REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4579/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UOŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nediljko Ivančević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Aluminium et Cibus d.o.o., Kaštel Sućurac, Ulica Franje Tuđmana 344, OIB: 79371286182, kojeg zastupa zakonski zastupnik BC, kojeg zastupa punomoćnik Damir Grujić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-589/2024-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-1544/2023-14 od 15. studenoga 2024., u sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-589/2024-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-1544/2023-14 od 15. studenoga 2024.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Isto tako prijedlog je podnesen u smislu st. 2. istog članka zbog povrede temeljnog ljudskog prava – prava na jednakost pred zakonom i prava na pravično suđenje zaštićena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

– Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) i Protokola br. 1. uz Konvenciju.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

„A) Da li valjanost odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja (prijašnjeg člana uprave trgovačkog društva ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., OIB: 79371286182, Kaštel Sućurac (Grad Kaštela), Ulica Franje Tuđmana 344) ovisi i o pravnoj valjanosti odluke o opozivu tužitelja s dužnosti člana uprave Društva?

B) Ima li na radnopravni status tužitelja utjecaja činjenica da je nakon prestanka mandatnog odnosa – člana uprave Društva ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., OIB: 79371286182, Kaštel Sućurac (Grad Kaštela), Ulica Franje Tuđmana 344, formalno, nastavio raditi kod Društva tuženika sve do donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu?

C) Predstavlja li opoziv člana uprave te posljedično gubitak prava vođenja poslova Društva tuženika ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., OIB: 79371286182, Kaštel Sućurac (Grad Kaštela), Ulica Franje Tuđmana 344, te njegova zastupanja, budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu te je opozivom prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo koji posao previđen ugovorom o radu te u Ugovoru o radu nije preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva s mjesta člana uprave zadrži u radnom odnosu na nekom drugom radnom mjestu, osobito važnu činjenicu za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. Zakona o radu?

D) Predstavlja li opoziv člana uprave te posljedično gubitak prava vođenja poslova Društva tuženika ALUMINIUM ET CIBUS d.o.o., OIB: 79371286182, Kaštel Sućurac (Grad Kaštela), Ulica Franje Tuđmana 344, te njegova zastupanja, budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu te je opozivom prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo kojih posao predviđen ugovorom o radu te u Ugovoru o radu nije preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva s mjesta člana uprave zadrži u radnom odnosu na nekom drugom radnom mjestu, osobito važnu činjenicu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu te s tim u vezi je li redovni otkaz ugovora o radu zbog poslovnih razloga povoljniji za tužitelja nego izvanredni otkaz?

E) Na kome je teret dokazivanja činjenica da je tužitelj radio i druge poslove osim poslova vođenja poslova društva i zastupanja društva, da je tuženik mogao tužitelju ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovom radnom iskustvu i obrazovanju kao i drugih činjenica o kojima ovisi nedopuštenost otkaza?

F) Može li sud (prvostupanjski i drugostupanjski) utemeljiti presudu temeljem činjenica utvrđenih primjenom odredbe članka 221. a ZPP-a (pravila o teretu dokazivanja) navodeći da stranka u postupku na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala određene činjenice i to u situaciji kada je jedna strana u skladu s čl. 219. ZPP-a iznijela sve činjenice i predložila dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i one kojima pobija navode i dokaze tuženika, a prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu izvodili odnosno, izveli, dokaze koje je ta stranka predložila radi dokazivanja tih činjenica?

G) Može li sud primijeniti pravilo o teretu dokazivanja prije nego što je ocijenio dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku te je li na taj način počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s s člankom 8. i čl. 221. a ZPP te bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. i toč. 6. ZPP-a?“.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog tuženika dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Glede prvog postavljenog pitanja pod A) valja istaći da drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje da bi valjanost odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja ovisilo o pravnoj valjanosti odluke o opozivu tužitelja s dužnosti člana uprave, pa to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Jednako tako niti odgovor na pitanje pod C) nije važan za odluku u sporu, jer tužitelju nije dan izvanredni otkaz ugovora o radu. Pitanja pod B) i D) polaze od pogrešne pretpostavke da tužitelj, osim poslova direktora nije radio nikakve druge poslove, budući je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj radio i druge poslove, osim poslova direktora. Pogrešno ili pak nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti predmet preispitivanja u revizijskoj fazi postupka.

8. U pogledu pak pitanja pod E), F) i G) a kojima se ukazuje na pitanje tereta dokaza i s tim u vezi počinjenih bitnih povreda, valja istaći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno koje je poslove tužitelj radio izvan posla direktora, a činjenica da tuženik nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova ne znači da su počinjene bitne povrede na koje se ukazuje u samim pitanjima.

9. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

10. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije, odnosno Protokola br. 1. uz Konvenciju, navodeći da je tuženiku povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku.

11. Prema ocjeni ovoga suda tuženik nije učinio vjerojatnim da bi im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena gore navedena temeljna ljudska prava zaštićena Ustavom odnosno Konvencijom. Naime, obrazloženje odluke drugostupanjskog suda ne može se ocijeniti arbitrarnim, niti proizvoljnim, već je utemeljeno na pravilnom tumačenju materijalnog prava. Pri tome je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene razloge tuženika, a činjenica da stranka nije zadovoljna sadržajem obrazloženja ne ukazuje da bi došlo do osobito teške povrede nekom procesnog prava odnosno pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome su dani jasni razlozi zbog čega se sporni Ugovor o radu tužitelja smatra mješovitim ugovorom, ugovorom koji ima elemente menadžerskog ugovora, ali i ugovora o radu, kao i da je tužitelj ostao nakon opoziva s mjesta člana uprave ostao i nadalje raditi i obavljati poslove u okviru ugovora o radu.

12. Treba dodati da tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, primjerice dijelove spisa u kojima je isti predlagao određene dokaze, koje mu je prvostupanjski sud odbio. Osim toga, niti iz priložene žalbe se ne može zaključiti da bi se tuženik na tu okolnost žalio protiv prvostupanjske presude.

13. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo, to je valjalo prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković