REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1946/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Tokić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene EČI, zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza opisanog u članku 305. stavcima 1. i 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11) a kažnjivo po članku 305. stavku 2. KZ/11 u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (OKDO Zagreb) od 15. listopada 2020. poslovni broj KO-DO- 4472/2020 nakon održane javne rasprave 5. studenog 2025. u odsutnosti OKDO Zagreb, optuženice i braniteljice optuženice odvjetnice Željke Rajković dana 10. studenog 2025. objavio je a dana 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj 1946/20-2 od 29. listopada 2020.

II. Optužena EČI, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena EČI, zvane " E", kćer A i EČ rođene F, rođena **.**.1954., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, pismena, VSS, umirovljenica, sa mjesečnim primanjima na ime mirovine u iznosu od 515,00 eura, dobrog imovnog stanja, udana, majka dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivana

k r i v a  j e

što je

- 15. travnja 2019., oko 09,25 sati, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 84, na glavnoj raspravi u parničnom postupku koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem: 30 P-2271/2018, u pravnoj stvari okrivljene kao tužiteljice i tuženice AČ, radi isplate, propisno upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza, iskazala da je FČ pozajmila u dva navrata novčane iznose od 55.000,00 EUR i 18.000,00 kanadskih dolara, te kako je istu dugo poznavala te da je znala da joj trebaju biti vraćene vrijedne nekretnine, te da nije imala straha da joj novac neće vratiti, a nakon što je srela odvjetnika FČ, LČ saznala da mu je otkazala punomoć te da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju nekretnine prenijela na treću osobu, pa neistinito iskazala da je ostala šokirana i ustala sa predmetnom tužbom radi isplate navedenih novčanih iznosa, svjesna da to nije istina, obzirom joj je 27. prosinca 2012. uplaćen novčani iznos od 455.400,00 kuna na ime pozajmljenog novčanog iznosa, na temelju kojeg iskaza je donesena presuda, pod poslovnim brojem: 30 P-2271/2018, od 28. svibnja 2019., kojom se nalaže tuženoj FČ da joj isplati novčane iznose od 55.000,00 EUR i 18.000,00 kanadskih dolara uz naknadu parničnog troška u iznosu od 37.931,5 kuna,

- d a k l e, kao stranka u postupku pred sudom dala lažni iskaz, na kojem se temeljila konačna odluka u tom postupku,

- čime je počini la kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje m lažnog iskaza – opisano po članku 305. stavku 1. i 2. kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. ; dalje KZ/11) , a kažnjivo po članku 305. stavku 2 . KZ/11.

III. Na temelju članka 305. stavka 2. KZ/11 optužena EČI

osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj EČI

izriče se

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđena neće biti izvršena ako u roku 2 (DVIJE) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu ZKP/08) optuženoj EČI se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 300,00 eura.

Obrazloženje

Optužba

1. OKDO Zagreb je dana 15. listopada 2020. godine pod poslovnim brojem KO-DO- 4472/2020 podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene EČI zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza opisanog u članku 305. stavku 1. i 2. KZ/11 a kažnjivog po članku 305. stavku 2. KZ/11.

Očitovanje optuženice o optužbi

2. Optužena EČI pozvana da se očituje o optužbi se na raspravi održanoj dana 2. travnja 2025. o optužbi očitovala kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret. Na raspravi održanoj dana 5. veljače 2025. koja je morala započeti ponovno nakon proteka roka od tri mjeseca optuženica se ponovno o optužbi očitovala kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi čitanjem dokumentacije u spisu predmeta i te je pročitana slijedeća dokumentacija: preslika univerzalnog naloga za plaćanje, od 27. prosinca 2012. (list 5 spisa), tužba okrivljene podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, 30. travnja 2018. (list 6 i 7 spisa), izjava FČ od 19. rujna 2012. (listovi 8 i 9 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 30 P-2271/2018, od 28. svibnja 2019. (listovi 10 do 15 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Gž-3900/2019, od 03. prosinca 2019. (listovi 16 do 17 spisa), izvod po računu okrivljene u Privrednoj banci Zagreb, od 27. veljače 2020. (listovi 20 do 21 spisa), preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2271/2018 (listovi 23 do 108 spisa), dopis Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. kolovoza 2020. (list 119 spisa, omaškom je na raspravnom zapisniku od 5. studenog 2025. napisano list 120 spisa), specijalna punomoć potpisana LČ, od 19. listopada 2012 . (list 125 spisa), preslika ugovora o transakcijskom računu za nerezidente, od 18. listopada 2012. (listovi 126 do 132 spisa), račun za uplatu zrakoplovne karte od 9. kolovoza 2012. (listovi 176 do 177 spisa). Tijekom postupka pročitan je na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 iskaz svjedokinje AČ ispitane tijekom prethodnog postupka dana 17. rujna 2020. pred OKDO Zagreb (listovi 122 do 124 spisa) budući kako se ista nije mogla neposredno ispitati na raspravi jer je u međuvremenu preminula. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka LČ i HČ s raspravnog zapisnika od 29. studenog 2021. (listovi 174 do 175 spisa) te iskaz svjedokinje VČ s raspravnog zapisnika od 20. svibnja 2022. (listovi 183 do 184 spisa). Tijekom dokaznog postupka pročitani su i izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

Iskaz optuženika

4. U svojoj obrani koju je optužena EČI dala na kraju dokaznog postupka to jest na raspravnom zapisniku od 5. studenog 2025. ista je navela kako nije kriva za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret te je pritom navela kako je u proljeće 2012. godine srela pokojnu AČ koja je njezina prijateljica iz djetinjstva a koja se odselila u Kanadu. Dalje je navela kako je pri tome saznala od nje kako kao nasljednica ima veliki broj vrijednih nekretnina u Zagrebu čiji povrat traži budući da su iste nekretnine od njezinih predaka oduzete za vrijeme Jugoslavije. Dalje je navela u svojoj obrani kako je u to vrijeme AČ živjela u iznajmljenom stanu u [adresa] u [adresa], a gdje je najamninu i troškove plaćao OČ. Pri tome je navela kako joj je OČ rekao da će joj pomoći prilikom povrata oduzetih nekretnina. Navela je dalje kako je ona u to vrijeme imala agenciju za nekretnine te je surađivala s velikim brojem ambasada i stranih predstavništava u Republici Hrvatskoj. AČ je između ostalih nekretnina za koje je povrat tražila imala i vilu na Tuškancu te je njezina ideja bila da se ista da u najam nekoj ambasadi. Navela je kako joj je AČ dala i veliki broj papira koji su se odnosili na cjelokupnu njezinu imovinu za koju je tražila povrate te je tada shvatila koliko je tu bilo vrijedne imovine ali je pri tome vidjela kako u svim tim papirima vlada veliki kaos te je zapravo vidjela da svi ljudi i odvjetnici koji su AČ zastupali u postupku povrata nekretnina su zapravo nju na neki način potkradali te je time oštećivali za određene iznose novca. Dalje je navela kako je njen dogovor s AČ bio takav da bi ona iznajmila vilu na Tuškancu za koju je ona dobila povrat imovine te da bi za taj najam se moglo u to vrijeme dobiti oko 5.000,00 eura mjesečno. Dalje je navela kako bi ona vodila brigu oko iznajmljivanja te vile i naplate tog novca te bi taj novac išao AČ a onda bi ona po dogovoru između njih dvije dio novca AČ dala njoj. Dalje je navela da su to tako dogovorile budući da je znala da AČ nema nikakvu mirovinu niti primanja a pri tome je znala da će njezina mirovina biti vrlo mala. Dalje je navela da kada je prema papirima koje joj je AČ predala vidjela kako su se ljudi i dosadašnji branitelji prema njoj ponašali glede povrata imovine te joj je predložila da angažira odvjetnika LČ budući kako je njegova supruga bila tajnica Židovske općine te se on u to vrijeme bavio u velikoj mjeri i povratom oduzete židovske imovine, a to sam predložila i iz razloga što je pokojni tetak AČ RČ također bio židovske vjeroispovijesti. Dalje je navela kako je nakon nekog vremena gospodin OČ prestao plaćati AČ najam stana i troškove te ju je pokojna AČ molila da joj posudim novce koji su joj bili potrebni za život a koje bi joj ista nakon nekog vremena vratila. Navela je kako je sve to počelo 2012. godine. Dalje je navela kako je već tada AČ posudila veći iznos novca te ju je znala i pitati što radi s tim novcem ali nikada nije sumnjala da će ona njoj taj novac vratiti obzirom na vrijednost nekretnina čiji je povrat tražila. Dalje je navela kako je i jedan dio novca slala i njezinom sinu koji se nalazio u Kanadi a sve zbog majke AČ. Dalje je navela kako se očekivalo da će rješenje o povratu vile na Tuškancu biti tijekom 2012. ili 2013. godine prema riječima branitelja odvjetnika LČ. Dalje je navela kako je AČ uz navedeno trebala dobiti i određenu količinu novca od prodaje lokala u Praškoj ulici. Dalje je navela kako je njezina zadnja posudba prema AČ bila u 11. mjesecu 2012. godine, te je nakon toga prestala voditi brigu o troškovima AČ te je tu brigu od tada pa nadalje preuzeo odvjetnik LČ. Dalje je navela kako ju je krajem 2012. godine kontaktirao odvjetnik LČ te je pri tome naveo kako je AČ dobila određenu količinu novca te ju je pri tome zamolio da mu da broj računa da joj može isplatiti dio toga novca te joj je isplatio nešto više od 400.000,00 kuna što predstavlja otprilike trećinu onoga što mi je AČ dugovala. Dalje je navela kako se povrat vile na Tuškancu nešto iskomplicirao, vrijeme je prolazilo, AČ joj je navodila kako će joj vratiti posuđene novce međutim ista to nije učinila te ju je potom morala tužiti. Dalje je navela kako su se tijekom 2016. godine njezini kontakti s AČ prorijedili, ona se preselila na drugu adresu a 2017. godine se razboljela te je završila u staračkom domu. Pritom je optuženica navela kako AČ nikakve novce nije vratila. Optuženica je dalje u svojoj obrani navela kako je nakon nekog vremena saznala kako je otkazala i punomoć odvjetniku LČ te je angažirala novog odvjetnika Nevena Gotala a saznala je da je i sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s osobom ĐČ koji se za nju trebao brinuti a na kojega bi bile prenesene njezine nekretnine. Dalje je navela kako je protiv AČ podnijela dvije tužbe i to jednu na vraćanje iznosa od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara koja se nalazi u spisu te drugu tužbu koju je predala u spis predmeta na raspravi od 5. veljače 2025. gdje je od AČ potraživala iznose od 11.000,00 kanadskih dolara, 22.000,00 eura, 22.000,00 kuna, 10.000,00 eura, 10.000,00 eura te 35.154,00 kune. Dalje je navela kako ne spori da je njoj vraćen iznos od preko 400.000,00 kuna što predstavlja oko jedne trećine troškova koje je ona pokrivala za AČ. Dalje je navela kako preostale dvije tužbe se odnose na preostale dvije trećine iznosa koje je posuđivala AČ. Isto tako je navela kako nema sve potvrde o iznosima koje je posuđivala AČ ali je navela kako ima dio tih potvrda. Dalje je navela kako se na tužbe odlučila budući kako joj je odvjetnik AČ LČ prije nego što mu je AČ otkazala punomoć obećavao kako će dobiti određeni dio iznosa nakon što budu AČ vraćene nekretnine no do toga nikada nije došlo. Dalje je navela kako kod sebe ima određeni broj potvrda koje se odnose na račune koje je ona plaćala a koji se odnose na jedan dio novca od ove jedne trećine koja je njoj vraćena. Optuženica je na raspravi održanoj dana 5. studenog 2026. u spis predmeta predala navedene potvrde te je pri tome navela kako ostale potvrde kojih je još bilo nema budući kako iste nije sačuvala jer se radi o periodu iz 2012. godine. Dalje je navela kako je AČ nažalost preminula dok je njezin ondašnji odvjetnik Neven Gotal podnio kaznenu prijavu protiv nje ne znajući cjelokupnu situaciju.

4.1. Na pitanje suda da li od svih potvrda o plaćenim troškovima i pozajmljenim iznosima AČ ima samo ove koje je predala u spis predmeta na današnjoj raspravi svjedokinja je navela kako su to jedine potvrde koje ima. Optuženica je dalje navela kako se ove potvrde odnose samo na trećinu iznosa koji joj je vraćen dok ona osobno posjeduje potvrde i za preostale dvije tužbe koje je podignula protiv tužene AČ. Na dalje pitanje suda koliki je sveukupan iznos novca kojega je posudila AČ optuženica je navela kako je cjelokupan iznos posuđenog novca oko 180.000,00 eura kojega je AČ posudila tijekom 2012. godine. Na pitanje suda je li joj poznato na što je utrošen iznos od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara kojeg je posudila AČ optuženica je navela kako je sigurno jedan dio tog novca potrošen na njezine potrebe u Kanadi, te je pri tome navela kako je AČ inače trošila veliku količinu novca. Na daljnje pitanje da li je ova tužba na iznos od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara se odnosi na drugu trećinu pozajmljenog iznosa a tužba predana na današnjoj raspravi na još jednu trećinu optuženica je navela kako je to otprilike tako.

Nesporne činjenice i sporne činjenice

5. Iz ovako iznesene obrane optuženice nesporno je kako je optuženica AČ pozajmila iznos novca od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara. Dalje je nesporno kako je optuženica putem tadašnjeg odvjetnika AČ odvjetnika LČ dana 27. prosinca 2012. godine zaprimila uplatu u iznosu od 455.400,00 kuna koji iznos otprilike odgovara iznosu pozajmljenog novca od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara. Dalje je nesporno kako su optuženica i AČ bile dugogodišnje prijateljice kao što je nesporno da joj je optuženica pomagala u pogledu povrata imovine na koje je AČ imala pravo te da joj je u tu svrhu preporučila da je zastupa odvjetnik LČ.

5.1. Ono što optuženica u svojoj obrani osporava jest činjenica da uplata od 455.400,00 kuna koju je dobila od strane odvjetnika Gabrijele Kamnatnik Seada Tabakovića predstavlja samo jednu trećinu iznosa koju je optuženica tijekom života pozajmila AČ te da je stoga s još dvjema tužbama koje je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pokušala naplatiti preostala dugovanja koja AČ ima prema njoj. Samim time osporava činjenicu davanja lažnog iskaza u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2271/2018 i to na ročištu od 15. travnja 2019.

Sadržaj dokaza o spornim činjenicama

6. Iz preslike univerzalnog naloga za plaćanje, od 27. prosinca 2012. (list 5 spisa) vidljivo kako je platitelj LČ iz [adresa] na račun primateljice EČI dana 27. prosinca 2012. godine uplatio iznos od 455.400,00 kuna na ime povrata pozajmice.

6.1. Iz tužbe optuženice podnesene Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 30. travnja 2018. godine (list 6 i 7 spisa) vidljivo je kako je tužiteljica EČI dana 30. travnja 2018. tužila AČ radi isplate te je pritom naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 490.732,96 kuna. U obrazloženju tužbe se navodi kako je tužiteljica, ovdje optuženica tuženici AČ dana 19. rujna 2012. pozajmila iznos od 55.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Privredne banke Zagreb d.d. na dan isplate te iznos od 18.000,00 kanadskih dolara u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Dalje se u obrazloženju tužbe navodi kako je ZČ dala izjavu od dana 19. rujna 2012. da je gore navedene iznose pozajmila od tužiteljice ovdje optuženice te se pritom navedene iznose obvezala vratiti najkasnije do 1. svibnja 2013. godine te je AČ predmetnu izjavu ovjerila kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba dana 19. rujna 2012. godine pod brojem Ov-4127/12. Dalje se navodi u tužbi kako AČ do dana 1. svibnja 2013. godine nije vratila dug unatoč višekratnim usmenim pozivima tužiteljice. Stoga je tužiteljica, ovdje optuženica predložila donošenje presude kojom se nalaže AČ isplatu iznosa od 55.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju PBZ d.d. zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućom od 2. svibnja 2013. pa do isplate te iznos od 18.000,00 kanadskih dolara u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2013. pa do isplate i to po stopi koja je u to vrijeme bila propisana odredbom članka 29. stavaka 2. zakona o obveznim odnosima. Uz sve navedeno predloženo je da AČ snosi parnični trošak uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata.

6.2. Iz izjava FČ od 19. rujna 2012. (listovi 8 i 9 spisa) vidljivo je kako je ista dana 19. rujna 2012. godine posudila od optuženice iznose od 55.000,00 eura plativo u kunama po prodajnom tečaju Privredne banke d.d. te iznos od 18.000,00 kanadskih dolara. Dalje je iz potvrde vidljivo kako se navedene iznose obvezuje vratiti najkasnije do 1. svibnja 2013. godine. Isto tako vidljivo je kako je navedena izjava ovjerena kod javnog bilježnika istoga dana.

6.3. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 30 P-2271/2018, od 28. svibnja 2019. (listovi 10 do 15 spisa) vidljivo je kako je dana 28. svibnja 2019. godine Općinski građanski sud u Zagrebu donio prvostupanjsku presudu kojom je naložio AČ da isplati utužene iznose od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara uvećanih za iznose zakonskih zateznih kamata do dana 2. svibnja 2013. pa do isplate. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu utuženih iznosa u protuvrijednosti u kunama. Istom presudom je naloženo AČ da optuženici naknadi troškove parničnog postupka.

6.4. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Gž-3900/2019, od 03. prosinca 2019. (listovi 16 do 17 spisa) vidljivo je kako je prvostupanjska presuda P- 2271/2018 u cijelosti potvrđena.

6.5. Iz izvoda po računu optuženice u Privrednoj banci Zagreb, od 27. veljače 2020. (listovi 20 do 21 spisa) vidljivo je kako je na navedeni račun dana 27. prosinca 2012. uplaćen iznos od 455.,400,00 kuna te je uplata izvršena od strane LČ na osnovu povrata pozajmice.

6.6. Iz preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2271/2018 (listovi 23 do 108 spisa) vidljiv je kompletan tijek postupka u predmetu pod brojem P-2271/2018 u kojem su donesene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu navedene pod točkama 6.3. i 6.4 ove presude. Posebno je bitno istaknuti zapisnik s ročišta u navedenom postupku od 15. travnja 2019. na kojem je svoj iskaz dana tužiteljica, ovdje optuženica EČI. U svom iskazu na navedenom raspravnom zapisniku je navela kako AČ nije imala prihode te je trebala pomagati mami koja je ostala u Kanadi te joj je stoga pozajmila iznos od 55.000,00 eura i to koliko se sjeća u kunama a u drugom navratu iznos od 18.000,00 kanadskih dolara isto tako po njezinom sjećanju u kunama. Dalje je navela kako joj je poznato da AČ trebaju biti vraćene vrijedne nekretnine pa stoga nije imala straha da joj novac neće biti vraćen. Dalje je navela kako joj je AČ potpisala izjavu kojom potvrđuje primitak novca te je to učinila nešto kasnije nego što joj je novac pozajmila no u svakom slučaju nekoliko dana nakon dane pozajmice. Optuženica je navela kako u njihovom odnosu AČ nikada nije opovrgavala svoju obvezu da joj novac vrati dok ona nije osobno provjeravala kako teče postupak povrata nekretnina. Dalje je u svom iskazu navela kako je srela odvjetnika LČ koji ju je pitao da li zna da mu je AČ otkazala punomoć za zastupanje te da li zna da je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nekretnine prenijela na treću osobu. Optuženica je navela kako joj to nije bilo poznato te je ostala šokirana pa je stoga podigla ovu tužbu . Dalje je navela kako je pritom saznala da je AČ završila u domu i da ne prima nikoga slijedom čega nije mogla uspostaviti komunikaciju s njom.

6.7. Iz dopisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. kolovoza 2020. (list 119 spisa) vidljivo je kako je presuda poslovni broj P-2271/2018-17 od 28. svibnja 2019. postala pravomoćna 3. prosinca 2019., ovršna 14. siječnja 2020.

6.8. Iz specijalne punomoći potpisane LČ od 19. listopada 2012. (list 125 spisa) vidljivo je kako je AČ opunomoćila odvjetnika LČ za zastupanje i vođenje postupka povrata imovine na temelju zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine a koji postupci se vodi u Republici Hrvatskoj. Navedenom punomoći odvjetnik LČ je opunomoćen da u ime AČ i za njezin račun može obavljati sve poslove koji su potrebni vezano za izvršenje djelomičnih rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada, preuzeti kupovninu od zaključenih kupoprodajnih Ugovora između nje i trećih osoba, preuzeti novčana sredstva u kunama ili eurima te ih može deponirati na svoj posebni odvjetnički račun te da po njezinom nalogu njoj može predati gotovinske iznose ili izvršiti uplatu – transfer novca na njegov račun u Republici Sloveniji koji je naveden u specijalnoj punomoći kao i na račun njezinog sina naveden u specijalnoj punomoći. U navedenoj punomoći je navela kako navedenu specijalnu punomoć daje iz razloga što nije često u Republici Hrvatskoj te zato što za te poslove nema potrebno stručno znanje.

6.9. Iz preslike ugovora o transakcijskom računu za nerezidente od 18. listopada 2012. (listovi 126 do 132 spisa) vidljivo je kako je dana 18. listopada 2012. u Republici Sloveniji otvoren bankovni račun na ime FČ te da je punomoć po tom računu imala optuženica.

6.10. Iz računa za uplatu zrakoplovne karte od 9. kolovoza 2012. (listovi 176 do 177 spisa) vidljivo je kako račun glasi na ime AČ i to u iznosu od 25.507,00 kuna a koji iznos se odnosi na uplatu avionske karte za let na relaciji Zagreb – Toronto

– Zagreb i to od 31. listopada 2012. do 7. siječnja 2013. godine.

6.11. Svjedokinja AČ je u svom iskazu kojeg je dala u prethodnom postupku pred OKDO Zagreb navela kako optuženu EČI poznaje od malena obzirom kako je ista živjela na Marulićevom trgu a ona je kao dijete tamo dolazila i igrala se s njom. Dalje je navela kako je ona u jednom trenutku svog života otišla živjeti te se i preselila u Kanadu da bi se nakon nekog vremena vratila ponovno živjeti u [adresa]. Dalje je navela kako je istina da joj je EČI posudila određeni novčani iznos te je navela kako se visine iznosa ne može sjetiti kao što se ne može sjetiti niti valute u kojoj joj je iznos pozajmljen. Dalje je navela kako ju je ista upoznala s odvjetnikom LČ nakon čega me je isti počeo zastupati u sudskim postupcima. Dalje je navela kako ima saznanja da je sav novčani iznos kojeg je njoj optuženica posudila vraćen i to od strane njezinog tadašnjeg odvjetnika LČ a o čemu je ju je odvjetnik LČ obavijestio. Dalje je navela kako ne zna iz kojeg razloga je optuženica pokrenula postupak na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv nje te je navela kako se nakon toga nisu niti viđale niti čule. Dalje je u svom iskazu navela kako je ona 2012. godine potpisala specijalnu punomoć odvjetniku LČ da u njezino ime otvori račun u Republici Sloveniji a kojoj radnji on nju nikada nije obavijestio. Dalje je navela kako je naknadno saznala da je odvjetnik LČ otvorio račun u Republici Sloveniji nakon čega je ona pribavila ugovor o transakcijskom računu za nerezidente iz kojeg je vidljivo kako je na temelju specijalne punomoći **.**.2012. LČ otvorio račun u Uni Credit Bank u Ljubljani, a po navedenom ugovoru punomoć ima upravo optuženica. Dalje je navela kako glede ugovora kada ju se pita je li isti potpisala navela je kako ona nije bila u Ljubljani i kako nije otvarala račun u navedenoj banci te je pritom navela kako na puno mjesta to jest na puno dokumenata nalazi njezin potpis a da ona to nije potpisala. U odnosu na predmetni ugovor navela je kako njoj nije poznato je joj ga LČ davao na potpis a navela je kako ona osobno nije bila u banci i to potpisala.

6.12. Svjedok LČ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 29. studenog 2021. (listovi 174 do 175 spisa) naveo kako je on optuženicu upoznao u mjesecu srpnju 2012. kada su je gospodin JČ i gospođa IČ dovele u njegovu kancelariju kako bi ju zastupao u postupcima povrata imovine. Dalje je naveo kako je to bio njegov prvi kontakt sa gđom IČ. Dalje je naveo kako je on s gđom. Kamnatnik dogovorio zastupanje i bio je opunomoćen po gđi. Kamnatnik da ju zastupa u postupcima povrata imovine kao i da obavlja sve poslove u njezino ime i za njezin račun. Dalje je naveo kako nije bio upoznat sa međusobnim odnosima gđe. IČ i gđe AČ kao i eventualnom međusobnim novčanim potraživanja do trenutka kada mu je došla u kancelariju gđa. AČ i pokazala mu nekakav papir iz kojeg proizlazi da je dužna gđi. IČ veće svote novca i molila ga da on izvrši uplatu na račun gđe. IČ ovog dijela dugovanja, te je on sa svog računa uplatio na račun gđe. IČ iznos od 460.000,00 kuna o čemu postoje potvrde. Na pitanje suca naveo je da se radilo o njegovom novcu, a on ovu uplatu izvršio jer mu je gđa. AČ povrat garantirala prodajom nekretnina koje bi trebala dobiti u povratu te koje je već riješila u povratu.

6.12.1. Na pitanje suca naveo je da ima izjavu koju mu je predočila AČ o svojem dugovanju EČI te je tu izjavu predočio raspravnom sucu ( izjava sa lista 8 spisa). Na pitanje suca ima li ovu izjavu u originalu predočio je kopiju ovjere iste izjave. Na pitanje suca naveo je kako on nije s AČ potpisao nikakav sporazum iz kojeg bi bilo vidljivo da gđi. IČ uplaćuje svoje novce na račun dijela dugovanja gđe. AČ niti imam kakav sporazum sa AČ iz kojeg bi bilo vidljivo da mi ona garantira povrat ovih sredstava prodajom nekretnina koje je dobila u povratu. Na pitanje braniteljice naveo je da je s gđom AČ imao izgrađen odnos povjerenja i uglavnom je dobivao usmene naloge od strane gđe. AČ i takav odnos je trajao punih šest godina. Na posebno pitanje i kada mu je predočena uplatnica sa lista 5 spisa naveo je da je to uplata o kojoj je govorio u svojem iskazu, a odnosi se na uplatu 1/3 dugovanja gđe. Kamnatnik prema optuženici. Na posebno pitanje braniteljice naveo je da mu je poznato da je gđa. AČ posuđivala novac na više strana, od raznih osoba, jer je potvrde o tome da je posuđivala novac viđao. Posuđivala je velike i male iznose.

6.12.2. Na pitanje optuženice naveo je da je platio 1/3 dugovanja prema potvrdama koje mu je predočila AČ, a kad ga je sutkinja upozorila da je na početku svojeg iskaza naveo kako je uplatio 1/3 dugovanog iznosa prema izjavi koju mu je predočila AČ, a izjava se odnosi na iznos u kunskoj protuvrijednosti od oko 490.000,00 kuna, a on je uplatio kako kaže 1/3, međutim iz potvrde je vidljivo da je uplatio gotovo cijeli iznos, svjedok je naveo da je bilo još potvrda koje mu je predočila AČ o svom dugu EČI. Na daljnje pitanje suca gdje su te potvrde naveo je kako on ima mali milijun tih potvrda, ali nije smatrao potrebnim ih za predočiti.

6.12.3. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenice svjedok je naveo kako misli da mu je je gđa. AČ došla dan prije nego što je izvršio uplatu. Na pitanje iz kojeg razloga je platio prije dospijeća duga svjedok je naveo da je to učinio zato što je to od njega zahtijevala gđa. AČ koja mu je predočila više potvrda o svojim dugovanjima gđi. EČI te je on postupio prema njezinom nalogu.

6.12.4. Na posebno pitanje suca naveo je da je gđa. AČ znala da on zastupa Židovsku općinu pa je bila zadovoljna da ju zastupa u ovom premetu, a kad ga se pita iz kojeg razloga su je doveli g. L i optuženica i zašto su izabrali baš njega naveo je kako to proizlazi iz početka njegovog svjedočenja te je pritom naveo kako je g. L njegov daljnji rođak, a u kakvom su odnosu bile gđa. AČ i optuženica naveo je kako to ne zna, a optuženica se poznavala sa JČ.

6.13. Svjedok HČ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 29. studenog 2021. (listovi 174 do 175 spisa) naveo kako je gđu. AČ upoznao 2012. preko gđe. EČI. Dalje je naveo kako je gđa AČ tada živjela u [adresa] u I. katu te mu je gđa. EČI rekla da je ista povratnik iz Kanade, da joj treba odvjetnik koji bi rješavao povrat njezine imovine u Republici Hrvatskoj, između ostalog. Dalje je naveo kako je on tada poznavao odvjetnika LČ te je imao saznanja da isti zastupa Židovsku općinu, isto radi predmeta povrata imovine, te je radi toga preporučio upravo odvjetnika LČ da zastupa gđu. AČ te je naveo kao su radi dogovora o zastupanju u ured odvjetnika LČ otišli zajedno gđa. IČ, gđa. AČ i on. Dalje je naveo kako mu je iz razgovora sa gđom. IČ bilo poznato da je gđa. AČ dosta lošeg imovnog stanja, da nema praktički niti sredstava za život i osnovne potrebe, te je naveo kako mu je bilo poznato da joj je gđa. IČ posuđivala i novce. Na pitanje raspravne sutkinje naveo je kako mu je poznato da je gđa. AČ zapravo bila uzdržavana od strane gđe. IČ jer joj je ista plaćala najam stana u [adresa], plaćala joj je putne karte, odjeću, hranu, dakle gotovo ju je uzdržavala. Dalje je naveo kako ne zna koliko je to ukupno bilo novca, ali je naveo kako je to bilo preko 100.000,00 eura. Na pitanje suca naveo je da je gđa. IČ taj novac ulagala, zato što je smatrala da je osigurana sa nekretninom koju je gđa. AČ trebala dobiti u povratu na Tuškancu, a što se tiče te nekretnine trebala je biti izvršena transakcija zamjene nekretnine za poslovni prostor u centru grada u čemu je sudjelovao odvjetnik LČ, gđa. AČ i odgovorna osoba Državnog ureda za imovinu. Na posebno pitanje je naveo da je njemu poznato da je dio novca gđi. IČ plaćen od strane odvjetnika LČ a iz sredstava prodaje te nekretnine koja zapravo nikad nije realizirana. Dalje je naveo kako mu je poznato da se odvjetnik LČ zadužio kod drugih jer je uzeo novac za nešto što nije realizirao. Na posebno pitanje optuženice naveo kako je njemu poznato da je gđa. AČ posuđivala i od drugih osoba novce te joj je i on čak plaćao neke lijekove. Na dalje pitanje suca naveo je da nekretnina na Tuškancu vrijedi oko 3,5 milijuna eura, a nekretnina koliko je njemu poznato još uvijek glasi na gđu. Kamnatnik. Naveo je dalje da je ta nekretnina pod hipotekom te su zabilježbe na od oko preko dva milijuna eura. Na posebno pitanje zamjenika OKDO Zagreb svjedok je naveo da ne zna kakav je pravni izraz na ovoj nekretnini. Svjedok je dalje naveo kako je njemu poznato da je smještaj i najam stanova u kojima je živjela gđa. AČ plaćao i LČ. Na dalje pitanje naveo je da mu nije poznat točan financijski iznos koji je gđa. IČ dala za gđu. Kamnatnik. Isto tako je naveo kako on nije imao nikakvog osobnog interesa iz poslovnog odnosa gđe. IČ i gđe. Kamnatnik. Na dalje pitanje optuženice svjedok je naveo kako mu je poznato da je optuženica financirala putovanje gđe. Kamnatnik u Kanadu, te mu je poznato da je gđa. IČ dala novce gđi. AČ vezano i u smještaj u Domu njegove majke u Kanadi, a također je davala novce za njezinog sina koji je živio u [adresa].

6.14. Iz iskaza svjedokinje VČ koji je ista dala na raspravnom zapisniku od 20. svibnja 2022. (listovi 183 do 184 spisa) vidljivo je kako je ista navela da poznaje gđu. optuženicu iz djetinjstva kao i gđu. Kamnatnik. Pritom je navela kako su oni odrastali zajedno te im se AČ kad se vratila iz Kanade javila radi druženja, a naveo je kako se vratila iz Kanade kako bi riješila imovinske prilike. Dalje je navela kako je ona povratom dobila znatnu imovinu, točnije, nekretnine, te je naveo kako mu je poznato da je AČ vraćena vila na Tuškancu, nekretnina u Praškoj ulici, a bilo je još pitanja oko imovine koje je htjela riješiti. Dalje je navela kako je AČ u ovim postupcima prvotno zastupala odvjetnica Vrančić još dok je AČ bila u Kanadi, nakon toga odvj. Lujetić Dubravko, a nakon Lujetića kojem je otkazala punomoć jer nije bila zadovoljna je predmete preuzeo LČ. Dalje je navela da koliko je njoj poznato AČ nije ništa konkretno radila i imala nekakve prihode, a kad ju se pita od čega je živjela u [adresa] navela je da je ona prodala neke svoje nekretnine koje je dobila u povratu i od toga je živjela. Dalje je u svom iskazu navela kako je AČ prvotno iznajmila stan u [adresa]. Isto tako je navela kako joj je poznato da je AČ kontinuirano posuđivala novac za život jer ga nije imala. Dalje je navela kako joj je jednom prilikom ona posudila iznos od 13.000,00 kuna a taj novac mu je vratio odvjetnik Lujetić. Na dalje pitanje suca naveo je da je ona zaista od svakog od koga bi imala priliku tražila novac, a ona zna da je i optuženica posuđivala novac AČ te joj je novce posuđivao i odvjetnik Lujetić, a poslije vjerojatno i odvjetnik LČ. Na posebno pitanje suca navela je da su joj novci posuđivani obzirom da su znali da je ona zaista u povratu dobila nekretnine i očekivalo se da će prodati te nekretnine i onda od primljenog novca od prodaje da će AČ moći vratiti posuđeni novac. Na posebno pitanje suca navela je da je ona, tako i drugi pomagala AČ time da kada je ista završila u Domu joj je gotovo svakodnevno dolazila u posjete do momenta kada joj je postavljen skrbnik. Dalje je navela da je AČ kao skrbnik bio postavljen ĐČ. Dalje je navela da koliko joj je poznato ĐČ nije skrbnik postavljen od strane Centra za socijalnu skrb već je to neka osoba za koju ne zna tko ju je postavio, da li je to bio Dom ili tkogod drugi. Dalje je navela da ona nakon što je AČ postavljen skrbnik više nije odlazila u Dom je je imala osjećaj da nije poželjna, niti ju je ona više tražila. Dalje je navela kako ju AČ više nije niti nazivala. Svjedokinja je pritom napomenula kako ona s njom nikada nije bila kod javnog bilježnika, niti je imala uvid u njenu osobnu ili poslovnu dokumentaciju. Na pitanje optuženice navela je da zna da je i optuženica posuđivala novce AČ te joj je to čak i sama AČ rekla to jest ista bi u razgovoru spomenula da joj je optuženica pomagala ili joj davala novce, te da su išli kod bilježnika ovjeriti potvrdu o pozajmljenom novcu te joj nije govorila o iznosima koje joj je optuženica posudila. Na pitanje OKDO Zagreb svjedokinja ja navela kako ne zna je li ove pozajmice AČ vratila jer kao što je rekla nije znala koliko je novca bilo posuđeno kao niti koliko bi trebalo biti vraćeno. Dalje je navela da je ona kontinuirano posuđivala novac, zapravo nije imala novac za vraćanje dugovanog iznosa, stalno je govorila kako će se ova kuća prodati pa će vratiti novac. Navela je kako su njoj govorili da će se kuća prodati svaki čas, u konačnom više nitko u to nije vjerovao pa niti njena djeca u Kanadi. Nadalje svjedokinja je navela da je njen sin u par navrata bio u Zagrebu te je pritom rekla kako je ona susrela sina AČ te joj je upravo on rekao da više AČ ne vjeruje vezano uz prodaju ove kuće.

Raščlamba i ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornom

7. Analizom iskaza svih triju svih ispitanih svjedoka kao i iskaza obrane optuženice nesporno jest kako je optuženica AČ pozajmljivala određene iznose novca iako niti jedan od ispitanih svjedoka kao niti sama optuženica u svojoj obrani nije mogla točno navesti koji iznos novca je i u kojem razdoblju pozajmila AČ. Nesporno je kako je optuženica AČ pozajmila 19. rujna 2012. godine iznose od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara koje se AČ Kamnatnik obvezala vratiti optuženici najkasnije do 1. svibnja 2013. Isto tako je nesporno kako je iznos od 455.400,00 kuna optuženici vraćen od strane odvjetnika LČ koji je zastupao AČ u svim njezinim sporovima i u svim njezinim pravnim odnosima te je taj iznos novca od strane odvjetnika LČ optuženici isplaćen dana 27. prosinca 2012. Taj iznos novca u kunskoj protuvrijednosti približno odgovara iznosu od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara. AČ u svom iskazu navodi kako su navedeni novčani iznosi jedini novčani iznosi koje je pozajmila od stane optuženice te je ona te novčane iznose vratila putem svog odvjetnika LČ putem navedene uplate. S druge strane u svojem iskazu svjedok LČ kao i sama optuženica u svojoj obrani su navodili kako navedeni iznos koji je vraćen navedenom uplatom zapravo predstavlja svega oko jedne trećine ukupnih pozajmica koje je optuženica tijekom svog života pozajmila AČ a koje optuženica u svojoj obrani opravdava još jednom tužbom radi isplate koju je protiv AČ podnijela dana 21. svibnja 2018. godine a čiju kopiju je priložila u spis predmeta na raspravnom zapisniku od 5. studenog 2025. godine. U odnosu na predmet spora to jest u odnosu na postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-2271/2018 optuženica je navedenu tužbu podnijela protiv AČ radi isplate pozajmljenih iznosa u eurima i kanadskim dolarima dana 30. travnja 2018. godine. Sud ocjenjujući iskaz svjedoka LČ navedenom iskazu nije povjerovao iz razloga što isti nije dostavio nikakve konkretne dokaze ili potvrde da plaćena pozajmica se odnosi samo na trećinu dugovanja AČ prema optuženici kao i iz razloga što je svjedok u svom iskazu naveo kako mu je AČ došla u ured dan prije nego li je izvršio uplatu te mu je tom prilikom predočila veći broj potvrda o dugovanjima koje je imala prema optuženici te je samo postupio po njezinom nalogu. Naime tom dijelu iskaza svjedoka LČ sud nije povjerovao iz razloga što je isti u suprotnosti s računom za uplatu zrakoplovne karte od 9. kolovoza 2012. (listovi 176 do 177 spisa) iz koje je vidljivo kako račun glasi na ime AČ i to u iznosu od 25.507,00 kuna a koji iznos se odnosi na uplatu avionske karte za let na relaciji Zagreb – Toronto – Zagreb i to od 31. listopada 2012. do 7. siječnja 2013. godine. Iz navedenog računa proizlazi kako je AČ u navedenom razdoblju bila u Kanadi te stoga nije mogla biti prisutna dan prije uplate pozajmice, dakle 26. prosinca 2012. u uredu odvjetnika LČ te mu samim time nije niti bila u mogućnosti toga dana davati bilo kakve upute ili mu pokazivati neke druge potvrde koje je imala o svojim dugovanjima prema optuženici. Isto tako niti obranu optuženice sud nije cijenio vjerodostojnom. Naime, ukoliko je AČ dugovala optuženici veće iznose od navedenih 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara postavlja se pitanje iz kojeg razloga optuženica nije jednom tužbom utužila sve navedene iznose već je dugovani iznos od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara utužila tužbom od dana 30. travnja 2018. godine dok je za preostale iznose koje joj je prema njezinim tvrdnjama AČ dugovala podignula tužbu tri tjedna kasnije to jest 21. svibnja 2018. godine, to jest iz kojeg razloga nije u jednoj tužbi potraživala sve dugovane iznose? Isto tako valja navesti kako je obrana optuženice nevjerodostojna iz razloga što je ista u svom iskazu na zapisniku od s ročišta od 15. travnja 2019. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu navela kako je podigla „ovu tužbu“ to jest jednu tužbu baš na iznose od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara te je baš navedene iznose spominjala u tom predmetu dok u svom iskazu na navedenom ročištu nije spominjala nikakve druge iznose koje joj je navodno AČ dugovala. Obzirom na sve navedeno sud nije povjerovao iskazu svjedoka LČ kao što nije povjerovao niti obrani optuženice u kojem su isti navodili kako vraćena pozajmica od 455.400,00 kuna predstavlja samo jednu trećinu dugovanja koje je AČ imala prema optuženici već je sud stajališta da je to jedini iznos dugovanja koje je AČ imala prema optuženici a koji je vraćen prije roka i to na način da je je u ime AČ taj iznos optuženici isplatio odvjetnik LČ uplatnicom čija preslika se nalazi na listu 5 spisa. Stoga je optuženica u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-2271/2018 svjesno dala lažan iskaz da joj AČ nije vratila dugovane iznose od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara o dospijeću to jest do 1. svibnja 2013. a na tom lažnom iskazu je u konačnici utemeljena prvostupanjska presuda u navedenom predmetu koja je potom postala i pravomoćna. Isto tako valja naglasiti kako je optuženica tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijela tek kada je saznala da je AČ otkazala punomoć za zastupanje odvjetniku LČ, dakle gotovo pet godina nakon dospijeća tražbine. Iz iskaza svjedoka JČ i VČ proizlazi kako oni nemaju konkretnih saznanja o predmetu ovog postupka već samo općenito o odnosima između AČ, optuženice i odvjetnika LČ te stoga sud nije detaljnije analizirao njihove iskaze. Isto tako sud nije ulazio u analizu dokumentacije s listova 126 do 132 spisa budući kako navedena dokumentacija nema neposredne veze s predmetom ovog postupka. Sud je s druge strane u potpunosti povjerovao iskazu AČ iz razloga što prema stajalištu suda ista nema razloga govoriti neistinu i na bilo koji način neistinito teretiti optuženicu.

Zaključak o činjeničnim utvrđenjima

8. Nakon izvedenih dokaza i iznesene obrane optuženice sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženica počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza opisano u članku 305. stavcima 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 305. stavku 2. KZ/11 . i to na način kako joj se to stavlja na teret predmetnom optužnicom. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženica dana 15. travnja 2019. godine na ročištu koje je održano pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u parničnom postupku koji se vodio pod brojem P- 2271/2018 dala lažan iskaz i to na način da je iako je bila propisno upozorena na posljedice davanja lažnog iskaza iskazala da je AČ pozajmila u dva navrata novčane iznose od 55.000,00 EUR i 18.000,00 kanadskih dolara, te kako je istu dugo poznavala te da je znala da joj trebaju biti vraćene vrijedne nekretnine, te da nije imala straha da joj novac neće vratiti, a nakon što je srela odvjetnika AČ, LČ saznala da mu je otkazala punomoć te da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju nekretnine prenijela na treću osobu, pa neistinito iskazala da je ostala šokirana i ustala sa predmetnom tužbom radi isplate navedenih novčanih iznosa, svjesna da to nije istina, obzirom joj je 27. prosinca 2012. uplaćen novčani iznos od 455.400,00 kuna na ime pozajmljenog novčanog iznosa, na temelju kojeg iskaza je donesena presuda, pod poslovnim brojem: 30 P-2271/2018, od 28. svibnja 2019., kojom se nalaže tuženoj FČ da joj isplati novčane iznose od 55.000,00 EUR i 18.000,00 kanadskih dolara uz naknadu parničnog troška u iznosu od 37.931,5 kuna.

Razlozi odbijanja prijedloga

9. Sud je na raspravnom zapisniku od 5. studenog 2025. kao nevažan odbio suglasan prijedlog obrane i OKDO Zagreb za ispitivanjem u svojstvu svjedokinje DČ na okolnost otvaranja tekućeg računa oštećene AČ u [adresa] iz razloga što se ispitivanjem navedene svjedokinje na predložene okolnosti ne bi mogle utvrditi činjenice važne za odlučivanje u ovom predmetu a sve obzirom na činjenicu kako okolnost otvaranja tekućeg računa pokojne AČ u [adresa] kao i njegovo korištenje nije predmet ovog postupka.

Razlozi čitanja zapisnika o iskazima

10. Sud je tijekom dokaznog postupka na raspravnom zapisniku od 5. studenog 2025. uz suglasnost stranaka na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitao zapisnike o iskazima svjedoka JČ s raspravnog zapisnika od 29. studenog 2021. (listovi 174 do 175 spisa) te iskaz svjedokinje VČ s raspravnog zapisnika od 20. svibnja 2022. (listovi 183 do 184 spisa) iz razloga što su se stranke s čitanjem iskaza navedenih svjedoka suglasile te stoga nije bilo potrebe navedene svjedoke ponovno ispitivati neposredno na raspravi. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o iskazu svjedokinje AČ koja je ispitana tijekom prethodnog postupka dana 17. rujna 2020. pred OKDO Zagreb iz razloga što je istu bilo nemoguće ispitati na raspravi budući kako je ista tijekom trajanja dokaznog postupka preminula.

Pravna utvrđenja

11. Optuženici se stavlja na teret da je počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza opisano u članku 305. stavcima 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 305. stavku 2. KZ/11 . Kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11 čini svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažan iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede. Kazneno djelo iz članka 305. stavka 2. KZ/11 čini stranka u postupku, osim okrivljenika koja dade lažan iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku. U ovom konkretnom slučaju radi se davanju lažnog iskaza optuženice koja je kao svjedokinja u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-2271/2018 dala na ročištu koje je održano dana 15. travnja 2019. i to na način da je navela kako joj AČ nije vratila iznose od 55.000,00 eura i 18.000,00 kanadskih dolara iako joj je navedeni iznos AČ isplatila u kunama i to prije dospjelosti te je to za AČ učinio njezin odvjetnik LČ koji ju je tada zastupao u svim njezinim predmetima i za nju obavljao druge pravne radnje i to na način da je optuženici uplatio iznos novca kojeg mu je dala AČ putem uplatnice na optuženičin broj računa. Upravo takav lažan iskaz optuženice u navedenom parničnom postupku jest bio takav da se na njemu temeljila konačna odluka u tom postupku, to jest prvostupanjska presuda koja je naknadno potvrđena te je postala pravomoćna. Obzirom na navedeno iskaz optuženice dan u navedenom parničnom postupku jest objektivno i subjektivno lažan.

Razlozi o krivnji

12. Kazneno djelo se optuženiku stavlja na teret optuženica je počinila s izravnom namjerom to jest ista je bila svjesna svih obilježja kaznenog djela koje joj se optužnicom stavlja na teret te je ista htjela njihovo ostvarenje.

12.1. Naime optuženica je bila svjesna da daje lažan iskaz te da se na tako lažnom iskazu može temeljiti presuda u parničnom postupku, dok je upravo davajući takav iskaz postupila na način da je htjela ostvarenje tog kaznenog djela.

12.2. Ubrojivost, svijest o protupravnosti kao i nepostojanje ispričavajućih razloga kao sastavni elementi krivnje u kaznenopravnom smislu u odnosu na kazneno djelo kod optuženice nisu ničim tijekom postupka bili dovedeni u pitanje.

Zaključak o postojanju kaznenog djela

13. Obzirom na sve ranije opisane razloge i utvrđenja, to jest analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da su se ispunila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza opisanog u članku 305. stavcima 1 i 2. KZ/11 a kažnjivog po članku 305. stavku 2. KZ/11 koje se optuženici optužnicom stavlja na teret odnosno da se inkriminirani događaj odvio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice. Stoga je sud optuženicu i oglasio krivom za navedeno kazneno djelo te ju je osudio na kaznu kako je to navedeno u izreci presude.

Obrazloženje kazne

14. Sud je optuženu EČI za kazneno djelo iz članka 305. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Prilikom odmjeravanja navedene kazne za kazneno djelo davanja lažnog iskaza koje se optuženici stavlja na teret sud je kao olakotnu okolnost optuženici cijenio njezinu prijašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu što je optuženica kazneno djelo počinila s izravnom namjerom kao najtežim stupnjem krivnje kao što je kao otegotnu okolnost cijenio i činjenicu što se kod optuženice radi o osobi koja je prema vlastitom kazivanju bila osoba od povjerenja pokojne AČ te o osobi koja je bila jedan od njezinih najboljih prijatelja te je usprkos tome željela davanjem lažnog iskaza pred sudom ostvariti da joj AČ isplati novčane iznose koje joj je ona pozajmila iako je bila svjesna da su joj ti novčani iznosi već prije bili vraćeni od strane AČ.

14.1. Sud je stajališta da će se upravo zatvorskom kaznom u trajanju od deset mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 to jest da će se upravo ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

Obrazlaganje odluke o trošku

15. Obzirom da je optuženici izrečena osuđujuća presuda sud je na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu ZKP/08) naložio optuženoj EČI naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura. Navedeni iznos sud smatra primjerenim obzirom na duljinu trajanja i složenost postupka odnosno na broj radnji koji je proveden tijekom cjelokupnog postupka.

16. Na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 sud je izvan snage stavio kazneni nalog ovog suda broj 1946/20-2 od 29. listopada 2020. budući kako je to bio obvezan prilikom donošenja nove meritorne odluke to jest ove presude a sve iz razloga što je protiv navedene presude kojom je izdan kazneni nalog optuženica putem svog branitelja pravodobno podnijela prigovor.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. studenog 2025.

S u d a c:

Kruno Mittermayer

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-4472/2020

2. optužena EČI, [adresa]

3. braniteljica optuženice odvjetnica Željka Rajković