REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-424/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupani po punomoćnici Nataši Miletić, odvjetnici u Puli, protiv ovršenika JV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu i punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-33/19 od 09. rujna 2019., 06. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-33/19 od 09. rujna 2019.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja određena je predložena ovrha na temelju ovršne javnobilježničke isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o kreditu broju 216-359/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika mr. Zoje Puljiz iz Splita pod poslovnim brojem OU-621/05 koji je Ugovor postao ovršan 13. lipnja 2017. Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika mr. Zoje Puljiz iz Splita pod poslovnim brojem 2897/09 a koji Sporazum je postao ovršan 13. lipnja 2017. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 116.792,71 CHF EUR i 0,33 kune na ime glavnice 108.953,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Addiko Bank na dan plaćanja zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 13. lipnja 2017. pa do isplate, na ime redovne kamate 7.718,70 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Addiko Bank na dan plaćanja, na ime zatezne kamate 120,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Addiko Bank d.d. na dan plaćanja, na ime zatezne kamate na ostale troškove 0,33 kuna, naknade troškova ovršnog postupka uvećano za zateznu kamatu i ovrha je određena na 69/406 dijela nekretnine (uključujući suvlasnički dio zemljišta te zajedničke dijelove i uređaje zgrade) nalazeće na kč. br. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor ukupne površine 277 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo, E-5, 69/406) što u naravi predstavlja stan na II. katu (drugom) katu sa zapadne strane zgrade, površine 68,50 m[2] te zajedničke dijelove i uređaje zgrade na kč. br. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor ukupne površine 277 m[2] upisana kod Općinskog suda u Splitu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo, E-6, 16/406) što u naravi predstavlja: garaža položena na prizemlju 8 prva od zapada, odnosno druga od istoka sa sjeverne strane zgrade, površine 16,20 m[2] u vlasništvu ovršenika JV, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom, te njegovom uplatom na račun ovrhovoditelja uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda upis zabilježbe ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik podnosi pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, razloga ispunjenja ovrhovoditeljeve tražbine na temelju činjenice prije ovjeravanja javnobilježničke isprave i razloga kojim osporava dopuštenost ovrhe. Žalbom navodi da je prvostupanjski sud bio dužan odbaciti prijedlog za ovrhu sukladno odredbi čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona, budući nekretnina kojima se traži provođenje ovrhe je izuzeta od ovrhe jer predstavlja nekretninu u kojoj stanuje ovršenik i koja predstavlja zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje uzdržava, služi za stanovanje i zadovoljavanje osobnih životnih potreba ovršenika, dok ovršenik nema u vlasništvu drugih nekretnina, a ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna posebice da je pokušana na novčanim sredstvima prema korisniku kredita i sudužniku. Uz prijedlog za ovrhu nije dostavljen dokaz da bi punomoćnik podnio prijedlog temeljem valjane punomoći jer nije navedeno tko je zakonski zastupnik ovrhovoditelja. Izrijekom pobijanog rješenja ne navodi se na temelju koje i kakve isprave se predlaže i temelji ovrha, a sve isprave koje ovrhovoditelj dostavlja nisu dostavljene u izvorniku, pa ne mogu predstavljati ovršnu ispravu pozivom i na odredbu čl. 36. Ovršnog zakona, dok je jedino dostavljena preslika izvatka iz zemljišne knjige i izvatka iz poslovnih knjiga time predlaže usvojiti žalbu i odbaciti ovrhu. Uz to, iznos potraživanja je isprava koja se dostavlja uz prijedlog za ovrhu nisu dospjeli sukladno ugovorenim odredbama priloženih isprava kao što i nije razvidno da su ispunjene pretpostavke koje su propisane odredbom čl. 2. Sporazuma odnosno da je nastupio razlog za raskid predviđen odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu, a radi se o izjavi vjerovnika o otkazu Ugovora o kreditu radi neispunjenja, koje izjave nema u spisu pa ni dokaza da je dostavljena dužniku – ovršeniku, kao i dužniku – korisniku kredita od strane vjerovnika – ovrhovoditelja. Time nije bilo uvjeta za donošenje klauzule ovršnosti predmetnog Ugovora od strane bilježnika. Navodi da je korisnik kredita – dužnik podmirio svoje obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu a ovrhovoditelj uopće nije uzeo u obzir prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu da bi korisnik kredita podmirio, ispunio svoju obvezu već ustaje sa ovrhom protiv ovršenika kao založnog dužnika. Ističe da je 17. travnja 2019. i donesena odluka tog suda poslovni broj Pi- 766/14 da je Ugovor o kreditu čije sredstvo osiguranja je predmetni stan u vlasništvu tuženika, ništavan uz utvrđenje da ne proizvodi nikakve učinke i prema založnom dužniku, ovdje ovršeniku, a obzirom na utvrđenu ništetnost ovrhovoditelj duguje korisniku kredita na ime razlike iznos od 29.483,34 kune. Time se i ukazuje na očita proturječja između onoga što tvrdi ovrhovoditelj i što je utvrđeno u parničnom postupku.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i ukidanje pobijanog rješenja o ovrsi, odbaciti ovrhu ili ukinuti i naložiti provođenje spornih okolnosti ili uputiti ovršenika u parnicu, uz zahtjev troška žalbe.

2.2. Dopunom žalbe osnovom čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, jer iz opravdanih razloga ovršenik nije mogao istaknuti navedeno u roku za žalbu, navodi se od donošenja pobijanog rješenja ovrhovoditelj uredno provodi pljenidbu mirovine jednog od sudužnika te je zaplijenjeno više od 17.000,00 eura, stoga je jasno da je dio navodne novčane tražbine prestao na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao istaknuti.

2.3. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijanog rješenja odbacivanjem istog, podredno odbijanjem prijedloga za ovrhu a podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odnosu na prvotnu žalbu ovrhovoditelj je dostavio odgovor kojim se protivi žalbenim navodima i da je predan prijedlog za ovrhu među kojima je i predana ovršna isprava u originalu sa pripadajućom klauzulom ovršnosti kao i ostali prilozi. Unatoč navodima ovršenika o podmirenju obveza u predmetnom Ugovoru o kreditu, da dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga kako predmetno dugovanje nije podmireno, pa stoga ustraje u provođenju ovrhe. Nepravomoćnoj odluci istog suda poslovni broj Pi- 766/14. Smatra da nije sukladno čl. 65. OZ-a učinjeno vjerojatnim da bi se provedbom ovrhe trpjela nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka prema čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) sukladno čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/22, 114/24 – dalje OZ) i čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP- a i čl. 21. OZ-a, ocjena je ovog suda da je pobijana odluka pravilna te u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Zatražena visina tražbine proizlazi iz izvoda poslovnih knjiga ovrhovoditelja, a osnova ovrhe u predmetnom postupku je javnobilježnički akt s potvrdom ovršnosti a takva isprava i predstavlja ovršnu ispravu u smislu Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu. Postupak je i pokrenut dostavom Ugovora o kreditu broj 216-354/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je javnobilježnički akt izvršan 24. prosinca 2018. a ta ovršnost je i označena od strane javnog bilježnika Sandre Jelavić. Uz to, ovrhovoditelj je sa ovršenikom, kao založnim dužnikom zaključio 22. travnja 2009. Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koja je upisana u zemljišnoj knjizi navedena i u rješenju o ovrsi, a kojim je ovršenik, kao založni dužnik, izričito izjavio da dozvoljava da se vjerovnik može bez njegovog posebnog odobrenja ili naknadne suglasnosti na nekretninama ishoditi uknjižbu založnog prava u svoju korist, dakle u visini od 200.200,00 CHF uvećano za pripadajuću kamatu i ostale troškove radi osiguranja tražbine uz zabilježbu ovršivosti tražbine, kao što je i založni dužnik, ovdje ovršenik, izjavio da nema zapreke u smislu čl. 201. OZ-a da se na nekretninama provede ovrhe i da je suglasan da vjerovnik može temeljem tog Sporazuma kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbine iz čl. 1. tog Sporazuma nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida Ugovora provesti ovrhu prodajom predmetnih nekretnina po odredbama Ovršnog zakona. Navedeni Sporazum je i od strane javnog bilježnika označen kao izvršan 24. prosinca 2018.

7. Sud prvog stupnja je stoga opravdano postupajući po priloženom Ugovoru i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine i pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi, sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Pri tome nisu osnovani žalbeni navodi da isprave koje su i podnesene radi donošenja rješenja o ovrsi nisu u izvorniku, obzirom da iz navedenih dostavljenih isprava i proizlazi da su iste u izvorniku kao što je i oznaka javnog bilježnika o izvršnosti istih i također izborna.

8. Uz to, žalbeni navodi da je trebalo odbaciti ovrhu obzirom da je nekretnina nad kojom se traži provođenje ovrhe izuzeta obzirom da predstavlja nekretninu u kojoj stanuje ovršenik također se ne mogu prihvatiti. Prvostupanjski sud je dužan odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, kada je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine, čije je prisilno ostvarenje na tom predmetu traži u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a. Ovršenik je u ovom predmetu dobrovoljno pristao sklapajući pravni posao u zalogu da se isplata duga izvrši prodajom nekretnina, te je dobrovoljno koristio nekretninu kao instrument osiguranja kredita. Na taj je način i pristao i prihvatio da u slučaju neisplate vjerovnik može koristiti taj instrument i naplatiti dug prodajom založenih nekretnina. Slično je i na odgovarajući način ovakvo shvaćanje izrazio Europski sud za ljudska prava u odluci povodom Zahtjeva broj 2545/14 Nikole Frlana protiv Hrvatske od 20. rujna 2016., i tim više što je u navedenom postupku predmet osiguranja na kojem je pravnim poslom zasnovano založno pravo bio dom ovršenika. Stoga osnovom navedenog se ne može posebno cijeniti da bi ovrha bila neosnovana na toj nekretnini ovršenika.

9. U odnosu da su podmirene obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu, iste prvostupanjski sud u okviru postupka i nije posebno trebao cijeniti, obzirom da je i po toj osnovi i prijedlogom za odgodu ovrhe uz njegovu dopunu ovršenik upućen radi proglašenja nedopuštenom ovrhe jer je podmirio sve obveze po Ugovoru o kreditu i time podnio tužbu od 14. srpnja 2003. u odnosu na ovrhovoditelja. Vezano za navedeno kao i za vođenje postupka ništetnosti Ugovora, odnosno ništetnost ugovorenih odredaba Ugovora, cijeni se postojanje spomenute ovršne isprave a vodeći i računa o razlozima na koji se pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost da bi bila bez učinka. Ovrha nije određena na predmetu izuzetom od ovrhe niti na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, pa kako za sada postoje uvjeti za određivanje ovrhe žalba u tom smislu nije osnovana.

10. Iz navedenog razloga žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Puli - Pola 06. studenog 2025.

Sudac

Biljana Bojanić