Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika S. u Z., OIB: …, Z., zastupano po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-592/2020-9 od 8. travnja 2023., dana 4. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika S. u Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-592/2020-9 od 8. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku S. u Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. P. iz Z., OIB: …, iznos od 6.077,82 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

 

na iznos od 387,18 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 387,18 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
na iznos od 388,97 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 389,21 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 395,10 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 387,17 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 387,17 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 466,57 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 488,87 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 468,56 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 468,56 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 494,55 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
na iznos od 549,17 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
na iznos od 419,58 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom
pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na

2 Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od

3.281,25 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od
dana donošenja ove presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da tuženiku naknadi prouzročene troškove, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je obrazloženje presude proturječno i kontradiktorno kako samo sebi i izreci presude, tako i ispravama i zapisnicima koji prileže spisu predmeta. Prvostupanjski sud na valjan način nije razriješio prigovor tuženika koji se odnosi na pitanje promašene pasivne legitimacije, te činjenicu da je u predmetnoj pravnoj stvari pasivno legitimirana trebala biti Republika Hrvatska. Također, prvostupanjski sud prigovor zastare otklanja u jednoj rečenici pozivajući se na odredbu čl. 139. Zakona o radu ne navodeći pri tome koji je Zakon, s obzirom na utuženo razdoblje, primijenio. Smatra kako je sud prvog stupnja svoj stav o predmetu spora priklonio mišljenju tužitelja bez da je utvrdio pravno relevantne činjenice vezane uz materijalne isprave koje prileže spisu i materijalne propise koji se na predmetni pravni odnos primjenjuju. Činjenica da jedan sindikat ne bi prihvatio neke izmjene ili dopune, aneks ili dodatak, čini takve izmjene i dopune, aneks ili dodatak ništetnim, a kolektivni ugovor suprotno stavu prvostupanjskog suda, može se izmijeniti ili dopuniti samo i isključivo uz suglasnost/potpis svih stranaka koje su potpisnici tog ugovora, subjekata pravnog
odnosa na koji se ugovor odnosi. Sindikat koji nije potpisao Izmjene i dopune Dodatke Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada

2011. sklapanjem Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012., suprotno stavu suda
prvog stupnja nije pristupio takvim izmjenama. Sud prvog stupnja propustio je utvrditi
da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a u tom smislu propušteno je utvrditi i to da taj sporazum ima vremensko važenje od 5 godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za usklađivanje plaće. U konkretnom slučaju svi kolektivni pregovori vođeni su na nezakonit način pa i pravni učinci koji su iz istih proizašli nisu mogli dati zakonit rezultat – valjani kolektivni ugovor. U odnosu na Arbitražnu odluku od 7. studenoga 2011. ističe kako je važno pravno pitanje njezine valjanosti, jer u ovoj arbitraži nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, te je ključno pravno pitanje može se li se arbitražom obvezivati i ona stranka koja nije pristala niti je sudjelovala u njenom provođenju. Nisu točne tvrdnje prvostupanjskog suda kako su se Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, njegov Dodatak te Izmjene i Dopune tog dodatka primjenjivala od kraja 2006. Do kraja 2016., jer bi

3 Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

eventualne obveze stranaka Sporazuma nastale tek od 2016. U konkretnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka, a posebno jer je tužitelju priznat trošak sastava podneska od 31. siječnja 2022., kojim sadržajno ponavlja već iznesene navode. Također, bez ikakvog valjanog razloga tužitelju je dosuđen i trošak pristupa na ročište radi objave presude, iako takva radnja nije bila nužna.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 -
dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuje
tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o
odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima
presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja

2016. do veljače 2017. u iznosu od 6.077,82 kn, na temelju odredbe čl. III Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26.
listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da tuženik kao
poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u
javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01 i 39/09 - dalje ZOP), da je u
utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a da je
trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, budući da je Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u smislu čl.

2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i
124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju.

9. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 - dalje
TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na
osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti
radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su
stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U
istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da

4 Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.
te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

10. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 -
dalje ZR) je propisano, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne
novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13), da će se primijeniti za radnika najpovoljnije
pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu,
pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca,
kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije
drugačije određeno.

11. Ujedno je u članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama
povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice
primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

12. Također, 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene
i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama
sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća
iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno
aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI navedenih Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je
propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju
ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane
obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za
godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno
do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a zbog
pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14
primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

13. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od

7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III. mijenja i glasi: "osnovica za
obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto,
mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do
prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama".

14. Također, u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je

5 Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon
objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada RH donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je
tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

15. Slijedom navedenog, prema stavu ovog drugostupanjskog suda Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOP na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU, kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. Usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., tako da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

16. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavka 1.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanom u članku III-V bio zabilježen negativan rast

6 Poslovni broj: 13 Gž R-169/2023-2

BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn.

17. Pritom je potrebno navesti da je odgoda usklađivanja dvanaest neprekidnih
kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i na temelju
Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5.
Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i
isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31.
prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III tako da žalbeni navodi tuženika
nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog,
proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću
po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike
plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

18. Slijedom svega ranije navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je
ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je
tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja
stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto),
za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i
određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti
udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu kao i odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155.
ZPP, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine",
broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15) prilikom donošenja odluke o troškovima
postupka.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu

Zadar, 4. siječnja 2024.

Sutkinja

Katija Hrabrov