REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1472/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Kolar Marić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. HRVATSKIH CESTA d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik UE i 2. HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnica CEO, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-159/2024-24 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe 1. i 2. tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-159/2024-24 od 15. srpnja 2025. u pobijanom dijelu – točka I. i točka III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Nalaže se 1. tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3 i 2. tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1 solidarno isplatiti tužitelju CE iz [adresa] iznos od 7.061,31 € (sedam tisuća šezdeset i jedan eur i trideset i jedan cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu od 15.7.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za period od 30.3.2024. do 14.7.2025.

III Nalaže se 1. i 2. tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.933,10 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 15.7.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv presude, točaka I. i III., pravovremenu žalbu podnosi 1. tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da neposredno prije nastanka predmetnog štetnog događaja nije imao saznanja o predmetnom stablu koje se srušilo na cestu; da je sud utvrdio da je 1. tuženik vršio održavanje – ophodnju predmetne dionice ceste u skladu sa pozitivnim propisima; da se rušenje stabla na cestu dogodilo uslijed vremenske nepogode; da do rušenja stabla nije došlo zbog propusta 1. tuženika; da stablo nije bilo u vlasništvu 1. tuženika niti je prijetilo sigurnosti prometa na cestama; da sud nije utvrdio odgovornost 1. tuženika za ne uklanjanje možda opasnog stabla; da 1. tuženik nije imao osnove intervenirati u tuđe vlasništvo prije nastanka štetnog događaja; da se radilo o višoj sili, da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja jer nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Protiv presude, točaka I. i III., pravovremenu žalbu podnosi 2. tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, da je za upravljanje i odražavanje predmetne državne ceste odgovoran 1. tuženik; da je stablo raslo 4,74 m od ruba kolnika, odnosno u zaštitnom pojasu ceste za koje je nadležno trgovačko društvo koje upravlja cestama; ukazuje na odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o cestama, da je 1. tuženik ukoliko je smatrao da predmetno stablo na bilo koji način ugrožava prometnicu i promet na istoj, dužan bio o navedenome obavijestiti 2. tuženika kako bi stablo uklonio. Ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj Rev 1059/2011 od 4. ožujka 2015.; ističe i da nije zaprimio dokumentaciju očevida sa skicom mjerenja za predmetnu prometnu nezgodu od 30. rujna 2022., da je stoga počinjena bitna povreda postupka. Ističe i da niti jedan dokaz nije izveden u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je predmetno stablo predstavljalo opasnu stvar, da nije svako stablo opasna stvar, da se radilo o vjetroizvali-zdravom stablu koje je palo isključivo zbog udara vjetra, a što je okolnost na koju 2. tuženik nikako nije mogao utjecati, istu predvidjeti ili izbjeći. Stoga, smatra da postoje okolnosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima za oslobođenje od odgovornosti za štetu. Ističe da je na tu okolnosti predlagao vještačenje po vještaku šumarske struke kao i saslušanje svjedoka EE, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti izveo. Također, da nije odlučeno niti o dokaznom prijedlogu da se od Državnog hidrometeorološkog zavoda pribave podaci o jačini vjetra i količini padalina u mjestu i na dan nastanka štetnog događaja. Dodaje da uzrok pada stabla nije propust 2. tuženika u održavanju stabla, pa nastala šteta nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa tuženikovom obvezom održavanja šume na području kojim gospodari, a koju obvezu je 2. tuženik u potpunosti izvršio. Ukazuje na sudsku praksu. Predlaže preinačiti presudu.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.1. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je, sada s obzirom na dio presude koji se pobija žalbama, dakle, usvajajući dio, tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika solidarno traži isplatu iznosa od 7.061,31 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala dana 30. rujna 2022. na vozilu (s time da se iznos od 331,81 eura odnosi na naknadu štete zbog vuče vozila po nezgodi) kada je upravljajući vozilom naletio na stablo johe koje je ležalo srušeno preko kolnika.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku nezgode (30. rujna 2022. oko 20,10 sati na kolniku ceste D3, općina Brod Moravice na 17 km plus 500m) jer je isti prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima i stanju na kolniku krećući se brzinom za 12 km/h manjom od dozvoljene (80 km/h), da se nije moglo očekivati od njega da se kreće brzinom gotovo upola manjom od dozvoljene; da odgovornost 1. tuženika postoji primjenom odredbe čl. 45. stavak 4. i 5. Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/11., 22/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. - dalje: ZC) jer pravna osoba koja upravlja javnom cestom mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti, da 1. tuženik kao pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom nije odmah predmetno stablo koje se srušilo na cestu bez odgode osigurao propisanom prometnom signalizacijom i potom uklonio sa ceste; da postoji i odgovornost 2. tuženika jer je predmetna šuma u vlasništvu Republike Hrvatske i istom gospodari 2. tuženik; da stablo u padu predstavlja opasnu stvar i za štetu nastalu uslijed pada stabla odgovara njezin vlasnik sukladno članku 1064. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO); da je panj stabla od drveta udaljen za 4,74 m od kolnika; da je 2. tuženik trebao izvršiti potrebne provjere glede opasnosti da bi se predmetno stablo moglo srušiti i pasti na cestu, posebice cijeneći blizinu stabla od kolnika; da je o toj poziciji valjalo voditi računa, pa da se neosnovano 2. tuženik poziva na to da je stablo bilo zdravo. Također zaključuje da visina štete na vozilu iznosi 6.729,50 eura prema nalazu vještaka prometne struke, kojeg prihvaća kao stručnog i objektivnog, da je osnovan zahtjev i u svezi računa za vuču vozila po nezgodi (331,81 eura), da je neosnovan prigovor zastare te da stoga, primjenom odredbe čl. 1085. st. 3. ZOO, tužitelju pripada pravo na naknadu nastale imovinske štete.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovoga drugostupanjskoga suda da se pobijana presuda ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i čl. 11. ZPP i nastavno pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega se ne može, za sada, prihvatiti niti primjena materijalnog prava.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Naime, 2. tuženiku, kako i navodi u žalbi, nisu dostavljeni podaci zaprimljeni od Policijske postaje u Delnicama 11. studenog 2024. Radi se o podacima policije i to zapisniku o očevidu, skici mjesta nezgode, fotografijama, pa je takvim propustom 2. tuženiku onemogućeno raspravljanje u postupku, na koju povredu isti sadržajno ukazuje. Već iz toga razloga odluku je u odnosu na istog valjalo ukinuti. Osim toga, valja primijetiti i da tužitelj iskazuje da se kretao u smjeru Delnica, što prihvaća i vještak, a iz skice policije, koja nije dostavljena kao dokaz uz tužbu iako se tužitelj poziva na istu, proizlazi suprotno. Stoga, propuštanjem te dostave radi se o nezakonitom postupanju kojim je stranci onemogućeno raspravljanje.

9.1. Na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP sadržajno ukazuje 1. tuženik kada navodi da iz primjene odredbe čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o cestama slijedi da sud smatra da je 1. tuženik trebao najprije imati saznanje o zapreci na cesti, pa je nakon toga dužan postupiti bez odgode, a da to saznanje nije imao 1. tuženik. Naime, prvostupanjski sud nalazi odgovornost 1. tuženika za štetu nastalu tužitelju iz činjenice da 1. tuženik nije odmah kao pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom predmetno stablo koje se srušilo na cestu bez odgode osigurao propisanom prometnom signalizacijom i potom uklonio sa ceste. Međutim, odluka ne sadrži jasne i obrazložene razloge odakle sud izvodi takav zaključak, pa se isti ne može valjano ispitati.

10. Nadalje, ne može se, za sada, prihvatiti niti primjena materijalnog prava. Oba žalitelja ukazuju da je tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode jer da brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima i stanju kolnika. Kako i sam tužitelj u iskazu navodi da je u vrijeme nezgode bio mrak, da je padala jaka kiša i vidljivost bila loša te da je vozilo proklizalo po lišću, valja istog detaljnije saslušati na okolnosti uvjeta na cesti i njegova prometovanja prije nezgode jer se tek tada može valjano ispitati zaključak prvostupanjskog suda da nema doprinosa tužitelja nastanku nezgode jer da se nije moglo od njega očekivati da se kreće upola manjom brzinom od dozvoljene brzine kretanja.

11. Osim toga, a na što ukazuje 2. tuženik, isti je tijekom postupka ukazivao da nema njegove odgovornosti za nezgodu, odnosno pad stabla već da se radilo o padu uslijed jakog vjetra, odnosno više sile te je na te okolnosti predlagao dokaze – pribavu podataka od Državnog hidrometeorološkog zavoda o jačinu vjetra i količini padalina predmetnog dana, saslušanje svjedoka, odnosno vještačenje na okolnosti je li vegetacija na mjestu nastanka štetnog događaja bila uredno održavana, u kojem je stanju bilo predmetno stablo johe, uzrok pada istog…a o kojim prijedlozima sud prvog stupnja nije odlučio. Stoga, a i radi pravilne odluke u svezi prigovora podijeljene odgovornosti, valja pribaviti podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda o jačini vjetra i količini padalina na predmetnom području predmetnog dana (uz primjenu čl. 232. ZPP), svakako valja ponoviti dokaz detaljnijim saslušanjem tužitelja na okolnosti nastanka predmetne nezgode.

12. Pritom valja navesti da, a što ne proizlazi spornim, kako se predmetno stablo prije pada nalazilo na udaljenosti od 4,74 m od ruba kolnika gledano u pravcu kretanja tužitelja, isto se nalazilo u zaštitnom pojasu koji iznosi 25m od vanjskog ruba zemljišnog pojasa za državne ceste, čl. 55. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021.; dalje: ZC).

13. Zaštitni pojas je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana Zakonom o cestama, čl. 2. st. 1. t. 10. ZC. Odredbom čl. 82. st. 1. ZC propisano je da Hrvatske ceste d.o.o. održavaju državne ceste (kakva je nesporno ovdje predmetna na kojoj se dogodila nezgoda), a kako bi se na istima omogućilo sigurno prometovanje svih sudionika, čl. 17. st. 1. al. 2. ZC. Time su dužne voditi računa i o zaštitnom pojasu uz javnu cestu, čl. 45. st. 3. al. 8. ZC, i to na način da se u istom ne vrše radnje koje mogu ugroziti sigurno odvijanje prometa na cesti ili oštetiti javnu cestu. Odredbom čl. 45. st. 4. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti.

13.1. Nadalje, čl. 28. st. 1. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ 90/2014., 3/2021.) propisano je da upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste na površinama koje čine sastavni dio javne ceste kosi vegetaciju, obrezuje i siječe vegetaciju po potrebi najmanje u području slobodnog prolaza javne ceste i propisanog trokuta preglednosti, da poduzima radove radi omogućavanja pregleda i dostupa do cestovnih objekata, osiguranja vidljivosti i dostupnosti prometnoj signalizaciji i opremi, te cestovnim napravama i uređajima, te da se drveće uz cestu održava na način da isto ne ugrozi cestu i promet na istoj.

14. Dakle, u ovakvom slučaju prvenstveno se primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi presumirane krivnje glede I. tuženika. Odredbom čl. 1045. ZOO propisano je da tko drugom nanese štetu dužan ju je naknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Hrvatske ceste d.o.o. dužne su održavati državne ceste sukladno odredbi čl. 82. st. 1. u vezi s odredbom čl. 26. ZC (kojom su određeni poslovi održavanja javnih cesta), i glede njihove odgovornosti radi se u pravilu o odgovornosti po osnovi krivnje jer su iste dužne poduzeti sve radnje održavanja i zaštite državne ceste u smislu da bude sigurna za odvijanje prometa i pritom su dužni postupati s povećanim stupnjem pažnje – jer se radi o njihovoj profesionalnoj djelatnosti. I odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Te se odgovornosti ne mogu osloboditi povjeravanjem radova održavanja javne ceste ugovornom izvođaču. U žalbi Hrvatske ceste d.o.o. ističu da prije nezgode nisu imali saznanje o činjenici da se predmetno stablo srušilo na cestu, ali tu činjenicu nisu isticali u tijeku prvostupanjskog postupka, pa to ne mogu više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP. U spisu postoji dojava o tome da je vozilo naletjelo na srušeno stablo u 20:15 sati, dakle radi se o dojavi predmetne nezgode. Isticali su da je ophodnja predmetne ceste vršena sukladno pravilima i da nije uočeno predmetno stablo, ali to sve i da je točno, ne povlači zaključak da nema odgovornosti 1. tuženika.

15. Isto se, odgovornost po osnovi presumirane krivnje i dužnosti postupanja s povećanim stupnjem pažnje, odnosi i na Hrvatske šume d.o.o., kao pravnu osobu koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, čl. 17. Zakona o šumama („Narodne novine“ 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), a gospodarenje šumama obuhvaća i doznaku stabla (odabiranje, obilježavanje stabla za sječu), pa stoga istima valja omogućiti dokazivanje da je šteta nastala bez njihove krivnje (vještačenje na okolnosti je li vegetacija na mjestu nastanka šetnog događaja bila uredno održavana, u kojem je stanju bilo predmetno stablo johe, uzroku pada; podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda, saslušanje svjedoka EE).

16. Ne može se, barem ne u ovoj fazi ovako provedenog postupka, isključiti niti odgovornost po osnovi objektivne odgovornosti za opasnu stvar i to vodeći računa o blizini stabla u odnosu na cestu i postojanju strmine, kako slijedi iz nalaza vještaka od 1,5m, jer se ne može isključiti, uvažavajući i zaštitu od erozije, da takvo stablo u zaštitnom pojasu ceste, odnosno neposredno uz cestu, na strmini od 1,5 m predstavlja povećanu opasnost za sigurnost prometa uslijed mogućnosti pada i time ugrožavanja prometa na cesti, pa i ako je zdravo stablo. Pritom valja nedvojbeno utvrditi položaj stabla na toj strmini, ali od značaja je i starost stabla, visina istog, debla, krošnje, odnosno u ukupnosti karakteristike i stanje predmetnog stabla.

17. Zato, u ponovnom postupku valja dostaviti strankama podatke dostavljene od PP u Delnicama, razjasniti eventualne različitosti u skici policije u odnosu na iskaz tužitelja i nalaz vještaka glede smjera kretanja tužitelja, zatražiti navedene podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda uz primjenu čl. 232. ZPP, utvrditi točan položaj predmetnog stabla prije pada u odnosu na kosinu koju spominje vještak u visini 1,5m, saslušati ponovno tužitelja kako je ukazano, saslušati svjedoka EE na okolnosti održavanja šume u predmetnom dijelu, kako to ukazuje 2.tuženik te, ali ovisno o tim dokazima utvrđenim činjenicama, provesti predloženo vještačenje po vještaku šumarske struke; te nakon toga donijeti novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 10. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško