REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-93/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Zagreb, Trg svetog Marka 2, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1069/2023-2 od 26. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-115/2021 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1069/2023-2 od 26. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-115/2021 od 28. travnja 2023. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema ocjeni vijeća tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije osnovano navodi da sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda tuženica, kao država, za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave odgovara po načelu uzročnosti, a ne po načelu krivnje. Međutim, iz odlučnih činjenica utvrđenih dokazima izvedenim tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da u konkretnom slučaju nije utvrđen niti nezakonit niti nepravilan rad tijela državne i javne uprave.
3.2. Osim toga, tužitelj u ovom parničnom postupku tužbenim zahtjevom od tuženice zahtijeva naknadu štete za koju tvrdi da ju je pretrpio plaćanjem troškova zastupanja svom punomoćniku odvjetniku u upravnom postupku. Međutim, troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u upravnom postupku ne ubrajaju se u troškove upravnog postupka jer nisu predviđeni odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) unatoč tome što stranke u tom postupku mogu prema slobodnoj volji, sukladno čl. 36. ZUP, angažirati punomoćnika odvjetnika u upravnom postupku, ali stranka je u tom slučaju dužna sama podmiriti nastale troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje - zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj budući da su nižestupanjske presude obrazložene i sadrže dostatne i relevantne razloge.
5.1. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Konvencije vijeće ističe da je tužitelj na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojom se koristio tijekom postupka pa činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
