Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4737/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj P-17/2020-23 od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj P-17/2020-23 od 27. rujna 2023., u pobijanom dijelu ( točkama I. i II. izreke ) te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tužiteljica FV ( dalje u tekstu: tužiteljica ) vlasnica kčbr. [katastarska čestica] pašnjak više [adresa] ispod ceste na skeli, površine 57 čhv i kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Placa površine 301 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, pod prijetnjom ovrhe. Pod točkom II. je naloženo tuženici da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.173,59 € / 16.376,92 kn[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, dok je

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iznose iskazane u valutama EUR i HRK,

točkom III. izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 99,50 € / 749,68 kn, kao neosnovanim.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev te naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.173,59 € ( točka I. i II. ) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kao i zbog pogrešne odluke u pogledu troškova postupka, te prijedlogom drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uvećane za sastav žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću na dvije katastarske čestice upisane u k. o. [katastarska općina].

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito upire žalitelj, a obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da tužiteljica traži utvrđenje da je putem prednika stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak više [adresa] ispod ceste na skeli, površine 57 čhv i kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Placa površine 301 m2,

- da iz dostavljenog zemljišno knjižnog izvadka za predmetne nekretnine ( str. 48 ) spisa ) proizlazi kao nesporno da su iste upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu je riječ o upisanom Javnom dobru u općoj uporabi kojom upravljaju Hrvatske vode,

- da je upis oznake javnog vodnog dobra u općoj uporabi na predmetnim česticama koje su i prije toga bile u vlasništvu tuženice, utvrđen izvršnim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 14. studenog 2018. ( str. 46 spisa ) protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor tražeći poništenje, nakon čega je njezin zahtjev odbijen presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-32/2019-19 od 29. siječnja 2020., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1572/20-2 od 14. travnja 2022.,

- da se sporne čestice nalaze unutar građevinskog područja prema prostornom planu uređenja grada [adresa] ( str. 15 spisa ),

- da su sporne čestice položajno smještene unutar područja izvorišta vode [adresa] koje je uređeno Odlukom o zonama sanitarne zaštite izvorišta rijeke Gacke – Tonkovićevog vrila, Majerovog vrila i Vrila Klanac, donesenog od strane Županijske skupštine Ličko-senjske županije 17. listopada 2010. ( str. 25-31 spisa),

- da je tužiteljica suvlasnica u 2/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća sa dvorištem na [adresa] površine 894 m2 ( str. 49-50 spisa),

- da iz pismena naslovljenog kao "Gradjevna dozvola" iz 1904. godine (str. 58-59 spisa) proistječe da se DV kbr. 311 iz [adresa] dozvoljava sagraditi štalu na istom mjestu "gdje je štala već otprije postojala",

- da iz odluke "Upravne Općine [adresa]" od 10.10.1932. godine ( str. 60 spisa) proistječe da je dozvoljeno DV da između svoje "od ranijeg vremena postojeće kuvarije i svinjca sagradi za svoju vlastitu porabu drvarnicu u tom međuprostoru jer protivna toga nema sa ni jedne strane i gledišta prigovora i što se ta građevina nalazi na vlastitom zemljištu VV",

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Otočcu poslovni broj O- 281/68-17 iza pok. VV ŠV, sina DV, prvostupanjski sud utvrdio da je isti oporukom sebi odredio nasljednike na pojedinim nekretninama te da su među nasljednicima i njegov sin AV, tužiteljičin otac, a da je riječ o nekretninama koje su opisane u izreci navedenog rješenja pod toč. I.e. i to u cijelosti dok je na nekretninama pod toč. I.a utvrđen sunasljednikom s tim što se pod točk. I.e spominje i čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 45, sa štalom i dvorištem,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza CV, tužiteljičine majke, donesenom od strane Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-796/97 15. travnja 1997., prvostupanjski sud utvrdio da su nasljednicima utvrđeni sin ČV i kćerka FV, tužiteljica, a prema sporazumu nasljednika sin ČV utvrđen je nasljednikom u cijelosti na nekretninama u [adresa], a ½ u [adresa], a tužiteljica nasljednicom nekretnina u [adresa] u ½ dijela,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja O-7331/99 od 15. 11. 1999., raspravljena ostavinska imovina iza pok. ČV AV, tužiteljičinog oca, te su ga naslijedila njegova djeca, tužiteljica i njezin brat

ČV, svatko u ½ dijela,

- da je temeljem provedenog očevida na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjerničke struke prvostupanjski sud identificirao sporne nekretnine, pri čemu je utvrdio da se čest. 2483/9 nalazi neposredno uz izvor "[adresa] te kruži rubom [adresa] – [adresa], pri čemu se na njoj nalazi gospodarska zgrada, stara ruševina i vrt dok je ostatak čestice u naravi pašnjak sa vidljivim prirodnim stijenama, potom da se tužiteljičina kuća nalazi na čkbr. [katastarska čestica] te da čini jednu cjelinu sa utuženim nekretninama, pri čemu se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi pomoćni objekt sa ljetnom kuhinjom te uređenim dvorištem koje je sastavni dio i čkbr. [katastarska čestica],

- da je temeljem iskaza svjedoka KV ( susjeda i vlasnika kčbr. [katastarska čestica] ), BV ( zeta tužiteljice ) te iskaza tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da su se tužiteljica i njezin, sada pok. brat ČV, sporazumjeli odnosno podijelili nekretnine na način da ona postane posjednik u cijelosti nekretnina na području [adresa], a on na području Zagreba te da tužiteljica i njezini prednici uživaju predmetne nekretnine.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrđuje da je posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika u odnosu na sporne nekretnine bio savjestan, odnosno pošten, budući da nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a kako je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, a pri čemu su prednici tužiteljice gradili i posjedovali štalu, sjenik i ljetnu kuhinju na prijeporu, to pronalazi izvjesnim da su pravo vlasništva na spornim nekretninama stekli dosjelošću, najkasnije do 6. travnja 1941. godine, pa bez obzira na činjenicu upisa javnog dobra u općoj uporabi, usvaja tužbeni zahtjev smatrajući da je riječ o usklađenju zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim.

8. U žalbenom stadiju postupka je sporno pitanje same aktivne legitimacije tužiteljice budući da tuženik ponavlja stajalište da tužiteljica ne predstavlja jedinog nasljednika osoba koje navodi kao svoje pravne prednike. Osim navedenog tuženik osporava i samu osnovu ukazujući da predmetne nekretnine predstavljaju javno vodno dobro, pri čemu tužiteljica niti njezini prednici nisu bili nikada upisani niti kao zemljišno- knjižni vlasnici niti kao posjednici spornih nekretnina, te ukazuje da i iz provedenog postupka ne proizlazi da bi bilo dokazano trajanje kontinuiranog posjeda nekretnine do 6. travnja 1941. sukladno pravilima OGZ-a.

9. U odnosu na navedeno ovaj drugostupanjski sud prije svega primjećuje da nekretnine koje su predmetom postupka ( kčbr. [katastarska čestica] pašnjak više [adresa] ispod ceste na skeli, površine 57 čhv i kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Placa površine 301 m2 ) predstavljaju nekretnine koje su nesporno upisane kao vlasništvo tuženice, pri čemu iz provedenog postupka ne proizlazi da bi ikada bile upisane kao vlasništvo ili posjed bilo tužiteljice, bilo osoba koje imenuje kao svoje pravne prednike.

10. Osim što su sporne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženice, one predstavljaju i javno vodno dobro, odnosno javno dobro koje je u općoj uporabi, pri čemu je isto neotuđivo te u vlasništvu Republike Hrvatske ( čl. 12. st. 8. i 9. Zakona o vodama "Narodne novine" broj: 66/2019, 84/2021, 47/2023; dalje: ZV/19 ).

11. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje predstavljaju javno vodno dobro, odredbom čl. 12. st. 10. ZV/19 je propisano da se na istima ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja u skladu s tim Zakonom.

12. Odredbom čl. 12. st. 1. ZV/19 je u pogledu statusa propisano da javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. toga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove, bile upisane kao u zemljišnoj knjizi kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

13. Kako iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da su čestice koje su predmetom postupka upisane kao javno vodno dobro temeljem rješenja nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 14. studenog 2018. ( str. 48 spisa ), a da su prije toga bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, a prije toga vlasništvo Grada Otočca odnosno jedinice lokalne samouprave, to je tuženica po sili zakona stupanjem na snagu Zakon o vodama ("Narodne novine", broj 107/95 - dalje: ZV/95) 1. siječnja 1996., stekla pravo vlasništva tih nekretnina temeljem odredbe čl. 60. ZV/95 odnosno čl. 12. ZV/19, pri čemu upis tog prava do kojeg dolazi naknadno nije konstitutivnog već deklaratornog značaja ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1450/2013-2 od 13.06.2017 ).

14. Budući da sporne katastarske čestice predstavljaju javno vodno dobro prije čega su bile u vlasništvu tuženice, to se na njima nije moglo steći pravo vlasništva temeljem čl. 12. st. 10. ZV/19 odnosno odredbe čl. 62. st. 1. ZV/95 kojom je izričito propisano da se na javnom vodnom dobru ne može dosjelošću steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo.

15. Slijedom iznesenog proizlazi da činjenice današnjeg posjeda tužiteljice ili bilo koje treće osobe, u situaciji u kojoj je riječ o nekretninama koje su bile u vlasništvu tuženice i jedinica lokalne samouprave, a danas predstavljaju javno vodno dobro, nisu odlučne niti od utjecaja za stjecanje prava vlasništva, budući da nitko pa ni tuženica, nije mogla steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjedanjem kroz vremenski period nakon 1. siječnja 1996.

16. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev polazeći od tvrdnje da je tužiteljica dokazala kako su njezini prednici stekli pravo vlasništva prijepornih nekretnina najkasnije do 6. travnja 1941. te tuženica u navodima žalbe pravilno ukazuje da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi takvo utvrđenje.

19. Naime, ako su pretpostavke za stjecanje vlasništva sporne nekretnine dosjelošću ispunjene prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96.; dalje: ZV ), tada se u smislu odredbe članka 388. stavak 2. ZV stjecanje tog prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, a riječ je o pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona 1-6/1811 objavljen 1. lipnja 1811., na snazi od 1. svibnja 1853. - dalje OGZ), čije su se odredbe primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 104/46, 96/47).

20. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1472. OGZ-a vlasništvo nekretnine dosjelošću se moglo steći na nekretninama u državnom, crkvenom ili općinskom vlasništvu pri čemu je bilo propisano vrijeme samostalnog poštenog posjeda te nekretnine u trajanju 40 godina, dok je pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a proizlazilo da tko dosjelost zasniva na vremenu od 40 godina, nije bio dužan dokazati zakonitost posjeda (dakle dovoljan je samostalni pošteni posjed), ali ako je posjed nepošten, dosjelošću se uopće ne može steći pravo vlasništva niti posjedom nekretnine u trajanju 40 godina.

21. Drugostupanjski sud primjećuje da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako niti tužiteljica niti njezini prednici niti u jednom trenutku nisu bili upisani kao posjednici spornih katastarskih čestica, slijedom čega isti nisu bili niti mogu predstavljati kvalificirane posjednike ( čiji posjed je bio pošten, zakonit i istinit) pa je u takvim okolnostima bilo moguće samo stjecanje vlasništva temeljem paragrafa 1472 OGZ, pri čemu je odlučno da li je posjed imao kvalitetu poštenosti te da li je trajao najmanje 40 godina, što u odnosu na primjenu odredbi OGZ-a znači najmanje od 6. travnja 1901. godine.

22. U tom smislu valja primijetiti da prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužiteljice stekli pravo vlasništva dosjelošću uživanjem nekretnine do 6. travnja 1941., dok provedeni dokazi u postupku ne ukazuju na utvrđenje prema kojem bi isti bili u poštenom posjedu spornih čestica od travnja 1901. godine, slijedom čega pravilno žalitelj ukazuje da je pobijana presuda u tom dijelu proturječna sama sebi i razlozima presude.

23. Nadalje, žalitelj pravilno ukazuje i na činjenicu da tužiteljica u postupku nije nedvosmisleno dokazala kako bi upravo ona predstavljala sukcesora i sljednika osoba koje su uživale sporne nekretnine u periodu prije 1941. godine.

25. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje da je tužiteljičin pradjed VV ishodovao tada važeće dozvole za gradnju odnosno adaptaciju gospodarskog objekta – štale kao i drvarnice još 1904. odnosno 1932., a da se navedeni objekti nalaze na prijepornim nekretninama kako je to utvrđeno očevidom na licu mjesta te identifikacijom od strane vještaka mjernika. Pri tome je nejasno da li se predmetna dokumentacija odnosi na obje katastarske čestice te koju nekretninu danas predstavlja drvarnica koja se spominje u dokumentu iz 1932. godine.

26. Za stjecanje prava vlasništva na temelju osnove na koju se tužiteljica poziva su odlučna dva pitanja. Prvo, da li je VV kao pošteni posjednik kroz potreban vremenski period uživao upravo sporne katastarske čestice u njihovom današnjem obliku odnosno površini te da li upravo tužiteljica predstavlja njegovog sukcesora i osobu koja se može pozivati na njega kao prednika i njegovo posjedovanje.

27. U odnosu na navedeno drugostupanjski sud primjećuje da iz "Gradjevne dozvole" datirane iz 1904. proizlazi da se odnosi na VV iz [adresa], Odluka "Upravne Općine [adresa]" od 10.10.1932. dozvoljava DV broj 157 iz [adresa] da sagradi drvarnicu, ostavinski postupak iza pokojnog ŠV ( djeda tužiteljice), sina DV upućuje da je bila riječ o zemljoradniku iz [adresa], dok iz rješenja o utvrđivanju građevinske čestice nadležnog Upravnog odjela od 31. 8. 2016. ( str. 12-13 spisa) proizlazi da čestica 2483/9 ( ne i drugo utužena kčbr. [katastarska čestica] ) predstavlja zemljište nužno za redovitu uporabu građevine na adresi [adresa]. Također, prvostupanjski sud u navođenju pravnih prednika tužiteljice se poziva na rješenje o nasljeđivanju iza pok. PV, sina DV, te utvrđuje utvrdio da je isti oporukom odredio nasljednike ukazujući da se pod točkom I.e spominje i čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 45, sa štalom i dvorištem, odnosno katastarska čestica za koju nije razvidno na koji je način povezana sa predmetom postupka.

28. Iako sam kućni broj određene nekretnine ne igra odlučujuću ulogu u odnosu na pitanje vlasništva, iz gore navedenog proizlazi neutvrđenim i upitnim da li se materijalna dokumentacija na koju se tužiteljica poziva i koju prihvaća prvostupanjski sud ( dozvola iz 1904, odluka iz 1932., rješenje o nasljeđivanju iza PV ) odnose upravo na čestice koje su predmetom postupka odnosno gospodarsku zgradu na čkbr. [katastarska čestica] te čkbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi pomoćni objekt sa ljetnom kuhinjom te uređenim dvorištem koje je sastavni dio čkbr. [katastarska čestica].

29. Također, za postupak je odlučno i to da li je OV predstavljao poštenog posjednika, jer ukoliko je znao da gradi na zemljištu koje nije bilo u njegovom vlasništvu, tada nije uopće mogao steći dosjelošću pravo vlasništva niti posjedom nekretnine u trajanju 40 godina.

30. Naposljetku, drugostupanjski sud primjećuje da iako prvostupanjski sud navodi kako je tužiteljica vlasnica kuće i čestice 2484, te polazi od toga da su sporne čestice sastavni dio te nekretnine jer čine cjelinu, iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvadka ( str. 49-50 spisa ) proizlazi da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine i to u 2/12 dijelova, a na koju činjenicu pravilno ukazuje i tuženica. Dakle, tužiteljica nije vlasnica u cijelosti čestice 2484 za koju tvrdi da čini jedinstvo sa spornim nekretninama, a niti su takvo svojstvo imale osobe koje označava kao prednike. Pri tome osnovano tuženica ukazuje da tužiteljica nije jedini univerzalni sukcesor niti iza svoje majke CV, te oca AV, obzirom da iz ostavinskih rješenja proizlazi da su nasljednicima na nekretninama u [adresa] utvrđeni tužiteljica i njezin brat ČV, svako u ½ dijela, a niti su njezini prednici bili jedini univerzalni sukscesori iza svojih prednika ( pa su tako npr. u ostavinskom postupku iza pokojnog ČV ŠV, sina DV, nasljednicima proglašeni ukupno sedam nasljednika, pri čemu je na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je naslijedio otac tužiteljice, ŠV bio suvlasnik u 1/6 dijela).

31. Slijedom iznesenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima u pogledu vremenskog tijeka nužnog za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću jer polazi od zaključka da je prednik tužiteljice posjedovao obje predmetne nekretnine kao pošteni posjednik prije 6. travnja 1941. godine, a provedeni dokazi ne ukazuju na potrebni vremenski okvir posjedovanja do tog datuma, a ne proizlazi da bi tužiteljica predstavlja jedinog univerzalnog sukcesora osoba koje označava kao svoje pravne prednike, u čemu je sadržana bitna povreda odredaba parničnog postupka, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu temeljem žalbe tuženika valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

32. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u pobijanom dijelu o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) pri čemu će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima u povodu pravnog lijeka također odlučiti u konačnoj odluci ( točka II. izreke).

33. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu će poći od odlučne činjenice da su predmetne nekretnine upisane kao javno vodno dobro slijedom čega je posjedovanje tužiteljice ili bilo koje treće osobe nakon 1. siječnja 1996. neodlučno jer je od tada isključena mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću, dok je u odnosu na eventualnu mogućnost stjecanja vlasništva prije tog perioda, nužno jasno i nedvosmisleno utvrditi tko je i u kojem periodu bio upisan kao vlasnik, da li osobe koje tužiteljica naznačuje kao pravne prednike predstavljaju osobe čiji je upravo ona sukcesor, da li su iste uistinu posjedovale predmetne nekretnine u površini i opsegu koji odgovara današnjem upisu, da li je bila riječ o poštenom posjedovanju jer protivno isključuje mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću, a tek u slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, utvrditi da li je posjedovanje trajalo kroz vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost, pri čemu je nužno nedvosmisleno odrediti i utvrditi vremenski okvir takvog posjedovanja i to zasebno u odnosu na obje čestice sa jasnim određivanjem početka i završetka vremenskog tijeka i osoba koje su posjedovale nekretnine, te potom pitanja da li tužiteljica predstavlja univerzalnog sukcesora tih osoba. Po utvrđenju spornih činjenica prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić