Poslovni broj: Usž-3725/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ariana Varga Filaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, Medulićeva 24, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1944/2024 od 20. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1944/2024 od 20. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-06/21-01/06, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 20. veljače 2024.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja – Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/09-009/12, URBROJ: 251-19-11- 7/003-21-21 od 17. veljače 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05-1328/79 od 10. kolovoza 1979. i dopunskog rješenja o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05-1328/79-1 od 7. studenog 1979. te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra u bitnome da je izostalo adekvatno obrazloženje pobijane presude s obzirom da se isto sastoji od paušalnih navoda o proteku zakonskog roka. Smatra da sud nije proveo dokazni postupak niti je raspravio sporna pitanja, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji podnio pravni prednik tužitelja te se tužitelj kao zakonski nasljednik podnositelja zahtjeva na raspravi pred prvostupanjskim upravnim tijelom održanoj dana 14. srpnja 2020. očitovao da želi kao stranka preuzeti predmetni postupak. Međutim, prvostupanjsko upravno tijelo o predmetnom zahtjevu donijelo je odluku temeljem stanja spisa, bez održavanja ročišta iako se tužitelj u podnesku od dana 28. listopada 2020. očitovao da nekretnina koja je predmet eksproprijacije predstavlja njegovo vlasništvo te je predložio provođenje dokaza radi utvrđivanja navedene okolnosti. Navodi kako je isto predložio i prvostupanjskom sudu, međutim sud je osporenu presudu donio bez provođenja rasprave protivno odredbama Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti osporenu presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba navodi da ostaje kod odgovora na tužbu od dana 16. listopada 2024. te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

8. Pri tome je osporena presuda osnovano donesena temeljem odredbe članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) bez održavanja rasprave. Ovo stoga što i po ocjeni ovog Suda, tužitelj svojim prigovorima nije osporavao pravno relevantne činjenice u konkretnom slučaju, a iz tužbe ne proizlazi da je izričito tražio zakazivanje i održavanje rasprave u upravnom sporu. Osim toga, obrazloženje osporene presude, suprotno žalbenom navodu, sadrži sve elemente propisane odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a te je po ocjeni ovog Suda dostatno i pravilno obrazložen razlog odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, sud nije dužan obrazlagati svaki navod tužitelja, već one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

9. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je zahtjev tužitelja za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odbijen u pravilno i zakonito provedenom postupku pozivom na odredbu članka 31. stavak 1. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01. i 79/06., dalje: ZOI) prema kojoj će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit ako korisnik izvlaštenja u roku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenjem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena, ili ako izvlaštenu nekretninu ne koristi sukladno članku 2. stavka 2. ovoga Zakona, ali ne po isteku pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno od dana stupanja u posjed.

10. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno kako su nekretnine oznake z.k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] eksproprirane pravnom predniku tužitelja rješenjem o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05-1328/79 od 10. kolovoza 1979. i dopunskim rješenjem o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05-1328/79-1 od 7. studenog 1979. Iz navedenog dopunskog rješenja proizlazi kako je isto postalo pravomoćno dana 15. listopada 1980. Zahtjev za poništenje navedenih rješenja o eksproprijaciji podnesen je dana 4. lipnja 2009. godine.

11. Slijedom tako utvrđenih činjenica koje tužitelj svojim navodima niti ne osporava, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem navedenih pravomoćnih rješenja o eksproprijaciji. Ovo iz razloga jer se sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 31. stavak 1. ZOI-a poništenje pravomoćnog rješenja o izvlaštenju, odnosno eksproprijaciji može tražiti najkasnije u roku od pet godina od njegove pravomoćnosti, a kako je u konkretnom slučaju pravomoćnost nesporno nastupila dana 15. listopada 1980., a zahtjev za poništenje podnesen dana 4. lipnja 2009., to je isti podnesen nakon proteka zakonskog roka od pet godina od pravomoćnosti predmetnog rješenja o eksproprijaciji, odnosno dopunskog rješenja o eksproprijaciji.

12. Pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da provođenje dokaza na koje tužitelj ukazuje i u svojoj žalbi nije pravno relevantno za rješavanje predmetne upravne stvari s obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno protekao zakonski rok u kojem se može zahtijevati poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji. Drugim riječima, rezultati dokaznog postupka ne bi utjecali na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari pored nesporno utvrđene činjenice proteka zakonskog roka od pet godina od pravomoćnosti navedenih rješenja, u kojem se moglo tražiti poništenje rješenja o eksproprijaciji.

13. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

14. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić