REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-284/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Folnegović Skačej, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3681/2022-8 od 2. travnja 2024., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3681/2022-8 od 2. travnja 2024., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske odluke kao neosnovan iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 1. alineja 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te čl. 385.a st. 2. ZPP.

1.2. Postavlja pravno pitanje:

„U situaciji kad tužitelj uz osnovni tužbeni zahtjev postavi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te prvostupanjski sud u svoji osnovni tužbeni zahtjev, pa iz tog razloga ne odlučuje o eventualno kumuliranog zahtjevu, a žalbeni sud svojom presudom preinači prvostupanjsku presudu i odbio je osnovno postavljeni tužbeni zahtjev, da li je žalbeni sud dužan istom odlukom odlučiti i o eventualno kumuliranom zahtjevu ili barem u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili uopće nije ovlašten svojom odlukom odlučivati o osnovnom tužbenom zahtjevu?“.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da nije riječ o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a. To iz razloga jer pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno drugostupanjsko rješenje, ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nekoliko odluka o postavljenom pitanju izrazio svoja pravna shvaćanja (Revr-810/14 od 3. rujna 2014., Rev-1466/87 od 18. veljače 1988., te Gž-17/85 od 17. listopada 1985., Revr-103/02 od 27. listopada 2004. i dr.). U njima iznesena pravna shvaćanja i shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u ovdje pobijanom rješenju, nisu proturječna, a ta pravna shvaćanja revizijskog suda glase: „1. Kao što ni prvostupanjski sud kad prihvati prvi od eventualnih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, tako ni drugostupanjski sud kad preinači prvostupanjsku presudu i odbije prvi od tako istaknutih zahtjeva nije ovlašten odlučiti o ostalim zahtjevima (VS, Rev 1466/87 od 18. 2. 1988. - PSP 39/117.), 2. Kad je prvostupanjski sud prvi od eventualno istaknutih zahtjeva odbio, a drugi prihvatio, drugostupanjski će sud, prihvaćajući tužiteljevu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti (VS, Gž 17/85 od 17. 10. 1985. - PSP 29/152), 3. Kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (VS, Revr 103/02 od 27. 10. 2004. - IO 2/05- 282).“.

4. Zbog navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

5. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te da je došlo do povrede jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17), čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić