplate,

– 3.126,79 kn od 15.06.2005.g. pa do isplate,

– 6.237,96 kn od 15.07.2005.g. pa do isplate,

– 68.500,99 kn od 07.02.2020. pa do isplate, dok se s dijelom zahtjeva a isplatu zateznih kamata koje na iznos od 68.500,99 kn teku od 01.06.2015. do 07.02.2020. tužitelj odbija (točka I. izreke) te je odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv presude sud prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke pravodobno se žali tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu. Zahtijeva troškove sastava žalbe.

3. Protiv presude suda prvog stupnja pravodobno se žali drugotuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu. Drugotuženik zahtijeva troškove sastava žalbe.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u kojem osporava žalbene razloge drugotuženika, predlaže žalbu drugotuženika odbiti kao neosnovanu, te zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu drugotuženik određeno upire u podnesenoj žalbi. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uzrokovane ozljedom na radu 12. prosinca 1999.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu.

9. Polazeći od činjenica utvrđenih u dokaznom postupku:

- da je tužitelj 12. prosinca 1999. kao djelatnik obrta "[obrt]" u vlasništvu I. tuženika, doživio ozljedu na radu obavljajući svoje redovne zadatke u kamenolomu [adresa], kada mu je prilikom rada oko pokretne trake, traka zahvatila prste desne ruke, zarotirala mu ruku pri čemu je došlo do teške tjelesne ozljede, opasne po život;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P- 431/01-64 od 23. rujna 2014. utvrđena odgovornost tuženika Maškun d.d. i ĆČ, vlasnika mehaničarskog obrta "[obrt]" za naknadu štete koju je tužitelj IČ doživio dana 12. prosinca 1999. u omjeru od 70% (među strankama nije bilo sporno);

- da je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć, razdoblje od 2001. do 2011. u opsegu od sat do sat i pol dnevno, a od 2012. na dalje od 1 sat dnevno (medicinsko vještačenje);

- da tužiteljeva potreba za pomoći i njegom u 2001. i 2002. iznosi 16.049,05 kn, što uzimajući u obzir suodgovornosti prvo tuženika ĆČ za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 70%, iznosi 11.234,33 kn, da tužiteljeva potreba za pomoći i njegom u razdoblju od 1.1.2003. do 31.5.2015. iznosi 126.089,88 kn, što razmjerno utvrđenom omjeru I. i II. tuženika od 70% iznosi 88.262,91 kn (pravomoćno dosuđen iznos 88.262,44 kn), da tužitelju počevši od 1. lipnja 2015. pripada pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege koja pomoć mu je potrebna trajno 1 sat dnevno;

- da je vještakinja dr. ABC u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja, argumentirano otklonila primjedbe tuženika objašnjavajući kod tužitelja potrebu za trajnom tuđom pomoći kao posljedicom teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju (trajne posljedice ozljeda su utvrđene u obujmu od 80%), s obzirom na to da tužitelj ima funkciju hvatača (fleksora), dok mu je znatno oslabljena funkcija ispružača (ekstenzora), pa je tužitelju otežano obavljanje finih pokreta, a za što postoje objektivni pokazatelji te je dodatno detaljno pojasnila teške ozljede tužitelja (teško oštećenje živaca), a koje za posljedicu imaju nemogućnost obavljanja pojedinih radnji koje iziskuju finije pokrete i što, posljedično, dovodi do potrebe za tuđom pomoći i to trajno (npr. kod jela treba pomoć u rezanju mesa, kruha, ljuštenje voća i sl., kod odlaska iz kuće treba pomoć vozača i dr.) po 1 sat dnevno;

- da je radi utvrđenja visine potrebe za tuđom pomoći i njege provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Bojani Galinac koja je sačinila nalaz i mišljenje u 3 varijante, kod kojih su kod varijante A primijenjeni podaci o visini neto satnice njegovateljice koja pruža usluge tuđe pomoći i njege u Domu za starije i nemoćne Alfredo Štiglić (prema podacima sa stranice 239 i 503-506 spisa), kod varijante B primijenjeni su podaci o visini sata usluge zdravstvene njege koju pruža ustanova [obrt] (prema podacima sa stranice 238, 282, 501, 508 spisa), te kod varijante C prosjek varijante A i B, sve prema podacima dostavljenima od navedenih ustanova, koji se nalaze u spisu,

- da s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj počevši od 2012. imao trajnu potrebu za tuđom pomoći u trajanju od sat vremena dnevno, dopunjeno financijsko vještačenje pa iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje ABC (...) proizlazi da tužitelju od 2. lipnja 2015. primjenom varijante A naknada tuđe pomoći i njege potrebna 1 sat dnevno od 1. siječnja 2012. do 31. svibnja 2015. ukupno iznosi 27.966,14 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. svibnja 2015. naknada tuđe pomoći i njege ukupno iznosi 142.138,93 kn, dok kapitalizirana renta na dan 1. lipnja 2015. iznosi 97.858,55 kn. Primjenom varijante B naknada tuđe pomoći i njege potrebne tužitelju 1 sat dnevno od 1. siječnja 2012. do 31. svibnja 2015. ukupno iznosi 111.025,00 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. svibnja 2015. naknada tuđe pomoći i njege ukupno iznosi 518.000,00 kn, dok kapitalizirana renta na dan 1. lipnja 2015. iznosi 444.004,31 kn. Primjenom varijante C naknada tuđe pomoći i njege potrebne tužitelju 1 sat dnevno od 1. siječnja 2012. do 31. svibnja 2015. ukupno iznosi 69.498,60 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. svibnja 2015. naknada tuđe pomoći i njege ukupno iznosi 330.062,47 kn, dok kapitalizirana renta na dan 1. lipnja 2015. iznosi 270.931,43 kn,

- da je neosnovan prigovor drugotuženika koji se odnosi na eventualno pravo tužitelja da prema Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 73/97., 27/01. – dalje: Zakon o socijalnoj skrbi) ostvari pred centrom za socijalnu skrb Pula pravo na jednokratnu novčanu naknadu zbog bolesti, novčanu naknadu osobne invalidnine i doplatak za tuđu pomoć i njegu, a za koje drugotuženik smatra da tužitelj, ukoliko ih je mogao ostvariti, a nije ih ostvario, to znači da je isti propustio umanjiti svoju štetu, te da mu se iste trebaju uračunati u odštetu na koju ima pravo, jer u skladu s odredbom članka 43. Zakona o socijalnoj skrbi, propisano da se doplatak za tuđu pomoć može odobriti nekoj osobi ako pomoć ne može ostvariti po drugoj osnovi, a ovdje tužitelj može ostvariti naknadu za tuđu pomoć po drugoj osnovi.

9.1. Sud prvog stupnja je na ove utvrđene bitne činjenice primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 188. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. – dalje: ZOO/91) te tužitelju dosudio kapitalizirani iznos tuđe pomoći i njege od 68.500,98 kuna/9.091,64 eura.

9.2. Neosnovan je žalbeni navod drugotuženika u kojem ističe da su razlozi na kojima je sud prvog stupnja temelji svoju odluku o postojanju pretpostavki za kapitalizacijom tuđe pomoći i njege proturječni činjenicama iz dokaznog postupka.

9.3. Odredbom članka 188. stavka 4. ZOO/91 propisano je ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata, dok je stavkom 5. istog članka propisano da iz ozbiljnih uzroka vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se mjesto rente isplati jedna ukupna svota.

9.4. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da kada se u konkretnom slučaju cijene nesporne činjenice na strani tužitelja kao što je činjenica da na ime primanja ostvaruje mjesečno iznos od svega oko 2.000,00 kuna na ime mirovine, da je kod istoga utvrđen invaliditet (85%) što nedvojbeno ne ostavlja mogućnost tužitelju nekakve značajne dodatne zarade, zatim kada se uzme u obzir da je prema potvrdi HZMO od 11. ožujka 2018. (list 764 spisa) prvotuženik prijavljen na mirovinsko osiguranje kod pravne osobe Sinersis d.o.o. Zagreb od 08. rujna 2018. što upućuje na moguću nestalnost i neredovitost primanja, s time da prvotuženik nije dostavio niti podatke o visini primanja, tada sve navedeno opravdava dosudu kapitaliziranog iznosa rente tužitelju te da je isto korisno kako za tužitelja tako i za tuženike obzirom je riječ o relativno malom iznosu rente s osnova tuđe pomoći i njege to posebno uzimajući u obzir trajnu potrebu tužitelja za takvom pomoći u odnosu na dob tužitelja (rođen 1962. godine), odnosno takav ukupan iznos se ukazuje povoljnijim za tuženike.

10. Nadalje, polazeći od činjenica utvrđenih u dokaznom postupku:

- da je provedenim financijskim vještačenjem, uzimajući u obzir varijantu A vještačenja, utvrđeno da tužitelju počevši od 1. lipnja 2015. pripada pravo na kapitalizirani iznos tuđe pomoći i njege, koji prema varijanti A provedenog financijskog vještačenja počevši od 1. lipnja 2015. iznosi 98.858,55 kn, a uzimajući u obzir da su tuženici odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja u iznosu od 70% valjalo dosuditi kapitalizirani iznos tuđe pomoći i njege od 68.500,98 kn, koji su mu tuženici u obvezi solidarno naknaditi,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zorice Unukić (list 701-733 spisa) proizlazi da iz potvrde HZMO proizlazi da tužitelj nije primio naknade mirovine u utuženom periodu iako je na nju imao pravo od 23. siječnja 2002., da je HZZO na upit o uplatama od strane HZZO ispaćenih od strane tekućih računa tužitelja odgovoreno da isti navedene uplate nemaju u svojim bazama podataka, da je nalaz i mišljenje bazirano na podacima o plaćama komparanata iz društva Cesta d.o.o. (Ć, H i S), pa je s obzirom na sve navedeno izračun pretpostavljene naknade za bolovanje baziran na plaćama prethodno navedenih komparanata u razdoblju 1999. kada je u primjeni bio Zakon o zdravstvenom osiguranju („Narodne Novine“ 1/97.) koji u je u odredbi članka 37. propisivao utvrđivanje osnovice za izračun naknade plaće za vrijeme bolovanja, da se osnovica određivala iz isplaćenih plaća u zadnjih 6 mjeseci koji su prethodili ozljedi na radu pa su u obračun uzete plaće od lipnja do studenog 1999. te da bi u navedenom razdoblju po osnovi neto plaća bez naknada koju su primili komparanti bilo isplaćeno 24.815,56 kuna za 1048 sati te bi prosječna satnica iznosila 18,38 kuna, po osnovi neto plaća s naknadama na plaću koju su primili komparanti da bi bilo isplaćeno 24.815,56 kuna za 1048 sati te bi prosječna satnica iznosila 23,68 kuna a kako je tužitelj imao ozljedu na radu to mu pripada 100% iznosa utvrđene osnovice

- da je sudski vještak za financije i računovodstvo Zorica Unukić iznos neto plaća računala iz bruto iznosa za odrađene redovne, prekovremene, noćne sate na način da je redovan rad podijelila sa satima istog te s dobivenom satnicom množila fond sati za navedeni mjesec, a u mjesecima u kojima su komparanti odradili prekovremeni rad, noćni rad za isti je uvećan redovni rad i dobivena je bruto plaća iz koje je izračunata pripadajuća neto plaća,

- da su komparanti primali neto plaće u skladu s uvjetima društva Cesta d.o.o. kod kojih je uobičajeno da se osnovna plaća uveća za topli obrok i minuli rad te kako je od HZZO vještakinja dobila odgovor da uplate po tekućem računu u OTP banci koje je HZZO uplatio u korist tužitelja, oni ne pronalaze u svojim bazama, nalaz i mišljenje je napravila u četiri varijante i to kako slijedi:

- Neto plaće komparanata bez naknada za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. (Prilog br.1-Tabela br. 1)

- Neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. (Prilog 2-Tabela br. 2)

- Neto plaće komparanata bez naknada za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. te umanjeno za uplate HZZO-a s tekućeg OTP računa Tužitelja (Prilog 3-Tabela br. 3)

- Neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. te umanjeno za uplate HZZO-a s tekućeg OTP računa Tužitelja (Prilog 4-Tabela br. 4).

- Izračuni prosječne plaće za izračun pretpostavljenog iznosa naknade za bolovanje prikazani su u Prilogu br. 5 nalaza i mišljenja, izračun neto plaća bez naknada za sva tri komparanta u periodu od 2000-06.2005.g. detaljno je prikazan u Prilogu br. 6 nalaza i mišljenja, a sve sukladno uvjetima koji su vrijedili u danom periodu,

- da visina izgubljene zarade-neto plaće tužitelja prema prosječnoj zaradi koju ostvaruje radnik istog zanimanja, stručne spreme i radnog iskustva na području rada u kamenolomu (Č, H i S) prikazano u omjeru 70%, ukupno iznosi:

- Neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. (Prilog 2-Tabela br. 2) 24.716,44 kn.

- da je u skladu s primjedbama tužitelja na provedeno financijsko vještačenje provedena je dopuna vještačenja pa iz dopune nalaza i mišljenja od 18.10.2018. (list 747-750) proizlazi da je u Tabeli br. 4, predmetnog nalaza, prikazan obračun izgubljene zarade na bazi neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja izračunat iz neto plaća komparanata primljenih od 06-11/1999. te umanjeno za uplate HZZO-a s tekućeg OTP računa. Prethodno navedeni izračun u svrhu dopune nalaza i mišljenja od 18.10.2018. prikazan je i na način da je izgubljena zarada izračunata na bazi neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za stvarno isplaćene naknade za bolovanje u ukupnom iznosu od 21.523,44kn te za pretpostavljene naknade za bolovanje koje je tužitelj u spornom periodu mogao ostvariti da se poslužio svojim pravom iz odredbe čl. 26 Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 1/97). Mjesečni iznos isplaćene naknade za bolovanje iznosi 1.793,62kn (21.523,44kn/12). Pretpostavljeni iznos bolovanja predstavljaju neto iznosi plaća izračunatih iz bruto plaće 2.380,00kn te iste u periodu za 2001.g. iznose 1.793,76kn, za 2002.g. 1.788,96kn, za 2003-2004.g. 1.840,37kn, za 2005.g. 1.856,12kn,

- da zaključno proizlazi da visina izgubljene zarade neto plaće tužitelja prema prosječnoj zaradi koju ostvaruje radnik istog zanimanja, stručne spreme i radnog iskustva na području rada u Kamenolomu s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za stvarno primljene naknade za bolovanje te pretpostavljeni iznos bolovanja prikazano u omjeru od 70% ukupno iznosi 130.603,31 kunu,

- da je po nalogu suda provedena je i dopuna istog vještačenja na način da je vještaku naloženo da u izračunu izgubljenu zaradu iz Tabele 4a pisane dopune nalaza i mišljenja od 21.12.2018. sačini na način da se kod izgubljene zarade ne uzimaju podaci za komparante koji se odnose na naknadu a topli obrok, minuli rad i božićnicu pa iz nalaza i mišljenja od 16.04.2019. (list 770-773 spisa) proizlazi da je u Tabeli br. 4b koja je prilog dopune predmetnog nalaza, prikazan obračun izgubljene zarade na bazi neto plaće komparanata bez naknada za topli obrok, minuli rad i božićnicu umanjeno za pretpostavljeni iznos bolovanja. Prethodno navedeni izračun u prikazan je na način da je izgubljena zarada izračunata na bazi neto plaće komparanata bez naknada za topli obrok, minuli rad i božićnicu umanjen za stvarno isplaćene naknade za bolovanje u ukupnom iznosu od 21.523,44kn (od 01-12/2000.) te za pretpostavljene naknade za bolovanje koje je tužitelj u spornom periodu mogao ostvariti da se poslužio svojim pravom iz odredbe čl. 26 Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 1/97). Mjesečni iznos isplaćene naknade za bolovanje iznosi 1.793,62kn (21.523,44kn/12). Pretpostavljeni iznos bolovanja predstavljaju neto iznos plaća izračunatih iz bruto plaće 2.380,00kn te iste u periodu za 2001.g. iznose 1.793,76kn, za 2002.g. 1.788,96kn, za 2003-2004.g. 1.840,37kn, za 2005.g. 1.856,12kn,

- da slijedom navedenog proizlazi da visina izgubljene zarade-neto plaće tužitelja prema prosječnoj zaradi koju ostvaruje radnik istog zanimanja, stručne spreme i radnog iskustva na području rada u kamenolomu ([adresa], [obrt] i [adresa]) bez naknada za topli obrok, minuli rad i božićnicu umanjeno za stvarno primljene naknade za bolovanje te pretpostavljeni iznos bolovanja prikazano u omjeru 70%, ukupno iznosi 73.774,09 kn.

- da je vještakinja Zorica Unukić u svom iskazu navela da je u navedenoj dopuni nalaza i mišljenja od 16. travnja 2019. izvršila izračun tako što je izgubljenu zaradu tužitelja izračunala uzimajući u obzir neto plaće komparanta za redovan i prekovremeni rad, umanjeno za naknadu za bolovanje koja je tužitelju stvarno isplaćena te za pretpostavljenu naknadu za bolovanje koja bi mu bila isplaćena da je iskoristio pravo podnošenja prigovora HZZO, pri čemu je naknada za bolovanje izračunata prema plaći tužitelja iz ugovora o radu. U izgubljenu zaradu sukladno uputi suda nije uračunala naknadu za topli obrok, naknadu za prijevoz, naknadu za minuli rad i božićnicu. U osnovnom nalazu i mišljenu izračunala je 4 varijante izgubljene zarade što je i pojasnila na stranici 2 nalaza i mišljenja od 18.10.2018. Kasnije je u dopuni od 21. prosinca 2018. u skladu s uputom suda dopunila vještačenje i uzela u obzir samo tabelu 4, a dopuna od 16.4.2019. je također varijanta iz tabele 4 ali umanjenja za naknadu za topli obrok, minuli rad i božićnicu. Pri tome je pojasnila, neto plaća za komparante uzeta je obzir na temelju prosječnog broja redovnih i prekovremenih sati koji su isti ostvarili, ako je neki od komparanta prema dostavljenim platnim listama bio na bolovanju ili godišnjem odmoru to nije uzeto u obzir već je uzeto u obzir kao da je radio. Što se tiče primjedbe tužitelja iz podneska od 10.5.2019. na stranici 3 iste da je pogrešno oduzet minuli rad i topli obrok, tu primjedbu ne prihvaća, naknada za minuli rad i topli obrok se u platnoj listi prikazuju kao bruto iznos koji se oporezuje, iznos plaće koji tužitelj navodi od 3.370,24 kune je neto plaća, te se ne može od toga oduzimati bruto iznos naknade za minuli rad od 309,95 kn i naknade za topli obrok od 558,72 kune. Izgubljenu zaradu tužitelja radila je na način da je prepisivala podatke iz platnih lista za komparante i oduzimala i s obzirom na prosječni broj sati redovnog i prekovremenog rada izračunala bruto satnicu prema redovnom radu i na temelju te bruto satnice izračunala bruto i neto izgubljenu zaradu tužitelja. To su izračuni sa svim doprinosima i olakšicama koje su se od periodu od 2000. do 2005. mijenjale. Dakle, nije radila izračun na način da je od bruto iznosa plaće sa platne liste oduzimala iznose koji su navedeni za poreze, doprinose, olakšice, minuli rad, naknadu za topli obrok, naknadu za prijevoz i božićnicu već je posebno napravila izračun koliko bi na osnovi satnice iznosila ta bruto plaća za redovan prekovremeni rad. Izgubljenu zaradu izračunala je na način da je prvo utvrdila prosječni broj redovnih radnih sati, te na temelju osnovice za redovan rad izračunala bruto satnicu za redovni rad, te je tu bruto satnicu pomnožila sa prosječnim brojem redovnih sati. Nakon toga je utvrdila za pojedinačni mjesec koliko su komparanti prosječno odradili prekovremenih sati, te je izračunala satnicu za prekovremene sate prema podacima iz platne liste koliko je isplaćeno za pojedine mjesece komparantima i to je pribrojila redovnom radu za taj mjesec. Dakle, za izgubljenu zaradu od redovnog rada nije mijenjala podatke o plaći za redovan rad iz platnih listi, već je napravila svoj izračun izgubljene zarade za redovan rad, dok je izgubljenu zaradu za prekovremen rad napravila na temelju podataka o isplaćenoj plati za prekovremeni rad iz platne liste. Plaća za redovan rad se ne može izračunati na temelju podataka iz platnih lista iz razloga što se u istima nalazi i bolovanje i godišnji odmor koji nije uzela u obzir prilikom izračuna izgubljene zarade za redovan rad, već je uzimala u obzir za te mjesece za koje je komparant bio na bolovanju ili godišnjem odmoru prosjek plaće za redovan rad koji je ostvario u prethodna tri mjeseca. Što se tiče utvrđivanja izgubljene zarade od redovnog rada da su uzeti obzir samo podaci iz platnih lista takva izgubljena zarada bila bi manja od one koju je svojim izračunom napravila iz razloga što bi bila umanjena za bolovanje i godišnji odmor;

- da u konkretnom slučaju valja primijeniti izračun prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka Zorice Unukić od 18. listopada 2018. u kojem je vještak kod izračuna izgubljene zarade uzeo u obzir i onu naknadu za bolovanje koju bi tužitelj primao s obzirom na ugovor o radu koji je imao, a ne kao pretpostavljenu naknadu koja bi se isplatila komparantima, odnosno izračun koji je prikazan u Tabeli 4a, jer je takav izračun prema motrištu suda prvog stupnja sačinjen ispravnim pravnim pristupom, dok izračun prema drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2018. u kojoj kod izgubljene zarade nisu uzeti u obzir podaci za komparante koji se odnose na naknadu za topli obrok, minuli rad i božićnicu nije moguće primijeniti jer je i sam prvotuženik u svom iskazu, na što osnovano ukazuje tužitelj, naveo da je svim radnicima pa tako i tužitelju dodatno plaćao marendu, dakle sve navedeno pa tako i božićnica ima se smatrati dobitkom koji se prema redovnom tijeku stvari mogao očekivati.

10.1. Sud prvog stupnja je utvrdio da je valjalo tužitelju na ime naknade štete za izgubljenu zaradu u utuženom razdoblju dosuditi iznos od 130.603,31 kuna / 17.334,04 eura kako je to tužitelj potraživao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

11. Odgovarajući prigovor drugotuženika kojim se isti protivi preinaci tužbe odnosno povećanju tužbenog zahtjeva, te istaknutog prigovora zastare, za istaknuti je da su ti prigovori neosnovani s obzirom na to da je tužitelj već u tužbi zahtijevao da mu se isplate iznosi koji su mu dosuđeni ovom presudom, te je isti nakon financijskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev. S obzirom na to da tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove zahtijeva veću novčanu svotu, tuženici se takvoj preinaci ne mogu protiviti. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare tuženika. U okviru svoje ustavne uloge koja se sastoji u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz članka 116. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14. - dalje: Ustav), kao i obveza iz članka 40. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.), a upravo zbog neujednačenosti u praksi, Vrhovni je sud na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV-123/2024-5, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

11.1. Odredba članka 191. stavka 1. ZPP izrijekom propisuje slučajeve koji imaju značenje objektivne preinake tužbe, a to su: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kvantitativno povećanje tužbenog zahtjeva se događa u okolnostima kada se na temelju, u bitnom, iste činjenične osnove traži više nego što je bilo traženo tužbom, dakle ne traži se nešto drugo, već nešto više (za razliku od slučaja promjene istovjetnosti zahtjeva). U okolnostima kada se tuženik kao dužnik protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koji je već u tužbi generički određen, valja uzeti da je kod neizmijenjene činjenične osnove i taj zahtjev, iako na posredan način, već od podnošenja tužbe predmet raspravljanja jer zahtjev za naknadu štete u osnovi i ne znači da je tužitelj utužio novčanu svotu, već štetu. To tuženiku kao dužniku već od početka parnice omogućuje da se brani u postupku u odnosu na osnovanost zahtjeva upravljenog protiv njega. Na taj je način postignuta svrha zastare, ne samo prema konvencijskom i ustavnom, već i domaćem obveznom pravu jer tuženik nije ovakvom preinakom stavljen u nepovoljniji procesni položaj u kojem bi mu zbog preinake i proteka vremena od podnošenja tužbe bilo teško braniti se u parnici budući da je to u mogućnosti već od trenutka kada je parnica počela teći.

11.2. Kada, s druge strane, preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nije rezultat zlouporabe procesnih ovlaštenja, već se pravo na preinačenje tužbe koristi lojalno i racionalno i kada preinaka može pridonijeti konačnom rješenju spornog odnosa odnosno može dovesti do pozitivnih rezultata za sud i stranke u postupku, a okolnosti koje su uvjetovale takvu preinaku su objektivne prirode, tada bi tumačenje prema kojem podnošenje tužbe u ovakvim okolnostima ne prekida zastaru (članak 241. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO / članak 389. ZOO/91) značilo pretjerani formalizam koji bi utjecao na poštenost postupka. To stoga jer bi na taj način tužitelju kao vjerovniku bila smanjena mogućnost pristupa sudu i narušila bi se bit njegova prava na naknadu štete jer njegov zahtjev ne bi uopće bio meritorno razmatran zbog razloga koji se objektivno ne mogu pripisati tužitelju kao vjerovniku. S druge strane, i u takvim okolnostima tuženiku kao dužniku nije otežana mogućnost obrane zato što je njegov zahtjev već posredno predmet raspravljanja od početka parnice.

11.3. Stoga rješavajući pitanje prekida li se, u smislu odredbe članka 241. ZOO, zastara u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove već podnošenjem tužbe u tom postupku ili u trenutku preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, ovaj sud u ovom pojedinačnom predmetu prihvaća pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 27. svibnja 2024. jer je to pravno shvaćanje u skladu s naprijed navedenim dostignutim standardima razvoja prava po pitanju zastare i preinake tužbe kako u sudskoj praksi ESLJP, Ustavnog suda

RH i revizijskog suda, kao i u pravnoj doktrini.

12. Odgovarajući na žalbene navode drugotuženika u koji se tiču naknada na koje je tužitelj imao pravo ostvarivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje ističe se sljedeće. Sud prvog stupnja je zatražio podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je li tužitelj pokrenuo postupak radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu s osnova invalidske mirovine, privremene invalidske mirovine ili profesionalne rehabilitacije. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, da mu je pravo na istu priznato počevši od 23. siječnja 2002. rješenjem Hrvatskog zavoda mirovinsko osiguranje, Područne [obrt], od 8. lipnja 2006., a nastavno su isti dopisom od 11. studenog 2015. obavijestili sud pravog stupnja da tužitelj nije bio u isplati mirovine u periodu od 23. siječnja 2002. do 30 lipnja 2005. Iz navedenog je utvrđeno da po osnovi mirovinskog osiguranja u utuženom periodu tužitelj nije imao primanja, pa je sud prvog stupnja pravilno drugotuženikov prigovor odbio kao neosnovan, jer nema primanja po osnovi mirovinskog osiguranja koja je tužitelj ostvario ili mogao ostvariti da umanji svoju štetu, a za koja bi se eventualno umanjivao tužbeni zahtjev po osnovi izgubljene zarade.

13. Nadalje, odgovarajući na žalbene navode drugotuženika u koji se tiču naknada na koje je tužitelj imao pravo ostvarivati pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, ovaj sud ističe da je sud prvog stupnja pravilno otklonio drugotuženikov prigovor kao nerelevantan, a s obzirom na to da je tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 18. listopada 2018. koji je sačinjen na način da je izgubljena zarada izračunata na bazi neto plaće komparanata s naknadama za topli obrok i minuli rad umanjeno za stvarno primljene naknade za bolovanje te pretpostavljeni iznos bolovanja. C, tužitelj je dostavom dopisa HZZO (stranica – spisa) dokazao da zaista nije primao naknadu za bolovanje.

14. Drugotuženik u žalbi ističe da je isti u razdoblju od studenog 2002. do kolovoza 2004. te u razdoblju od prosinca 2004. do travnja 2006. otpustio sve svoje radnike i nije obavljao poslovnu djelatnost, stoga tužitelj u navedenim razdobljima isto tako ne bi radio pa ne može ostvarivati pravo na naknadu izgubljene zarade u tim razdobljima. Drugotuženik ovu činjenicu ističe tek u žalbi stoga u skladu s odredbom članka 352. ZPP takvu činjenicu ovaj sud nije ovlašten razmatrati. No, ovaj sud ističe i da drugotuženik ovu činjeničnu tvrdnju ne potkrjepljuje materijalnim ili personalnim dokazima, stoga drugotuženik istu nije ni dokazao.

15. Nadalje, odgovarajući na žalbene navode drugotuženika, ovaj sud ističe da je sud prvog stupnja pravilno primijenio izračun izgubljene zarade tužitelja iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Zorice Unukić od 18. listopada 2018. (stranica 747-750 spisa) u kojem je vještakinja kod izračuna izgubljene zarade uzela u obzir i onu naknadu za bolovanje koju bi tužitelj primao s obzirom na ugovor o radu koji je imao, a ne kao pretpostavljenu naknadu koja bi se isplatila komperantima, odnosno izračun koji je prikazan u Tabeli 4a. Takav je izračun prema shvaćanju ovog suda ispravan, za razliku od izračuna prema drugoj dopuni nalaza i mišljenja (stranice 770-773 spisa) u kojoj kod izgubljene zarade nisu uzeti u obzir podaci za komparante koji se odnose na naknadu za topli obrok, minuli rad i božićnicu nije moguće primijeniti jer je i sam prvotuženik u svom iskazu, na što osnovano ukazuje tužitelj, naveo da je svim radnicima pa tako i tužitelju dodatno plaćao marendu, dakle sve navedeno pa tako i božićnica ima se smatrati dobitkom koji se prema redovnom tijeku stvari mogao očekivati.

16. Sud prvog stupnja je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, pri čemu je sud prvog stupnja uzeo u obzir da je tužitelj s tužbenim zahtjevom za tuđu pomoć i njegu većinski uspio, dok je s tužbenim zahtjevom za izgubljenu zaradu uspio djelomično, kao i uzimajući u obzir promjene vrijednost predmeta spora tijekom postupka, stoga je sud prvog stupnja kvantitativno i kvalitativno cijenio da je tužitelj u ovome sporu prema prvotuženiku i drugotuženiku uspio u omjeru od 50%, te je stoga odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

17. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

18. Zahtjevi tužitelja i drugotuženika za nadoknadom troškova žalbe nisu osnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

19. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer navedena procesna radnja nije bila nužna za vođenje ove parnice u skladu s odredbom članka 155. ZPP, stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte