Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-54/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB:28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Davor Petrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o. u Zagrebu, Pisarnici Osijek, protiv I. -tuženika ...“, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik u Sisku, uz sudjelovanje umješača na strani I. -tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Ana Rogić Markeš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, i II.-tuženika Lovačkog društva ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik u Sisku, uz sudjelovanje umješača na strani II. -tuženika HOK-Osiguranja d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić& Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi I.-tuženika i II.-tuženika, o žalbi umješača na strani I.-tuženika, te o žalbi umješača na strani II.-tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-6/2020-38 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-6/2020-38 od 26. listopada 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima I.-tuženika [obrt]“ i II. -tuženika [obrt]“, umješača na strani I. -tuženika Croatia osiguranja d.d., te umješača na strani II.-tuženika HOK-Osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-6/2020-38 od 26. listopada 2021. pod stavkom I. izreke I.-tuženiku i II.-tuženiku je naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 16.118,44 kuna/2.139,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2017. pa do isplate. Stavkom II. izreke I. - tuženiku i II.-tuženiku je naloženo solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.520,00 kuna/1.130,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2021. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žale se I. -tuženik i II.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.357,50 kuna/312,90 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I. -tuženiku naloženo solidarno s II.-tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 16.118,44 kuna/2.139,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2017. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je I. -tuženiku naloženo solidarno s II.-tuženikom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.520,00 kuna/1.130,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2021. pa do isplate, žali se umješač na strani I.-tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.072,50 kuna/275,07 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je II. -tuženiku naloženo solidarno s I.-tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 16.118,44 kuna/2.139,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2017. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je II. -tuženiku naloženo solidarno s I.-tuženikom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.520,00 kuna/1.130,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2021. pa do isplate, žali se umješač na strani II.-tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.162,50 kuna/287,01 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 16.118,44 kuna/2.139,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku SĆ na ime naknade imovinske štete nastale na njegovom vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. siječnja 2017. na autocesti A3, na 94. km + 300 m, uslijed udara motornog vozila u divljač – lisicu koja je pretrčavala kolnik. Tužitelj utuženi iznos potražuje od I. -tuženika i II.-tuženika jer isti gospodare lovištem područjem uz autocestu gdje se dogodio štetni događaj.

7. Suprotno žalbenim navodima I. -tuženika i II.-tuženika, kao i žalbenim navodima umješača na strani I.-tuženika i umješača na strani II. -tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi I. -tuženika, II.-tuženika, umješača na strani I. -tuženika i umješača na strani II.-tuženika u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Na temelju dokaza provedenih u predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je dana 10. siječnja 2017. došlo do prometne nezgode na autocesti [adresa] na 94. km + 300 m, u kojoj je SĆ, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], prednjim dijelom vozila naletio na divlju životinju – lisicu koja je pretrčavala kolnik, uslijed čega je na vozilu oštećenika nastala imovinska šteta,

- da je tužitelj isplatio oštećeniku na ime naknade štete iznos od 16.118,44 kuna/2.139,28 EUR,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivana Pekere proizlazi da je do prometne nezgode došlo na sjevernoj kolničkoj traci autoceste A3, da je lisica na kolnik sjeverne kolničke trake izašla sa zelene površine koja se nalazi s desne strane kolnika gledano za pravac kretanja osiguranika tužitelja, da je, gledano poprečno na kolnik, do kontakta vozila i lisice došlo na desnoj voznoj traci sjeverne kolničke trake s udaljenosti centra masa u sudaru za 2,9 metara ulijevo od desnog ruba vozne trake,

- da se neposredno prije naleta na lisicu vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od 90 km/h, dok se lisica trčeći po kolniku kretala brzinom od 15 km/h,

- da bi osiguranik tužitelja kočenjem izbjegao nalet na lisicu brzinom kretanja do 45 km/h,

- da nema doprinosa osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode, jer nije za očekivati da bi prosječan vozač na autocesti vozio brzinom manjom od 45 km/h,

- da se s obje strane autoceste nalaze lovišta, i to sa sjeverne stranke lovište kojim gospodari I.-tuženik, a s južne stranke lovište kojim gospodari II. -tuženik,

- da u predmetnom postupku nije bilo moguće utvrditi iz kojeg lovišta se pojavila divljač – lisica na autocesti, tj. precizno utvrditi tko je vlasnik lisice koja je prouzročila nezgodu.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da postoji solidarna odgovornost I. -tuženika i II.- tuženika za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno, opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno, djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik - ovdje tuženici.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da činjenica da eventualno postoji i odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o. zbog lošeg održavanja zaštitnih ograda s obje strane autoceste, ne oslobađa tuženike od njihove odgovornosti, a kako tužitelj nije tužbom obuhvatio i Hrvatske autoceste d.o.o., da tako nije bilo potrebno utvrđivati i njihovu odgovornost u ovom predmetu. Stoga je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje kombiniranog prometno-lovnog vještačenja radi utvrđenja je li lisica mogla pristupiti na autocestu kroz otvor između betona i ograde na koji je ukazao punomoćnik I. -tuženika i II.-tuženika.

12. Međutim, ovdje valja istaknuti da se, prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.

14. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a, u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

15. Navedeno znači da se I. -tuženik i II.-tuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogu osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, ako dokažu da je propust treće sobe odnosno Hrvatskih autocesta d.o.o. bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

16. Naime, Hrvatske autoceste d.o.o., kao pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste, dužne su voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste, sve sukladno odredbama iz čl. 6., čl. 26. st. 1., čl. 50. st. 1. i 2. i čl. 81. st. 1. ZC-a.

17. I.-tuženik i II.-tuženik su u predmetni spis dostavili fotografije iz kojih je razvidno da postoji neograđeni dio autoceste između betonskog temelja mosta i žičane ograde, te su predlagali provođenje kombiniranog prometno-lovnog vještačenja radi utvrđenja je li lisica mogla pristupiti na autocestu kroz konkretni otvor između betona i ograde, međutim navedeni dokazni prijedlog prvostupanjski sud je odbio s obrazloženjem da činjenica da eventualno postoji i odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o. zbog lošeg održavanja zaštitnih ograda s obje strane autoceste, ne oslobađa tuženike od njihove odgovornosti, a kako tužitelj nije tužbom obuhvatio i Hrvatske autoceste d.o.o., da tako nije bilo potrebno utvrđivati i njihovu odgovornost u ovom predmetu.

18. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda (da u ovom predmetu nije bilo potrebno utvrđivati odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o.) činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

19. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti dokazni prijedlog I. -tuženika i II.-tuženika – kombinirano prometno-lovno vještačenje, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka o zahtjevima I.-tuženika i II.-tuženika, umješača na strani I. -tuženika te umješača na strani II.-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža