REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-970/2021-33

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KŠ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja OŠ od 15. travnja 2021., izmijenjene 18. svibnja 2023. nakon javne rasprave održane 17. listopada 2025. i 5. studenoga 2025., u prisutnosti privatnog tužitelja OŠ, opunomoćenika privatnog tužitelja, odvjetnika DŠ, optuženog KŠ i braniteljice optuženika, odvjetnice Sandre Hančić, 7. studenoga 2025. objavio je i 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.)

optuženi KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SŠ i K, rođene O, rođen **.**.1979. u [adresa], stanuje na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju sportaš i ekonomist, zaposlen u Lukus osiguranju na pola radnog vremena s mjesečnim primanjima od 100,00 eura, sa završenom SSS, neoženjen, bez čina, nije odlikovan, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi postupak.

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 24. studenog 2020. u 14,37 sati u Zagrebu, poslao e-mail sa svoje e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] na e-mail adresu Zagrebačkog holdinga d.o.o. [adresa elektroničke pošte] svjestan da u istome iznosi neistine koje mogu štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja OŠ koji je zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o., te svjestan da će takav sadržaj postati dostupan većem broju osoba u kojem e- mailu je iznio "Hoću prijaviti jednu osobu koja radi na reciklažnom dvorištu u Španskom godinama krade na reciklažnom dvorištu naplaćiva firmama koje bacaju otpad, uzima stare kompjutere, laptope, mobitele i nešto prodaje pokvareno a nešto popravlja kod čovjeka u Vrapču pa prodaje. Također i televizore. Sirovine prodaje jednom D koji ima otpad, Puni navečer pikap i ako ima više toga vraća se opet. Kad zaradi 500 kn kaže da je slavo katastrofa. Govori da zaradi po 2000 kn na dan. S kim radi dijeli po pola, navodno radi sa bratom od šefa. Proslijedite odgovornima. Čovjek je kockar. Zove se M.N.", a sve u nakani da našteti osobnom i profesionalnom integritetu privatnog tužitelja OŠ

dakle da bi, putem računalne mreže za nekoga iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinita, zbog čega su one postale pristupačne većem broju osoba

čime da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – opisano po članku 149. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

II Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj OŠ je 15. travnja 2021., izmijenjenu 18. svibnja 2023., podnio privatnu tužbu protiv optuženog KŠ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi KŠ je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-mail prepisku (list 4-9 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu PpJ-1/20 od 1. siječnja 2020., očitovanje Zagrebačkog holdinga od 27. studenog 2024., na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. sud je pročitao zapisnik o ispitivanju OŠ, na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnike o ispitivanju LŠ i ĆŠ s rasprave od 10. ožujka 2025., izvješće voditelja mjere CZSS Zagreb od 25. srpnja 2024., podnesak ĐŠ iz ožujka 2020., ispitao je svjedoke SŠ, EŠ i PŠ te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optuženi KŠ je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. U svojoj obrani optuženi KŠ je naveo da je točno da je on poslao e-mail koji je predmet ovog kaznenog postupka te je dobio obavijest da će taj e-mail biti proslijeđen šefovima, no nakon toga nije dobio nikakvu obavijest što je poduzeto u vezi sa tim e-mailom. Naveo je da je vidio da OŠ kocka u jednom kafiću sa svojim šefovima jer ga je on jednom tamo odveo, a govorio je da on mora s njima kockati kako bi mogao uzimati stvari sa reciklažnog dvorišta , govorio mu je da je mogao uzeti novac od ljudi koji dovezu neke stvari na reciklažno dvorište, a koji to pravo nemaju. Jednom prilikom ga je odveo kod nekog S koji također uzima stvari i daje novce privatnom tužitelju jer se na reciklažnom dvorištu baca svašta i da se tako zaradi puno novaca. Tako mu je jednom rekao i da je netko ostavio 5-6 kompjutera koji vrijede između 250,00 kuna i 300,00 kuna i te kompjutere je vidio kada je došao na njegovo radno mjesto, a taj isti dan na njegovom stolu je vidio i 40 mobitela za koje mu je privatni tužitelj rekao da svaki mobitel vrijedi 5 kuna i da će tako zaraditi 200,00 kuna. Govorio mu je da je nekom čovjeku prodao dva solarna akumulatora i da je za to dob io neki novac, misli 700,00 kuna. Naveo je da je za sve ovo znao i prije slanja ovog e- maila, ali nije ništa prijavljivao jer je bio dobar s OŠ jer je on bio muž od njegove sestre. No kada je OŠ počeo tući njegovu sestru i kada mu je ona rekla da je prokockao njezin novac, odlučio ga je prijaviti jer je bio jako ljut na njega. Na postavljeno pitanje braniteljice pojasnio je da je ovaj L kojeg je spomenuo, dolazio na reciklažno dvorište gdje je radio OŠ te je punio svoj auto i odlazio za što je OŠ davao novac. Naveo je da nije podnosio kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja jer je mislio da će Holding odraditi sve što treba nakon što ih je e-mailom upozorio na to što radi OŠ i da će onda biti podnesena kaznena prijava, no od toga očito nije bilo ništa jer pretpostavlja da je sve zataškano s obzirom da je i Miroslavov otac zaposlen na reciklažnom dvorištu pa je samo nakon njegovog e-maila OŠ premješten na drugo reciklažno dvorište. Naveo je da je i prije ovog kaznenog postupka znao da Miroslavov otac poznaje šefove na reciklažnom dvorištu, a njegov otac je to naveo i na ovom sudu govoreći da šefa LŠ poznaje 20 godina. Naveo je da misli da je dobro postupio kada je napisao ovaj e-mail, htijući da privatni tužitelj prestane s krađom.

5. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da je optuženi KŠ poslao e -mail sa sadržajem koji se privatnom tužbom istom stavlja na teret. Nije sporno ni da su optuženik i privatni tužitelj bili u dobrim odnosima jer su bili obiteljski povezani. Nije sporno ni da privatni tužitelj OŠ radi na reciklažnom dvorištu.

5.1. Sporno je da li su tvrdnje koje je optuženi KŠ iznio u e -mailu istinite ili nisu odnosno je li točno da privatni tužitelj krade na reciklažnom dvorištu na kojem radi, uzima laptope, mobitele i druge predmete, naplaćuje drugim osobama odlaganje otpada, prodaje drugima sirovine i tako zarađuje te kocka.

6. Iz iskaza privatnog tužitelja OŠ proizlazi da se da je u tom razdoblju od oko 20. studenog 2020. bila u tijeku brakorazvodna parnica između njega i sestre optuženika. Kako i njegov otac radi na reciklažnom dvorištu "Zagrebačkog holdinga", on mu je prenio da se o njemu govori kako je lopov te je htio saznati tko o njemu širi takve neistine upravo da bi protiv njega mogao podnijeti tužbu. Pisao je svojim nadređenima te je nakon nekoliko e-mailova i apela šefu došao do predmetnog e-maila koji se nalazi u prilogu privatne tužbe te je na taj način saznao da je taj e-mail uputio optuženik. Ovakvi njegovi navodi i neosnovane prijave su naštetile njegovoj časti i ugledu, a iz kojeg razloga je i protiv njega podnio privatnu tužbu. Za taj konkretan e- mail saznao je 29. ožujka 2021. kada mu je njegov poslovođa LŠ odgovorio na njegove pritužbe, to je napravio usmeno i u povjerenju te mu je također i predao ispis e-maila, u kojem trenutku je saznao za kazneno djelo i počinitelja. Naveo je da je siguran kako je to učinio upravo optuženik, a iz razloga što je tada, a kako je već i naveo, bila u tijeku brakorazvodna parnica te odluka o susretima i druženjima s djecom između njega i njegove bivše supruge koja je sestra optuženika, pa su tako kada je on nju prijavio na Centru za socijalnu skrb, a radi ostvarivanja svog prava na susrete i druženja s djecom, protiv njega njegovom šefu pristizale razne prijave. Smatra da se to sve događalo upravo iz razloga jer se parničio s njegovom sestrom pa mu se on na taj način želio osvetiti. Istaknuo je da su navodi iz privatne tužbe potpuno neistiniti i za njega uvredljivi. Kada je naknadno saznao za e-mailove koje je optuženik slao naveo je da je samo sporan e-mail iz kojeg razloga ga je i tužio, misleći na e-mail od 24. studenog 2020. s listova 8-9 spisa. Nakon toga je kao posljedica tog e-maila bio premješten na rad u drugo reciklažno dvorište, bilo mu je neugodno pred šefovima kao i pred radnim kolegama, nitko s njim više nije htio raditi te je se morao također osim na poslu opravdavati i kod kuće, a što mu je stvorilo veliku neugodnost. Naveo je da koliko zna da optuženik protiv njega nije podnio nikada kaznenu prijavu zbog krađe na reciklažnom dvorištu. Naveo je da mu je otac rekao za te lažne navode koji se protiv njega šire krajem 2020., a također mu je prenio da je to čuo od djelatnika iz firme, ne onih koji su zaposleni na reciklažnom dvorištu nego onih koji su stacionirani u Radničkoj, a što samo znači da je to došlo i do tamo. Krajem 2020. nije bio u nikakvim odnosima sa optuženikom, na način da bi s njime komunicirao, time da je prije tog razdoblja protiv njega podnio kaznenu prijavu za prijetnju kao i tužbu radi smetanja posjeda, a to sve zbog njegove brakorazvodne parnice. Otac mu je prenio ono što se o njemu pričalo te mu je on rekao točno riječi iz tog e-maila, da je kockar i lopov te je rekao da sumnja da je se možda zbog toga i razveo jer je to tako čuo od drugih, dok u tom trenutku nije znao tko to govori o njemu, mogao je pretpostaviti da bi to mogao biti optuženik, no za to nije imao niti konkretnih dokaza, a niti je u cijelosti znao sadržaj inkriminiranog e-maila. Krajem 2020. o tome nije razgovarao sa svojom bivšom suprugom jer on s njom uopće ne komunicira, niti je tada, a dok i ostvaruje susrete i druženja preko Centra za socijalnu skrb s njom nema nikakav kontakt. Nakon što mu je predočen sporni e-mail naveo je da u e-mailu nije navedeno njegovo puno ime i prezime nego njegovi inicijali "M.N.". Dodao je da su rođaci optuženika također zaposleni u "Čistoći" te su oni o njemu širili te navode. Svi zaposlenici su pisali očitovanje na svaku prijavu koja je bila zaprimljena e-mailom, pa je tako na ovu prijavu pisao očitovanje i on kao i ostali zaposlenici reciklažnog dvorišta u Španskom. Naveo je da je očitovanje na tu prijavu pisao 2020., u kojem trenutku nije znao identitet osobe koja ga prijavljuje već se samo očitovao na navode njegovog šefa LŠ koji mu je osobno rekao da je NN osoba prijavila sve zaposlene na reciklažnom dvorištu u Španskom, a na što su se svi morali očitovati pa i on. LŠ ga nije o tome obavijestio e-mailom nego mu je osobno rekao o sadržaju e-mailu te mu ga je i predočio kasnije. O svemu je razgovarao isključivo sa LŠ koji mu nije rekao zašto bi bio tajni podatak identitet osobe koja ga je prijavila. Naveo je da optuženika poznaje 15 godina, da su se prije razvoda družili, držali su zajedno dućan na moru, a također je znao i doći na njegovo radno mjesto u reciklažno dvorište sa svojim ocem te je jedanput s njima bio u društvu kada se igrao poker. Naveo je da ne zna da li svjedok LŠ ima brata.

7. Iz iskaza svjedoka PŠ proizlazi da zna zbog čega je pozvan na sud jer je otac od privatnog tužitelja OŠ i do prije 5 godina je kao i njegov sin, radio u Čistoći u reciklažnom dvorištu na Prilesju. Krajem 2020. dolazili su razni ljudi iz njihove firme koji su dovozili otpad iz reciklažnih dvorišta te su mu govorili da se po firmi priča da je došao nekakav e-mail u kojem se govori da njegov sin krade, da kocka i slično, te je odmah nazvao svog sina koji je u to vrijeme radio u reciklažnom dvorištu u Španskom, te je isti rekao da ništa ne zna o tome. Njegov sin je kasnije od svog šefa LŠ, nakon neka tri mjeseca, saznao da je taj e-mail poslao njegov bivši šogor KŠ. Naveo je da tog događaja se nikada nije ništa slično o njegovom sinu govorilo. Nakon razvoda njegovog sina od KŠD njihova djeca, kada su dolazila kod njih, govorila su da će ujko ubiti njihovog oca, da će ga premlatiti i da će ga uništiti, a ujedno su njegovog sina i izbacili iz stana u kojem su živjeli do razvoda koji doduše i glasi na EŠ, ali ga je njegov sin uređivao i ulagao u isti. Od obitelji EŠ su dolazile informacije da će isti uništiti materijalno njegovog sina, da će mu se osvetiti, da je bitno da dobije otkaz i da ga posrame na radnom mjestu te da je bitno samo da plaća alimentaciju. Na postavljeno pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja naveo je da rad u svim reciklažnim dvorištima približno jednak te da u tim dvorištima često cirkulira 10-15 ljudi dok je u svakoj smjeni zaposleno dvoje ili troje ljudi. U reciklažna dvorišta 3-4 puta tjedno dođu nenajavljene kontrole tako što dođe šef LŠ ili netko drugi umjesto njega te pregledaju je li sve uredu. Naveo je da zna da je njegov sin nakon ovih e-mailova premješten iz reciklažnog dvorišta u Španskom na Žitnjak i što je on doživio kao kaznu ali takvi premještaji su bili običaj kada krene nekakva frka kao što je bio slučaj sa ovim e-mailom. Njegov sin je smatrao da nema nikakve veze sa informacijama u tom e-mailu pa je to jako loše doživio. U slučaju kada dođe bilo kakva prijava o nepravilnostima u njihovom radu, šef LŠ ih o tome obavijesti te traži njihovo očitovanje koje mogu sastaviti tako da rukom napišu izvješće ili na računalu putem e-maila za one koji se služe računalom i u kojima objasne što i kako se dogodilo. Nakon ovog e-maila koji se odnosi na njegovog sina naveo ja da se nije pokretao nikakav ni stegovni ni kazneni postupak, zna da postoji nekakva unutarnja kontrola i pravna služba koja ima određene ovlasti, no svjedok je naveo da je čuo od šefa LŠ da je sve uredu i da nema nikakvih dokaza da je ovo što je napisano u e-mailu točno i tu je završila ta priča s tom prijavom. Na reciklažnim dvorištima sakuplja se doslovno otpad i smeće i sve što je za baciti te to zatim preuzimaju druge firme te se vrši oporaba te robe. Na tim reciklažnim dvorištima nitko ne radi sam da može na svoju ruku iznijeti neke stvari. U to vrijeme na reciklažnim dvorištima nije postojao video nadzor koji danas postoji. Njegov sin tada nije imao nikakav kamion nego Citroen Xsaru. Prije ovih e-mailova nikada se nije pričalo o bilo kakvim problemima koji su povezani s njegovim sinom i njegovim radom. Njegov sin je preko interneta kupovao neke stvari npr. laptop i slično. Istaknuo je da vjeruje u cijelosti svom sinu, on je poštena osoba kao i ostala njegova djeca i on je za njega čist kao sunce. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženika naveo je da su se 2020. počele uvoditi vage na reciklažna dvorišta, no ne zna je li tada postojala vaga i na reciklažnom dvorištu u Španskom jer su se vage uvodile postepeno po dvorištima. Naveo je da kada bi došla inspekcija ista bi provjeravala, npr. jesu li primjereno obučeni te je pregledavala kontejnere koji su postojali kao npr. kontejner za elektroniku i kontejner za papir, pitali bi što je došlo danas, a što je došlo jučer te nisu postojale velike razlike u količini jer da su postojale tada bi odmah nešto bilo sumnjivo. U kontejneru za elektroniku nalazili su se televizori, mikrovalne pećnice, mobiteli, telefoni i laptopi i to su bile sve stvari koje su bile uporabljive. Naveo je da nitko od zaposlenika ne smije uzimati stvari sa reciklažnog dvorišta niti postoji mogućnost da ih kupi. U to vrijeme sve stvari koje su zaprimljene u reciklažno dvorište su se ručno upisivale i opisivale pa bi se tako napisalo da je došlo 10 televizora, 3 laptopa i slično i onda su se ta izvješća predavala. Nakon što bi oporabitelj došao preuzeti robu, ista bi se vagala te bi se u kilogramima evidentiralo što je odvezeno, a ne pojedinačno jer je sva ta roba bila nabacana. Naveo je da ne zna koliko je njegov sin radio na reciklažnom dvorištu na Žitnjaku, ali zna da je kasnije bio premješten u drugo reciklažno dvorište, no ne zna koje, a inače je bio običaj da se zaposlenici rotiraju po reciklažnim dvorištima nakon 6 mjeseci ili nešto dulje i to neovisno o prijavama nekih nepravilnosti. Naveo je da je njegov sin do premještaja nakon prijave na reciklažnom dvorištu u Španskom radio nekih godinu ili godinu i pol. Njegov sin se od sestre optuženika razveo negdje u 2020. godini jer se sjeća svađe na Novu Godinu 2020. Njegov sin i njegova bivša supruga su živjeli u stanu u [adresa] u koji su dolazili i optuženik i njegov otac te je njegov sin bio u relativno dobrim odnosima s optuženim KŠ. Naveo je da ne zna da li je optuženi KŠ ikad odlazio na reciklažno dvorište kod njegovog sina, da optuženik nije podnio nikakvu kaznenu prijavu protiv njegovog sina, ali ga je nakon ovih svih turbulencija Filipov otac reketario za neki nepostojeći dug što je prijavio policiji, a njegov sin je i podnio kaznenu prijavu protiv optuženog KŠ, ali ne zna o čemu se točno radilo. Naveo je da nema saznanja da je njegov sin kockao i da je tako gubio novce. Na postavljeno pitanje optuženika naveo je da gospodina LŠ zna 20 godina, što nije imalo nikakvog utjecaja na položaj njegovog sina jer je LŠ svoj posao radio odgovorno i profesionalno i isti bi učinio sve da održi svoj položaj u firmi pa i da kazni njegovog sina bez obzira na njihovo poznanstvo.

8.U svom iskazu svjedok LŠ je naveo da je voditelj reciklažnih dvorišta u Zagrebu i Službe za odnose s javnošću Zagrebačkog holdinga. Zaprima pritužbe koje upućuju građani i u vezi s radom na reciklažnim dvorištima i bilo kakvim nezadovoljstvom istih u vezi s tim. Kada im ta služba dostavi pritužbu, traži i odgovor na istu, te onda postupa na način da ode do radnika na kojeg se odnosi pritužba i obavi razgovor ako se radi o pritužbi u vezi s radom određenog radnika. Tako je vjerojatno postupio i u ovom slučaju s obzirom na protek vremena od tog e-maila i broj e-mailova koje svakodnevno prima te je išao popričati s istim. U pravilu se traži od radnika da sastavi izvješće u vezi s pritužbom jer se to izvješće dostavlja službi uz odgovor na daljnje postupanje. Naveo je da je zakonski rok za postupanje u vezi s pritužbom 15 dana od primitka e-maila i poštuje taj rok i uvijek postupi u tom roku, radniku predoči sadržaj pritužbe koji je zaprimio kako bi se on mogao detaljno o istoj očitovati. Na prijedlog opunomoćenika privatnog tužitelja da se svjedoku predoči e-mail prepiska, ista je predočena svjedoku te je isti potvrdio da je zaprimio taj e-mail, s obzirom na to da je na istom naznačena njegova e-mail adresa te da je cjelokupnu prepisku dao na uvid radniku kada je istu zaprimio 29. ožujka 2021., jer prije toga nije mogao postupati niti je imao ikakvih saznanja o toj pritužbi. Naveo je da je OŠ radio u reciklažnom dvorištu Špansko i da u istom rade po dva radnika u svakoj smjeni. U vezi s njegovim radom nije bilo nikakvih posebnih kontrola i provjera, niti se pokretao nekakav kazneni postupak. Ako postoje ikakvi problemi u radu tada postupa služba sigurnosti koja može provjeriti rade li se ikakve nepravilnosti. Inače građani prijavljuju sve i svašta te s obzirom na to da je u tom e-mailu napisano svega i svačega smatra da takvo što ne može napraviti jedan radnik s obzirom da se vrše kontrole dovezenog i odvezenog otpada pa su opisani propusti iz pritužbe gotovo pa nemogući. Kada je OŠ predočio e-mail isti ga je pročitao i rekao da je to napisao njegov šogor i to je sve što može reći. Naveo je da se njemu OŠ nije obraćao prije nego što je zaprimio ovaj e-mail. Postupanje po pritužbi dio je njegovog posla i tako je postupio u konkretnom slučaju slijedom čega nema govora da je privatnom tužitelju nešto u povjerenju obznanjivao. Radnik na pritužbu sastavi izvješće kroz dan- dva u pisanom obliku ako se radi o nekoj ozbiljnijoj pritužbi, a inače je prihvatljivo i usmeno obrazloženje. Naveo je da se ne sjeća da li je u konkretnom slučaju bilo pismeno ili usmeno očitovanje. Nakon ove pritužbe OŠ je premješten u drugo reciklažno dvorište, jer je to inače praksa u slučajevima kada se zaprime pritužbe ovakve naravi kako bi se izbjegle daljnje pritužbe i vršio pritisak na radnika. Ti premještaji su inače uobičajeni jer je radno mjesto Grad Zagreb i sva reciklažna dvorišta. Naveo je da nije razgovarao sa PŠ, ocem privatnog tužitelja, o ovoj pritužbi prije nego sa ŽŠ iako je PŠ u vrijeme pritužbe radio na reciklažnom dvorištu, ali na jednom drugom, u Prilesju. O ovoj pritužbi nije razgovarao niti sa jednim drugim radnikom, već se odmah uputio ka OŠ. Iz predočene e-mail prepiske ne proizlazi da je prije ožujka 2021. dobio e- mail u vezi s pritužbom protiv OŠ, jer da jest po istoj bi odmah postupio. Naveo je da ne zna tko je Ć iz potpisa u e-mailu od 24. studenog 2020.

9.Svjedok ĆŠ je u svom iskazu naveo da je radio na reciklažnom dvorištu gdje i OŠ kojeg poznaje dok optuženika zna iz viđenja. Poznato mu je i da su dolazili nekakvi e-mailovi protiv OŠ, da se spominjalo da se nešto preprodaje od tehničke opreme s reciklažnog dvorišta, što je čuo od poslovođe LŠ. Ti e-mailovi su dolazili neko vrijeme, a onda se sve smirilo, bilo je svima neugodno zbog toga jer nije lijepo kada se zaprimaju takve pritužbe. Naveo je da nije upoznat s time da je netko imao štetnih posljedica od slanja tih e-mailova. Naveo je da na reciklažnom dvorištu u Španskom radi već devet godina , OŠ je tamo radio pa su ga premjestili na drugo reciklažno dvorište, no ne zna koji je razlog njegovog premještaja. Na reciklažnom dvorištu rade 4 čovjeka, po dva u svakoj smjeni te je svjedok radio sa OŠ u smjeni, te kada je s njim radio nije bilo nikakvih nepravilnosti u postupanju. Nakon što mu se predočava e-mail s pritužbom, naveo je da u to vrijeme nitko drugi na reciklažnom dvorištu nije imao inicijale M.N. i da to što se navodi u pritužbi nije točno. KŠ zna iz viđenja jer je jednom došao s ocem na reciklažno dvorište. S privatnim tužiteljem je radio možda godinu i pol i većinom u radili u istoj smjeni jer se tako i inače radi da se taj par ne razdvaja. Naveo je da OŠ nije dolazio s pickupom na reciklažno dvorište te da ne zna na koje je reciklažno dvorište premješten. Naveo je da s njim nije u nikakvom osobitom kontaktu, ne druže se, ali se naravno pozdrave ili čuju kada je to potrebno u vezi s radom. Naveo je i da nije moguće doći u drugoj smjeni u reciklažno dvorište jer postoji nadzor u vidu službe sigurnosti koje dolaze u različitim razmacima, nekada više puta tjedno, a nekada ne dođu po koji mjesec. U to vrijeme nije postojao video nadzor koji je naknadno uveden. Dodao je da je subotom povećani opseg posla te uvijek rade po dva radnika, dok je drugim danima moguće da radi i jedan radnik, ali po pravilima uvijek trebaju biti dva radnik, jer kad radi po jedan radnik to su izvanredne situacije kada je netko bolestan ili odsutan zbog nekog drugog razloga. Naveo je da se ne sjeća je li se i on trebao pismeno očitovati na pritužbu, no usmeno se je očitovao poslovođi jer je bio upitan jesu li pritužbe osnovane, no rekao je da ništa nije primijetio i nakon što je OŠ premješten sa reciklažnog dvorišta nije upoznat da je bilo ikakvih prijava. Naveo je da na reciklažnom dvorištu ni tada ni sada nema vage. Naveo je i da nikad nije vidio da je OŠ nešto ukrao, no da je i to vidio naveo je on samo radnik i da postoje nadređeni koji vode brigu o tome , no reagirao bi u situaciji da netko dovede u pitanje i njegovo radno mjesto, a kada se ne tiče njegove kože onda to nije njegov problem.

10.Iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da zna zbog čega je pozvan na sud jer je OŠ prijavio njegovog sina da nije istina da je OŠ krao na reciklažnom dvorištu iako cijela njegova obitelj zna da je OŠ krao, a on se i njemu znao pohvaliti. Jednom mu je pokazao 2.500,00 kuna navodeći da je to zaradio samo taj dan. On mu je govorio da mu ljudi plate da istovari neki kamion kada dovezu otpad, a onda bi na kraju odvajao mesing npr. slavine i onda bi to dalje prodavao jer bi to dobro išlo. Jednom je išao na reciklažno dvorište gdje je OŠ radio i tamo je bio jedan cigan za kojeg mu je rekao da često dolazi i kojem je natovario automobil sa raznim većim stvarima, a govorio mu je da mu on često dolazi i da najmanje zaradi 700,00 kuna po danu. Naveo je da je EŠ posudila novac supruzi od PŠ, a misli da se radilo o 1.000,00 kuna i to je posudila prije nego se EŠ razvela od OŠ i onda je zvao PŠ da mu vrati taj novac, a on mu je rekao da će ga prijaviti na policiju te ga je doista i prijavio, a to jer bilo negdje nakon razvoda braka njegove kćeri i njegovog sina te je stvarno išao na policiju, ali se nakon toga nije vodio nikakav kazneni postupak. Naveo je da je se jako prestrašio jer se boji policije i nikada nije imao posla sa policijom te je skoro propao u zemlju kada mu je spomenuo policiju. OŠ je stalno bio u kafiću, on je pio i kockao, a jednom je dvije noći spavao kod njih, dakle svoje kćeri i OŠ, a on nije uopće došao kući. OŠ mu se hvalio, kada je radio na njihovom štandu na kojem su prodavali robu u Medulinu, koliko je zaradio na kocki, a gazda od kafića u kojem je kockao mu je rekao da ni ne zna koliko je novaca izgubio, što je sve bilo dok su OŠ i njegova kćer bili u braku, koji brak je trajao nekih 5 godina. U tom braku je rođeno troje djece, svi su se međusobno posjećivali, ne često, ali su bili u kontaktu, ali je vrlo brzo primijetio da njihov brak ne funkcionira, no djeca su bila mala pa se taj brak održavao, no OŠ se nije popravljao, zna da je njegovu kćer tukao, često odlazio u kafić i slično. Naveo je da ne zna da su njih oboje bili kažnjeni zbog nečega.

11. U svom iskazu svjedokinja EŠ je navela da zna zbog čega je pozvana na sud jer se radi o krađama OŠ. Naime, on je kući donosio laptope koje je zatim odnosio kod nekog čovjeka da ih popravi te ih je onda prodavao. Radio je to često, a on je radio na reciklažnom dvorištu u Španskom na kojem ona nije nikada bila, ali joj je on govorio da je te laptope od tamo donio. OŠ je bio i kockar i njemu je trebao novac za kocku pa je onda valjda na taj način dolazio do novaca. Navela je da ona nije imala nikakve koristi od tog novca koji bi on na taj način zaradio jer je imala svoj novac. Navela je da je OŠ upoznala putem facebooka te su bili u vezi od 2011., a zatim su se vjenčali 2012. te su bili u braku do 2020. OŠ je prvo radio na kamionu u čistoći, a zatim se obrazovao za rad na ovom reciklažnom dvorištu u Španskom. Navela je da je se svom ocu požalila da OŠ odlazi na poker u neki kafić svaki petak sa šefovima sa reciklažnog dvorišta, da je OŠ prokockao njezinih 200.000,00 kuna koje je dobila od osiguranja od prometne nesreće koju je imala 2003., a to je prijavila i udruzi Babe, no ne sjeća se je li o tome govorila i na nekom drugom sudu. OŠ je često kući donosio mobitele i laptope, a to je vidio i njezin brat. Navela je da je njezin brat nije pitao da će prijaviti OŠ da odnosi te stvari, već je to samostalno odlučio. Navela je da je OŠ sa reciklažnog dvorišta donosio odjeću za djecu te je donosio i igračke, a to je činio i prije i nakon razvoda braka. S privatnim tužiteljem živjela je do početka 2020. i to svega par dan nakon Nove Godine te je odlučila okončati taj brak jer je OŠ prokockao njezin novac, kasno je dolazio kući, **.**.2019. OŠ ju je pretukao i misli da je OŠ samo zbog toga osuđen, a ona uopće nije razumjela sud što ju je pitao jer je bila u šoku od udaraca. Navela je da ne zna zbog čega nije prijavila OŠ za krađe, ali misli da to nije učinila jer nije htjela imati veze sa policijom. Novac koji je spomenula od 200.000,00 kuna je novac od osiguranja i novac od njezinih roditelja, a OŠ je predložio da novac uzme s banke i drži kod kuće, a zatim ga je on uzimao i kockao. Navela je da je možda institucijama ukazala da je OŠ kockar, no te su joj institucije rekle da to nije njihov posao. Nakon razvoda braka djeca su više dana kod nje, a kod oca su od četvrtka do ponedjeljka i tako svaki drugi tjedan. 2020. je prijavila udruzi Babe Miroslavov problem s kockom, a to je učinila nakon što su odlučili da neće više živjeti zajedno, a prije toga se nije nikome obraćala u vezi toga. Navela je da nije pokrenula nikakav postupak na bilo kojem sudu za povrat 200.000,00 kuna, te da s privatnim tužiteljem komunicira isključivo porukama u vezi preuzimanja djece što dobro funkcionira.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda da nema dokaza da je optuženi KŠ počinio kazneno djelo iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

12.1. Iz iskaza privatnog tužitelja, svjedoka LŠ i oca privatnog tužitelja proizlazi da je OŠ nakon prijava koje su predmet ovog kaznenog postupka premješten na drugo reciklažno dvorište. Već ta činjenica po ocjeni ovog suda ukazuje da su postojale osnove sumnje da privatni tužitelj ne radi u skladu s zahtjevima svog radnog mjesta. Nadalje, i svjedok LŠ i svjedok ĆŠ su naveli da u vrijeme slanja spornog e-maila na reciklažnom dvorištu nije bilo vaga ni nadzornih kamera. Te činjenice pak ukazuju da raspolaganje stvarima s reciklažnih dvorišta nije bilo pod stalnim nadzorom, jer povremene provjere, o kojima su iskazivali svjedok LŠ i svjedok ĆŠ, pri takvom stanju stvari nisu jamstvo da se stvari ne mogu iznijeti s reciklažnih dvorišta. Uz to svjedok PŠ je opisao način zaprimanja otpada i njegovog odvoza, pri čemu se pri dovozu otpad popisuje, a pri odvozu se važe, iz čega proizlazi da ne postoji jasna i detaljna evidencija dovezenih i odvezenih stvari, koja može spriječiti iznošenje stvari s reciklažnog dvorišta. Svjedok ĆŠ je pak u svom iskazu naveo i da je uočio da netko iznosi stvari da to nije njegova briga, da se ne tiče njegove kože, već se o tome imaju brinuti nadređeni, iz čega proizlazi da isti ne negira da se stvari s reciklažnog dvorišta mogu iznijeti. Pritom optuženi KŠ i svjedoci EŠ i SŠ koji tvrde da je privatni tužitelj iznosio stvari s reciklažnog dvorišta svoja saznanja o tome opisuju svatko iz svog kuta viđenja, tako EŠ govori o laptopima koje je privatni tužitelj donosio kući, svjedok SŠ o dovoženju i odvoženju otpada uz naplatu, a optuženik o mobitelima, kompjuterima i solarnim akumulatorima koje je privatni tužitelj uzimao i daljnje unovčavao. Upravo takva raznolikost iskaza svjedoka koji imaju neposredna saznanja u vrijeme dok su održavali obiteljske kontakte, bez obzira što su nakon razvoda braka OŠ i EŠ na suprotnim stranama ukazuju prema ocjeni suda na njihovu istinitost, jer da su isti u cijelosti uskladili iskaze tada bi bila dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost. Nasuprot tome, iskazi svjedoka LŠ i ĆŠ su usmjereni za očuvanje svojih radnih mjesta, pa tako svjedok LŠ isključuje bilo kakvu mogućnost postajanja propusta, dok se svjedok ĆŠ ograđuje od činjenice da su propusti postojali. Jednako tako iskaz svjedoka NŠ je osim na zaštitu svog sina usmjeren i na opravdavanje načina rada općenito na reciklažnim dvorištima, jer je u vrijeme slanja spornog e-maila također bio zaposlen na reciklažnom dvorištu. Stoga sud iskaze tih svjedoka u tom dijelu nije prihvatio. Uz to iz izvješća Centra za socijalnu skrb proizlazi da je sam privatni tužitelj spomenuo da je igračke i odjeću donosio s reciklažnog dvorišta, što također potvrđuje da iznošenje stvari s reciklažnog dvorišta nije nemoguće, bez obzira što nije riječ o stvarima koje spominje optuženik u e-mailu upućenom poslodavcu privatnog tužitelja, no opovrgava tvrdnje ispitanih svjedoka i to LŠ, ĆŠ i PŠ o postojanju nadzora na reciklažnom dvorištima i nemogućnosti da se stvari iznose. Nadalje sud je imao u vidu da su privatni tužitelj i optuženik bili u dobrim odnosima prije slanja spornih e-mailova jer je optuženik brat od bivše supruge privatnog tužitelja. Iako privatni tužitelj okončanje tog odnosa i postojanje suprotnih mišljenja pokušava prikazati kao razlog da optuženi KŠ lažno prijavi poslodavcu privatnog tužitelja OŠ zbog razvoda braka privatnog tužitelja i sestre optuženika, ocjena je suda da taj e-mail doista jest osveta i inaćenje u vidu razotkrivanja malverzacija koje je privatni tužitelj radio i s čime je optuženik bio upoznat dok su obiteljski odnosi bili u redu, ali se ne radi o izmišljenoj prijavi, pa se ni ne radi o iznošenju neistina o privatnom tužitelju, iz razloga koje je sud prethodno izložio, nalazeći da je iznošenje stvari s reciklažnih dvorišta doista bilo moguće. Pri takvom stanju stvari činjenica da nije podnesena kaznena prijavu protiv privatnog tužitelja ne utječe na zaključak ovog suda o istinitosti tvrdnji iz spornog e-maila, jer je i tim e-mailom skrenuta pažnja poslodavcu na postojanje propusta na reciklažnim dvorištima i koji je odlučivao o daljnjim mjerama u odnosu na tvrdnje u e-mailu. Nadalje, u odnosu na tvrdnju da je privatni tužitelj kockar ocjena je suda da ni ta nije neistinita. Naime, i sam privatni tužitelj je naveo da je s optuženikom jednom bio na pokeru, što onda potvrđuje bivša supruga privatnog tužitelja, navodeći da je prokockao njezin novac koji je dobila kao odštetu, koja iako može biti zainteresirana za ishod kaznenog postupka jer je sestra optuženika i bivša supruga privatnog tužitelja, ipak potvrđuje ono što navodi i privatni tužitelj to jest da je optuženika jednom odveo na poker, o čemu je iskazivao i otac optuženika SŠ, navodeći da mu je vlasnik kafića govorio o iznosima novca koje je privatni tužitelj prokockao. Nadalje, iz materijalne dokumentacije u spisu i to zahtjeva za određivanjem privremene mjere koji je sastavljen ranije nego prijava koju je optuženik poslao poslodavcu privatnog tužitelj razvidno je da se u istoj spominju odlasci privatnog tužitelja u kafiće i kladionice, iz čega proizlazi da spominjanje da je M.N. kockar nije izmišljotina koju je napisao optuženik „iz vedra neba“ kako bi napakostio privatnom tužitelju, već činjenica koja se i ranije spominjala. Stoga je sud u tom dijelu prihvatio obranu optuženika te iskaza svjedoka SŠ i samo privatnog tužitelja koji nije osporio da je optuženik bio s njim jednom kada se igrao poker, pri čemu je životno i logično da to nije jedini put da je privatni tužitelj igrao poker, već time očito upražnjava svoje slobodno vrijeme.

13. Stoga slijedom svega izloženog ocjena je suda da tvrdnje koje je optuženik iznio u e-mailu nisu neistinite već se iste temelje na informacijama koje je neposredno ili posredno optuženik saznao od privatnog tužitelja i njemu bliskih osoba u vrijeme kada je između obitelji SŠ i OŠ postojalo povjerenje, koje je potom izostalo uslijed čega je optuženik iskoristio ono što je znao o privatnom tužitelju i isto podijelio s njegovim poslodavcem, u cilju da ga diskreditira na radnom mjestu, čime međutim nije počinio kazneno djelo jer je ocjena suda da je riječ o tvrdnjama koje su istinite i čije iznošenje ne predstavlja kazneno djelo, bez obzira što se radi o tvrdnjama koje nisu dobre i poželjne. Slijedom svega izloženog ocjena je suda da u konkretnom slučaju nema dokaza da je optuženi KŠ iznio tvrdnje o drugoj osobi ovdje privatnom tužitelju OŠ, znajući da nisu istinite, u cilju da našteti njegovoj časti i ugledu.

13.1. Slijedom svega izloženoga s obzirom na to da nema dokaza da je optuženi KŠ počinio kazneno djelo iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11. valjalo je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. istoga osloboditi od optužbe.

14. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08., s obzirom na to da je sud donio presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

15. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studeni 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj OŠ, po opunomoćeniku, odvjetniku Matiji Duku ekomunikacija

2. Optuženi KŠ, [adresa]

3. Braniteljica optuženika, odvjetnica Sandra Hančić, ekomunikacija