REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-425/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupani po punomoćnici Nataši Miletić, odvjetnici u Puli, protiv ovršenika MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu i punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr- 1160/2022-42 od 29. kolovoza 2025., 06. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika i preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1160/2022-42 od 29. kolovoza 2025. i rješava:

"Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pi-766/2014 a sada pod novim brojem P-1571/2020."

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu od 1.022,5 eura, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-33/2019 od 09. rujna 2019. a koji je prijedlog za odgodu zaprimljen 25. rujna 2019., kao neosnovan.

2. Pravovremenom žalbom tu odluku pobija ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede postupovnih odredbi i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome, smatra, budući se ovrha temelji na ovršnoj ispravi Ugovoru o kreditu broj 216-354/2005 (potrošački ugovor) i popratnih Sporazuma o zasnivanju založnog prava, obzirom se radi o klasičnom potrošačkom Ugovoru o kreditu koji sadrži nezakonite i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi i prema sjednici Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-87/2022, kao i odluka ostalih Županijskih sudova svi činjenični elementi predstavljali su dovoljan osnov za hitno odobrenje odgode ovrhe. Obzirom da je prvostupanjski sud nastavio ovršnim radnjama koje bi rezultirale prodajom doma ovršenika, ovršenik je 17. srpnja 2023. podnio i novi prijedlog za odgodom ovrhe uz novi razlog budući je i u međuvremenu podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koji se postupak vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-3511/2023 ali taj prijedlog u pobijanoj odluci se ne navodi kao što i do danas povodom istoga nije donesena nikakva odluka. Netočni su razlozi da ne postoji ni jedan razlog iz čl. 65. Ovršnog zakona za odgodom ovrhe obzirom da je i vezano za Ugovor o kreditu prvostupanjski sud bio dužan po službenoj dužnosti odgoditi predmetnu ovrhu kao i vezano za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koji se sada pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod brojem P-2498/2022 kao i u odnosu na podnesenu tužbu kojom je ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prvostupanjski sud u predmetnom postupku nije trebao niti utvrđivati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nego je za odgodu ovrhe dovoljno utvrditi postojanje parnice utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu a time je i pogrešno primijenjena odredba čl. 65. Ovršnog zakona, kao i da je prijedlogom za odgodu trebalo i odlučiti vezano za pokretanje postupka od strane ovršenika u odnosu na proglašenje ovrhe nedopuštenom.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijanog rješenja prihvaćanjem ovršenikovog prijedloga za odgodu ovrhe, podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i to drugom uređujućem sucu, sve uz dosudu naknadu troškova tog postupka.

2.2. Dopunom žalbe ističe da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu kao i da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja obzirom je ovršenik i nadalje osoba narušenog zdravstvenog stanja s dijagnosticiranim brojnim psihičkim bolestima a sam postupak ovrhe je izazvao znatno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja. I dalje ostaje kod prijedloga da se pobijano rješenje preinači a podredno poništi i predmet vrati pred prvostupanjsko tijelo na ponovno raspravljanje pred drugim uređujućim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je:

-da je na prijedlog ovrhovoditelja a temeljem Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od strane ovrhovoditelja u odnosu na korisnika kredita GU i sudužnika i založnog dužnika MUK zaključen isti Ugovor kojim je odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 200.200,00 CHF, te je i zaključen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kao založnog dužnika MU, ovršenika, **.**.2009. kojim je Ugovorom, izvršnim aktom od 24. prosinca 2018. založni dužnik, ovršenik, izjavio kako dozvoljava da vjerovnik može bez njegovog posebnog odobrenja ili naknade suglasnosti ishoditi uknjižbu založnog prava u svoju korist;

-da je i priložena obavijest ovrhovoditelja korisnici kredita VU **.**.2017. da se raskida Ugovor o kreditu zbog neplaćanja dospjelih obveza, unatoč opomenama, te da kredit dospijeva na naplatu u cijelosti;

-da je od strane ovršenika i dostavljen prijedlog za odgodom ovrhe 25. rujna 2019. vezano za pokrenuti postupak kod Općinskog suda u Splitu kojom je utvrđena ništetnost Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine uz utvrđenje da takav Ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke pod poslovnim brojem Pi-766/2014, pozivom da se radi o kreditu u švicarcima i recentnoj sudskoj praksi koja utvrđuje ništetnim takve ugovore, uz dopunu prijedloga za odgodom ovrhe pozivom i na Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. i odluku EU u predmetu C-407/18 kao i novi prijedlog za odgodom;

-da je zaključkom od 27. lipnja 2023. Općinski sud u Splitu broj Ovr-1160/2022 uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-1160/2022 od 09. rujna 2019. iz razloga da su podmirene obveze predmetnom Ugovoru i da je nastupila zastara tražbine;

-da je u postupku koji je pokrenut radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu Pi-766/2014 rješenjem Županijskog suda Gž-1053/2021 od 18. veljače 2022. ukinuta odluka prvostupanjskog suda, i predmet je vraćen radi donošenja odluke o eventualnom kumuliranom zahtjevu koji se odnosi na ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplate preplaćenog iznosa;

-da je nakon što je upućen u parnicu ovršenik radi proglašenja nedopuštenom ovrhe podnesena tužba 14. srpnja 2023. u odnosu na ovrhovoditelja kao tuženika.

6. Prvostupanjski sud je odbio taj prijedlog ovršenika smatrajući da je presudom Županijskog suda odbijen glavni tužbeni zahtjev na ništavan i bez pravnog učinka Sporazuma od 22. travnja 2009. radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava uz zaključenje kojega je i sud djelovao ovršenik kao založni dužnik, a vezano za to ista odluka je potvrđena presudom Vrhovnog suda poslovni broj Rev- 139/2024 od 18. veljače 2025., što znači da ovršenik u svojem prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim ni jedan od razloga odredbe čl. 65. st. 1. t. 1. do 11. OZ-a pa je time nepotrebno utvrđivati drugu kumulativnu potrebnu pretpostavku za odgodu ovrhe, tj. da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. i odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo odbijajući prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

8. Ovrha je u ovom predmetu određena na nekretnini u vlasništvu ovršenika temeljem Ugovora o kreditu, dok je i podnesen prijedlog za odgodom ovrhe u odnosu na pokrenuti postupak pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja ništetnosti glavnog Ugovora, te podredno odredbi predmetnog Ugovora u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Uz to, ovršenik je i pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Odredbom čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske propisano je da ostvarivanje prava koje proizlaze iz pravne stečevine Europske unije izjednačeno je sa ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom (st. 1.) da se pravni akti i odluke koje Republika Hrvatska prihvatila o institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije (st. 2.), da hrvatski sudovi i štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije (st. 3.), državna tijela jedinice lokalne i područne regionalne samouprave te pravne osobe sa javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije (st. 4.).

10. Cijeneći sadržaj navedene ustavne odredbe jasno proizlazi zaključak da su hrvatski sudovi obvezni primjenjivati pravo EU i pravna shvaćanja utemeljena na pravu EU. Obzirom na sadržaj žalbe ovršenika, sporno je, može li se i primijeniti takva pravna shvaćanja.

11. U navedenom postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude Suda EU poslovni broj: C-407/2018, u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija pokrenula je protiv korisnika kredita ovršni postupak temeljem ovršne isprave - ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

11.1. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 0 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ), pa je posljedično tome zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe, kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

11.2. Dakle, cijeneći sadržaj načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i izraženog pravnog shvaćanja Suda EU u presudi broj: C-407/2018 u kojoj izražava pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

11.3. Stoga je, ocjena i ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupaka koji je ovršenik, kao tužitelj pokrenuo kod prvostupanjskog suda protiv ovrhovoditelja, kao tuženika, a radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih je u ovom postupku protiv njega i određena ovrha, a koji postupak se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-786/2022, kao i utvrđenja ovrhe nedopuštenom. Takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom u Zagrebu 11. ožujka 2022., kojim je zaključeno da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih ispra koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorene odredbe. No, kako je u konkretnom slučaju ovršenik zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-102/2021 od 28. ožujka 2022. upućen u parnicu radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, a koju parnicu je i pokrenuo te se ona kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem: P-786/2022., to će ta sudska kontrola biti izvršena u tom postupku.

12. Obzirom na ovakvo pravno shvaćanje i nespornu činjenicu da bi ovršenik, provedbom ove ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući bi prodaja predmetne nekretnine osigurane hipotekom bila dovršena prije pravomoćnog dovršetka navedenog parničnog postupaka koji je ovršenik, kao tužitelj protiv ovrhovoditelja, kao tuženika pokrenuo kod prvostupanjskog suda radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe, kao i u tijeku postupka ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih je protiv njega u ovom postupku određena ovrha, ocjena je i ovog suda su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 65. OZ-a za odgodu ove ovrhe, radi čega je i žalba ovršenika prihvaćena i osnovom čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

13. Primjenom odredbe čl. 166. st. 3. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, te čl. 21. OZ-a, uz Tbr. 13. t. 1. u vezi sa Tbr. T. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), prema kojoj ovršenik ima pravo na 50% od 819 bodova, dosuđen je iznos od 1.022,50 eura, dok je u preostalom dijelu zatraženi trošak odbijen.

U Puli - Pola 06. studenog 2025.

Sudac

Biljana Bojanić