Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5046/2024-3

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-880/2023 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-880/2023 od 28. kolovoza 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika OTP banka d.d. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku naime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici 2.623,62 eura/ 19.767,65 kuna sa kamatama tekućim na pojedinačno označene svote tekuće do isplate, pod točkom II izreke naime razlike u iznosima glavnice isplatiti tužiteljici 678,56 eura/ 5.112,63 kuna sa kamatama tekućim na pojedinačno označene svote tekuće do isplate dok je pod točkom III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parnice u svoti od 3.405,89 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava a sadržajno i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svota preplaćenih u ispunjenju odredbi Ugovora o stambenom kreditu kojega je nesporno, za kupnju stana u svoti od 330.000,00 kuna na rok od 20 godina, kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom kao kreditorom 24. siječnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu) i to stoga, što je ugovorena ništetna odredba gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i tužiteljici sudi razliku zbog promjene kamatne stope od 19.767,65 kuna/2.623,62 eura te za nedospjelu glavnicu kredita na dan 20. kolovoza 2015. koja je bila veća od glavnice po početnom otplatnom planu 5.112,63 kune/678,56 eura upućujući, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, na sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odnosno, presudu posl.br. P-1401/2012 gdje je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima a koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.

6. Prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare te je zastara počela teći ispočetka donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. da bi potom upućivao i na sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

7. Glede visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te utvrđuje da je tužiteljica zbog mijenjanja kamatne stope platila veće svote od ugovorene za 19.767,65 kuna kao i da joj je nedospjela glavnica kredita na dan 20. kolovoza 2015. bila veća od glavnice po početnom otplatnom planu za 5.112,63 kune.

8. U ovom predmetu je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 3201/2022-3 od 21. veljače 2023. ukinuta prethodna presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-3122/2019 od 9. lipnja 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ovom predmetu jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio nespornim kako je tuženik odobrio nenamjenski kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan plaćanja te ugovorenu kamatnu stopu od 6,99% godišnje koji ugovor nije konvertiran, iako je predmet prijepora Ugovor o kreditu koji je ugovoren u svoti od 330.000,00 kuna s kamatnom stopom promjenjivom a početnom od 5,99% godišnje, zbog čega je prethodna presuda donijeta u ovom predmetu potpuno nerazumljiva i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju ispava pa ona ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati.

9. Prvostupanjski sud je nakon donošenja ove odluke Županijskog suda u Zagrebu proveo dokaz dopunskim vještačenjem po knjigovodstvenom vještaku i saslušanjem tužiteljice te je potom donio pobijanu presudu tako, da je prema razlozima svoje odluke opet odlučivao o nepostojećem Ugovoru o kreditu u iznosu od 30.365,00 CHF, spornoj preplati naime valutne klauzule, promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tečaj CHF (između ostalog točke 1., 7. i 14 obrazloženja) te je ponovno uputio na odredbe čl. 502.a st. 1.i čl. 502.b i c ZPP kojima je propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja se odnosila na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa.

10. Uz sve naprijed iznijete zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na činjenicama koje uopće nisu predmet prijepora, pravna shvaćanja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenih u CHF izražena u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž-7129/2013-4, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, se ne mogu primijeniti na predmetni slučaj budući su ona izražena u odnosu na ugovore o kreditima sklopljenim u valuti CHF a predmetni ugovor sklopljen je u valuti kuna.

11. Tako prvostupanjski sud svoju odluku osniva na utvrđenju iz prethodno navedenih odluka donijetih u postupku kolektivne zaštite, pri čemu potpuno zanemaruje da sud u predmetnom slučaju njima nije vezan jer se odnose samo na Ugovore o kreditu u CHF i nemaju obvezujući učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača iz ugovora o kreditima koji se odnose na ugovore sklopljene u valuti kuna, pa je tužiteljica bila dužna dokazati radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer u ovoj parnici ne dolazi do primjene odredba čl. 502.c ZPP budući da u postupcima kolektivne zaštite predmet spora nisu bile odredbe o kreditima u drugim valutama osim one u valuti CHF.

12. I naposlijetku, treba jasno ukazati kako je prvostupanjski sud u cijelosti prepisao obrazloženje iz svoje ranije odluke posl.br. P-3122/2019 od 9. lipnja 2022. koja je ukinuta rješenjem ovoga suda, posl.br. Gž-3201/2022-3 od 21. veljače 2023. sve do točke 22. obrazloženja pobijane presude što predstavlja nedopustivo postupanje u ovoj parnici.

13. Dakle, prvostupanjski sud postupajući suprotno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP nije raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju čime je počinio povredu zakona jer nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju a ovaj sud nema procesnih mogućnosti ispraviti propust suda prvog stupnja donošenjem odluke o odredbama Ugovora o kreditu koji je potpuno drugačijeg sadržaja od onoga o kojem je odlučeno pobijanom prvostupanjskom presudom te bi ovaj sud, odlučujući na taj način počinio novu povredu zakona na štetu tuženika zbog čega je prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

14. Iako je odredbom čl. 366.a ZPP propisana zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud nije imao drugih procesnih ovlaštenja nego ukinuti prvostupanjsku presudu drugi puta jer se, zbog apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje je sud prvog stupnja ponovno učinio, može primijeniti samo odredba čl. 369. st. 1. ZPP i drugih procesnih ovlaštenja, kojima bi ovaj sud sanirao apsolutno bitne povrede procesnih pravila sukladno odredbama ZPP, ovaj sud nema.

15. Drugostupanjski sud također ne može niti primjenom odredbe čl. 373.b st. 6. ZPP donijeti odgovarajuću odluku s obzirom na povrede zakona koje je učinio prvostupanjski sud budući da se niti provedbom rasprave pred ovim sudom ne bi mogle otkloniti bitne povrede odredbi parničnog postupka učinjene po prvostupanjskom sudu, niti bi se prvostupanjska presuda mogla potvrditi ili pak preinačiti primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP.

16. Kada bi drugostupanjski sud bio apsolutno onemogućen još jednom ukinuti prvostupanjsku presudu došlo bi i do povrede tuženikovog prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona te ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ZPP te bi došlo također i do povrede ustavnog načela jednakosti.

17. Pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova postupovnim jamstvima uvijek provesti pravični postupak a pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na rješavanje spora od strane suda pa bi pravo na rješavanje spora zabranom ponovnog ukidanja presude bilo povrijeđeno jer u odnosu na tuženika, spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na sve njegove prigovore koje prvostupanjski sud, ne samo da nije ocijenio već je postupio suprotno sadržaju predmetnog Ugovora o kreditu koji predstavlja pravnu osnovu zahtjeva tužitelja u ovom sporu pa bi se nemogućnošću ponovnog ukidanja dopustila arbitrarnost i samovolja suda prvog stupnja odnosno, propustilo sankcionirati nepravilnu primjenu procesnih zakona, u ovom slučaju svjesno odbijanje njegove primjene što je učinio prvostupanjski sud usprkos jasnoj i izričitoj uputi drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke.

18. U ponovljenom postupku je tako prvostupanjski sud dužan postupiti po uputi ovoga suda iz rješenja posl.br. Gž-3201/2022-3 od 21. veljače 2023., ponovno raspraviti sva sporna pitanja i dati razloge za svoju odluku koji će biti sukladni sadržaju spisa naročito u pogledu osnove zahtjeva te činjenice da se radi o kunskom kreditu na svotu od 330.000,00 kuna, navesti razloge o prihvaćanju, kako tužbenog zahtjeva za dosuđene svote po osnovi preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa kao i, za sada nerazumljivog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na nedospjelu glavnicu kredita pokraj jasnog utvrđenja vještaka od 22. prosinca 2023. gdje je potpuno određeno dao očitovanje da mijenjanje kamatnih stopa nema utjecaja na konačan iznos glavnice koju će tužiteljica u konačnici vratiti tuženiku odnosno, uvijek će vratiti 330.000,00 kuna a promjena kamatne stope samo mijenja dinamiku otplate glavnice unutar anuiteta koji se mijenja u iznosu, ali je konačan povrat glavnice uvijek isti.

19. Postupajući po iznijetom je tek u ovom predmetu moguće donijeti novu i zakonitu odluku za koju će biti iznijeti jasni i razumljivi razlozi sukladni sadržaju spisa i ishodu dokaznog postupka.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis