REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3489/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Bakra, Bakar, Primorje 39, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Jadran-galenski laboratorij d.d., Rijeka, Svilno 20, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1469/2023-14 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1469/2023-14 od 24. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-02/23-01/3, URBROJ: 2170-03-08/6- 23-2 od 13. lipnja 2023. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe zainteresirane osobe, oglašeno je ništavim rješenje Grada Bakra, Upravnog odjela za urbanizam, komunalni sustav i ekologiju, KLASA: UP/I-363-02/22-01/43, URBROJ: 2170-02-07/4- 22-17 od 21. prosinca 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je ovdje zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine gospodarske namjene (proizvodno poslovna)-logistički centar JGL-G20 Kukuljanovo na postojećoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-nova, 1. zona u iznosu od 2.304.944,50 kn (305.918,71 EUR). Točkom 2. izreke tog prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev ovdje zainteresirane osobe od 14. rujna 2020. za umanjenje komunalnog doprinosa za 75% temeljem odredbe članka 3. Odluke o komunalnom doprinosu („Službene novine Grada Bakra“, broj 12/18.-dalje: Odluka). Točkom 3. izreke rješenja određeno je da je ovdje zainteresirana osoba dužna uplatiti vrijednost komunalnog doprinosa navedenu u točki 1. tog rješenja u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja u korist proračuna Grada Bakra. Točkom 6. izreke rješenja određeno je da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prema odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) prvostupanjsko rješenje postaje izvršno dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, što je ovdje slučaj. Tužitelj smatra da ovdje nema mjesta primjeni odredbe članak 133. stavka 4. ZUP-a. Smatra da se iz okolnosti da postoji obveza plaćanja u nekom roku nakon izvršnosti rješenja ne može zaključiti da je rješenje postalo izvršno prije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje. Iz točke 3. izreke prvostupanjskog rješenja može se zaključiti da je prvostupanjsko tijelo prešutno odlučilo da neće prisilno provoditi izvršenje prije isteka roka od 15 dana od dana njegove izvršnosti. Izvršnost je nastupila na temelju odredbe članka 186. stavka 2. u vezi s odredbom članka 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. -dalje: OPZ) danom dostave rješenja stranci i to prema odredbi članka 133. stavka 2. ZUP-a. Prvostupanjsko tijelo je ostavilo rok za dobrovoljno izvršenje, 15 dana od izvršnosti, koji rok, bez obzira što nije posebno navedeno, predstavlja paricijski rok. Prvostupanjski sud nadalje navodi i da je rješenje o komunalnom doprinosu nezakonito. Ističe da je zainteresirana osoba dostavila dva rješenja Agencije za lijekove i medicinske proizvode od 17. svibnja 2022. Iz istih proizlazi da zainteresirana osoba obavlja proizvodnu djelatnost na lokaciji Svilno 20 (proizvodna dozvola Dodatak 1A Proizvodnja i uvoz lijekova, Proizvodna dozvola Dodatak 2A sve do puštanja lijeka u promet), a na lokaciji Kukuljanovo 301 skladištenje i isporučivanje serije lijekova i Dodatak 2B proizvodnja ispitivanih lijekova, skladištenje i isporučivanje serije lijekova. Ističe da na predmetnoj lokaciji zainteresirana osoba ne obavlja ni jedan segment proizvodnje lijekova. Smatra da je u ovoj upravnoj stvari ostala sporna činjenica namjene korištenja poslovnog prostora u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20.-dalje: ZKG). Prvostupanjski sud nije cijenio druge dokaze u spisu (građevinska dozvola, izvadak iz projekta), a i odbio je druge predložene dokaze kojima bi se utvrdila stvarna namjena prostora. Predlaže poništiti presudu i da Sud sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje postalo izvršno i prije nego što je istekao paricijski rok, odnosno rok za dobrovoljno ispunjenje. Međutim, takvo rješenje koje je moguće prisilno izvršiti i prije proteka roka za njegovo dobrovoljno izvršenje ništetno je i na štetu je obveznika. Nadalje, u postupku je utvrđeno da se na predmetnoj lokaciji nalazi skladište koje je integrirani dio proizvodnje lijeka i predstavlja mjesto proizvodnje i za čije je poslovanje ishođena proizvodna dozvola odnosno potvrda o provođenju dobre proizvođačke prakse. Stoga je za takvo skladište trebalo usvojiti zahtjev zainteresirane osobe za umanjenje komunalnog doprinosa za 75% temeljem odredbe članak 3. Odluke. Nije točna tvrdnja tužitelja da je ostala sporna činjenica namjene korištenja poslovnog prostora. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.
7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je ocijenio zakonitim rješenje tuženika koji je pozivajući se na, između ostalog, odredbu članka 128. stavka 1. točku 3. ZUP-a oglasio ništavim prvostupanjsko rješenje kojim je ovdje zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Naime, prema toj odredbi rješenje će se oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.
8. Ovo iz razloga jer je prvostupanjskim rješenjem kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa određeno, između ostalog, da je ovdje zainteresirana osoba dužna platiti komunalni doprinos u roku od 15 dana od izvršnosti tog rješenja. Pri tome je, i prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno uputio na odredbu članka 133. stavka 4. ZUP-a prema kojoj kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Imajući u vidu tu odredbu ZUP-a, pravilno tuženik zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o nemogućnosti izvršenja takvog prvostupanjskog rješenja zbog načina na koji je određen rok plaćanja komunalnog doprinosa. Naime, prema tom određenju rok plaćanja komunalnog doprinosa je 15 dana od izvršnosti rješenja, a rješenje je izvršno tek protekom tog roka za dobrovoljno izvršenje.
9. S obzirom na takvo određenje roka plaćanja komunalnog doprinosa pravilno je zaključeno da rok za plaćanje komunalnog doprinosa nije moguće utvrditi te stoga izvršenje takvog rješenja nije moguće, a što je razlog za ništavost rješenja.
10. Pri tome nije odlučno pozivanje tužitelja da u ovoj pravnoj situaciji žalba ne odgađa izvršenje rješenja jer da je isto doneseno neposrednim rješavanjem pri čemu se poziva na odredbu članka 186. stavka 2. u vezi s odredbom članka 87. OPZ-a. Ovo iz razloga jer ZUP precizno određuje kad prvostupanjsko rješenje postaje izvršno u odredbi članka 133. U pravilu, prema odredbi članka 133. stavka 2. ZUP-a, prvostupanjsko rješenje postaje izvršno dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak. Međutim, iznimka od navedenog pravila javlja se kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u za to ostavljenom roku, odnosno roku za dobrovoljno izvršenje činidbe (članak 133. stavak 4. ZUP-a) i tada rješenje postaje izvršno tek istekom tog roka, a o čemu prvostupanjsko tijelo ovdje nije vodilo računa.
11. Budući da tužitelj niti ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporene presude, ovaj Sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe pa je trebalo, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 6. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
