Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2867/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću,odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-188/2022- 23 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-188/2022-23 od 19. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I.Utvrđuje se da je djelomično ništetna ugovorna odredba čl. 5. Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj [broj kredita] od 05.04.2006.g., solemniziran po javnom bilježniku Veri Marčini dana 05.04.2006. godine, poslovni broj OU-251/06-1 u dijelu odredbe koja glasi:„...Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 4% (slovima: četiriposto), od dana stavljanja kredita u otplatu, a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama banke...“ II. Utvrđuje se da je djelomično ništetna ugovorna odredba čl. 3. Aneksa II Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj [broj kredita], sklopljenog dana 30.08.2008.g., ovjerenog po javnom bilježniku Ivanu Marodiju dana 29.10.2008.g., broj OV-20439/08, u dijelu odredbe koja glasi: „...Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 6,00% (slovima: šestposto) od dana sklapanja ovog Aneksa II, a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci Banke...“
III. Utvrđuje se da je djelomično ništetna ugovorna odredba čl. 4. Aneksa III Ugovora o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj [broj kredita], sklopljenog dana 09.11.2011.g., u dijelu odredbe koja glasi: „...Kamatna stopa iz prethodnog stavka ovog Članka je promjenjiva, sukladno odluci Banke čija se kasnija visina mijenja sukladno Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima, Informaciji o načinu promjene administrativnih kamatnih stopa na kredite i depozite građana i Općim uvjetima poslovanja Međimurske banke d.d. s fizičkim osobama...“
IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.835,14 EUR-a / 89.171,86 kn zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na: iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. veljača 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. ožujak 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. travanj 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. svibanj 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. lipanj 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. srpanj 2008. do isplate,
iznos 58,37 EUR 439,79 kuna od 1. kolovoz 2008. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. rujan 2008. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. listopad 2008. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. studeni 2008. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. prosinac 2008. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. siječanj 2009. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. veljača 2009. do isplate,
iznos 119,10 EUR 897,36 kuna od 1. ožujak 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. travanj 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. svibanj 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. lipanj 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. srpanj 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. kolovoz 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. rujan 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. listopad 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. studeni 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. prosinac 2009. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. siječanj 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. veljača 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. ožujak 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. travanj 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. svibanj 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. lipanj 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. srpanj 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. kolovoz 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. rujan 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. listopad 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. studeni 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. prosinac 2010. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. siječanj 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. veljača 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. ožujak 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. travanj 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. svibanj 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. lipanj 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. srpanj 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. rujan 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. listopad 2011. do isplate,
iznos 150,14 EUR 1.131,23 kuna od 1. studeni 2011. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. prosinac 2011. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. siječanj 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. veljača 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. ožujak 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. travanj 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. svibanj 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. lipanj 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. srpanj 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. kolovoz 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. rujan 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. listopad 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. studeni 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. prosinac 2012. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. siječanj 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. veljača 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. ožujak 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. travanj 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. svibanj 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. lipanj 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. srpanj 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. kolovoz 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. rujan 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. listopad 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. studeni 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. prosinac 2013. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. siječanj 2014. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. veljača 2014. do isplate,
iznos 204,52 EUR 1.540,96 kuna od 1. ožujak 2014. do isplate,
iznos 61,81 EUR 465,57 kuna od 19. ožujak 2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 2.435,20 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a tuženiku dosude troškovi parnice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. U prvostupanjskoj presudi i postupku koji joj je prethodio nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi, a kako će nastavno biti obrazloženo.
6. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 5.4.2006., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, te isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je isto ugovoreno.
7. Nije sporno da je tužitelj sklopio ugovor s Međimurskom bankom d.d. Čakovec, te da ta banka nije bila stranka u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača. Sud je uvidom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu za ovdje tuženika, odnosno Sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu za Međimursku banku d.d. Čakovec, utvrdio da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb pravni slijednik Međimurske banke d.d. Čakovec koja mu je pripojena temeljem Ugovora o pripajanju od dana 22. veljače 2012.god., što nije sporno između stranaka.
8. Tužiteljica je s pravnim prednikom tuženika Međimurskom bankom d.d. kao kreditorom dana 5. travnja 2006. zaključila ugovor o dugoročnom stambenom kreditu broj: [broj kredita] temeljem kojeg je pravni prednik tuženika stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 100.000,00 eura uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4 % godišnje s rokom vraćanja od 360 mjeseci.
9. Čl. 5. predmetnog ugovora propisano je da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Odredbom čl. 4. Aneksa III. predmetnog ugovora ugovorena je redovna promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,50 % godišnje, dok je Aneksom II. u čl. 3. određeno da banka i korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 6 % od dana sklapanja aneksa II., a njena se kasnija visina mijenja sukladno Odluci banke. Nesporno je da je banka na osnovu pod ugovora upisala založno pravo na nekretnini tužitelja kao i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa u više navrata mijenjala kamatnu stopu.
10. Tuženik u žalbi prvenstveno prigovara, da se utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim i Visokim Trgovačkim sudom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te zaključen presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog sud RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. ne mogu primjenjivati u konkretnom predmetu jer Međimurska banka, s kojom je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu, nije bila tuženik u kolektivnoj tužbi. Ta je banka, međutim, 22. veljače 2012. pripojena tuženiku, te u vrijeme podnošenja tužbe (4. travnja 2012.) kao i donošenja odluke u kolektivnom sporu više nije postojala nego je bila pripojena tuženiku, koji je bio stranka u kolektivnom sporu te se učinak presuda donesenih u tom sporu odnosi i na njega.
11. Nadalje, u predmetnom postupku, u kojem su sporne odredbe ugovora o kreditu koji je sklopljen s valutnom klauzulom u Eur, a odnose se na promjenjivu kamatnu stopu, sud ne može odluku utemeljiti na utvrđenjima iz kolektivnog spora ali može koristiti argumentaciju iz odluka u tom sporu koja se odnosi na ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, primjenom propisa važećih u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Pri tom prvostupanjski sud nije svoju odluku utemeljio na utvrđenjima u kolektivnom sporu (na čije se pravne argumente pozvao), nego je proveo dokazni postupak, u kojem je saslušao tužiteljicu, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka LE, kao osobe koja je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora.
13. Tužiteljica je izjavila da je vezano uz predmetni kredit pogledala uvjete i drugih banaka. Kako je imala otvoren račun u Međimurskoj banci, tu joj je kamata bila najpovoljnija. Kredit je trebala za kupnju stana i adaptaciju obiteljske kuće u kojoj žive.
13.1. Stan koji su kupili stoji na nju i supruga, a žive u obiteljskoj kući čija je vlasnica njena majka. Kod razgovora s djelatnikom banke bilo je govora o visini kredita, visini rate, roku otplate, uz napomenu da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nije joj objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, niti joj je predočena bilo kakve dokumentacija vezana uz to. Kada je došla sklopili ugovor o kreditu, ugovor joj je dan na uvid, te ga je pročitala. Nije mogla pregovarati niti o jednoj odredbi ugovora. Nije joj ništa bilo objašnjavano oko pojedinih odredbi ugovora, ona je mislila da isti razumije, a važna joj je bila visina kredita, rok otplate i visina anuiteta. Na potpisu ugovora bila je kod javnog bilježnika gdje joj je rečeno da se kredit mora otplaćivati, te ako se neće otplaćivati da slijedi ovrha. Kredit je otplaćivala putem trajnog naloga. Prva rata kredita iznosila je 1.500,00 kuna, a zadnja rata premašivala je iznos od 4.500,00 kuna. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu dobila je otplatni plan u kojem su sve rate bile iste. Kući su joj stizale obavijesti tuženika o visinama kamate i vezano uz to kakva će joj biti rata kredita. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala otvoren nikakav obrt, niti je bila vlasnik neke firme, a stan koji su kupili služi za potrebe njene obitelji, odnosno nje i njene djece.
14. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (travanj 2006.) bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog zakonskog članka određeno je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je st. 4. istog zakonskog članka propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
15. Prema čl. 84. ZPP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama čl. 96. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP/07).
16. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredbi i uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski je sud ocijenio, da je sporna ugovorna odredba, kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, nepoštena i posljedično tome ništetna, a time je materijalno pravo citiranih odredaba ZZP/03 pravilno primijenio.
17. Ovo zato jer iz predmetnog Ugovora, kao i iz ostalih izvedenih dokaza, poglavito iskaza tužiteljice kao stranke, jasno proizlazi da je sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je sastavio kreditor i da se o predmetnoj ugovornoj odredbi kojom je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica dobila obavijesti o uvjetima promjene kamatne stope, da bi na isto mogla dati svoj informirani pristanak.
18. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2, primjenjiv i u konkretnom slučaju, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
19. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora.
20. Tuženika u žalbi ponavlja svoje prigovore, istaknute u postupku, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao zakonske obveze definiranja parametara promjenjivosti u samom ugovoru, već samo na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope kojima je udovoljio. Iz samog sadržaja ugovornih odredaba proizlazi jedino da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Sadržaj navedene odredbe ne upućuje na zaključak da je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora jasno odredio i tužiteljici predočio egzaktne parametre prema kojima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplatnog razdoblja, dok okolnost da je tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora uručen otplatni plan upućuje na zaključak da je tuženik tužiteljicu upoznao s kamatnom stopom u vrijeme sklapanja ugovora, no ne i parametrima nastavne promjenjivosti iste.
21. U spornom Ugovoru o kreditu nije navedeno ni da je promjena kamatne stope (što treba shvatiti kao promjenu obveze potrošača – ovdje tužiteljice) vezana za odluku banke prema kriterijima iz Općih uvjeta tuženika, nego samo za odluku banke i urednost poslovanja tužiteljice kao korisnika kredita, pa se tuženik neosnovano poziva na to da su parametri promjenjivosti određeni u Općim uvjetima. Niti Ugovor o kreditu niti Opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.
22. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, radi čega ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO/05).
23. Na temelju sporne ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, niti odrediva. Banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, bile su dužne nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
24. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je superiorno, radi čega je tuženik bilo dužan tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što on u konkretnom slučaju nije učinio na valjani način jer se zadovoljio nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužiteljici kao prosječnom potrošaču ostala potpuno nerazumljiva.
25. U konkretnom slučaju, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom tuženika, imala je za posljedicu znatniji rast kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu, a time i povećanje mjesečnih anuiteta, što sve ukazuje na postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužiteljice.
26. Nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, a u konkretnom je slučaju ta promjena bila značajna te je povećala kreditno opterećenje tužiteljice kao potrošača i time prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužiteljice.
27. Stajališta suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.
28. Činjenica, da je kredit u međuvremenu otplaćen, ne utječe na pravo potrošača tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu.
29. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
30. Tužiteljica stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO/05 kao opće pravilo i čl. 1115. kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu nezakonitom promjenom kamatne stope, od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su osporene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorene na način kako je to provedeno u konkretnom ugovoru nepoštene, posljedično ništetne i da mu sve ono što na temelju tako ugovorenih odredaba bude primio, ne pripada.
31. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
32. S obzirom na utvrđenje da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena a time i ništetna (a nije upitno da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o kamatama koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u smislu povećanja početno ugovorene stope od 8,98 % - čl. 87. st. 2. ZPP/03 i čl. 324. st. 1. ZOO/05), te s obzirom da tužiteljica ima pravo na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazila da navedene nepoštene odredbe nije bilo, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je za cijelo kreditno razdoblje uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu kao jedinu valjano određenu a time i poštenu.
33. Stalni sudski vještak Natalija Jambrečić je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 11.10.2023. god. u kojem navodi da razlika ( preplata ) između kunske protuvrijednosti anuiteta kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,00 % godišnje naspram iznosa anuiteta kredita koje je tužitelj po promjenjivoj kamatnoj stopi stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, iznosi 89.171,86 kuna / 11.835,14 eura. Analitički mjesečni prikaz preplate anuiteta kredita s osnove promjene kamatne stope sa datumima dospijeća svakog preplaćenog iznosa u kunama / eurima vještak je prikazao u tablici, pri čemu tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a niti tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka već načelnom stavu da je ugovorena kamatna stopa nedopuštena.
34. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
35. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.
36. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
37. Radi toga nisu osnovani navodi žalbe da bi zastarni rok trebao teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, pri čemu je za povrat iznosa stečenih bez osnove u smislu čl. 1111-1120 ZOO, kao što je predmetno, rok zastare upravo pet godina, i to od dana stjecanja svakog neosnovano naplaćenog iznosa.
38. Radi toga nije osnovan prigovor zastare istaknut u žalbi, jer je sud isti pravilno otklonio.
39. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZOO i ZZP kada je tuženik obvezan na isplatu, a o činjenicama odlučnim za presuđenje, sud je dao i valjane razloge.
40. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Neosnovano se prigovora posebno odluci o dosudi troška pristupa ročištu za objavu presude, na koje je pristupio punomoćnik tužiteljice. Pristup na ročište za objavu presude je povezan s pravom stranke na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (NN Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Zato je navedeni trošak pravilno dosuđen, na temelju čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.
41. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
