Poslovni broj: Usž-4238/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GI iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sandra Marković, Sidonija Grbavac i Dino Gliha, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Mutimira 1, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Rovinjska 2a, Pula , radi obnove postupka promjene podataka u katastarskom operatu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-729/2024 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-729/2024 od 12. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-07/23-07/759, URBROJ: 541-11/6-24-2 od 25. ožujka 2024. i prvostupanjskog upravnog rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Buje-Buie, KLASA: UP/I-932-07/23-02/562, URBROJ: 541-29/1-23-6 od 25. listopada 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 25. listopada 2023. kojim je ostavljeno na snazi rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-932-07/22-02/31, URBROJ: 541- 29-02/2-22-2 od 20. siječnja 2022. kojim je provedena promjena podataka u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] na način kako je određeno izrekom tog rješenja.

3. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava presudu prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ukratko opisuje tijek postupka koji je prethodio podnošenju predmetne žalbe te zaključuje da sud u osporenoj presudi nije razmotrio navode tužiteljice koje je isticala tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Smatra da je pristup upravnih tijela kao i prvostupanjskog suda suviše formalistički i kao takav potpuno neosnovan, a što je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i povrede pravila postupka te zanemarivanja ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice. Smatra da sud shvaćanjem izraženim u osporenoj presudi otklanja nadležnost i negira ratio instituta sudske kontrole akata upravnih tijela, navodeći da prvostupanjsko tijelo samo provodi rješenje drugog tijela bez ikakve mogućnosti ispravka očite nezakonitosti koja rezultira izravnim zadiranjem u pravo vlasništva tužiteljice. Zaključuje da je takvo stajalište posljedica pretjeranog formalizma koji je protivan pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Navodi kako je ranije isticala da je provedeni geodetski elaborat izrađen i u svrhu evidentiranja u katastru nove nezakonito na terenu utvrđene i označene međe između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] kao i da takvo utvrđenje i označavanje vremenski i pravno prethodi donošenju navedenih rješenja nadležnog ministarstva o utvrđivanju pomorskog dobra te ne ovisi o tim rješenjima, odnosno njihovoj zakonitos ti. Naime, granica pomorskog dobra koja je određena tim rješenjem određena je u skladu s grafičkom podlogom s uklopljenim katastarskim podacima, oznake 101/21 od 29. rujna 2021. koja je sastavni dio tog rješenja, a na kojoj je međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] evidentirana u katastru i označena na terenu neistinito prikazana kao nova međa koja u vrijeme izrade i donošenja rješenja nije bila evidentirana u katastru, a koju među je tužiteljica osporavala. Osim toga, opis prave međe između predmetnih čestica ne odgovara opisu iz predmetnih rješenja ministarstva o utvrđivanju granice pomorskog dobra. Također ističe da nema mogućnost osporavati zakonitost predmetne skice izmjere i postupka utvrđivanja nove međe u zasebnom postupku, nego isključivo u okviru predmetnog postupka. Prigovara da prvostupanjski sud nije ocijenio ni jedan od navedenih prigovora. Nadalje, prigovara da je u konkretnom slučaju provedena nepravilna obnova postupka s obzirom da se rasprava koja je provedena ne može smatrati obnovom postupka jer se radi o raspravi koju je upravno tijelo zakazalo u povodu njenog prijedloga za obnovu upravnog postupka. S obzirom da je razlog za obnovu bila nemogućnost sudjelovanja stranke u upravnom postupku, smatra da je svrha sudjelovanja stranke u konkretnom slučaju bila pokazati među na terenu kako bi se izbjegle posljedične nezakonitosti i pogrešna utvrđenja, a koje nisu mogle biti ispravljene održanom raspravom. Slijedom svega zaključuje da i obrazloženje osporene presude nije adekvatno jer se sastoji od paušalnog citiranja irelevantnih i neprimjenjivih zakonskih odredbi te usputnog spominjanja argumentacije tužiteljice iz čega proizlazi da njezin predmet nije doista ispitan, a što je suprotno stajalištu Ustavnog suda RH na koje upućuje svojom žalbom. Takvim sudskim postupanjem smatra da je povrijeđeno i njeno pravo vlasništva kao i pravo na pravično suđenje. Zaključuje da je provođenjem elaborata u katastarskom operatu došlo do faktičnog smanjenja oblika i površine čestice u vlasništvu tužitel jice, a što je posljedica pogrešnog i proizvoljnog određivanja novih međa između čestice u njenom vlasništvu te čestica 141 i 143, obje k. o. [katastarska općina], pri čemu njoj nije omogućeno sudjelovanje ni u jednom dijelu postupka. Predlaže poništiti osporenu presudu i riješiti upravnu stvar na način da poništi osporenu presudu te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog postupka i upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Ovo stoga jer obrazloženje osporene presude sadrži ocjenu svih pravno relevantnih prigovora tužiteljice istaknutih tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Naime, sud nije dužan obrazlagati svaki navod tužiteljice, već one pravno relevantne, a čemu je udovoljeno u konkretnom slučaju.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je u postupku obnovljenom temeljem odredbe članka 123. stavak 1. točka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) pravilno utvrđeno da su u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] u posjedovnim [broj ZK uloška] br. [broj ZK uloška] podaci promijenjeni na zakonit i pravilan način te je rješenje doneseno u upravnom postupku čija obnova je provedena ostavljeno na snazi sukladno odredbi članka 127. stavak 1. ZUP-a.

8. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ukoliko osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, dok je odredbom članka 127. stavak 1. ZUP-a propisano, između ostalog, da nadležno tijelo nakon provedenog postupka obnove može ostaviti na snazi rješenje koje je bilo predmet obnove.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su prvostupanjskim upravnim rješenjem od 20. siječnja 2022. koji postupak je obnovljen u konkretnom slučaju, promijenjeni podaci u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na način određen tim rješenjem temeljem provedenog geodetskog elaborata, oznake RN 1/2022 k. o. [katastarska općina] koji je izrađen u svrhu evidentiranja diobe ili spajanja katastarskih čestica i evidentiranja pomorskom ili vodnog dobra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je proveden temeljem zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu sukladno odredbi članka 13. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra („Narodne novine“, broj: 29/05). Predmetni elaborat potvrđen je potvrdom, KLASA: 342-01/21-01/280, URBROJ: 2163/1-08-01/1-21-09 od 21. prosinca 2021. kojom se potvrđuje da je izrađen u skladu s aktima o utvrđivanju granice pomorskog dobra, odnosno s Rješenjem o utvrđivanju granice pomorskog dobra Povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-342-22/21-01/321, URBROJ: 530-03-21-2 od 15. studenog 2021. te Rješenjem istog Ministarstva, KLASA: UP/I-342- 22/21-03/301, URBROJ: 530-03-21-3 od 25. studenog 2021. Iz spisa predmeta proizlazi da su navedena rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture postala pravomoćna i izvršna dana 6. prosinca 2021., odnosno 15. prosinca 2021.

10. Odredbom članka 14. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19., dalje: Zakon) propisan je način određivanja granica pomorskog dobra. Tako je između ostalog navedenom zakonskom odredbom propisano da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice te se o istom odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba nadležnom ministarstvu.

11. Slijedom navedenog, a kako to proizlazi iz citirane zakonske odredbe, granice pomorskog dobra određuje rješenjem povjerenstvo za granice nadležnog ministarstva u zasebnom upravnom postupku protiv kojeg je moguće izjaviti pravni lijek.

12. Kako je prvostupanjsko upravno rješenje od 20. siječnja 2022. koje je obnovljeno u konkretnom slučaju doneseno upravo temeljem provedbe geodetskog elaborata izrađenog u svrhu evidentiranja pomorskog dobra, pri čemu je navedeni elaborat izrađen u provedbi citiranih pravomoćnih i izvršnih rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojima su utvrđene granice pomorskog dobra na katastarskim česticama koje su predmet promjene u konkretnom slučaju, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije nadležnost tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela ocjenjivati zakonitost određivanja granica pomorskog dobra. Naime, prvostupanjsko tijelo je dužno tako utvrđenu granicu pomorskog dobra evidentirati u elaboratu nove katastarske izmjere onako kako je ona određena rješenjem Povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a o čemu se radi u konkretnom slučaju.

13. Stoga temeljni prigovori tužiteljice koji se odnose na osporavanje zakonitosti tako utvrđene granice pomorskog dobra nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju. Naime, kako je ranije obrazloženo, granice pomorskog dobra utvrđuju se u zasebnom upravnom postupku protiv kojeg stranka ima mogućnost izjavljivanja redovnih i izvanrednih pravnih lijekova.

14. Nastavno na navedeno, nije osnovan niti prigovor tužiteljice da obnova upravnog postupka nije provedena na pravilan način, odnosno da se nedostaci nisu mogli otkloniti zakazivanjem i održavanjem rasprave u povodu njenog prijedloga za obnovu upravnog postupka bez provođenja očevida na licu mjesta na okolnost utvrđivanja stvarne međe, odnosno granice pomorskog dobra. Ovo iz razloga jer se granice pomorskog dobra utvrđuju u zasebnom upravnom postupku, dok se u postupku koji je obnovljen u konkretnom slučaju samo provode rješenja donesena u tom zasebnom postupku. Osim toga, ovaj Sud napominje da iz spisu priležeće dostavnice proizlazi da je pravna prednica tužiteljice uredno zaprimila podnesak kojim se poziva kao vlasnica susjedne katastarske čestice na uvid u predmetni geodetski elaborat. Drugim riječima, dana joj je mogućnost sudjelovanja prilikom izrade geodetskog elaborata u svrhu provedbe rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim je utvrđena granica pomorskog dobra.

15. Međutim, kako tužiteljica ističe da je prilikom utvrđivanja i evidentiranja granice pomorskog dobra oštećena budući da je umanjenja površina čestice koja je u njenom vlasništvu, a koja je susjedna katastarskim česticama u odnosu na koje je evidentirano pomorsko dobro, to ovaj Sud upućuje na odredbu članka 118. stavak 5. Zakona kojom je propisano da ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju. Naime, iz obrazloženja rješenja Povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-342-22/21-01/321, URBROJ: 530-03-21-2 od 15. studenog 2021. proizlazi da na području detaljno navedenom u tom rješenju nije prethodno utvrđivana granica pomorskog dobra. S obzirom da je predmet ove upravne stvari isključivo ocjena zakonitosti provedbe geodetskog elaborata izrađenog temeljem rješenja povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojom je utvrđena granica pomorskog dobra, a ne i ocjena zakonitosti postupka utvrđivanja navedene granice, a kako iz jednog od predmetnih rješenja proizlazi da za dio predmetnog područja nije prethodno utvrđivana granica pomorskog dobra, to ovaj Sud sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 118. stavak 5. Zakona upućuje tužiteljicu u svrhu zaštite njenih prava i pravnih interesa na poduzimanje pravnih radnji sukladno propisu kojim je pravno reguliran postupak izvlaštenja. Naime, i prema recentnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci broj: U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. koja je na odgovarajući način primjenjiva u konkretnom slučaju, tužiteljica ima pravo tražiti naknadu tržišne vrijednosti imovine oduzete bez naknade.

16. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje žalbe.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

18. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić