REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1468/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku u Puli, protiv tuženik OTP BANKE d.d. (OIB:52508873833) iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i dr., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-1358/2019-31 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-1358/2019-31 od 28. kolovoza 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj 78112/05 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 17. svibnja 2025. a koje glase: "…nominalna kamatna stopa iznosi…promjenjiva…" te u odredbi čl. 11.1. koja glasi: "redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora…" pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke i dodaci ugovora u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.";

-u st. II., utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 78112/05 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 17. svibnja 2025. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 2.2. koja glasi: "…po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.", u odredbi čl. 2.3. koja glasi: "…sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti (CHF kao valuta ugovora)…" te u odredbi čl. 2.4. koja glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja…" te u odredbi čl. 10. u dijelu koji se poziva na CHF pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke i dodaci ugovora u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana;

-u st. III., nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 15.163,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose navedene izrekom presude za zakonskim zateznim kamatama počevši od 11. srpnja 2005. pa do 16. ožujka 2016.;

-u st. IV., nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka od 2.076,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana;

-u st. V., da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1750,00 eura zajedno sa sporednom tražbinom.

2. Protiv ove navedene presude, žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka sukladno čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Obzirom na žalbene navode tuženika, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, kao u odnosu i da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i iskazima danim u postupku, samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom na to da su raspravljene sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih od strane parničnih stranaka (čl. 7. i 8. ZPP-a), pravilno su utvrđene činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj 78112/05 koji su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 17. svibnja 2005. (dalje Ugovor), te posljedično tome da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 15.163,00 eura sa osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i na ime više preplaćenog iznosa ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli.

8. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka 17. svibnja 2005., sklopljen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 78112/05, solemniziran kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule 17. svibnja 2005., pod poslovnim brojem OU-614/05, za iznos kunske protuvrijednosti 84.000,00 švicarskih franaka prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita s otplatom od 300 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, 10. -tog dana u mjesecu uz ugovorenu promjenjivu, godišnju, redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,89% a utvrđuju se odlukama banke, te se kamatna stopa i promijenila i iznosila na 5,20% 01. veljače 2007., 5,90% 12. siječnja 2009., 6,40% 09. prosinca 2009., 5,99% 10. rujna 2010. i 3,23% 01. siječnja 2014. Nije sporno i da je između stranaka osnovom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje ZID ZPK/15) i zaključen Dodatak Ugovora o kreditu broj 78112/05 02. ožujka 2016., temeljem kojega je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom CHF u valutu Euro.

9. Sporno je da li su ove ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koji su od strane tuženika naplaćeni temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO), kao i pitanje ima li tužiteljica pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Dodatak navedenog Ugovora temeljem kojega je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom CHF u valutu Euro.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima, posljedično tome o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost tužbenog zahtjeva o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 a u kojem je i sudjelovao tuženik (presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i revizijske odluke Vrhovnog suda RH Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. te poslovni broj Revt-2221/2018 od 03. rujna 2019., budući je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje ZSP/03) a od 07. kolovoza 2007. sukladno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje ZZP/07). U navedenom slučaju da je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te odredbe na njih pozivati, pa je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača i obvezujuće za ostale sudove u postupku, da je i Ugovor o kreditu sastavio tuženik na svojem standardnom obrascu, da Ugovor ne sadrži obavijesti o povećanom riziku promjene tečaja u CHF, ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope, kao i da je Dodatak o konverziji sastavio tuženik.

10.1. Cijeneći i sustav zaštite potrošača ustavljen Direktivom 93/13 te presude tog suda C-484/08, uz čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive, te čl. 1021. – čl. 1025. ZOO-a kojim je uređen ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos kao i da je taj ugovor dvostrani pravni posao na koji se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužne suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja kao i da nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, time da Ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule, dok je tuženik znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezan za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano uz euro, s time da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obaviješten tužitelj. I odredba Ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope, te da je nesporno da ugovornim stranama je bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora određena po banci ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja Ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim. Time davatelj kredita korisnika je doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta a nametnuta obveza uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika pa je stoga i ništetna u skladu sa čl. 324. ZOO-a.

10.2. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu konverzijom u valutu euro također oštećen ali u manjoj mjeri, pozivom i na odluke Vrhovnog suda RH rješenjem poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020. vezano za odluku Rev- 2868/2018, te presude Europskog suda u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019., C-452/18 od 09. srpnja 2020. Time se tužitelj sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, te se nije odrekao prava na obeštećenje. Kamatna stopa određena Dodatkom Ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti euro a o kamatnoj stopi i promjeni nisu vođeni pojedinačni prigovori već je mijenjana prema odlukama tuženika, da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka. Sporazum između stranaka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da se Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima sa valutom CHF, kao i način rješavanja eventualne ništetnosti. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan ili nerazumljiv tužitelju trebalo vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a. Nije prihvaćen prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanja posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. Obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalog promjenom kamatne stope i tečaja od 10.453,52 eura i iznos od 4.709,55 eura za koliko je konvertirana glavnica veća zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate sukladno čl. 277. st. 1. ZOO- a ("Narodne novine" broj: 53/91 i dr.) te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a/05.

11. Protivno žalbi tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. ZPP-a. Obzirom da se opisno poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, žalbeni navodi nisu osnovani, obzirom da je presuda razumljiva i može se ispitati, te ne proturječi razlozima presude. Uz to, pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredaba parničnog postupka pridržana za sud (čl. 8. ZPP-a), a time i ovlaštenje odlučivanja u trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (sukladno čl. 304. ZPP-a). Pri tome, u odnosu i na provedeno činjenično stanje nije ni pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. Pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava koja su temeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP-a), u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, te se prihvaća u cijelosti obzirom su dani u svemu dovoljno jasni i na zakonu osnovani razlozi.

13. U odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na zaključke prvostupanjskog suda da ne sadrže sporne činjenice ni navode o spornim činjenicama koje je sud utvrđivao, nisu osnovani, obzirom je i saslušanjem tužiteljice, kao i provedenih dokaza vještačenjem, vezano za pravnu osnovu tog spora – ništetnost navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a, pravilno temeljio na navedenim pravnim shvaćanjima izraženim u presudama donesenim u kolektivnom sporu o zaštiti prava potrošača na kojima je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev, zbog čega i treba zaključiti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev glede pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

14. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem zaključuje da tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu unatoč tome što je između tužiteljice i tuženika 02. ožujka 2016. sklopljen Dodatak navedenom Ugovoru o kreditu, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojega je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

15. U odnosu na Dodatak ugovoru korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.).

16. Tužiteljica, koja je kao potrošač, sklopila Dodatak Ugovora o kreditu 02. ožujka 2016., temeljem odredbe čl. 19. st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, ima pravo nakon sklapanja tog sporazuma na povrat više uplaćenog iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na njenu štetu između ukupnog iznosa koji bi joj pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji joj je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, sukladno članku 19. c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim Sporazumom.

17. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15 kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

18. Osim toga, sklapanje tog Dodatka Ugovora utemeljenog na odredbi čl.19. b ZID ZPK/15 ima za svrhu potpunu zaštitu potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018., tužiteljici i nakon sklapanja Sporazuma o konverziji kredita pripada pravo utvrđivati ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pri čemu treba imati u vidu da je do sklapanja Sporazuma o konverziji, bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu, koji je proizvodio pravne učinke a koje se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je posljedično tome bilo moguće u ovom postupku zaključiti o ništetnosti ovih odredbi i njegovom pravu na isplatu utuženog iznosa, budući tim Aneksom ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug tužiteljici, posljedično čemu nije postignut učinak zaštite tužiteljice, kao potrošača, jer Aneksom ugovora o kreditima nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran njihov ugovor a kako to proizlazi iz knjigovodstveno – financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

20. U odnosu na žalbene razloge tuženice u kojima ukazuje na zaključke prvostupanjskog suda u vezi s utvrđenjem ništetnosti navedene ugovorne odredbe ugovora o kreditu, valja navesti da prema odredbi članka 502.a st. 1. ZPP, udruge, tijela ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

21. Na temelju odredbe članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i potrošača, u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Pri tome, u odnosu na pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima ništetnosti navedene ugovorne kojom je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa, treba navesti da je takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda podudarno u cijelosti s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH izraženim u odlukama poslovni broj Revt-249/2014od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., pa je iz tog razloga žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.

23. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu, unatoč tome što je kao korisnik kredita s tuženom, kao davateljem kredita, sklopila navedeni Aneks ugovoru o kreditu jer je i prema pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Aneksa ugovora o kreditu i nije od značaja za pravilno utvrđenje u ovoj pravnoj stvari, obzirom se, ni odredbama ZID ZPK/15 a ni navedenim Dodatkom, izrekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a koja je ništetnost nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita, sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti euro, a navedenim Aneksom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata po kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banke, koje je utvrđeno ništetnim, odnosno činjenice da su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između preplaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja provedenog tijekom prvostupanjskog postupka.

24. Posljedično navedenom, valja i istaknuti da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sklapanjem navedenog Aneksa ugovora o kreditu nije u potpunosti postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer istim nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran njihov ugovorni odnos a tužiteljici je i dalje ostalo pravo na povrat više preplaćenog iznosa iznosa s osnove ništetne odluke o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka knjigovodstvene – financijske struke, pa je žalbu žaliteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu.

25. Osim toga, pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženo u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to posljedično ne znači da unatoč sklapanju tog sporazuma tužiteljica, kao potrošač, ne može i dalje zahtijevati isplatu više preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ako sklapanjem navedenog sporazuma (aneksa), nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača i time nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a o čemu se i radi u konkretnom slučaju.

26. Pravni stav prvostupanjskog suda nije protivan ni pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., jer je u tom rješenju u bitnom jasno izraženo shvaćanje, da sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, napose kraj činjenice da je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu. Stoga je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica, unatoč što je s tuženicom sklopila navedeni Aneks ugovora, imala pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i posljedično tome isplatu po pravima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), a sve kako bi se na taj način u potpunosti pružila pravna zaštita i ostvarena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena sklapanjem ništetne ugovorne odredbe i naplatom određenih novčanih iznosa utemeljenih na tim ništetnim odredbama ugovora o kreditu. Uz to, iz presude evropskog suda C-452/8 Iberacija Banco i proizlazi, da se potrošač, kod dobrovoljnog sporazuma, zaštite Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje, može odreći samo izričito, slobodno i informirano. Iz provedenog postupka, kao i zaključenog Aneksa ne proizlazi da se tužiteljica odrekla zajamčene zaštite.

27. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, pravilno zaključio o zahtjevu za isplatu navedenog novčanog iznosa, kao i osnovi o nezakonitoj promjeni kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, te od tužiteljice naplaćeno u višem iznosu od onoga što je i stvarno se moglo naplatiti, upravo u presuđenom iznosu, jer unatoč sklopljenom aneksu ugovora o kreditu za taj iznos nije postignut učinak pravne zaštite tužiteljice, kao potrošača, budući nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je posljedično tome i taj iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa tuženica i dužna platiti tužiteljici. Na matematički izračun, nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka, tuženik nije isti osporavao, već je obrazlagao svoje navode da na konvertirane kredite nema pravo na isplatu, kao ni na utvrđenja.

28. Prvostupanjski sud je i pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženica nepošteni stjecatelj i kao takav, se na primljeni iznos stečen bez osnove plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud jer je u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu i tuženica mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene i posljedično tome ništetne, te da sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primljeno joj ne pripada.

29. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a pri tome nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje se žalbom ukazuje, a ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba žaliteljice odbijena je kao neosnovana i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno kao u izreci ove presude. Trošak žalbe nije priznat osnovom čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.

U Puli - Pola 10. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić