REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4926/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare i Silvije Petrović, Zagreb, Dalmatinska 2, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1900/2025-3 od 30. srpnja 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1900/2025-3 od 30. srpnja 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025. u točki II. i III. izreke te kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025. u točki II. izreke, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Na kojoj od parničnih stranaka je teret dokaza onih činjenica koje se odnose na doprinos tužitelja u visini nastale štete?
2. Je li tuženik protekom zakonskog roka iz čl. 164.st.8. Zakona o parničnom postupku prekludiran sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka uslijed djelomičnog povlačenja tužbe?".
2. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada štete s osnove izmakle koristi (gubitka plaće zbog smanjenja radne sposobnosti) radi posljedica zadobivenih u prometnoj nesreći 29. studenog 2013.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, a da drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da osobno uvjetovani otkaz nije u uzročnoj vezi sa posljedicama nastalim u prometnoj nesreći. To stoga, što su se prve psihičke tegobe pojavile tri mjeseca nakon ozljeđivanja (civilni PTSP) dok se tužitelj svom poslodavcu obratio za promjenu radnog mjesta svega dva tjedna od ozljeđivanja, dakle u vrijeme kada još nisu nastupile posljedice ozljeđivanja zbog kojih bi tužiteljeva radna sposobnost bila smanjena.
8. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za ujednačavanje sudske prakse, jer je pobijana odluka u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem u odluka revizijskog suda (npr. Rev-1330/21) prema kojem se zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe ne mora staviti u roku 15 dana od dana dostave obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe.
9. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer u činjeničnim navodima prijedloga nije iznio koje bi to teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bile počinjene da bi došlo do povrede prava na pravično suđenje.
11. S obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
