REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1524/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. u Ogulinu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-1629/2019-46 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-1629/2019- 46 od 29. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je Ugovor o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. ožujka 2007. te Aneks br. 2 Ugovora o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2012. i Aneks br. 3 Ugovora o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. kolovoza 2012., zaključeni između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora ništetni u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.821,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 19. ožujka 2008. na iznos od 0,30 eura do isplate pa do zaključno 17. veljače 2014. na iznos od 33,87 eura do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 1.949,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. IV., da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

1.1. Nepobijanim je rješenjem suda prvog stupnja dopuštena preinaka tužbe od 03. siječnja 2024.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga posebno ističe da je došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da nije sporno da je 07. ožujka 2016. sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu i to temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/15). U razdoblju od 2004. godine do 2009. godine većina potrošača sklopila je ugovore o kreditu u valuti euro. Tužitelj je stoga spomenutom konverzijom doveden u isti činjenični i pravni položaj s njima. Međutim, iz prvostupanjske presude proizlazi da bi obeštećenje mogli potraživati samo oni potrošači koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu vezan za valutu CHF. Tuženik se tijekom cijelog postupka posebno pozivao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020. i sud prvog stupnja se na nekoliko mjesta u obrazloženju odluke pozvao na spomenuto rješenje međutim iz njega je izveo zaključak koji mu je sadržajno suprotan čime je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

2.1. Tuženik drži da je sklapanjem Aneksa nastala nova pravna osnova i da u ovom predmetu stoga ne može biti govora o tome da je tuženik nešto stekao od tužitelja bez valjane pravne osnove. Promjenjiva kamatna stopa nije ništetna iz razloga što ista nije zabranjena, odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. O ništetnosti bi se moglo govoriti samo u slučaju da je visina kamate premašila najviše dopuštenu stopu koja je propisana čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) što ovdje nije slučaj. Što se tiče valutne klauzule istu ZOO izričito dozvoljava, a ugovaranjem valutne klauzule u ovom konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizike promjenjivosti tečaja. Ističe da sud nije obrazložio zbog čega je naložio plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, odnosno zašto bi tuženik bio nepošteni stjecatelj. Ustraje i nadalje kod istaknutog prigovora zastare. Osporava odluku o troškovima postupka uz navod da je sud priznao tužitelju parnični trošak prema Odvjetničkoj tarifi prema kojoj je bod iznosio 15,00 kuna/2,00 eura i za radnje poduzete prije 05. studenog 2022. kada ta tarifa nije bila na snazi što da predstavlja retroaktivnu primjenu propisa "koja je protivna čl. 90. st. 4. Ustava RH"

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda „tako da se odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka“, odnosno podredno da se ista ukine "i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava

– te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se zbog ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu (dalje Ugovor) broj 356-32/2007 koji je sklopljen 21. ožujka 2007. između tužitelja kao korisnika kredita, TV kao sudužnika, AV kao založnog dužnika i prednika tuženika (dalje tuženika) kao davatelja kredita - isplati s osnova preplate zbog jednostranih odluka tuženika o promjeni kamatne stope i tečajne razlike novčani iznos od 11.821,77 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iz razloga što tužitelj smatra da je tuženik taj iznos od njega neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli koji su sadržani u Ugovoru, a sve neovisno od činjenice sklapanja Aneksa Ugovora od 07. ožujka 2016.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 21. ožujka 2007., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, TV kao sudužnika, AV kao založnog dužnika i prednika tuženika Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 112.970,00 CHF na rok otplate od 20 godina;

-da je na dan sklapanja Ugovora realna godišnja kamatna stopa iznosila 5,25 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke i vezana uz određenu valutnu klauzulu, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju banke na dan dospijeća. Dospijeće anuiteta je svakog zadnjeg dana u mjesecu.

-da se sukladno čl. 2. Ugovora radi o stambenom kreditu za kupovinu;

-da je između stranaka sklopljen 07. ožujka 2016. Aneks uz Ugovor o kreditu temeljem ZID ZPK/15 ("Narodne novine" broj: 102/15, dalje) iz kojega proizlazi da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujan 2015. iznosi 3.825,14 eura u kunskoj protuvrijednosti;

-da su se stranke Aneksom suglasile da se ukupni iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

9. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama.

10. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr., dalje ZZP) i posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Nalazom stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, Tomislava Prpića, dipl. oec., utvrđena je pretplata po osnovi promjene kamatne stope od 4.307,42 eura i s osnove valutne klauzule (tečajne razlike) u iznosu od 7.514,35 eura, odnosno ukupno iznos od 11.821,77 eura. Nepriznati iznos glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujan 2015. iznosi 3.825,14 eura, odnosno tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije a nije utvrđeno da je u provedenoj konverziji vršena nadoplata od strane tužitelja. .

11. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 07. lipnja 2019.

12. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019.

13. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

14. U odnosu na Aneks koji je sklopljen 07. ožujka 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

15. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

17.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

18. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Aneksa te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

20. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 07. lipnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

21. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

21.1. Vezano za žalbeni navod kojim se osporava primjena Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj 138/2023.), valja reći da iz sadržaja Tbr. 52. proizlazi da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 1.), vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 2.), a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (st. 3.). U predmetnom slučaju 29. svibnja 2025. za sve radnje u postupku.

22. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 10. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus