REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2145/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Thalassotherapia-Crikvenica, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Primorsko-goranske županije, Crikvenica, Gajevo šetalište 21, OIB:16038790456, kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-384/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici broj Pr-11/2020 od 3. studenoga 2023., u sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-384/2024-2 od 17. prosinca 2024. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li tražbina radnika, predstavnika u organu poslodavca, po osnovi naknade za rad u upravnom odboru poslodavca, predstavlja povremenu tražbinu te da li u tom slučaju zastarijeva za tri godine od dospijeća iste?“.

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, peto, jedanaesto, dvanaesto i trinaesto postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na šesto, sedmo, osmo, deveto i deseto pitanje.

IV. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-384/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici broj Pr-11/2020 od 3. studenoga 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbiti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbaciti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Tužiteljica je prijedlog podnijela pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:

„Je li tražbina radnika, predstavnika u organu poslodavac, po osnovi naknade za rad u upravnom odboru poslodavac, predstavlja povremenu tražbinu te da li u tom slučaju zastarijeva za tri godine od dospijeća iste?“.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije jedinstvena (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-981/2021-3 od 12. siječnja 2022.).

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog pod točkom I. izreke rješenja.

7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„1. Je li sud u parničnom postupku radi isplate naknade za rad članova upravnog vijeća ovlašten utvrđivati visinu iste u situaciji kada važeći zakon propisuje donošenje odluke ministra kojom se utvrđuje visinu naknade za rad članova upravnog vijeća, a koja nikada nije donesena?

2. Da li se visina naknade za rad članova upravnog vijeća može presuditi temeljem odluke ministra koja je donesena temeljem zakona koji je prestao važiti, u situaciji kada važeći zakon propisuje donošenje odluke ministra kojom se utvrđuje visina naknade za rad članova upravnog vijeća, a koja nikada nije donesena?

3. Može li se Odluka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 30. rujna 2004. donesena temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2003. (NN 121/2003, 48/2005, 44/2005, 85/2006, 117/2008, 150/2008), primijeniti za presuđivanje visine naknade za rad članova upravnog vijeća nakon stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2008. godine (NN 150/2008, 155/2009, 71/2010, 139/2010, 22/2011, 84/2011, 154/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 144/2012, 82/2013, 159/2013, 22/2014, 154/2014, 70/2016, 131/2017, 96/2018), ako novi zakon propisuje obvezu donošenja odluke ministra, koja nije donesena temeljem toga zakona?

4. U situaciji kada ministar nije sukladno zakonskoj obvezi donio odluku kojom je utvrdio visinu naknade za rad članova upravnog vijeća da li Sud svojom presudom može utvrditi visinu iste?

5. Da li Sud može presuditi visinu naknade za rad u upravnom vijeću na temelju jednakog postupanja prema članovima upravnog vijeća, unatoč tome što ne postoji konkretna odluka ministra o visini naknade, a koje je temeljem zakonskog ovlaštenja trebala biti donesena?

6. Da li se u situaciji kada je zakonom propisano da svi članovi upravnog vijeća moraju imati visoku stručnu spremu može smatrati da se navedeno ne odnosi na člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće zdravstvene ustanove?

7. Može li osoba koja ne ispunjava zakonski propisan uvjet visoke stručne spreme biti član upravnog vijeća ako je imenovana od strane radničkog vijeća iste te imati pravo na isplatu naknade za rad u istome?

8. Može li se u tužbi za isplatu naknade za rad člana upravnog vijeća pitanje ispunjavanja zakonskih uvjeta za imenovanje člana upravnog vijeća, uključujući stručnu spremu, smatrati neodlučnim ako je član nesporno sudjelovao u radu upravnog vijeća bez osporavanja njegovog legitimiteta tijekom trajanja mandata?

9. Može li se utvrđenje o tome je li obračun naknade troškova prijevoza izvršen sukladno odredbama važećih kolektivnih ugovora temeljiti na iskazima svjedoka, ili je isključivo u nadležnosti suda prema načelu „iura novit curia“?

10. Da li je sud dužan provesti predložene dokaze kada je prethodno donio rješenje o njihovom izvođenju, a zatim ih kasnije odbio provesti bez valjanog obrazloženja?

11. Može li poslodavac zahtijevati povrat preplaćenih naknada za troškove prijevoza kada je isplata izvršena u iznosu većem od onog propisanog važećim kolektivnim ugovorom, te da li u takvom slučaju postoji obveza radnika za povrat sredstava koja su isplaćena iznad propisanog iznosa?

12. Da li je u postupcima radi isplate naknade za rad članovima upravnog vijeća dozvoljeno isticanje procesnopravnog prigovora prijeboja?

13. Da li je dopušteno sudsko odbijanje izvođenja dokaza kojima bi se utvrdila visina stvarno isplaćenih naknada i usporedba s važećim kolektivnim ugovorom, kada su takvi dokazi relevantni za odlučivanje o osnovanosti prigovora prijeboja?“.

8. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prvo, drugo, treće, četvrto i peto postavljeno pitanje nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odluka na koju se pozvao donesena je u različitoj činjeničnoj situaciji od one u ovoj parnici, pa ne predstavlja odgovarajući razlog za postavljena pitanja.

10. U odnosu na šesto, sedmo, osmo, deveto i deseto pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

11. Jedanaesto i dvanaesto postavljena pravna pitanja ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, dok trinaesto naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.

12. U odnosu na tvrdnje tuženika o povredama ustavnih i konvencijskih prava, revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

13. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom, pri čemu se tuženiku ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

14. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo, treće, četvrto, peto, jedanaesto, dvanaesto i trinaesto postavljena pravna pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Budući da u odnosu na šesto, sedmo, osmo, deveto i deseto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije tuženika, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

16. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

17. Odluka o zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice (toč. V. i VI. izreke).

Zagreb, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković