REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4875/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2171/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9250/2023-25 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.

II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2171/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9250/2023-25 od 30. siječnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP podnio postavivši 7 (sedam) pravnih pitanja, za koje tuženik smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„i. Primjenjuje li se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.., prema kojemu petogodišnji restitucijski zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, na situacije u kojima je zastara u razdoblju do 30. siječnja 2020. već nastupila sukladno primjenjivim zakonskim odredbama?

ii. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora protivna odredbama čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) ili je sukladna tim odredbama?

iii. Ima li davatelj kredita pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

iv. Primjenjuje li se Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) na odredbe potrošačkih ugovora koje su odraz dispozitivnih zakonskih odredaba?

v. Je li izostanak pojedinačnog pregovaranja dostatan razlog na temelju kojeg sud može određenu odredbu potrošačkog ugovora utvrditi nepošteno ugovorenom i posljedično ništetnom u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03)?

vi. Je li banka prilikom naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita obvezna korisniku kredita detaljno obrazložiti strukturu te naknade?

vii. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?“.

2. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti te zahtjev za isplatom pretplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora.

5. U odnosu na materijalnopravna pitanja koje se odnose na problematiku zastare pobijana odluka se pravilno pozvala na shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. i računanja zastare od dana pravomoćnosti odluke u povodu tog zahtjeva, a što je ovdje donošenjem pobijane odluke. Tako i ovaj sud u odlukama Rev-491/2023-3 i Rev-4441/2019-2 od 23. siječnja 2024.

5.1. U odnosu na preostala pitanja koja se tiču prijevremene otplate kredita riječ je o pravnim pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022.

5.2. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP), tako da se ne radi o važnim pitanjima, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.

6. Tuženik je tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst,) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u t. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković