REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2840/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-475/2024-3 od 22. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1595/2017-116 od 19. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1595/2017-119 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-475/2024-3 od 22. siječnja 2025. u odnosu na pravno pitanje:

"1. „Može li se pravilo o teretu dokaza, propisano čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), u vezi s odredbom čl. 131 st. 4 Zakona o radu (NN 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014, 130/2023), odnosno čl. 135 st. 4 Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), primijeniti na teret radnika u slučaju kad on pokušava osporiti istinitost evidencije o radnom vremenu drugom dokumentacijom poslodavca koja se odnosi na radnika, a koju poslodavac, unatoč pozivu suda, odbija dostaviti u sudski spis i prezentirati vještaku radi izrade nalaza i mišljenja?“.

II. Ostavlja se o troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-475/2024- 3 od 22. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1595/2017-116 od 19. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1595/2017-119 od 1. kolovoza 2024., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužiteljica je postavila četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

"1. „Može li se pravilo o teretu dokaza, propisano čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), u vezi s odredbom čl. 131 st. 4 Zakona o radu (NN 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014, 130/2023), odnosno čl. 135 st. 4 Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), primijeniti na teret radnika u slučaju kad on pokušava osporiti istinitost evidencije o radnom vremenu drugom dokumentacijom poslodavca koja se odnosi na radnika, a koju poslodavac, unatoč pozivu suda, odbija dostaviti u sudski spis i prezentirati vještaku radi izrade nalaza i mišljenja?“

2. „Može se li se iskazima stranaka i svjedoka oboriti uvjerljivost službene evidencije o radnom vremenu sukladno odredbama Zakona o radu, u situaciji kad su ti iskazi istoznačni i ukazuju na manjkavost evidencije, a fizička dokumentacija iz koje bi se to sa sigurnošću moglo ispitati se nalazi kod tuženika koji ju odbija dostaviti u spis i na taj načini omogućiti sudu i tužitelju njezin pregled i ispitivanje?“

3. „Može li se, u smislu odredbe čl. 131 st. 4 Zakona o radu (NN 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014, 130/2023), odnosno čl. 135 st. 4 Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), iskazi stranaka i svjedoka u svakom slučaju smatrati neprimjerenim dokaznim sredstvom za dokazivanje neistinitosti/nepotpunosti poslodavčeve evidencije o radu, ili je sud i takav dokaz dužan sadržajno ispitati uzevši u obzir okolnosti predmeta i cijelog sudskog postupka?“

4. „Može li se na temelju takvih manjkavih dokaza, prije svega stečenih povredom i zlouporabom procesnih ovlaštenja jedne od parničnih stranaka – države (radi se o bitnom disbalansu između njih), pri čemu se od te stranke očekuje služenje interesu općeg dobra na način da svoje evidencije vodi uredno, točno i da ih pogotovo na poziv suda prezentira, očekivati da takva presuda zadovoljava ustavno -sudske standarde, odnosno može li se u tom smislu računati na to da su temeljna prava tužiteljice pritom poštovana?“".

2. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava i to prava na pravično suđenje i do povrede prava vlasništva.

3. Tužiteljica traži trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.

6. Predmet spora je isplata naknade za neisplaćeni iznos terenskog dodatka za razdoblje od prosinca 2011. do 22. kolovoza 2017.

7. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o teretu dokazivanja i vjerodostojnosti personalnih dokaza u odnosu na materijalne dokaze izraženom u odlukama Rev-927/22, Rev- 277/24 itd. Naime, drugostupanjski sud je preocjenio izvedene dokaze ocijenivši da personalni dokazi nisu takvi da bi mogli oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena, iako nisu izvedeni i svi materijalni dokazi koje je tužiteljica predložila (prvenstveno nije izvršen uvid u knjižice vozila, iako tužiteljica tvrdi da je iz istih moguće utvrditi točno vrijeme kretanja na teren i vraćanja s terena).

8. S obzirom da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na ostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnih ljudskih prava uzeto je da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

10. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković