Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-555/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Simić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-216/2022-59 od 2. veljače 2024., dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-216/2022-59 od 2. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće i naknade plaće iznos od 1.386,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku na iznos od:

- 54,36 eura od 16.02.2014.g. do isplate

-109,03 eura od 16.03.2014.g. do isplate

- 3,21 eura od 16.04.2014.g. do isplate

- 81,39 eura od 16.05.2014.g. do isplate

- 37,99 eura od 16.06.2014.g. do isplate

- 45,47 eura od 16.07.2014.g. do isplate

- 15,61 eura od 16.08.2014.g. do isplate

-1,07 eura od 16.09.2014.g. do isplate

- 104,76 eura od 16.10.2014.g. do isplate

- 54,62 eura od 16.11.2014.g. do isplate

- 1,12 eura od 16.12.2015.g. do isplate

- 54,62 eura od 16.01.2015.g. do isplate

- 66,07 eura od 16.02.2015.g. do isplate

- 12,30 eura od 16.04.2015.g. do isplate

- 69,67 eura od 16.05.2015.g. do isplate

-113,08 eura od 16.06.2015.g. do isplate

- 84,42 eura od 16.07.2015.g. do isplate

- 44,27 eura od 16.08.2015.g. do isplate

- 81,39 eura od 16.09.2015.g. do isplate

- 19,82 eura od 16.10.2015.g. do isplate

- 88,98 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- 22,55 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- 40,60 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- 18,03 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- 4,52 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- 21,12 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- 0,06 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- 15,90 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- 5,43 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- 1,25 eura od 16.11.2016.g. do isplate

- 0,38 eura od 16.02.2017.g. do isplate

- 1,47 eura od 16.03.2017.g. do isplate

- 3,51 eura od 16.04.2017.g. do isplate

- 4,68 eura od 16.06.2017.g. do isplate

- 9,79 eura od 16.07.2017.g. do isplate

- 1,84 eura od 16.08.2017.g. do isplate

- 1,05 eura od 16.09.2017.g. do isplate

- 1,46 eura od 16.10.2017.g. do isplate

- 2,51 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- 4,33 eura od 16.12.2017.g. do isplate

-11,58 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- 60,14 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- 2,17 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- 7,31 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- 10,72 eura od 16.05.2018.g. do isplate

- 2,60 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- 9,38 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- 4,20 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- 1,22 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- 5,63 eura od 16.10.2018.g. do isplate

- 15,35 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- 1,20 eura od 16.01.2019.g. do isplate

- 11,61 eura od 16.02.2019.g. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužitelj odbija, zatim u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.296,14 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

II. Preinačuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr- 216/2022-59 od 2. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.406,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zatim u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 982,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sudi se:

"1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.406,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 982,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove sastava žalbe u iznosu od 210,47 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-216/2022-59 od 2. veljače 2024. suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A OIB 16089706543, da tužitelju JU, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 2.793,34 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na svaki pojedini mjesečni iznos razlike teče od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec i to na iznos:

- 54,36 eura od 16.02.2014.g. do isplate

-109,03 eura od 16.03.2014.g. do isplate

- 3,20 eura od 16.04.2014.g. do isplate

- 81,39 eura od 16.05.2014.g. do isplate

- 37,99 eura od 16.06.2014.g. do isplate

- 45,88 eura od 16.07.2014.g. do isplate

- 16,50 eura od 16.08.2014.g. do isplate

- 1,07 eura od 16.09.2014.g. do isplate

-109,03 eura od 16.10.2014.g. do isplate

- 54,62 eura od 16.11.2014.g. do isplate

- 1,12 eura od 16.12.2014.g. do isplate

- 54,62 eura od 16.01.2015.g. do isplate

- 66,07 eura od 16.02.2015.g. do isplate

- 12,29 eura od 16.04.2015.g. do isplate

- 69,67 eura od 16.05.2015.g. do isplate

-113,07 eura od 16.06.2015.g. do isplate

- 84,42 eura od 16.07.2015.g. do isplate

- 42,81 eura od 16.08.2015.g. do isplate

- 84,60 eura od 16.09.2015.g. do isplate

- 28,24 eura od 16.10.2015.g. do isplate

- 84,09 eura od 16.11.2015.g. do isplate

- 24,32 eura od 16.01.2016.g. do isplate

- 38,64 eura od 16.02.2016.g. do isplate

- 16,21 eura od 16.03.2016.g. do isplate

- 5,75 eura od 16.06.2016.g. do isplate

- 80,09 eura od 16.07.2016.g. do isplate

- 0,08 eura od 16.08.2016.g. do isplate

- 79,71 eura od 16.09.2016.g. do isplate

- 23,98 eura od 16.10.2016.g. do isplate

- 1,25 eura od 16.11.2016.g. do isplate

- 58,57 eura od 16.12.2016.g. do isplate

- 58,97 eura od 16.01.2017.g. do isplate

- 80,18 eura od 16.02.2017.g. do isplate

- 22,24 eura od 16.03.2017.g. do isplate

- 3,51 eura od 16.04.2017.g. do isplate

- 66,47 eura od 16.05.2017.g. do isplate

- 62,49 eura od 16.06.2017.g. do isplate

-130,66 eura od 16.07.2017.g. do isplate

- 32,96 eura od 16.08.2017.g. do isplate

- 14,00 eura od 16.09.2017.g. do isplate

- 20,15 eura od 16.10.2017.g. do isplate

- 18,72 eura od 16.11.2017.g. do isplate

- 72,59 eura od 16.12.2017.g. do isplate

- 80,55 eura od 16.01.2018.g. do isplate

- 60,14 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- 32,00 eura od 16.03.2018.g. do isplate

- 37,43 eura od 16.04.2018.g. do isplate

- 76,91 eura od 16.05.2018.g. do isplate

-129,21 eura od 16.06.2018.g. do isplate

- 75,57 eura od 16.07.2018.g. do isplate

- 54,07 eura od 16.08.2018.g. do isplate

- 61,65 eura od 16.09.2018.g. do isplate

- 5,63 eura od 16.10.2018.g. do isplate

- 60,43 eura od 16.11.2018.g. do isplate

- 15,35 eura od 16.12.2018.g. do isplate

- 22,30 eura od 16.01.2019.g. do isplate

- 15,98 eura od 16.02.2019.g. do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužitelj odbija.“ (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.278,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Navedenom presudom odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu tuženik određeno upire u podnesenoj žalbi. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.793,34 eura na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan, te na ime naknade za godišnji odmor u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2019.

6. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinski tehničar te da je tužitelj radio u turnusima.

7. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka sporno je je li tuženik tužitelju pravilno utvrđivao broj ostvarenih prekovremenih sati i posljedično tome visina eventualne tražbine tužitelja prema tuženiku.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da u utuženom razdoblju tuženik nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate koje je tužitelj radio prekovremeno;

- da u utuženom razdoblju tužitelj ima pravo na razliku plaće po osnovi manje isplaćenog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora;

- da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu;

- da u utuženom razdoblju tužitelj ima pravo na razliku plaće po osnovi manje isplaćenog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora;

- da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.793,34 eura.

9. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 93/2014., 127/2017. - dalje: ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

11. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s odredbom članka 51. stavka 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13., 96/15. - dalje: KU/13), odnosno u skladu s odredbom članka 49. stavka 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/2018. - dalje: KU/18).

12. Ujedno je odredbom članka 47. stavka 1 KU/13 odnosno članka 45. stavka 1. KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

13. Dakle, iz ranije citiranih odredba mjerodavnih Kolektivnih ugovora proizlazi da se uvećanja i dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću.

14. Iz inicijalnog obračuna iz nalaza i mišljenja vještakinje Zorice Unukić od 23. lipnja 2021., a koji prihvaća prvostupanjski sud, posebice priloga 4 - Tabele br. 4 (stranice 204-205 spisa) proizlazi da je vještakinja vrijednost bruto sata prekovremenog rada (stupac 5 Tabele br. 4) utvrdila na način da je osnovnu plaću najprije uvećala za dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi (stupac 4 Tabele br. 4) te tako uvećani iznos uvećala za dodatak za prekovremeni rad. Takav izračun protivan je odredbama članka 51. stavka 1. KU/13 i članka 49. stavka 1. KU/18 kojima je određeno da se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću (bez ikakvih uvećanja i dodataka, pa tako i dodataka za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi).

15. Iz dopune nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. proizlazi da je vještakinja ispravila izračun bruto satnice tako da je izračunala osnovnu plaću (umnožak osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, stupac 3 Tabele br. 4), a potom je sve pripadajuće dodatke (kod tužitelja dodatak za uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, stupac 5 Tabele br. 4a, stranica 262-63 spisa) računala na vrijednost bruto satnice. Dakle, kako je u inicijalnom nalazu i mišljenju dodatak za prekovremeni rad računat na bruto satnicu s uključenim dodacima na uvjete rada i dodatkom za odgovornost za život i zdravlje ljudi, isto vještakinja ispravlja dopunom nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. (stranica 262-263 spisa).

16. Dakle, izračun iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Zorice Unukić od 2. veljače 2022. je u skladu s odredbama članka 51. stavka 1. KU/13 i članka 49. stavka 1. KU/18 kojima je propisano da se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću. Međutim, sud prvog stupnja je prihvatio inicijalni obračun iz nalaza i mišljenja od 23. lipnja 2021. koji je protivan citiranim odredbama, te je na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo.

17. O pravu tužitelja na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 59. KU/13 odnosno članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020., koje prihvaća i ovaj sud. Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

18. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tek Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 56/20.) koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. uređeno plaćanje spornih dodataka na plaću. Naime, tužitelj pravo na isplatu spornih dodataka ima na temelju propisa i kolektivnih ugovora koji su bili na snazi i prije Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 56/20.) tako da su ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

19. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je propustio na odgovarajući način primijeniti tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. Navedena tumačenja različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).

20. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013. i 96/2015., dalje: KU/13) dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

21. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.".

22. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

23. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

24. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak 17. identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

25. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 21. prosinca 2015. valjalo odlučiti primjenom Zaključka 148., u razdoblju od 21. prosinca 2015. do 21. studenog 2018. primjenom Zaključka 153., a od 21. studenog 2018. do 1. siječnja 2019. primjenom Zaključka 17., koji sadržajno odgovora Zaključku 153. Navedeno je u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021- 2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023., koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

26. Tijekom postupka najprije je 23. lipnja 2021. sačinjen nalaz i mišljenje vještakinje Zorice Unukić, prema kojem iznos manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenih sati (s dodacima) i naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju iznosi 21.046,43 kuna/2.793,34 eura (stranica 204-205 spisa).

27. Vještakinja je 2. veljače 2022. sačinila dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je za utuženo razdoblje do 21. prosinca 2015. primijenila Zaključak 148., a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak 153., prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i prema kojoj iznos manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenih sati (s dodacima) i naknade za godišnji odmor iznosi 10.448,18 kuna/1.386,71 eura (Prilog br. 4a Tabela 4a, stranica 262-263 spisa).

28. Sud je prihvatio izračun iz prvog nalaza i mišljenja financijske vještakinje od 23. lipnja 2021. i usvojio tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 2.793,34 eura, s obrazloženjem da je utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu trebalo računati na način da se ukupni broj dana u mjesecu pomnoži s 8 te umanji za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u Zaključku broj 148. te da se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja Zaključka broj 153., odnosno, da je razlika između navedena dva zaključka samo formalna, ali da se oba zaključka u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati.

29. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike s obzirom na to da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima zajedničke komisije broj 148. i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti.

30. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno upravo iz razloga što je tužiteljici dosuđen iznos koji se u cijelosti temelji na osnovnom izračunu u nalazu i mišljenu koji nije, za period od prosinca 2015. nadalje, uzeo u obzir Zaključak broj 153., koji definira mjesečni fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

31. Uz to, ovaj sud ponovno ističe shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem se Zaključak br. 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. U predmetnom postupku Vrhovni sud zaključuje kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

32. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo tako da je na jednak način utvrdio mjesečni fond radnih sati za utuženo razdoblje u skladu s Zaključkom broj 148., odnosno da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) te je utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.793,34 eura, koje je u skladu s prvom varijantom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Zorice Unukić.

33. Pravilnom primjenom Zaključka broj 153. mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) kako je to utvrđeno dopunom navedenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 2. veljače 2022. (Prilog br. 4a Tabela 4a, stranica 262-263 spisa). S obzirom na to da je obračun u predmetnom nalazu i mišljenju izražen u kunama, valjalo je primjenom fiksnog tečaja konverzije prema kojem je 1 EUR = 7,53450 HRK, preračunati mjesečne iznose i ukupan zbroj istih. Dakle, valjalo je utvrditi da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 1.386,71 eura/10.448,18 kuna u skladu s dopunom navedenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 2. veljače 2022 (Prilog br. 4a Tabela 4a, stranica 262-263 spisa). Kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja iznosu od 2.793,34 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.406,63 eura (2.793,34 eura - 1.386,71 eura).

34. S obzirom na to da je pobijana presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2.

ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

35. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku.

36. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju nastao trošak zastupanja po punomoćniku uvećan za PDV u iznosu od 1.950,00 eura. Kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku uspio sa 74,82 % svoga zahtjeva (100% u odnosu na osnovu, te 49,64% u odnosu na visinu – usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.386,71 eura od 2.793,34 eura), a tuženik s 25,18 % svoga zahtjeva, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelj je u većoj mjeri uspio u postupku i to s 49,64 % (74,82% - 25,18%) svog zahtjeva te mu pripada i razmjeran iznos parničnog troška, odnosno iznos od 967,98 eura (49,64% od 1.950,00 eura) kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 328,16 eura jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Dakle, tužitelju na ime nadoknade parničnih troškova pripada ukupni iznos od 1.296,14 eura.

37. Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.278,16 eura, valjalo je žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.296,14 eura, te djelomično preinačiti pobijanu odluku, na način da se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 982,02 eura.

38. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno, dijelom potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno, dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

39. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio s 50,36% zahtjeva (preinačen iznos od 1.406,63 eura od 2.793,34 eura) valjalo je tuženiku priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 157,38 eura (50,36% od 312,5 0 eura) u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 35. stavkom 2. ZPP, te članka 166. stavka 2. ZPP koji trošak se odnosi na trošak sastava žalbe u skladu s Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećan za PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife, kojem iznosu treba pribrojiti sudsku pristojbu za žalbu od 53,09 eura jer se taj trošak tuženiku priznaje u cijelosti, a tuženik je dokazao da je taj trošak podmirio (stranica 638 spisa). Dakle, tuženiku na ime troškova žalbenog postupka pripada iznos ukupni od 210,47 eura, stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor