REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2746/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-213/2025-3 od 13. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-637/2024-8 od 22. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja koje se u biti svodi na propitivanje mogućnosti primjene utvrđenja iz postupka vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na ovaj individualni predmet, primjenom čl. 502.c ZPP, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci poslovnog broja Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.
5.1. Dodatno je ovdje za ukazati na to da se u tom pitanju propituje: „Kakav je pravni standard, radi primjene čl. 502.c ZPP sud obvezan primijeniti […]“, što već samo po sebi, po konceptu tog pitanja, ukazuje na preopćenitu narav toga pravnog pitanja, zbog kojeg nije moguće na to pitanje dati jasan i nedvosmislen odgovor koji bi predstavljao ujednačen i stabilan pravni standard za buduće situacije, što je osnovni smisao vođenja postupka povodom revizije.
5.2. Nadalje, u drugoj rečenici tog pitanja se ukazuje na navodnu, ali ipak neobrazloženu i svakako nedokazanu sadržajnu različitost (ugovornih) odredbi koje su predmetom ovopredmetnog postupka u odnosu na onaj postupak koji se vodio povodom tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa.
5.3. Ono obrazloženo u toč. 5.1. ukazuje čak na nemogućnosti kvalifikacije tako postavljenog pravnog pitanja kao pravnog pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a ono obrazloženo u toč. 5.2. ukazuje na neutjecajnost tog dijela pitanja na odluku u sporu.
6. U pogledu pravnih pitanja naznačenih pod rednim brojevima 2. do 4. je za obrazložiti da se u odlukama na koje se tužena poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja (sagledavajući ih upravo onako kakva su postavljena) i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
7. U pogledu petog naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na propitivanje (početka) tijeka zateznih kamata, za obrazložiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt- 249/2014. od 9. travnja 2015.
8. U šestom naznačenom pravnom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).
9. Zbog svega navedenog – u pogledu prijedloga za dopuštenje podnesenog zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda drugostupanjski sud počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenio materijalno pravo čime su ujedno povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije tj. čl. 29. st. 1. Ustava.
11. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužene; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje.
13. U pogledu navoda tužene da bi joj bilo povrijeđeno pravo na jednakost oružja, jer da nije utvrđivana tuženičina savjesnost, za uvidjeti je da se ti navodi oslanjaju na argumentaciju koju je tužena iznijela kroz obrazloženje petog postavljenog pravnog pitanja i tu je dostatno ukazati na obrazloženje iz toč. 8.
14. Tužena navodi da joj je povrijeđeno pravo na legitimna očekivanja, ne navodeći u pogledu kojeg konkretnog prava, no, imajući u vidu da ona to povezuje sa dosuđivanjem tijeka zateznih kamata, ovaj sud zaključuje da bi to bilo povezivo sa pravom na mirno uživanje vlasništva.
14.1. Što se tiče navoda koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, utemeljene su na konkretno navedenim materijalnopravnim zakonskim propisima i da su stoga zakonite.
15. Zbog navedenog je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 10. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
