REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-192/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi nadzora carinskog postupanja, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/20-01/122, URBROJ: 513-04-22-2 od 17. studenog 2022. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice Zagrebu KLASA: UP/I-471- 01/20-15/26, URBROJ: 513-02-1973/28-20-1 od 6. ožujka 2020. te za vraćanje na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/20-01/122, URBROJ: 513- 04-22-2 od 17. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice Zagrebu KLASA: UP/I-471-01/20-15/26, URBROJ: 513- 02-1973/28-20-1 od 6. ožujka 2020. kojim je utvrđeno da je tužitelj postupao protivno odredbama članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU s motornim vozilom marke Audi A5, datum prve registracije 2. lipnja 2015., broj šasije: [broj šasije], BiH registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je navedeno vozilo na koje nisu obračunata carinska davanja koristio na cesti u Republici Hrvatskoj protivno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu, bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih pločica te mu je privremeno oduzeto to vozilo.

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora u bitnome naveo da podnosi tužbu protiv rješenja tuženika te da predmetni upravni akt pobija u cijelosti. Dodao je da se drugostupanjskim rješenjem tuženika kao i u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka odnosno da su odlučne činjenice u upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđene, zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, sve na njegovu štetu. Iznio je da je osnovno načelo svakog modernoga pravnog poretka načelo zakonitosti. Nastavio je da Ustav Republike Hrvatske sadržava posebnu odredbu prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Naglasio je da se u tom smislu jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata, a da se jamči i sudska kontrola zakonitosti. Naveo je da materijalna povreda zakona predstavlja težak oblik nezakonitosti. Dodao je da je tuženik nezakonito odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 6. ožujka 2020. Smatra da je nejasno iz obrazloženja drugostupanjskog tijela na temelju čega je navedeno tijelo utvrdilo da u konkretnom slučaju nije ispunio uvjete za privremeni uvoz propisan odredbama carinskog zakonodavstva Europske unije. Iznio je da se u predmetnom rješenju, drugostupanjsko tijelo paušalno poziva na mjesto njegovog prijavljenog prebivališta kao osnove da je postupao protivno članku 64. stavku 1. točki 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, što je u potpunosti pogrešno. Istaknuo je da je državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te da kao državljanin Republike Hrvatske uredno podmiruje svoje obveze prema državi te da je tako uredno prijavljen pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Opisao je da ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa STUDEN-AGRANA rafinerija šećera d.o.o. iz [adresa], Bosna i Hercegovina, u kojem se ugovoru navodi kako radi nepuno radno vrijeme, 20 sati tjedno. Nastavio je da se u ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada sklopljenom s AGRAGOLD d.o.o., navodi da je zaposlen na nepuno radno vrijeme te da se predmetni radni odnos zasniva na izdvojenom mjestu rada, odnosno prostoru koji nije prostor poslodavca ili odlučno prebivalište radnika. Opisao je da je predmetnim ugovorom suglasno određeno da će se poslovi poslodavca obavljati i izvan države registracije poslodavca, društva AGRAGOLD d.o.o. Naglasio je da je zaposlen u dva trgovačka društva (u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini) na pola radnog vremena, da podjednako vremena boravi u [adresa] i u Bosni i Hercegovini te da ima boravište u obje države. Iznio je da je predmetno motorno vozilo registrirano u [adresa] jer je tamo i kupljeno, budući da je državljanin Bosne i Hercegovine u kojoj također boravi, te da je stoga njegova obveza da u navedenoj državi podmiri i obveze registracije i sklapanja police osiguranja. Dodao je da je nesporno da često prelazi granicu dviju država i da u obje države boravi. Istaknuo je da je upravo iz tog razloga prijavio prebivalište u [adresa], iako ne boravi samo na navedenog adresi, već da, s obzirom na prirodu posla i radnog mjesta koja proizlazi iz ugovora o radu, više od 6 mjeseci boravi u [adresa]. Iznio je da pravo na privremeni uvoz prijevoznog sredstva s redovnom stranom registracijom za privatnu uporabu imaju osobe sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravkom na teritoriju druge države. Nastavio je da se uobičajenim mjestom boravka smatra mjesto u kojem osoba bez obzira na državljanstvo uobičajeno živi dulje od pola godine u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih ili profesionalnih razloga ili u slučaju osoba bez zaposlenja, zbog osobnih razloga koji ukazuju na blisku vezu između osobe i mjesta gdje živi. Napomenuo je da je sukladno članku 9. Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu (Istanbulska konvencija), propisano da prijevozna sredstva za privatnu uporabu mogu ostati na teritoriju privremenog uvoza u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci. Smatra da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi se predmetno motorno vozilo u njegovom vlasništvu nalazilo u Republici Hrvatskoj više od šest mjeseci, već da mu se utvrđuje počinjenje prekršaja bez utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja, samo na temelju činjenice što ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a bez prethodnog utvrđivanja da li je, osim prijavljenog prebivališta, u [adresa] i središte njegovih životnih interesa. Također, osim navedenog, ukazao je da mu je prvostupanjskim rješenjem određena mjera privremenog oduzimanja predmetnog vozila, iako u samom obrazloženju rješenja nije pobliže pojašnjeno zbog čega se prema njemu ta mjera primjenjuje odnosno koji su to zakonski uvjeti ispunjeni koji bi opravdavali primjenu navedene privremene mjere. Mišljenja je da je prvostupanjsko rješenje u tom dijelu rješenja u cijelosti nerazumljivo. Zaključio je da iz svega navedenog proizlazi da su tijekom drugostupanjskog, a jednako tako i tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, odlučne činjenice za ovaj predmet pogrešno i nepotpuno utvrđene, sve na njegovu štetu, te da stajališta prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela predstavljaju proizvoljno i vrlo ekstenzivno tumačenje kogentnih pravnih pravila, a što je svakako protivno načelu pravne sigurnosti, zbog čega je pobijano rješenje tuženika u cijelosti nezakonito. Predlaže da se ponište prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno da je tužitelj postupao protivno odredbama članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU s motornim vozilom marke Audi A5, datum prve registracije 2. lipnja 2015., broj šasije: [broj šasije], BiH registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je navedeno vozilo na koje nisu obračunata carinska davanja koristio na cesti u Republici Hrvatskoj protivno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu, bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih pločica te da mu je privremeno oduzeto to vozilo.

7. Sporno je, je li osporavano rješenje tuženika, kojim je žalba tužitelja protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena, zakonito.

8. Člankom 30. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine" broj: 40/16.) propisano je da ako se utvrdi da je roba bila nezakonito unesena u carinsko područje Unije ili se tu nezakonito nalazi, da je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili da se s njom na drugi način nezakonito raspolaže u smislu carinskog zakonodavstva, carinski ured može poduzeti sve radnje radi osiguranja naplate carinskog duga i drugih javnih davanja (u daljnjem tekstu toga članka: dug) razmjerno svrsi koja se želi postići, uključujući i privremeno oduzimanje robe (stavak 1.). Nadalje, propisano je da o privremenom oduzimanju robe carinski ured izdaje potvrdu te u roku od 30 dana donosi rješenje s rokom zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate duga (stavak 2.), da se roba koja je privremeno oduzeta smješta u prostor koji je odredio carinski ured na rizik i trošak osobe koja je nezakonito postupala (stavak 3.) te da će se, ako se podnese primjereni oblik osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg duga, privremeno oduzeta roba vratit osobi od koje je oduzeta, s time da je preuzimanje robe moguće nakon plaćanja troškova iz stavka 3. toga članka (stavak 4.). Također, propisano je da u rješenju o naplati duga za privremeno oduzetu robu carinski ured određuje da će u slučaju neplaćanja duga u ostavljenom roku privremeno oduzeta roba biti trajno oduzeta (stavak 5.), da o trajnom oduzimanju robe iz stavka 5. toga članka carinski ured donosi rješenje (stavak 6.), da se rješenje iz stavka 6. toga članka donosi i kada roba nije vlasništvo osobe koja je s robom nezakonito postupala, a da oduzimanje robe ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje je roba oduzeta (stavak 7.). Konačno, propisano je da žalba izjavljena protiv rješenja iz stavaka 2. i 6. toga članka ne odgađa njegovo izvršenje (stavak 8.).

9. Člankom 64. stavkom 1. točkom 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije propisano je da će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 50.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, kao i fizička osoba ako postupa s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupa protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013).

10. Iz zapisnika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Službe za mobilne jedinice Zagreb KLASA: 471-01/20-15/257, URBROJ: 513-02-1973/33-20-1 od 6. ožujka 2020. utvrđeno je da je 6. ožujka 2020. u 13:30 sati u mjestu Zagreb, Barčev trg, od strane ovlaštenih carinskih službenika PJ-Službe za mobilne jedinice Zagreb zaustavljeno osobno motorno vozilo marke/tipa: Audi (A5)/ B8, registarskih oznaka [registarska oznaka] (BiH), broja šasije (VIN oznaka): WAUZZZ8T1BA097400, godina proizvodnje 2011., u vlasništvu fizičke osobe DE iz [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da je vozilom u trenutku zaustavljanja upravljao DE, rođen **.**.1983., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i da je DE carinskim službenicima rekao da živi u [adresa], da je zaposlen u tvrtki AGRAGOLD d.o.o., iz Zagreba, Iblerov trg 9, te da povremeno odlazi u Bosnu i Hercegovinu, gdje radi ovisno o potrebi. Utvrđeno je da je tužitelj predočio osobnu iskaznicu Republike Hrvatske broj: [broj osobne iskaznice] na ime DE, vozačku dozvolu Republike Hrvatske broj: 10813063 na ime DE, prometnu dozvolu Bosne i Hercegovine broj: AA1886300 na ime DE, [adresa], i zdravstvenu iskaznicu HZZO, MBO: 167697477 na osobu DE. Također, utvrđeno je da je tužitelj izjavio da vozilo u svojem vlasništvu ima pet godina, da se istim koristi u Republici Hrvatskoj i da odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje po potrebi radi u Studena-agrana d.o.o., a da je zadnji puta 5. ožujka 2020. išao u Bosnu i Hercegovinu na sastanak te da se je vratio u Zagrebu. Utvrđeno je da je zadnjih mjesec dana po izjavi radio u Zagrebu, gdje i inače radi, a da je poslove za tvrtku u Bosni i Hercegovini obavljao preko interneta. Dodano je da je u tvrtki AGRAGOLD d.o.o. iz Zagreba zaposlen od 2009., gdje ostvaruje prihode u Republici Hrvatskoj te je preko poslodavca zdravstveno osiguran pri HZZO. Navedeno je da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima prebivalište od 6. studenog 2008., dok na sadašnjoj adresi na [adresa] ima prebivalište od 19. kolovoza 2011. Dodano je da je tužitelj 6. ožujka 2020. prijavio svog oca na privremeni boravak na adresi na [adresa], zbog zdravstvenog stanja oca. Utvrđeno je da je provedenim nadzorom i neposrednim opažanjem od strane OCS PJ-SMJ Zagreb nesporno utvrđeno da je tužitelj zatečen u posjedu i upravljanju osobnim motornim vozilom marke/tipa: Audi (A5)/ B8, registarskih oznaka [registarska oznaka] (BiH) čime je počinio prekršaj opisan člankom 64. stavkom 1. točkom 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije odnosno da je upravljao predmetnim vozilom protivno uvjetima privremenog uvoza. Navedeno je da je to vozilo na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije privremeno oduzeto od tužitelja do okončanja postupka. Tužitelj je navedeni zapisnik potpisao te se je odrekao prava na podnošenja prigovora na taj zapisnik.

11. Iz rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreba, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/20- 26/634, URBROJ: 513-02-3002/7-21-11 od 10. ožujka 2021. utvrđeno je da je tužitelj proglašen krivim što je 6. ožujka 2020. u mjestu Zagreb, Barčev trg bb, zatečen kako upravlja motornim vozilom, osobnim automobilom marke Audi A5, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], datum prve registracije 2. lipnja 2015., bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih oznaka, dakle, ako postupa s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupa protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013) čime je počinio prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 kn.

12. Kako je tužitelj navedenim rješenjem o prekršaju proglašen krivim što je 6. ožujka 2020. u mjestu Zagreb, Barčev trg bb, zatečen kako upravlja motornim vozilom, osobnim automobilom marke Audi A5, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih oznaka odnosno jer je postupao s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili je s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupao protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013) čime je počinio prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije pravilno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Središnji ured, Služba za mobilne jedinice Zagreb poduzela radnje radi osiguranja naplate carinskog duga u skladu s ovlaštenjem iz članka 30. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije te tužitelju privremeno oduzela predmetno osobno vozilo.

13. Vezano uz navode tužitelja da boravi više od 6 mjeseci u Bosni i Hercegovini, valja navesti da je u predmetnom sporu relevantno da je tužitelj rješenjem o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreba, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/20-26/634, URBROJ: 513-02- 3002/7-21-11 od 10. ožujka 2021. proglašen krivim što je 6. ožujka 2020. u mjestu Zagreb, Barčev trg bb, zatečen kako upravlja motornim vozilom, osobnim automobilom marke Audi A5, bosanskohercegovačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], bez da ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih oznaka, odnosno jer je postupao s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili je s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupao protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013) čime je počinio prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

14. Nadalje, uvidom u Uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) utvrđeno je da tužitelj ima od 6. studenog 2008. prebivalište u [adresa]. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi (članak 2. stavak 1. Zakona o prebivalištu /"Narodne novine" broj: 144/12., 158/13. i 114/22./). Uz to sud primjećuje da se je tužitelj odrekao prava na prigovor na zapisnika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Službe za mobilne jedinice Zagreb KLASA: 471-01/20-15/257, URBROJ: 513-02-1973/33- 20-1 od 6. ožujka 2020., a u kojem je, među ostalim, navedeno da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima prebivalište od 6. studenog 2008., dok na sadašnjoj adresi na [adresa] ima prebivalište od 19. kolovoza 2011. te da je tužitelj 6. ožujka 2020. prijavio svog oca na privremeni boravak na adresi na [adresa], zbog zdravstvenog stanja oca.

15. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, budući da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke, a imajući u vidu da su se sve relevantne činjenice mogle utvrditi iz spisa tuženika.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

17. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Tomislav Miličević – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43 – e. komunikacijom

3. U spis