Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-199/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-616/2024-5 od 16. siječnja 2025., dana 11. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja JM, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-616/2024-5 od 16. siječnja 2025. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
II. O zahtjevu tužitelja JM za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:
- da se prvostupanjski sud oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke),
- da će se nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se isto preinači na način da se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbije, kao i da mu se naknadit trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 125,00 EUR–a.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrdi.
4. Žalba je osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer je izreka rješenja razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se rješenje temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.
7. Međutim, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je primjenom odredaba iz čl. 20. st. 1. i čl. 70. st. 1. ZPP–a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.
8. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:
- da je postupak pokrenut tužbom od 14. listopada 2024. u kojoj je tužitelj u bitnom naveo:
- da mu je adresa prebivališta [adresa],
- da je u utuženom razdoblju (od rujna 2019. pa do veljače 2022.) bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Tehničar 4 – Odjel za tehničke usluge korisnicima Regije 2 na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor),
- da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.920,50 EUR–a na ime neplaćenih dnevnica za rad na terenu u utuženom razdoblju,
- da je odredbom iz čl. 4. Ugovora, koji je dostavljen uz tužbu, ugovoreno da je mjesto rada radnika (u ovom predmetu tužitelja) Republika Hrvatska – [adresa], a da je odredbom iz čl. 28. Ugovora ugovoreno da će sporove nastale iz Ugovora stranke pokušati riješiti sporazumno, a da će, ukoliko to ne bude moguće, sporove rješavati stvarno nadležni sud u Zagrebu,
- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 29. studenog 2024. naveo da je iz Ugovora vidljivo da su tužitelj i tuženik ugovorili mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, slijedom čega predlaže sudu da donese rješenje kojim će se oglasiti mjesno nenadležnim, nakon čega će, po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.
9. Prvostupanjski sud je zatim donio pobijano rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke) te odredio da će se nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke), obrazlažući svoju odluku na način da je odredbom iz čl. 28. Ugovora ugovoreno da će sporove iz Ugovora rješavati stvarno nadležni sud u Zagrebu te pozivajući se pritom na odredbe iz čl. 20. st. 1. i čl. 70. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 65. ZPP–a.
10.1. Odredbom iz čl. 20. st. 1. ZPP–a propisano je da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a odredbom iz čl. 70. st. 1. ZPP–a propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.
10.2. Nadalje, odredbom iz čl. 65. ZPP–a propisano je da je, ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
11. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZPP–a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o sporu iz radnog odnosa pa da valja primijeniti odredbu iz čl. 65. ZPP–a, budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a u kojem se nalazilo i mjesto rada tužitelja u utuženom razdoblju, kao i da odredba iz čl. 28. Ugovora predstavlja prorogacijsku klauzulu u smislu odredbe iz čl. 70. st. 1. ZPP–a.
12.1. No, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tužitelju bi primjenom navedene prorogacijske klauzule bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija), a kojim je propisano da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
12.2. Pri tome valja dodati i da je odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – u daljnjem tekstu: Ustav) propisano da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
12.3. Dakle, navedene odredbe Konvencije i Ustava osiguravaju svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u svezi svojih prava i/ili obveza.
13.1. Naime, riječ je o pravu na sud, uz koji je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno pravo, već je isto podvrgnuto ograničenjima, budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja po tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Međutim, ta ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit prava na sud.
13.2. Ograničenje prava na pristup sudu neće biti spojivo s pravom na pravično suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Ustavnog suda broj U-IIIA-4870/2019 od 24. lipnja 2020., broj: U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019. i U-III-4567/2019 od 20. veljače 2020. te u predmetima Europskog suda za ljudska prava (npr. Egić protiv Hrvatske br. 32806/09, §48., presuda od 5. lipnja 2014.; Zubac protiv Hrvatske br. 40160/12, §78., presuda od 5. travnja 2018.).
14. S obzirom na to da bi u slučaju da se postupak u ovom predmetu nastavi voditi pred sudom u Zagrebu za tužitelja nastao prekomjeran teret u vidu dodatnih (nepotrebnih) troškova, a za koje je izvjesno da bi za njega nastali bilo u vidu troškova osobnog putovanja, bilo u vidu troškova putovanja njegovog punomoćnika na buduća ročišta, dok za tuženika ne bi nastao nikakav dodatan (financijski) teret jer je njegovo sjedište upravo u Zagrebu, vidljivo je da bi na taj način pravo tužitelja na pristup sudu bilo ograničeno protivno cilju i svrsi navedenih odredaba Konvencije i Ustava.
15. Prema tome, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredaba iz čl. 20. st. 1. i čl. 70. st. 1. ZPP–a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP– a.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
17. Prvostupanjski sud će ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno nastaviti postupak u ovom predmetu primjenom odgovarajućih odredaba ZPP–a.
18. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja reći da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 11. studenog 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
