REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3657/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, OIB: 76108805525, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupaju opunomoćenici Mirela Kovačević i Branko Kovačević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević i partneri d.o.o., Zagreb, Mandrovićeva 1a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1466/2022-7 od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1466/2022-7 od 10. rujna 2024.

II. Nalaže se zainteresiranoj osobi da nadoknadi tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-03/91, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-3 od 21. travnja 2022. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/18-002/258, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-14 od 19. siječnja 2021. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je određeno da je tužitelj dužan na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 5.275,68 m² koji se nalazi u [adresa], plaćati 6,09 kuna/0,81 EUR po m² što iznosi 32.128,89 kuna mjesečno, odnosno 385.546,68 kuna godišnje za period od 1. travnja 2017. do 21. ožujka 2020. što ukupno iznosi 1.146.275, 97 kuna za navedeno razdoblje te ukoliko tužitelj navedeni iznos ne plati u roku od 15 dana dužan je platiti i zakonske zatezne kamate.

2. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u žalbi protiv pobijane presude u bitnom navodi da se upravni postupak vodio od 2017. godine kad je tužitelju prvi put utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, no tad doneseno prvostupanjsko rješenje je poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da iz zapisnika o očevidu od 8. rujna 2016. proizlazi da se na predmetnoj lokaciji ne obavlja poslovna djelatnost te su prostori zapušteni i devastirani te da se stoga za iste ne treba plaćati komunalna naknada. Zainteresirana osoba u tom pogledu upućuje na odredbu članka 150. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.) prema kojoj je vlasnik građevine odgovoran za njezino održavanje. U slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba zaključuje da tužitelj nije poštivao zakonske obveze održavanja, ali pored toga očekuje da ga se oslobodi plaćanja komunalne naknade za nekretninu u pogledu koje krši zakonske propise. Smatra pravilnim stav da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara utvrđenja obveze plaćanja komunalne naknade što detaljno obrazlaže. Korisna površina u konkretnom slučaju nije određena primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.-dalje: ZV). Naime, na definiciju pojma korisne površine iz ZV-a upućeno je samo radi otklanjanja prigovora tužitelja da u konkretnom slučaju nema minimalnih uvjeta za korištenje površine prostora. Ističe da je suglasan s rješenjem tuženika. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da žalba sadržajno odgovara podnesku zainteresirane osobe od 29. studenoga 2022. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno naveo zašto ne postoji obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor ako se radi o ruševini zgrade. Također je prvostupanjski sud naveo da u konkretnom slučaju nema zastare prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade pa su nebitni žalbeni navodi u tom pogledu. Također, prvostupanjski sud je i naveo da tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenu činjenicu korisne površine pa su žalbeni navodi i u tom pogledu nebitni. Prvostupanjski sud se pozvao na praksu ovog Suda izraženu u presudi, poslovni broj: Usoz-85/21 kojom su ukinute odredbe članka 10. stavka 2. i 3. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19. i 11/20.) uz detaljno obrazloženje problematike utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost. Žalbeni navodi se odnose na tužbene navode, a ne na navode iz presude, dok je prvostupanjski sud presudom tužbene navode analizirao i o njima iskazao nedvosmislen stav. S obzirom na to žalbeni navodi su promašeni. Predlaže odbiti žalbu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da se prvostupanjski upravni sud pozvao na mjerodavne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.-dalje: ZKG) i prije svega zaključio da nema obveze plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor ako se radi o ruševini zgrade. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na činjenično stanje utvrđeno prilikom očevida na licu mjesta od 8. rujna 2016., zapisnik o kojem s fotografijama prileži spisu, i u kojem je navedeno da su predmetni prostori zapušteni i devastirani i da se na predmetnoj lokaciji ne obavlja poslovna djelatnost. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao i na pojam ruševine određen odredbom članka 52. stavkom 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) prema kojem ruševina zgrade su ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostataka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koja se zbog toga ne rabi najmanje pet godina, a da nije utvrđeno da li se u relevantnom razdoblju radilo o ruševini zgrade.

7. Spisu predmeta prileži i zapisnik o očevidu na licu mjesta od 12. rujna 2019. s fotografijama, kojom prilikom je utvrđeno da se radi o ruševnom objektu bez priključaka, i razrušenih zidova sa srušenim pločama od razine dva prema krovištu. Spisu predmeta također prileži rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/733, URBROJ: 443-02-05-13-01/1-20-2 od 30. srpnja 2020. kojim je tužitelju, kao vlasniku, naređeno da u roku od 120 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni oštećenja na višekatnoj poslovnoj građevini izgrađenoj u [adresa], na zemljištu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, s tim da treba otkloniti oštećenja na slijedećim dijelovima zgrade: na urušenoj stropnoj konstrukciji, drvenom gredniku na 1. katu dvorišne građevine u površini 18,0 x 6,0 m, na urušenoj stropnoj konstrukciji drvenom gredniku na 2. katu dvorišne građevine u površini od 18,0 x 13,0 m, na urušenom stropu 3. kata dvorišne građevine koji se sastoji od armiranobetonskih greda i zidova od opeke u površini od 7,0 x 10,0 m, na urušenom krovištu i fasadnom zidu suterena i 1. katu južnog centralnog aneksa u tlocrtnoj površini 12,00 x 10,50m. Spisu predmeta prileži i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612-08/20-006/617, URBROJ: 251-18-03-20-03 od 27. kolovoza 2020. kojim je izdano prethodno odobrenje za uklanjanje ulične i dvorišne građevine bivše tvornice „DTR“ u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema projektu uklanjanja građevine od srpnja 2020. godine, koji prileži tom rješenju i njegov je sastavni dio. Na temelju tog rješenja ne može se započeti s uklanjanjem postojeće izgradnje, već je potrebno ishoditi propisanu dozvolu kod nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba. Spisu predmeta prileži i prijava početka izvođenja radova na uklanjanju građevine od 14. listopada 2020. koju je podnio tužitelj, kao vlasnik predmetne građevine, Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet na temelju projekta uklanjanja od srpnja 2020. godine koji prileži spisu. Također, tijekom čitavog postupka tužitelj prigovara da je predmetni poslovni prostor ruševan i derutan.

8. Prema shvaćanje ovog Suda izraženom u dugogodišnjoj ovosudnoj praksi (primjerice u presudama poslovni broj: Us-10103/2008-5 od 7. srpnja 2011., Us- 3437/2011-5 od 20. veljače 2013., Us-12010/2011-4 od 29. svibnja 2013.) da bi se vlasniku poslovnog odnosno stambenog prostora mogla utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade potrebno je da isti ima mogućnost koristiti poslovni odnosno stambeni prostor, neovisno da li isti eventualno ne koristi. Naime, u svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi da li postoje minimalni uvjeti za korištenje prostora odnosno utvrditi mogućnost korištenja prostora.

9. Slijedom svega naprijed izloženog, a imajući na umu navedeno shvaćanje ovog Suda, to je prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud poništio navedena rješenja javnopravnih tijela kojim je tužitelju utvrđena odnosno potvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor pravilno smatrajući da nema obveze plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor ako nema mogućnosti njegova korištenja.

10. Zainteresirana osoba svojim žalbenim navodima ni ne osporava pravno odlučne činjenice odnosno devastiranost i zapušteno stanje poslovnog prostora, pri tome ni ne navodeći da je tužitelj s obzirom na stanje poslovnog prostora imao mogućnost korištenja tog poslovnog prostora, ali da ga nije koristio. Naime, zainteresirana osoba u tom pogledu ukazuje samo na obveze vlasnika građevine vezane za njezino održavanje, a što kraj navedenih nespornih činjenica nije pravno odlučno.

11. S obzirom na naprijed navedeno, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da zainteresirana osoba pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

12. Zainteresirana osoba nije uspjela sa žalbom protiv prvostupanjske presude te je stoga temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a dužna nadoknaditi tužitelju zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 27. točka 3. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.)).

13. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude, a temeljem odredbe članak 147. stavka 1. odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner