Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1301/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, protiv ovršenika OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, D. Domjanića 1a, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1733/2010 od 15. listopada 2010., 6. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika OO, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1733/2010 od 15. listopada 2010., izvan žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 1297/10 od 17. svibnja 2010., određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 37.458,40 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 23. svibnja 2009. pa do isplate te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.195,03 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 18. svibnja 2010. pa do isplate, kao i radi naplate troškova predmetne ovrhe zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to na nekretnini vlasništvo ovršenika, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (z.k. č. br. [katastarska čestica]), i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom, s time da je istim rješenjem određen i trošak ovrhovoditelja u iznosu od 1.230,00 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ/96).), pobijajući rješenje o ovrsi sadržajno iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. toč. 6. i 9. OZ/96. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, na način da se odbije prijedlog za ovrhu. Zahtijeva naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna uz 23% PDV-a (287,50 kuna).

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 46. st. 5. OZ/96 ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

5. Žalitelj u žalbi ukazuje da je nakon donošenja ovršne isprave (rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1297/10 od 17. svibnja 2010.), podmirio veći dio predmetne tražbine ovrhovoditelja (dakle, da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka – čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ/96), ukazujući i na to da je ovrha na predmetnoj nekretnini zakonom nedopuštena, jer se radi o nekretnini koja mu je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, pored navedenog se pozivajući i na dostojanstvo ovršenika (da je pri provedbi ovrhe potrebno paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, čl. 6. OZ/96,), s obzirom na to da predmet ovrhe značajno premašuje vrijednost tražbine ovrhovoditelja.

6. Po stavu ovoga suda, rješenje o ovrsi suda prvog stupnja temelji se na pravilnoj primjeni odredaba OZ/96.

7. Naime, iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom ovrhovoditeljice za ovrhu na nekretnini ovršenika od 5. listopada 2010., na temelju ovršne javnobilježničke odluke – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 1297/10 od 17. svibnja 2010., kao ovršne isprave, kojom ovršnom ispravom je određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 37.458,40 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Stoga, navedeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je ovrhovoditeljica mogla pokrenuti ovrhu na nekretninama ovršenika.

9. Na žalbene navode ovršenika kojima prigovara da je podmirio veći dio predmetne tražbine ovrhovoditeljice,valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ/96, o kojim žalbenim razlozima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 48. OZ/96, odlučuje prvostupanjski sud upućivanjem ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, o čemu je sud prvog stupnja već i odlučio rješenjem poslovni broj Ovr-1733/2010-14 od 2. siječnja 2012. (list 29-30 spisa), u skladu s kojim rješenjem je ovršenik pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojoj je pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj P-660/2019-5 od 4. srpnja 2019. (list 36-42 spisa), predmetna ovrha djelomično proglašena nedopuštenom za iznos od 23.135,06 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 23. svibnja 2019. pa do isplate. Slijedom navedenog, o žalbi ovršenika valjalo je odlučivati izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ/96).

10. Stoga, imajući u vidu da je ovrhovoditeljica uz prijedlog za ovrhu priložila i izvadak iz zemljišne knjige (list 6 spisa), iz kojeg je vidljivo da je ovršenik vlasnik nekretnine koja je predmetom ovrhe, što ovršenik žalbenim navodima niti ne spori, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo nalazeći da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

11. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ukazuje na to da je ovrha na predmetnoj nekretnini zakonom nedopuštena (jer se radi o nekretnini koja mu je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba), upirući i na povredu njegovog dostojanstva, valja reći da je prema odredbi čl. 6. OZ/96 propisano da će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika i na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. U citiranoj odredbi sadržano je načelo zaštite ovršenika koje je formulirano dužnošću tijela koje vodi postupak pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika i da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Iako se navedena odredba odnosi na zaštitu ovršenika prilikom provedbe ovrhe takvo uređenje ne dovodi u pitanje dužnost primjene ovog načela i u stadiju određivanja ovrhe koje prethodi provedbi.

12. Odredbom čl. 5. st. 1. OZ/96 propisano je da sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu. U konkretnom slučaju ovrha je predložena na nekretnini ovršenika koja prema podacima iz zemljišne knjige predstavlja pašnjak, dvorište i kuću, ukupne površine1801 m2 (list 14 spisa).

13. Ovršni zakon ne sadrži odredbu koja bi nalagala ovrhovoditelju da dokaže nemogućnost provedbe ovrhe koja bi za ovršenika bila pogodnija, u konkretnom slučaju ovrhe na nekoj drugoj nekretnini ovršenika (oranici i livadi na koje se ovršenik poziva u žalbi, za koje tvrdi da je njihova vrijednost razmjerna vrijednosti predmetne tražbine). Osim toga, okolnost da je predložena ovrha na predmetnoj nekretnini, a ne na nekim drugim nekretninama ovršenika (za koje ovršenik niti ne prilaže dokaz o vlasništvu i njihovoj vrijednosti), sama za sebe ne ukazuje na neosnovanost prijedloga ovrhovoditeljice, imajući u vidu i to da se u spisu ne nalaze podaci o vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe, dok sam ovršenik ne ističe, niti dokazuje njezinu tržišnu vrijednost, pa se na temelju stanja spisa ne može zaključiti da bi se u konkretnom slučaju radilo o nerazmjernoj vrijednosti nekretnine ovršenika u odnosu na tražbinu ovrhovoditeljice.

14. Naime, navedenu ocjenu ovršni sud može dati tek nakon što ovršenik podnese žalbu, a da bi sud mogao izvršiti procjenu nerazmjerne vrijednosti nekretnine ovršenika, ovršenik mora sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vrijednosti nekretnine ovršenika, o čemu ovršenik ne prilaže nikakve dokaze iz kojih bi se mogli dobiti podaci o navedenom. Pri tome je za naglasiti da zaštita dostojanstva ovršenika podrazumijeva to da se u skladu sa zakonom zaštite njegova prava u postupku ovrhe te da mu se u postupku osigura ravnopravan položaj, omogućavajući mu da se koristi zakonom predviđenim sredstvima, što u ovom konkretnom postupku nije izostalo, niti na takvo što ovršenik upire žalbenim navodima.

15. Stoga, kako ovršenik nije priložio dokaze iz kojih bi sud mogao izvršiti procjenu nerazmjerne vrijednosti nekretnine ovršenika u odnosu na tražbinu ovrhovoditeljice, niti je pružio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da mu predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, u konkretnom slučaju nema dokaza da bi donošenjem pobijanog rješenja bilo narušeno dostojanstvo ovršenika.

16. Pri tome je ipak za naglasiti da je u ovom postupku tijekom provođenja predmetne ovrhe, pravomoćno raspravljen prigovor prava na dom na koji se ovršenik pozivao vezano za predmetnu nekretninu, na način da je navedeni prigovor odbijen rješenjem poslovni broj Ovr-33/2023-18 od 7. travnja 2025. (list 104-107 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr- 921/2025-2 od 17. srpnja 2025. (list 117-120 spisa).

17. Slijedom svega obrazloženog, kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu odredio na temelju ovršne isprave koja je postala ovršna, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 46. st. 5. OZ/96 ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (izvan žalbenih razloga iz čl. čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ/96) te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18. Pravilna je i odluka o troškovima ovrhovoditeljice koju odluku je sud prvog stupnja donio pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ/96, kojoj odluci ovršenik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

19. Na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a i čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. studenog 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža