Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. broj:Kzd-35/2022-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež ovog suda Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika BE, zbog kaznenog djela iz članka 172. st. 2.u vezi st.2. i čl.177.st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/1, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz-DO-6/22 od 18. siječnja 2022., nakon održane javne rasprave zaključene dana 03. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci Sandre Čulinović Pintar, punomoćnice ošt. Diane Milin, odvjetnice iz Rijeke i optuženika BE, dana 06. studenog 2025. u odsutnosti stranaka izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.Optuženik BE, OIB [osobni identifikacijski broj], sin VE i SE r. B, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin RH, ekonomski tehničar, za završenom srednjom školom, zaposlen u TD Topgreen d.o.o. sa mjesečnim primanima u iznosu od oko 400,00 eura, bez imovine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac petoro djece (dvoje maloljetne djece), s prebivalištem u [adresa] i boravištem na adresi [adresa], kazneno neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je,

1) u razdoblju od 18. ožujka 2017. do 18. siječnja 2022., u Rijeci, iako osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-178/2015 od 3. siječnja 2017., kojom je obvezan doprinositi za uzdržavanje svoje mlt. kćeri UE (rođ. **.**.2006.) mjesečno novčani iznos od 106,18 eura kuna najkasnije svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, premda svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti doprinositi, s obzirom na to da je radno sposoban i da ostvaruje prihode od rada, a za vrijeme nezaposlenosti naknadu za nezaposlene osobe, samovoljno donesenom odlukom nije plaćao dužne iznose, na koji način je mlt. kćeri uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom novčanom iznosu od 6.264,93 eura,

dakle, ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

2) u razdoblju od početka 2013. do 18. prosinca 2024., kao otac mlt. UE, rođene **.**.2006. premda svjestan da takvim svojim postupanjem štetno utječe na njezin uredan psihosocijalni razvoj pa na to pristajući, nije se brinuo o njezinim osnovnim životnim potrebama, nije materijalno doprinosio za njezino uzdržavanje, nije ju redovito posjećivao, niti ju redovito kontaktirao, čestitao i slavio s njom rođendane i druge blagdane, nije vodio brigu o njezinom zdravlju, niti se interesirao za njezino odrastanje, školovanje i napredovanje, već je cjelokupnu brigu o mlt. UE prepustio njezinoj majci, TE,

dakle, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka obitelji i djece - i to pod točkom 1) izreke kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja opisano u članku 172. st. 2. u vezi st.1. KZ/11, te pod točkom 2) kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano u čl.177. st. 1. KZ/11.

II.Za gornja kaznena djela optuženiku GE temeljem odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju se slijedeće kazne:

- za kazneno djelo opisano u toč.1) počinjeno na štetu mlt. UE, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo opisano u toč.2) počinjeno na štetu mlt. UE, temeljem čl. 177. st. 1. KZ/11, uz primjenu čl.49.st.1.toč.4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik BE se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2.,3. i 4. KZ/11 u vezi odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 prema optuženiku GE primjenjuje se

u v j e t n a  o s u d a

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 3 (tri) godine računajući od pravomoćnosti ove presude, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu da popravi štetu nastalu kaznenim djelom i to na način da u roku od 1 (jedne) godine na ime dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja za razdoblje od 18. ožujka 2017. do 18. siječnja 2022. u odnosu na mlt. UE isplati novčani iznos od 6.264,93 eura (šest tisuća dvjesto šezdeset četiri eura i devedeset tri centa).

Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

II.Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi odredbe čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik BE obvezuje se nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 € (sto pedeset eura), dok se sukladno odredbi čl.148.st.6. ZKP/08 oslobađa obveze naknade ostalih troškova koji padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci optužnicom pod brojem KOz-DO- 6/2022 od 18. siječnja 2022. tereti optuženika BE zbog dva kaznena djela protiv braka obitelji i djece – jednog kaznenog djela povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st.1. KZ/11 te jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava opisana po čl.177. st. 1. KZ/11.

1.1.Tužitelj je na glavnoj raspravi dana 15. travnja 2024. prije dovršetka dokaznog postupka precizirao optužnicu odnosno izmijenio činjenični opis kaznenog djela opisanog pod toč.1) izreke na način da umjesto riječi „800,00 kuna“ ima stajati „106,18“ te umjesto riječi „ 47.200,00 kuna „ ima stajati „ 6.264,93 eura“, te u odnosnu na djelo opisano pod toč.2) izreke precizirao vrijeme inkriminacije na način da umjesto riječi „pa nadalje“ ima stajati „do 18. prosinca 2024.“. Optuženik je potom naveo da je razumio učinjene izmjene.

2.Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik BE je iskazao da se u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ne smatra krivim, te je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je TE (list 184-185 spisa).

3.1.Potom je uz suglasnost stranaka pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to izvadak iz matice rođenih za mlt. KE (sada Širok) (list 10 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 11 spisa), podaci HZMO, Područni ured u Gospiću za okrivljenika (list 19-20 spisa), podaci HZZ Gospić za okrivljenika (list 21-23 spisa), podaci Porezne uprave, Područnog ureda Gospić za okrivljenika (list 24-29 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-178/2015 s klauzulom pravomoćnosti (list 37-40 spisa), preslika dostavnice (list 62-63 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl. broj P Ob-270/21. Zaključno kao zadnji dokaz pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 72 spisa).

4.Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka optuženik BE je naveo da on nije niti znao da je dijete mlt. KE rođena. Njena majka TE dovela je dijete KE kod njega u [adresa] gdje je tada stanovao i rekla mu da je to njegovo dijete i da ne traži od njega ništa samo da želi da dijete zna da ima oca. Tada je KE imala oko sedam godina. Na kraju da se ispostavilo da je TE u stvari tražila novac za KE. On da nije bio u mogućnosti plaćati alimentaciju jer da ima zdravstvenih problema i da sada radi na četiri sata. Sada da tu alimentaciju za mlt. KE plaćaju njegovi roditelji. U odnosu na to da je zanemario svoje dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta da se TE njemu javila jednom u šest mjeseci ili možda čak jednom godišnje. Njemu da je žao što je sve tako ispalo.

4.1.Na pitanja tužitelja optuženik je odgovorio da on nikada nije tražio nikakav kontakt sa KE niti direktno s njom niti preko neke ustanove. KE da je vidio samo jednom i to 2013. a to da je bilo onda kada je TE došla s njom k njemu u [adresa] i rekla mu da je to njegovo dijete.

4.2.Na pitanja punomoćnika oštećenika optuženik je odgovorio u postupku kojim je njemu određeno da mora plaćati alimentaciju on da nije sudjelovao, a to iz razloga što nekada ne bi primio poziv, a nekada da je i izbjegavao primiti poziv. Kada je rekao da nekada ne bi primio poziv da je mislio na to da mu poziv nije bio uručen, a kada je rekao da je izbjegavao primiti poziv tada da se radilo o situaciji da je primio poziv, ali nije htio doći na raspravu. On da nikada nije tražio da kontaktira s KE s time što su neko vrijeme TE i on komunicirali putem Facebooka, a nekoliko puta da je poslao poruku KE na koju ona nije odgovorila, a koju poruku da joj je poslao na Messenger. Par puta je TE dao određeni novčani iznos, ali da ne može reći koliko jer da je to bilo jako davno, misli da se radilo o 500,00 kn ili 700,00 kn, ali doista da sada ne zna. S majkom dakle TE kontaktirao je kada je ona to htjela. On sam nikada nije nazvao TE da bi joj rekao da želi vidjeti dijete. Nikada se nije interesirao o školskom uspjehu KE ili o njenom zdravlju. Točno je da je KE trebala ići na operaciju očiju i da ga je TE nazvala da dođe i bude uz nju na što joj je on rekao da će doći, ali nije došao jer da nije mogao.

4.3.Na pitanja suca za mladež optuženik je odgovorio da on ima obvezu plaćanja alimentacije i za svoje drugo dijete po imenu V za kojeg je izvršena prisilna naplata putem FINA-e. Kada je TE došla na njegova vrata sa djetetom odmah da joj je rekao da bi trebalo utvrditi očinstvo djeteta. To očinstvo je utvrđeno na način da on nije došao na niti jednu raspravu. U to vrijeme je stanovao u [adresa] na adresi [adresa]. On da nije na račun TE uplatio niti jedan novčani iznos na ime alimentacije za mlt. KE, a to zato jer mu je ona sama rekla da dobro živi i da joj novac ne treba. U vrijeme od 2017. da je bio zaposlen sezonski, kada nije radio bio je prijavljen HZZZ. U to vrijeme imao je zdravstvenih problema sa očima u smislu da ima veliku dioptriju, a koji problem ima od rođenja. Kada je saznao za Niikolinu, a to je bilo 2013. da se nije interesirao niti za njenu školu niti za njeno zdravlje. Kako je rekao poslao joj je poruku putem Messengera na koju mu ona nije odgovorila. Nije nikada tražio da mu se smanji iznos alimentacije.

4.4.Prilikom prvog ispitivanja, a koja snimka je uz suglasnost stranaka reproducirana na raspravi optuženik je porekao počinjenje kaznenih djela.

4.5.Optuženik je u svoju obranu dodao da ostaje kod svoje obrane i dodajući da ukoliko KE želi vidjeti njega i ukoliko ga je htjela vidjeti i upoznati da ga je mogla potražiti. Kako je došla 2013. zajedno s majkom mogla je doći i poslije toga ukoliko je imala toliku želju. On da je lošeg imovnog stanja, ima plaću 400,00 eura, brine o svoje petero djece s time da su dvoje djece odrasli i zaposleni, jedno dijete je na fakultetu, a dvoje je u osnovnoj školi pri čemu da nije uzeo u obzir KE.

5.Svjedokinja TE (list 184-185 spisa) majka i zakonska zastupnica mlt. UE ispitana u prethodnom postupku dana 29. prosinca 2021. kod ODO u Rijeci, a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan iskazala je da s BE nije bila niti u braku niti u izvanbračnoj zajednici, oni su bili u ljubavnoj vezi iz koje je rođena mlt. UE **.**.2006. UE da je do 2011. nosila prezime TE, a potom je promijenjeno u UE. BE da je itekako dobro bio upoznat s činjenicom da je ona trudna. Oni da su tada radili kod istog poslodavca u restoranu, nakon što mu je rekla da je trudna, da je on nakon dva mjeseca dao otkaz i više nisu bili u nikakvom kontaktu, kada bi ju sreo okrenuo bi glavu od nje. Neovisno o činjenici što oni nisu održavali kontakte BE je znao da je ona rodila dijete, to su mu rekli zajednički prijatelji. Ona da je rodila sa sedamnaest godina i bilo joj je savjetovano da ga tada ne imenuje kao oca djeteta pa da ga stoga nije niti imenovala. Do djetetove pete godine BE nije imao nikakav kontakt s mlt. UE iako je ona njoj znala govoriti o ocu i nikada da joj nije skrivala činjenicu da joj je BE otac. Tijekom 2011. da je kontaktirala BE kako bi upoznao svoju kćer jer je UE tražila da upozna oca. On da je na to pristao i nakon par mjeseci da su se našli u [adresa] gdje da se on susreo sa UE. Susret je bio hladan jer se oni nisu niti poznavali. Ona da je pitala BE da li će oni zajedno podizati UE i na to da je on pristao. Međutim daljnjih susreta nije bilo već je sve ostalo na riječima pa je tako kad je UE krenula u prvi razred pitao što joj treba na što da mu je ona rekla da joj treba torba i na to da je on uplatio 500,00 kuna na račun UE u Zagrebačkoj banci (dječja štednja). Nakon toga BE se više nije raspitivao o mlt. UE, o njezinom zdravlju, obrazovanju i odgoju, a ona da mu je rekla da će ga tužiti ako joj ne bude plaćao alimentaciju na što da joj je on rekao da će time dobiti samo novac ali ne i oca djetetu. Naknadno je BE i mijenjao brojeve telefona te joj je bilo teško doći u kontakt s njim. S ĆE da je razgovarala po rođenju njihovog drugog djeteta mlt. S 2010. o opciji da NE prihvati mlt. UE kao biološko dijete i da se upiše kao njen otac kako se UE u školi ne bi rugali da nema oca. NE je to prihvatio i priznao UE kao svoje dijete te je tada UE i promijenila prezime. Kada je ona pokrenula postupak vezan za neplaćanje alimentacije od strane BE bilo joj je rečeno da se NE nije smio upisati kao otac djeteta zbog čega su na sudu u Rijeci pokrenuli postupak u kojem je presudom P- 178/2015 utvrđeno da NE nije otac mlt. UE već da je njen otac BE, istom presudom bila je određena visina alimentacije koju je BE dužan plaćati kao i načini provođenja susreta i to na način da će se susreti odvijati prema sporazumu roditelja i UE. Navedenom presudom je utvrđeno da je BE dužan plaćati iznos od 800,00 kuna mjesečno njoj na ruke. Od dana pravomoćnosti presude BE nije uplatio na ime uzdržavanja ništa s time da ga je ona pokušala kontaktirati i dogovoriti se s njim te da joj je u jednom trenutku i odgovorio, ona mu je rekla Ej BE , TE je, na što da joj je on odgovorio Koja TE i poklopio slušalicu. Nakon toga da ga više nije uspjela kontaktirati jer je on mijenjao brojeve i adresu te o uzdržavanju nikada nisu pričali. Ona da nema nikakvih informacija kakvo je imovno stanje BE, ne zna da li je zaposlen i da li ima kakvu imovinu u vlasništvu. 2018. je pokrenula ovrhu kod FINA-e, ali da nije skinut niti jedan iznos zbog nedostatka novčanih sredstava na računu BE. Vezano za privremeno uzdržavanje da je kontaktirala Centar za socijalnu skrb u Rijeci gdje da joj je rečeno da mora naći odvjetnika kako bi to sve pokrenula zbog čega da ne dobiva ništa na ime privremenog uzdržavanja. Od 2011. kada se dogodio prvi susret BE se više nikada nije susreo sa UE unatoč njenoj želji da redovito održava susrete sa djetetom, niti jednom nije kontaktirao nju da bi se raspitivao o zdravlju UE, obrazovanju, nikada nije pitao da li joj što treba kupiti. Djetetu nikada nije čestitao rođendan niti blagdane. UE više niti ne pita za biološkog oca već je kao oca prihvatila ĆE. U odnosu na postupak u kojem je odlučeno o alimentaciji, ona da zna da je BE primio prvi poziv i tužbu jer nije znao o čemu se radi, a naknadno više nije zaprimao pismena. Ona da nije u kontaktu sa roditeljima BE jer niti oni ne žele čuti za UE, a da li je BE informiran o obvezi uzdržavanja da ona ne zna. Nakon susreta 2011., ona i BE da se više nisu vidjeli, ali da su se čuli telefonom. Ona da mu je znala u telefonskom razgovoru spomenuti da bi joj mogao dati nešto novaca s obzirom da UE ima problema s očima i nosi naočale koja stakla su skupa na što je on rekao da će poslati novac, ali to nikada nije učinio. Kada je mlt. UE bila u trećem razredu išla je na operaciju očiju, te da je pokušala BE kontaktirati kako bi bio uz UE i nju, ali bio je nedostupan i do njega se nije moglo doći. BE je bio obaviješten o operaciji očiju s njene strane, a kada ga je pitala da bude uz UE za to vrijeme da joj je rekao da će vidjeti da li će doći iz Slavonije na što da mu je ona rekla da može spavati kod njene kolegice i da neće imati troškove noćenja ali sve je ostalo na tome vidjeti ćemo, a potom se više nije javljao. Nakon prvog susreta UE nije iskazivala želju da se vidi s ocem, ali nakon proteka četiri godine od prvog susreta kada je išla na operaciju da ju je pitala da li želi vidjeti oca i da li bi željela da otac bude uz nju kada se probudi od operacije da joj je potvrdno ogovorila. Ona da je njemu putem Facebooka poslala zahtjev za prijateljstvom, ali da je on to blokirao pa s obzirom da joj ne odgovora na pozive i poklapa slušalicu da zaključuje da ne želi imati nikakav kontakt s njom i djetetom.

5.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je iskazala da ostaje u cijelosti kod iskaza koji joj je pročitan. Navela je da se u tome pogledu nije ništa promijenilo, optuženik na ime alimentacije da nije ništa platio niti nije uspostavio kontakt s mlt. UE. Njegovi roditelji SE i VE za mlt. UE plaćaju alimentaciju od veljače 2022. na način da svaki mjesec uplaćuju iznos od 106,00 eura na račun mlt. UE. Ona da je uspostavila kontakt sa optuženikom kada je UE trebala ići na operaciju očiju i tada mu je rekla da neka dođe da bude uz nju, a na što je on rekao da će doći ako bude mogao. On nije došao niti se kasnije nije interesirao kako je prošla ta operacija.

5.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da će mlt. UE u prosincu 2025. imati 19 godina, ona je završila srednju školu ove godine i kako nije uspjela upisati fakultet, prijavila se na biro. UE da je tužna zbog činjenice da otac ne želi imati nikakav kontakt s njom i ona sama ima stalno želju s njim uspostaviti neki kontakt.

5.3.Na pitanja punomoćnika svjedokinja je odgovorila da misli da je na UE negativno utjecalo to što otac, optuženik ne želi imati nikakav kontakt s njom, a što da je zaključila po tome što je ona izrazito mirna i povučena. Sa roditeljima optuženika pokušala je uspostaviti neki kontakt, ali u tome da nije uspjela, oni nisu pokazali volju niti želju da se upoznaju sa UE već samo odrađuju svoj službeni dio plaćanja alimentacije.

5.4.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila da vjeruje da optuženik zna da je utvrđeno da je on otac mlt. UE, u tom pogledu da je donesena i presuda i isto tako da vjeruje da on zna da je u obvezi plaćanja alimentacije. Roditelji optuženika kako je rekla plaćaju alimentaciju od veljače 2022. i to na način da plaćaju redovite obroke kako je to odlučeno odlukom pri čemu nisu platili ništa na ime zaostalog neplaćenog duga. Od HZSR nikada nije tražila privremeno uzdržavanje zato jer nije bila upućena u to da na to ima pravo.

5.5.Na iskaz svjedokinje optuženik je imao primjedbu navodeći da ukoliko je htjela uspostaviti kontakt s njim da je mogla to učiniti na način da dođe na njegovu adresu prebivališta. On da je izbjegavao dolazak na sud na način da je primio poziv, ali se nije odazvao, a da ne zna zbog čega. Kada je rekao da ima petero djece tu da nije ubrojio mlt. UE. Uz to kada je jednom bio u kontaktu sa svjedokinjom da je ona rekla da njoj novac ne treba, ipak da joj je tada dao određeni novčani iznos jer je tada bio u financijskoj mogućnosti, a taj novac da joj je dao jer je mlt. UE prvi puta vidio.

5.6. Svjedokinja je potom navela da ispada da je trebala uzeti za ruku mlt. UE i odvesti je optuženiku. Ona da misli da se ipak optuženik trebao interesirati za dijete. Ona da je pokušala uspostaviti kontakt s njim.

6.Na listu 10 spisa prileži izvadak iz matice rođenih za mlt. KE (sada NE) iz kojeg se utvrđuje da je KE rođena **.**.2006., u rubrici majka upisana je TE, u rubrici otac upisan je BE. Pod napomenom stoji da je na temelju izjave roditelja djetetu određeno novo prezime koje glasi NE i to od dana 26.07.2011., te da je presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-178/2015 od 03.01.2017. ocem djeteta utvrđen BE.

7.Na listu 11 spisa prileži zahtjev za izravnu naplatu iz kojeg se utvrđuje da je TE podnijela zahtjev za izravnu naplatu na računu BE, a temeljem odluke suda RH Općinski sud Rijeci posl. broj P-178/2015 koji zahtjev je zaprimljen u FINA-a dana 12. lipnja 2018.

8.Na listu 19-20 i 130 spisa prileže podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću iz kojih se utvrđuje da je optuženik bio prijavljen na mirovinsko osiguranje temeljem radnog odnosa i to kod poslodavca Perica Ante obrt u razdoblju od 01.04.2017. do 30.09.2017. na puno radno vrijeme; kod poslodavca Perica Ante obrt u razdoblju od 01.04.2018. do 02.10.2018. na puno radno vrijeme; kod poslodavca Projekt plovile d.o.o. u razdoblju od 01.02.2019. do 31.03.2019. na puno radno vrijeme; kod poslodavca [obrt] u razdoblju od 01.04.2019. do 31.07.2019. na puno radno vrijeme; kod poslodavca Perica Ante obrt u razdoblju od 06.08.2019. do 15.10.2019. na puno radno vrijeme; kod poslodavca [obrt] u razdoblju od 17.06.2020. do 17.10.2020. na puno radno vrijeme i kod poslodavca [obrt] u razdoblju od 17.06.2021. i nastavno dalje na puno radno vrijeme.

9.Na listu 21-23 i 128 spisa prileže podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje područna služba Gospić iz kojih se utvrđuje da se optuženik unutar utuženog razdoblja vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u vremenskom razdoblju od 23.10.2017. do 31.03.2018.; od 17.10.2018. do 31.01.2019.; od 06.11.2019. do 16.06.2020. te od 23.10.2020. do 31.05.2021. Za vrijeme nezaposlenosti u 2021. godini primio je naknadu u iznosu od 4.114,77 kuna, u 2020. godini u iznosu od 4.025,32 kune.

10.Na listu 24-29 i 131 spisa prileže podaci Porezne uprave, Područnog ureda Gospić iz kojih se utvrđuje da BE od 2017. do 2022. nema stečene nekretnine niti vozila. U 2017. godini ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 25.606,40 kuna te na ime neoporezivog primitka iznos od 6.324,00 kuna; u 2018. godini ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 26.338,40 kuna te na ime neoporezivog primitka iznos od 10.863,00 kuna; u 2019. godini ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.412,02 kuna te na ime neoporezivog primitka iznos od 3.162,00 kuna; u 2020. godini ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 14.828,00 kuna te na ime neoporezivog primitka iznos od 4.025,32 kuna; u 2021. godini ostvario je dohodak od nesamostalnog rada i na ime neoporezivog primitka iznos od ukupno 15.024,37 kuna.

11.Na listu 37-40 spisa prileži presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-178/2015 s klauzulom pravomoćnosti kojom je presuđeno da NE nije otac mlt. UE već da je otac mlt. UE BE. Mlt. UE živjeti će s majkom TE. BE dužan je doprinositi za uzdržavanje mlt. UE iznos od 800,00 kuna mjesečno i to najkasnije do 15- tog u mjesecu za tekući mjesec na ruke TE. Određeni su i susreti i druženja između oca BE i mlt. UE i to prema sporazumu roditelja. Presuda je donesena iz ogluhe tj. u odsutnosti tuženika BE temeljem odredbe čl. 335.st.4 ZPP-a dana 03.01.2017. Ista je postala pravomoćna i ovršna s danom 18.03.2017. (list 60 spisa).

12.Na listu 62-63 spisa prileži preslika dostavnice iz koje se utvrđuje da se pod nazivom otpravka koji se dostavlja navodi: Presuda od 03.01.2017., u rubrici Na adresu primatelja navodi se BE, a pismeno je uručeno GE dana 02.03.2017. što je i potpisano od strane primatelja.

13.Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P Ob-270/2021 iz kojeg se utvrđuje da je donesena presuda na temelju priznanja dana 24. siječnja 2022. kojom se nalaže tuženima VE i SE da solidarno plaćaju na ime uzdržavanja svoje unuke mlt. UE iznos od 800,00 kuna mjesečno na tekući račun majke i z. z. TE koja odluka je postala pravomoćna i ovršna s danom 14.02.2022.

14.Na listu 91-126 spisa prileže podaci FINA-e od 11. travnja 2023. o izvršenim prisilnim naplatama sa računa BE temeljem odluke broj Pob- 439/15 na ime uzdržavanja mlt. U, a na račun RE.

15.Potom je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika te je utvrđeno da optuženik nije kazneno osuđivana osoba (list 72 spisa)

16.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik BE počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pod toč. 1) izreke kazneno djelo povredom dužnosti uzdržavanja opisano u čl. 172.st.2.u svezi st.1. KZ/11, te pod toč.2) izreke kazneno djelo povredom djetetovih prava opisano u čl.177.st.1. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

17.Optuženik se prilikom očitovanja o krivnji izjasnio da se ne smatra krivim. Međutim prilikom iznošenja svoje obrane ne osporava da u utuženom razdoblju nije plaćao alimentaciju odnosno dužne obroke uzdržavanja za mlt. UE kao i da je zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta.

18.Nastavno optuženik neplaćanje alimentacije opravdava činjenicom da nije znao da ima kćer UE sve do njene sedme godine kada mu je na adresu prebivališta došla TE s kćeri i rekla mu da je to njegova kćer i da ne traži ništa od njega samo da želi da dijete zna da ima oca. Nije platio niti jedan obrok na ime alimentacije jer da ima zdravstvenih problema (problemi s očima) i iz razloga što mu je sama TE rekla da joj novac ne treba, a uz to da je lošeg imovnog stanja da ima petero djece ne računajući UE. Također da se od dana kada je saznao da ima kćer UE i to 2013. godine nije interesirao za njeno zdravlje, školu, nikad da nije nazvao TE majku UE da bi se interesirao za UE jer da ga je sama UE mogla potražiti ukoliko ga je htjela vidjeti i upoznati.

18.1.Nakon provedenog dokaznog postupka analizirajući iskaz ispitane svjedokinje sud nalazi da je obrana optuženika u djelu gdje on opravdava neplaćanje dužnih obroka uzdržavanja kao i povredu djetetovih prava obeskrijepljena provedenim dokazima odnosno iskazom ispitanog svjedoka i to majke i z. z. djeteta TE kao i sadržajem materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

18.2.Naime, suprotno navodima optuženika iz iskaza svjedokinje TE proizlazi da unutar utuženog vremenskog perioda optuženik na ime alimentacije nije platio ništa niti da nije uspostavio nikakav kontakt s UE. Ona da je odvela mlt. UE kod optuženika na adresu njegovog prebivališta iz razloga da dijete upozna oca i da je nastojala da optuženik uspostavi određeni kontakt i odnos sa Nikolinom jer je to sama Nikolina hitjela. Međutim nikakav kontakt da nije uspostavljen, optuženik je bio nedostupan, mijenjao je brojeve mobitela ili se ne bi javljao na mobitel, a jednom prilikom kada se javio na njen poziv da je prekinuo vezu. U odnosu na alimentaciju da nikada nije ništa platio računajući od dana nastanka njegove obveze plaćanja alimentacije i to od kada je utvrđeno njegovo očinstvo do dana kada su tu obvezu preuzeli njegovi roditelji i to na temelju sudske odluke. Jednom prilikom da joj je uplatio 500,00 kuna i to za školsku torbu UE, a na njen upit.

18.3.Iskaz svjedokinje TE sud je u cijelosti prihvatio budući je iskaz svjedokinje detaljan i iscrpan, u svome iskazivanju je dosljedna kako prilikom prvog iskazivanja u prethodnom postupku tako i na sudu. Uz to i sam optuženik u bitnome ne spori da nije plaćao alimentaciju unutar utuženog perioda kao i da je zanemario svoje dužnosti podizanja i odgoja i obrazovanja svoje kćeri UE.

18.4.Optuženik u obrani ne spori da nije plaćao dužne obroke uzdržavanja niti da je zanemario svoje roditeljske dužnosti podizanja i odgoja UE. To opravdava činjenicom da je za kćer saznao kada se sa njom TE pojavila na njegovoj kućnoj adresi i rekla mu da ne želi novac već samo da želi da kćer zna da ima oca kao i činjenicom da je očinstvo utvrđeno u postupku u kojem on nije sudjelovao.

18.5.Činjenica je da je očinstvo optuženika nad mlt. UE utvrđeno u sudskom postupku koji je okončan donošenjem presude iz ogluhe. Presuda je postala pravomoćna i ovršna s danom 18.03.2017. i kao takva proizvodi pravne učinke. Uz to valja napomenuti da je sam optuženik doprinio donošenju takve odluke budući sam u svojoj obrani navodi da u tome postupku nije sudjelovao jer nije htio primiti poziv, izbjegavao bi primiti poziv ili bi isti uredno primio, ali ne bi odlazio na raspravu.

18.6.Pravomoćnošću i ovršnošću presude optuženik se navodi kao otac mlt. UE i od tog dana u obvezi je plaćanja dužnih obroka uzdržavanja i to u iznosu od 800,00 kuna odnosno 106,18 eura te ispunjavati svoje roditeljske dužnosti. Uz to optuženik niti ne spori da nije znao za postojanje te presude kao i da ne bi primio tu presudu. Uz to uvidom u dostavnicu koja prileži spisu (list 62-63 spisa) utvrđeno je da je optuženik presudu posl. broja P-178/15 primio dana 02.03.2017.

18.7.Iz navedenog se zaključuje da optuženik protivno sadržaju presude sa kojom je upoznat budući je presudu uredno primio samoinicijativno odlučuje da neće postupiti po istoj budući nije platio niti jedan obrok uzdržavanja niti se nije interesirao za svoju kćer čime je pokazao izrazito negativan stav prema svojoj obvezi plaćanja alimentacije za svoje dijete.

18.8.Stoga kada se cijene rezultati provedenog dokaznog postupka zaključuje se da je optuženik počinio kazneno djelo opisano u toč. 1. izreke, a iz čl. 172.st.1.i 2. KZ/11. Nedvojbeno je da optuženik unutar utuženog perioda, a koji obuhvaća period od utvrđenja očinstva do dana kada obveza prelazi na roditelja optuženika tj. od 18.03.2017. do 18.01.2022., optuženik nije plaćao alimentaciju što on niti ne spori. Unutar utuženog perioda bio je zaposlen i ostvarivo prihode što proizlazi iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Porezne uprave (toč. 8. i 10. ovog obrazloženja), a za vrijeme nezaposlenosti primao određenu naknadu što proizlazi iz podataka Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje (toč. 9. ovog obrazloženja) uz to cijelo vrijeme je bio radno sposoban. Također optuženik je bio svjestan činjenice da je osnovom pravomoćne i ovršne presude broj P-178/2015 koju je uredno primio dana 02.03.2017. (toč.11. ovog obrazloženja), a koja je postala pravomoćna i ovršna 18.03.2017., bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. UE iznos od 800,00 kuna odnosno 106,18 eura koju svoju obvezu ne ispunjava iako je radno sposoban, cijelo vrijeme zaposlen, a za vrijeme nezaposlenosti uredno prima naknadu. Slijedom čega, osnovano je zaključiti da je na strani optuženika izgrađen negativan stav naspram obveze plaćanja uzdržavanja. Optuženik nastoji otkloniti kaznenu odgovornost za neplaćanje uzdržavanja činjenicom da je TE majka mlt. UE rekla da joj ne treba novac kao i time da je u obvezi plaćanja alimentacije za drugo dijete te da ima petero djece, što je prema ocjeni ovog suda usmjereno njegovom nastojanju da izbjegne odgovornost, a kako je već ranije i objašnjeno. Također činjenica da ima zdravstvenih problema i to sa očima ne isključuje njegovu obvezu jer je cijelo vrijeme bio radno sposoban.

18.8.Stoga kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik bio svjestan obveze plaćanja uzdržavanja te nastavno da je u inkriminiranom razdoblju bio radno sposobna osoba i u radnom odnosu te ostvarivao redovita primanja, a za vrijeme nezaposlenosti bio prijavljen Zavodu za zapošljavanje te primao odgovarajuću naknadu te kako nastavno po provedenom dokaznom postupku proizlazi da unutar utuženog razdoblja nije plaćao dužne obroke uzdržavanja za malodobnu oštećenicu, a što niti sam optuženik ne osporava osnovano je zaključiti kako je takvim držanjem, ostvario bitna obilježja kaznenoga djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 na štetu mlt. UE. To što je optuženik majci UE dao jednom novčani iznos od 500 ili 700 kuna ne može se podvesti pod plaćanje alimentacije budući je taj novčani iznos i to 500,00 kuna dao za školsku torbu UE, a po upitu TE kako navodi sama TE. Dakle ne postoji niti jedan opravdani razlog zbog čega optuženik nije izvršio niti jednu uplatu na ime uzdržavanja za mlt. UE unutar utuženog perioda.

19.Nadalje sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik BE počinio i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177.st.1. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude pod toč.2) te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

19.1.Optuženik se prilikom očitovanja o krivnji izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret. Međutim prilikom iznošenja obrane optuženik u suštini niti nije osporavao činjenicu da je zanemario svoje dužnosti podizanja i odgoja mlt. UE. Optuženik je po saznanju da ima kćer i to početkom 2013. kada mu je TE došla na vrata sa mlt. kćeri i rekla da želi da njena kćer zna da ima oca kao i kada je njegovo očinstvo utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom posl. broj P-178/2015 u potpunosti ignorirao tu činjenicu. Kako proizlazi iz iskaza svjedokinje TE ona je pokušavala stupiti u kontakt s optuženikom iz razloga da dijete zna da ima oca, zvala ga je na mobitel, ali on se ne bi javljao, a kada bi se i javio poklapao bi slušalicu, mijenjao broj mobitela. Jednom kad je stupila u kontakt s njim da mu je rekla da kćer ide na operaciju i da bi htjela da i on dođe u bolnicu, da on da je obećao da će doći, ali nije došao. Sam optuženik te navode svjedokinje niti ne osporava, navodi od trenutka kada je saznao da ima kćer i to 2013. da doista nije došao u bolnicu kod kćeri, nije se javljao na telefon, nije se interesirao za njen odgoj i obrazovanje, za njen školski uspjeh, niti za njeno zdravlje nije pokušavao stupiti u kontakt s njom.

19.2.Koliko je bio nezainteresiran proizlazi i iz činjenice da je sam u svojoj obrani rekao da je kćer UE ukoliko je htjela uspostaviti kontakt s njim, sama ona trebala njega nazvati. Tu nezainteresiranost, nebrigu za vlastitu mlt. kćer pokazao je i time što je naveo da mora brinuti o svoje petero djece pri čemu da ne uzima u obzir UE, a što je ponovio u dva navrata. Sve to proizlazi i iz iskaz svjedokinje TE iz kojeg iskaza proizlazi da se optuženik od trenutka kada ga je upoznala sa kćeri nije brinuo o UE, nije se raspitivao o njenom zdravlju, obrazovanju i odgoju, a kada je rekla da mora plaćati alimentaciju da joj je rekao da će time dobiti novac, ali ne i oca djetetu. Sve to negativno je djelovalo na mlt. UE koja je po navodima TE njene majke bila uslijed toga tiha i povučena, a što je dovelo do toga da sama ona više niti ne želi znati za optuženika kao oca već da očuha smatra ocem.

19.3. Iskazu tog svjedoka sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je svjedokinja decidirano opisala terećeni događaj kategorički tvrdeći da optuženik unutar utuženog perioda nije uopće kontaktirao s djetetom niti na bilo koji način pokazao interes za svoje dijete, a što niti sam optuženik ne osporava budući iz njegove obrane proizlazi da unutar utuženog vremena nije imao nikakav kontakt sa mlt. UE, da se o njoj uopće nije raspitivao niti interesirao za njen odgoj i obrazovanje, školski uspjeh i zdravlje.

19.4.Treba napomenuti da su bitna obilježje kaznenog djela iz čl.177.st.1. KZ/11 da je optuženik grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Optuženik je unutar utuženog perioda cjelokupnu skrb kao i brigu o odgoju i obrazovanju mlt. UE prepustio majci TE budući je u potpunosti prekinut bilo kakav kontakt sa mlt. UE, optuženik ne zna ništa o svome djetetu niti o zdravlju niti o školskom uspjehu niti o obrazovanju i odgoju, nema nikakvih informacija o djetetu niti ga to ne interesira već kako to navodi brine o svoje petero djece pri čemu tu ne misli na UE. Treba spomenuti da se konkretno kazneno djelo čije bitno obilježje je grubo zanemarivanje podizanja, odgoja u obrazovanja djeteta najčešće i ostvaruje nečinjenjem odnosno propuštanjem, zanemarivanjem svoje dužnosti od strane roditelja.

19.5.Slijedom navedenog, a s obzirom na danu obranu optuženika u kojoj optuženik decidirano niti ne poriče djelo već samo nastoji opravdati svoje postupke te prihvaćajući iskaz ispitane svjedokinje nedvojbeno se utvrđuje da je optuženik unutar utuženog razdoblja kao otac mlt. UE grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 177.st.1. KZ/11.

20.Dakle, kako sud u provedenom dokaznom postupku nije utvrdio razloge koji bi opravdali neplaćanje iznosa uzdržavanja unutar utuženog razdoblja na način kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P - 178/15 od 03.01.2017. kao i razloge koji bi opravdali zanemarivanje svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta osnovano je zaključiti kako je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 kao i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl.177.st.1. KZ/11 odnosno nesporno je da su se u postupanju optuženika ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela stavljenih mu na teret i to upravo na način, u vremenu i na mjestu opisano u izreci presude.

20.1.U pogledu subjektivnih elemenata kaznenih djela u postupku nije dovedena u pitanje ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela, optuženik je s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bio svjestan da svojim ne postupanjem po pravomoćnoj građanskoj presudi u pogledu plaćanja alimentacije i održavanja kontakata sa svojom djecom i skrbi o njima, uskraćuje dužno uzdržavanje svojoj djeci odnosno ostvaruje ponašanje koje je kazneno pravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, Zaštita dobrobiti i prava djeteta, te odgovornost obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta trebaju biti ispred bilo kakvog probitka roditelja, a roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta.

20.2.Slijedom prethodno izloženoga optuženik je oglašen krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 te jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11 za koja kaznena djela je sud optuženiku odmjerio pojedinačne kazne te potom istoga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude sa utvrđenim rokom kušnje od 3 (tri) godine.

21.Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za optuženika sud je cijenio odredbu članka 41. KZ/11 kojom je propisana svrha kažnjavanja.

21.1.Prilikom određivanja vrste i visine kazneno pravne sankcije na strani optuženika olakotnim je cijenjena činjenica da optuženik nije kazneno osuđivana osoba, da je na određeni način počinjenje djela priznao, da je lošeg imovnog stanja, ima još petero djece. Dok mu je kao otegotno uzeta činjenica nije platio niti jedan obrok ime uzdržavanja niti u tome pravcu nije pokazao nikakvu spremnost da to učini, da nije pokazao nikakvu zainteresiranost da uspostavi bilo kakav pa i minimalni odnos sa mlt. UE.

21.2.Cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih su djela počinjena, ulogu optuženika u počinjenju djela a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i otegotne okolnosti, optuženiku su za svako počinjeno kazneno djelo utvrđene pojedinačne kazna zatvora i to na način da mu je za djelo iz čl.172. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11 primjenom odredbe čl. 48. st. 2. u svezi čl.49.st.1.toč.4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je potom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od tri godine, a koju sankciju je i sam tužitelj predložio.

21.3.U st. 4. čl. 56. KZ/11 određeno je kako sud može počinitelju kaznenoga djela uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza sukladno odredbi čl. 62.KZ/11. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je kako je u inkriminiranom razdoblju obveza uzdržavanja za mlt. UE dospjela u iznosu od 6.264,93 eura. Stoga proizlazi kako je s osnova dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja u razdoblju inkriminacije za mlt. UE nastao dug od 6.264,93 eura pa stoga sud smatra svrhovitim uz uvjetnu osudu odrediti i posebnu obvezu iz čl. 62. st.1.toč.1. KZ/11 u okviru koje je optuženiku naloženo da u roku od jedne godine od pravomoćnosti i ovršnosti presude isplatiti naznačeni iznos.

21.4.Sud je uvjerenja kako je izrečena kaznena sankcija uz utvrđenu posebnu obvezu primjerena stupnju kaznene odgovornosti optuženika, vrsti i težini počinjenih kaznenih djela te jačini ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, kao i da će se takvom kaznom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Ovako izrečena kaznena sankcija uz utvrđenu posebnu obvezu može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena. Ujedno izricanjem uvjetne osude optuženiku se pruža mogućnost da ubuduće radi te ostvaruje prihode od kojih će podmiriti preostali dug s osnova uzdržavanja.

21.5.Sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

22.Budući je optuženik proglašen krivim na temelju odredbe čl.148.st.1 ZKP/08 naloženo mu je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, a s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, dok je oslobođen od plaćanja ostalih troškova postupka, a s obzirom na svoje imovno stanje.

23.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 06. studenog 2025.

Sudac za mladež

Ksenija Jurković-Šepić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- optuženiku

- punomoćniku